Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 07.10.2004.

Slavenska mitologija

Perun gromovnik

Među bogovima slavenskog Panteona Athumanunh najviše zna o bogu Perunu, bogu gromovniku ili bogu rata, kako ga Athumanunh ima u svojim bilješkama. Međutim, Perun u praslavenskim mitovima zna biti i bog nepogode, groma i bure. Posvećeno drvo mu je hrast (nešto slično kao i kod Zeusa). Što se tiče imena ono najvjerojatnije dolazi od slavenskog korijena – per – što znači udariti. Tako je Perun ne samo munja koja sijeva, već je on i grom, trijes koji udara.
Perun i Veles glavni su akteri olujnog slavenskog mita. Bog nepogode, gromotvorac Perun živio je na nebu, na najvišem vrhu planine, a Veles je živio na zemlji. Veles jednom prilikom ukrade nekoliko životinja Perunovih, zatim i nekoliko ljudi njegovih, a onda i nekoliko žena Perunovih. Sve je Perun trpio, ali žene, to nikada nije oprostio Velesu. U njihovoj međusobnoj borbi rascjepljivalo bi se drveće, razbijale stijene, a munje i gromovi parali bi nebo. Kraj borbe Peruna i Velesa donosio bi kišu, prinose i plodove prirode.
Perun često donosi i smrt, a sva ubojstva u slavenskim mitovima povezana su upravo s Perunom i s Crnim bogom. No, Perun je na visini slavenskog neba silovit i preugledan, satirao bi on rušitelje mira, ali i krivokletnike. Svjedočanstva govore da su stari Hrvati i Srbi štovali Peruna. Upravo ime Perun nosi jedan vršak na dalmatinskom Mosoru, iznad Poljičkog sela Dubrava. Tu ima i mnogih drugih lokaliteta kako u jednih tako i u drugih, ali sve i upućuje na to da su Hrvati i Srbi Perunovo djelovanje prenijeli na Iliju. Jednostavno su tako premetnuli nebeskog kočijaša Peruna u svetog Iliju Gromovnika.
Ima u Athumanunhovim zabilješkama još: Lada – majka bogova, Svarog – bog neba, a njegov sin Svarožić vozi sunčana kola, pa onda Volos – bog stoke i obilja, Stribor – bog vjetra, Vesna – božica plodnosti i proljeća, pa onda Rusalke – šumske vile, Domaći – duhovi kućnog ognjišta, pa Dvorski – duhovi dvorišta i okućnica i još mnogo, mnogo, mnogo toga … No, Athumanunh Vam ispiše slavenski mit postanka i time završi slavensku mitologiju.
U početku nije bilo ničega, samo Bog, a on je spavao i sanjao. Spavao je on tako tijekom mnogih stoljeća, spavao i sanjao, a onda mu to dosadi i on se probudi. Probudivši se iz sna, Bog pogleda oko sebe, svaki njegov pogled i treptaj oka, pretvori se u zvijezdu. Bog se začudi i ovo mu se dopadne. Krene on tako na putovanje da razgleda što je sve stvorio dok je sanjao. Putovao je, putovao, putovao, ali kamo god bi se zaputio nigdje nije bilo kraja niti ikakve granice. Napokon, stigne on tako na Zemlju. Bio je posve iscrpljen i sav znojan. Znoj mu je kapao s čela, a od svake kapi koja padne na zemlju oživi jedan čovjek. Tako Bog stvori prvog čovjeka od znoja svoga sa zadaćom da od početka bude osuđen na život ispunjen teškim radom …
Eh, eto toliko, raspričao bi se Athumanunh, ali noć mu odjednom pokloni san, te on ode spavati i sanjati nove legende i mitologije starih naroda.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...