Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 14.10.2004.

Nešto o ratnom brodovlju Alandije

Razarač – alandski razarač bojni je brod namjenjen za borbu s protivničkim brodovima. Temeljno naoružanje alandskog razarača je okovani kljun kojim razarač snagom udara nanosi oštećenje protivničkom brodu, dva velika katapulta koji mogu izbacivati kamenje ili zapaljivu smjesu čija je namjena izazvati požar na protivničkom brodu, drveni kaštel (kula) s kojeg osam strijelaca naoružanih lukom i strijelama pogađa protivničke mornare, istodobno zaštićeni od protivničkih strijela upućenih s protivničkih brodova
(strijele mogu biti i zapaljive). Taktika alandskih mornara na razaraču je voditi borbu udarom, vatrom, kamenjem i strijelama, mornari i ratnici ne prelaze na protivnički brod.

Krstarica – alandska krstarica bojni je brod namjenjen za borbu s protivničkim brodovima na daljinu i za blisku borbu. Puno je veći i pokretljiviji od razarača, nema udarni kljun, ali mu je pramac okovan i služi mu za lomljenje vesala protivničkog broda kada mu dolazi čelom u pramac ili čelom u krmu, a s namjerom narušavanja mogućnosti manevriranja protivničkog broda. Ima četiri katapulta, četiri kaštela i četiri leteća mosta s kukama. Pored mornara i ratnika iz posade, u potpalublju ima prostora za ukrcaj četrdeset ratnika koji preko letećih mostova prelaze na protivnički brod s namjerom zauzimanja istog nanošenjem gubitaka u živoj sili na protivničkom brodu. Za razliku od dvojedrenog razrača, krstarica ima tri jedra i dva manja pomoćna (krmeno i pramčano kojima manevrira tijekom bliske borbe s protivničkim brodom).

Alandska galija – najveći je ratni brod onog vremena i ima tri palube na kat. Na najnižoj (donjoj) palubi (koja je u visini s gornjim palubama ratnih brodova tipa razarača) nalaze se otvori za izbacivanje letećih mostova i ratnici za prelazak na protivnički brod. Na srednjoj palubi nalaze se strijelci s otvorima za gađanje cijelom dužinom galije i streličarski katapulti s velikim i teškim strijelama. Ova paluba nadvisuje protivnički brod i strijelci ga imaju „kao na dlanu“ tako da kiše strijela stvarno zapljuskuju posadu protivničkog broda. Najviša treća paluba zaštićena je cijelom dužinom bokova galije drvenim palisadama, a na palubi se nalaze kameni i vatreni katapulti, strijelci su u košarama na četiri stupa koji nose jedra, a temeljna im je namjena borba s eventualnim protivničkim galijama ili brodovima koji nadvisuju mogućnost lansiranja letećih mostova s krstarica.

Dakle, zaključak: nema topova, nema raketa niti bilo kojeg drugog vatrenog oružja! Samo lukovi strijele, mačevi, koplja, kameni, vatreni i streličarski katapulti, drveni leteći mostovi, okovani pramci i kljunovi, vesla i jedra, a imena (klase) brodova su uzeta slučajno i nikako alandski razarač, krstarica i galija ne odgovaraju ni izgledom, ni namjenom, a ni naoružanjem sličnim stvarnim ili povjesnim ratnim brodovima. Alandija i sve u njoj proizvod su samo bujne i nezlonamjerne Athumanunhove mašte.
Athumanunh jako voli povijest, a more, ratni brodovi i pomorske povjesne bitke samo su jedno od poglavlja koja zaokupljaju njegovu pozornost. No, o ratu, bitkama i vojskama kroz povijest Athumanunh zna puno toga, ali to piše na drugom mjestu

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...