Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 24.10.2004.

Legenda o Alandiji

Odjednom u Zabranjenoj dolini pojavio se i sam Sahagan sa svojim Vitezovima vjetra. On ujaše preko mosta Zaborava u sam grad Cytykray. Njegova pojava dogodila se u vrlo nezgodnom trenutku. Sonsyreya se nalazila u odajama nekog mladog tykanderoškog časnika. Pojava Alanđana u amazonskom gradu zbunila je sve, pa čak i samu Northshylu koja je mislila da dobro poznaje svog mlađeg brata. Nitko nije vjerovao da bi se Alanđanin mogao pojaviti u samom Zabranjenom gradu Amazonki. Razljućena Sonsyreya, od prije zatrovana Thandrynym zlobama o Alanđanima, reagirala je burno i nepromišljeno. Odmah je napala Shagana: - Odakle ti samo pravo da ulaziš sa svojim ratnicima u sveti amazonski grad?! Što si ti uopće zamišljaš i kako si se samo usudio prekršiti amazonske zakone?!- No, Alanđanin nije baš bio zbunjen iznenadnim Sonsyreynym napadom:
- Ma nemoj crnokosa, ja ne mogu ući, a cijela je dolina puna sywolykyh odreda. Što oni tu uopće rade?! Ako to tebi ne smeta meni baš nije svejedno i ti ćeš morati to objasniti …- Odjednom i iznenada Shagana na zaprepaštenje svih pogodi strijela. On padne s konja i pri tom mu ispadne njegov teški mač. U djeliću sekunde i prije nego se itko snašao divlji krik, više urlik, staroga generala Panđe prelomi se dolinom i gradom. Paska odmah posiječe teškom sjekirom strijelca, dok su Zumah i Amaksos već pridigli ranjenog Shagana. Ostali Vitezovi vjetra svojim tijelima okruže ranjenog vođu, a pukovnik Unakas izda naredbu za napad. Nastane strašna pomutnja u kojoj su se jedino Alanđani snašli. U trenutku oni su posjekli više tykanderoškyh i sywolykyh ratnika i u općem se metežu izgubili odnoseći ranjenog Shagana. Još je veću pomutnju izazvala pojava Tahunaha koji je izrekao strašnu i ljutitu prijetnju samoj princezi Sonsyrey:
- Mač bez gospodara pod tvojim nogama predivna princezo toplih mora, nesreća i strašna kletva je ispunjena. Shaghan nikada ne smije biti odvojen od svog mača. – Stari se mag teturajući udalji plačući i mrmljajući nerazumljive riječi. Sonsyrey klone na koljena i zaplače te podigne teški Shaganov mač.
Ubrzo nakon ovoga incidenta u Cytykrayu amazonskom gradu u Zabranjenoj dolini zavlada nesvakidašnja gužva. Tu su najelitniji odredi Araradskog konjaništva pristigli sa samih nemirnih granica Mandraghona, iz tvrdih gradova Manhosha i Syryesha.
Zašto je oprezni princ Haywey oslabio svoju granicu s nemirnom i podmuklom zemljom Kotyom i povukao te prekaljene odrede s najboljim ratnicima koje je pamtilo to Nezamislivo vrijeme? Vrlo čudnovato. Još čudnije je to što su u gradu i elitni i ne manje opasni odredi Amaryanaca princa Moskytha. Zašto su pak oni napustili nemirne granice Syvolykyh zemalja i dojahali ovako daleko na zapad gdje nisu bili viđeni od samog Osvita vremena? Vrlo neobično je i to što su s Amaryanskym konjaništvom dojahale i Anubyske streličarke, vrlo opasne ratnice princeze Antyophe, sestre princa Moskhytha. Tu su već danima nazočni i odredi s Hyperareye, vrlo vješti ratnici za borbe po šumama. Zašto bi princ Aharon poslao tako daleko na sjever svoje ratnike i time u opasnost doveo svoje granice s Divljom zemljom Tyx. S odredom Wulkankhy, Zelenih čarobnica, stiglo je i desetak najmudrijih staraca Sychytha. Bilo je i više nego jasno da se dogodilo nešto što je predstavljalo novu neizvjesnost i opasnost za Hyghlandersko vrijeme koje je napokon krenulo svojim tijekom. I dok su gradski trgovi bili krcati i prepuni najboljim ratnicima i ratnicama tog Nezamislivog vremena, u velikoj dvorani okupljao se cvijet plemstva Sjevernog Saveza i Amazonskog Saveza. Moćni i snažni princ Haywey i njegova predivna plavokosa sestra Shynha (No-Shi) vladarica Dyasparha, tu je i cvijet Amazonskog plemstva moćni princ Moskytho, amazonsko izdanje princa Hayweya, predivna princeza Antyopha njegova sestra i vrlo bliska prijateljica princeze Dyasparha, a tu je i cvijet plemstva Južnog Saveza prekrasna princeza Dyonha i njezin brat princ Aharon sa svojim kopljanicima proslavljenim iz bitke koju su još zapamtili i kao Bitku Svijetlih noći.
Zašto su svi oni tu i ne nedostaje li netko? U kutu velike dvorane najljepša žena tog Nezamislivog vremena, mlada crnokosa princeza ratnica, Amazonka, Dyadonkha, Baharanunha – ona koja lebdi u zraku, dive joj se Sychyte mudri starci koji još pamte vrijeme prije potopa Atlantide, slave je svi Okolni narodi i na njezin poziv šalju ono najbolje što imaju. Sonsyreya je zovu.
No, ona je bezvoljna i tužna, najljepše princeze tog vremena tješe je i umiruju, a najsnažniji i najmoćniji prinčevi zabrinuto se pogledavaju riješeni da joj stave na raspolaganje svoje najelitnije odrede kako bi joj pomogli. Konačno Haywey izgubi strpljenje i glasno zatraži objašnjenje: - Reci nam Sonsyreyo što se dogodilo? –
Zaboravila sam potpuno na njegovu divlju i neshvatljivu ćud. Pojavio se niotkud i to usred Zabranjene doline. Straže ga nisu primijetile, a ja sam bila u društvu tykanderoškyh časnika. Ne znam zašto su ga počeli izazivati, no odjednom došlo je do otvorenog nasrtaja tykaderoškyh ratnika na njega, a tada je nastala katastrofa. Njegovi Alanđani prestrašeni za njegovu sigurnost potpuno su podivljali i u trenutku su posjekli neoprezne tykanderoške časnike i ratnike. U metežu koji je nastao, On je ranjen … Njegovi generali potpuno su se promijenili, u trenutku su ga potpuno okružili i zaštitili svojim moćnim i snažnim tijelima. Nikada do sada ja ih nisam vidjela tako uplašene i tako mutnih pogleda. Uz bolne urlike napustili su Zabranjenu dolinu koja je ostala prekrivena mrtvim tijelima Tykanderožana koji nisu imali nikakvog izgleda u sudaru s Njegovom pukovnijom koja Ga je dopratila u Zabranjenu dolinu. – suznih je očiju objasnila Sonsyreya.
- Poslala sam odmah svoju stražu u susret Alanđanima i ponudila im pomoć, no oni su moju stražu odbili uz prijetnju oružjem, a onda ni sama ne razumijem odakle su se stvorili Sywolykhy odredi koji su Alanđanima pokušali odsjeći odstupnicu prema Armaghedhony. – nadopunila je priču Sonsyreye, princeza Dyasparha, te nastavila: - Razvila se kratka, ali žestoka bitka između sywolykyh odreda i Alanđana koji su pokušali proboj prema Armaghedhony. Iako brojčano nadmoćniji Sywolykhy nisu uspjeli u svom naumu. Alandska pukovnija koja Ga je pratila uspjela je odvući Sywolykhe odrede i vezati ih na sebe, a Vitezove vjetra odmah je prihvatila jedna od alandskih Šumskih patrola koja se tu opet misteriozno pojavila. Sonsyreya je plačući pokušala objasniti:
- Ja to nisam željela, ja nisam znala da su Sywolykhy u dolini, ja ne znam što mi je uopće bilo …- Princ Haywey brat Shaganov predloži da se odmah dovede Tahunah i da objasni što je mislio o onoj kletvi, a princeza Northshyla požuri u Dyasparh kako bi stupila u vezu s Alanđanima. Uzalud su pokušavali saznati od Tahunaha bilo što, on je mumljao nerazumljive riječi i bio sav utučen, a pokušaji princeze Northshyle da stupi u kontakt s Alanđanima propadali su i ostajali bezuspješni.

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...