Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 18.10.2004.

Legenda o Alandiji

Dok je Sonsyreyna galija napuštala alandska mora, Shaganovi generali pripremali su Alanđane za put na Hyperareyu, a sam Shagan požurio je svojoj sestri da se pohvali. Dyasparkhe svečano dočekaju Shagana, a on se pohvali sestri: - Znaš da sam pronašao ime za zaljev u Dyasparskom moru? - - Znam, a ime mu je zaljev Sonsyrey. –Iznenada odgovori Shena i stane se smijati. Shagan ostane zbunjen i jedva promuca: - Odakle sada to znaš sestrice? – Shena se nastavi smijati i grleći Shagana tiho upita: - Što misliš kako Te je pronašla u tom zaljevu? Ja sam je uputila i sve joj objasnila, jer ta djevojka očarana je Tobom. Čitavo vrijeme pričala mi je samo o Tebi, pa čak je i zaboravila da sam je ja odvela u Alandiju. To se zove zaljubljenost, a znam i da ti nisi baš ravnodušan prema njoj. Sada sjedni i pozorno me slušaj! Moram Te pripremiti za Hyperareyu, iako sam sigurna da nakon Tebe više ni tamo ništa neće biti isto.
Slijedećih dana u veliku Hyperareysku luku pristizali su mnogobrojni brodovi Okolnih naroda. Svi su željeli vidjeti borbu Divova kako su nazvali dvoboj Shagana i Fanthoma. U počasnim ložama sjedili su stari carevi Thander i Arthur s puno ponosa i dostojanstva. Arthur odjednom zapita Thandera: - Jesi li siguran da će tvoj sin stići na vrijeme. Ne bih volio da mi kćer bude osramoćena i razočarana. - - Daj smiri se prijatelju! Pogledaj svoju i moju kćer kako šapuću, pogledaj nam sinove kako žustro o nečem raspravljaju, pogledaj svoju najmlađu kćer kako blista, a pogledaj nas dvoje staraca. Svi bruje i znaju o ljubavi Tvoje Sonsyreye i mojeg Shagana, jedino ja i Ti to ne znamo. Da mi žena nije objasnila ja bih i dalje bio budala stara, a sada se smiri i čekaj. Popijmo još koji Nektar, dobro mi paše to vaše amazonsko vino. – umiri Arthura Thander.
Ulicama i gradskim trgom glavnoga Hyperareyskog grada paradirale su mnoge vojske Okolnih naroda i pokazivale svoju snagu i stegu. U svemu su prednjačili Sywolyky odredi, a na moru njihova nepobjediva Armada. Onda jednog mirnog jutra prije početka dvoboja, na moru se pojavi neka nova i nepoznata flota od stotinjak brodova galija, razarača i krstarica. Flota je u redu i tišini uplovljavala u luku. Iznenada, sywolyka Armada ispriječi se i zatvori prolaz u luku Hyperareye. Nastane strašan muk kod svih nazočnih. Onda iznenada na svim brodovima gotovo istodobno na najvišim jarbolima pojave se dvije zastave, Alandska i Dyadonskha. Nevjerojatnom brzinom i lakoćom brodovlje se presloži i zauzme bojni poredak. Krstarice razviju bojna jedra i zaštite velike bojne galije, a razarači isture svoje bojne kljunove spremne za napad i udar. Sa svih brodova začuje se glasan poklič Son-syreya! A nakon toga i Sha-ghan! Bojni pokliči i ratne trube jasno su svima davale do znanja da je flota spremna za boj ako joj se ne omogući ulaz u luku. U posljednjem trenutku sywolyko brodovlje se razmakne i propusti alandske razarače. Na velikoj dotada neviđenoj galiji blistala su slova SONSYREY. Mornari spuste velike mostove a potom šok. S velike galije stanu se iskrcavati konjanici u blistavim oklopima. Nazočni zanijeme. Na Hyperareyu prvi se puta iskrcalo konjaništvo, jer na ostalim puno manjim brodovima Okolnih naroda nije bilo mjesta za konje. Alandsko pješaštvo u velikoj tišini i redu stane se iskrcavati iz potpalublja, a tu su i dvije pukovnije alandskih Gradskih patrola posebno uvježbanih ratnika za borbu po gradovima. Ništa manje opasna pukovnija Šumskih patrola iskrca se iza njih. Bilo je jasno da je Paska doveo ove ratnike s nekom posebnom namjerom. Pojavila se i jedna gardijska pukovnija ratnika iz Zimskog bedema koje je osobno predvodio jedan od najopasnijih alandskih generala, general Zumah. Iza njih predvođeni svojim admiralom iskrcaju se mornarički pješaci, još nešto što je imalo svoju posebnu namjenu. Ti alandski mornari jednako dobro borili su se na kopnu kao i na brodu i temeljna im je zadaća bila zauzeti usidreni protivnički brod. Posljednji se iskrcao Alanđanin u pratnji Amaksosa i Panđe. Njegov blistavi oklop, bojna kaciga prekrivena perjem najegzotičnijih životinja, plavi plašt i teški mač izazivali su strahopoštovanje. Ova pojava Alanđana u mnogome je zasjenila dotadašnje parade Sywolykih odreda. Shagan stane odmah pripremati svoje Alanđane: - Unakas ti ćeš obući moj oklop i izaći u borilište! Ne znam tko je u oklopu Fanthoma, ali on sigurno nije. Moraš izdržati samo do njegove pojave, a onda njega preuzimam ja. Vi ostali kako smo se dogovorili, budite na svojim mjestima, na svaku provokaciju odgovorite žestoko i odmah. Nema ograničenja i nema pravila, ali ni u jednom trenutku ne smije biti po sywolykym pravilima. Dvoboj započne pojavom boraca u borilištu. Nitko od nazočnih nije znao da pod oklopima nisu ni Shagan ni Fanthom. Dok su tribine podijeljeno klicale borcima Sonsyreya se nervozno osvrtala po tribinama ne bi li uhvatila kakav znak alandskih generala, no, njih nigdje nije bilo. Poletjevši jedan na drugoga borci započnu dvoboj. Sywolyky rani Alanđanina u ruku, ali ga ovaj uspije dohvatiti svojim mačem, te obojica padnu na koljena, trpeći bolove. Iza sywolykog borca pojavi se Fanthom s isukanim mačem glasno se smijući: - nema pravila Alanđanine, ovdje ona ne vrijede! – Na tribinama svi zanijeme i zašute, a Sonsyreya preplašeno vrisne: - Znala sam da će ga taj gad prevariti! – No, iza Unakasa pojavi se Shagan s teškim mačem: - Imaš pravo lešinaru, ovdje je najbolje igrati po tvojim pravilima! – Sada tribine zaore, a Sonsyreya presretna zaplače: - Hvala ti Boginjo! Alanđanin ga je pročitao i nadmudrio! –

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...