Sonsyreya je osjećala svu žestinu hladnoće, ali nije odustajala. Iako sva iscrpljena ona se i dalje penjala prema samom vrhu planine koji od magle nije mogla ni vidjeti, a onda odjednom pred njom se stvori čopor alandskih vukova. Vukovi je potpuno okruže i cereći svoje očnjake prijeteći stanu režati. Sonsyrey od straha klone i stane plakati, dok su se strašni polarni bijeli vukovi približavali sve više. Vjetar je sve glasnije fijukao i huk vjetra se potpuno pomiješao s režanjem vukova. Kada je Sonsyreya mislila da joj više nema spasa, odjednom kroz vjetar začuje se glasan povik: - Dyngho, odbij! – Sonsyrey se okrene i ugleda Shagana odjevenog u debelo toplo krzno, slično krznu bijelih vukova. Vukovi poslušaju Shagana i legnu potrbuške zadovoljno i ležerno mašući repom.
– O Boginjo blaga, pa ti stvarno zapovijedaš i životinjama Shagane! Još samo da te vidim da letiš među zvijezdama i povjerovat ću da si ti stvarno Medyay – božanski ratnik. -
- Hajde princezo od hladnoće si počela buncati, a te tvoje amazonske legende ispričat ćeš mi u toplini pećine Bywakh. – Nasmije se Shagan i nešto progovori u neku kutiju, što ponovno kod Sonsyreye izazove čuđenje:
- S kim to i u što to pričaš Shagane? Kakve sve to tajne čuvaš u ovoj divljini carstva Bijele smrti? – Shagan se okrene prema princezi i nježno je pomiluje po promrzlom, ali lijepom i nježnom licu:
- Htjela si upoznati moje tajne, pa sada ih upoznaješ. Samo te molim nemoj se toliko uznemirivati jer mnoge ti stvari nikad neće biti jasne. Opusti se i nemoj se brinuti, sve prepusti samo meni, a sada se nemoj uplašiti. Polako se okreni i upoznaj mog Boltharha. On će ti pomoći do vrha i nosit će te na svojim leđima jer do tamo imamo još pola sata hoda, a snježna mećava samo što nije počela. Sonsyrey se okrene i zamalo se onesvijesti ugledavši velikog polarnog bijelog medvjeda.
– Ne, ništa me više s tobom neće iznenaditi. Ništa mi više nemoj pokušavati objasniti jer malo je potrebno da poludim! – zbunjeno je gledala Sonsyreya u velikog medvjeda koji je tiho brundao. Shagan se ponovno nasmije i reče:
- Upozorio sam te Shangro, a sada se popni Boltharhu na leđa, daj mi konačno taj mač koji već jedva vučeš za sobom i da konačno krenemo! –
Kada su stigli pred pećinu Shagan pomogne Sonsyrey i obrati se vukovima i medvjedu: - Ostanite u pećini dok ne prođe mećava i hvala na pomoći tebi Dyngho i tebi Boltherhe. – Sada on i Sonsyreya uđu u jedan otvor u stijeni pećine koji se za njima zatvori. Na Shaganove riječi «svijetla», svijetla se upale i pred Sonsyreyom se prikaže toplo zagrijana prostorija s potrebitim namještajem puna toplih tepiha i krzna, te s još mnogo stvari koje su joj bile nepoznate.
– Iza ovih vrata možeš se okupati i malo osvježiti, naši domaćini Xawyarcy pripremili su ti najmanji zimski kombinezon koji možeš obući, a Polpah ti je uredio i toplu kupku. Tu smrznutu odjeću skini sa sebe i ostavi je tamo, a ako ti još nešto treba reci meni princezo. -
- A gdje su ti naši domaćini i tko su oni Shagane? – Ovo ti je dio baze Xawyaraca pripremljen za moj boravak, a da ih sada upoznaš možda bi bilo malo previše za tebe. Kada se mećava smiri spustit ćemo se u Asgrad, a tamo će ti sigurno biti udobnije. Ja moram nešto riješiti još dan dva s Xawyarcyma, a ti ćeš za to vrijeme obećati meni da se nećeš puno motati izvan grada po planini iako sada nema opasnosti za tebe jer su te Dyngho i Bolthar upoznali. Kad ja završim s poslom odvest ću te do Baharanamadhe u Sylencu, a sada mi obećaj da mojim Alanđanima nećeš praviti probleme jer oni su slabi na tvoje čari i potpuno su zbunjeni tvojim postupcima. – Opet nježno pomiluje Sonsyreyu po kosi i pogleda je nježno u oči. Sonsyrey sada već malo opuštenija pokuša imitirati alandski pozdrav:
- Na zapovijed! Obećavam da ću biti dobra Alanđanine, ali ti se ipak požuri, u Asgradu nas čekaju braća, što će o nama misliti i vrati se brzo. – Mazno zatrepće očima Sonsyreya i nestane iza vrata koja joj je pokazao Shagan.
Post je objavljen 30.10.2004. u 22:14 sati.