Kada su u grad ujahale Dyadonkhe čekalo ih je novo iznenađenje. Grad je bio popločen kamenim pločama, a ulice kojima su trebale proći prostrte tepisima. Mnoštvo ljudi i djece glasno i s cvijećem pozdravljalo je razdragano zbunjene Amazonke. Na glavnom trgu postrojena garda iz sastava Peksove pukovnije pozdravi oružjem Amazonke. Crveno-plave odore izvezene zlatnim koncima, blistavo oružje i oklopi, stega i uvježbanost tih ratnika jasno su govorili da to nisu obični ratnici. Na najvišim kulama pored Alandskih vijorile su se i Dyasparske i Dyadonskhe zastave. Princeze je dočekao osobno general Pekso. – Dobro nam došle u Aland, princeze. Shagan je već negdje blizu Alanda i dok on ne dođe možete se osvježiti, okupati i presvući u haljine koje su Vam sašile alandske žene. U njima ćete se ugodnije osjećati, a i dah ledene Athumazye neće Vas toliko pogađati. – U palači Nemesydya Dyadonkhe je čekalo novo iznenađenje. Kamen, mramor, skupi tepisi i kože, predivni kipovi i statue, zidovi obojeni toplim i svježim bojama, a posvuda velike slike s prizorima bitaka koje su Alanđani vodili u sam Osvit vremena. Na svim slikama dominantni lik mladog dječaka okruženog strašnim ratnicima koji Ga štite i izvršavaju njegove naloge. Čitavom palačom straža, neki čudan i tajanstveni mir, baš kao da je ovdje u tim predivnim hodnicima vrijeme uhvaćeno. U sobama veliki kreveti, debeli tepisi, ugodna toplina vatri, a topla voda izvire iz zidova. Sve besprijekorno čisto i složeno, baš kao i cijela Alandija. Sonsyrey opet primijeti: - Sve ovo djelo je tog dječaka? Kada i gdje je to sve naučio, zar su mu stvarno ove tajne poklonili Bogovi sa Zvijezda? –
Nakon što su se okupale i malo odmorile, te se osvježile i okrijepile, Dyadonkhe krenu u veliku dvoranu gdje su ih čekali generali Paska i Pekso. – Princezo Shena, princezo Sonsyrey, u grad je upravo ujahala patrola narednika Okysa koji javlja o pristizanju Shaganovih prethodnica, što znači da je On već blizu Alanda. Pođimo na balkon odakle ćete moći vidjeti pristizanje ratnika u slučaju opasnosti po Aland. Shagan je odlučio da za Vas aktivira obranu Alanda koja Vas je cijelo vrijeme mučila i o njoj ste stalno raspravljale i pitale. -
Dolje na trgu narod se tiskao i čekao dolazak Shagana, a kad su se na balkonu pojavile Amazonke, sa svih strana začuju se trube. General Pekso stane objašnjavati: - Trube najavljuju opasnost za grad Aland i pozivaju ratnike na obranu. Sada pozorno gledajte! - - Velika Boginjo! Princezo pogledajte tamo! Ispred grada sve je zacrnjeno od ratnika koji jašu u besprijekornom složaju. – uzbuđeno pokaže Sandrha. – Unakas i njegova pukovnija Apokalipsa uvijek su Shaganova prethodnica. - objasni Pekso. Sada se odjednom iz šume Mynechyz pojave nove pješačke falange koje su se u trku presložile i svoja duga koplja spustila na borbenu visinu. – Senkhyne pješačke falange koje imaju zadaću razbiti opsadu oko grada. Senkyny pješaci u teškim oklopima kreću se pješke ali kad razbiju opsadu oni odbacuju duga koplja i jašu konje koji se kreću iza njih. Na bedeme će uskoro pristići moji strijelci. – nastavi objašnjavati Pekso. Kao da ih je zemlja izbacila, bedeme, kule, raveline i zidine zaposjednu strijelci generala Peksa. Nakon toga novi šok za Amazonke: - velika Izydyo! Na more, gledajte na more princezo! – uzbuđeno stane pokazivati Suzanha. Zaljev Alanda bio je ispunjen strašnim alandskim razaračima i brzim krastaricama, velikim bojnim galijama i stotinama drugih manjih brodova krcatih mornarima u punoj bojnoj opremi. – Toliko brodova nikada do sada nisam vidjela. – prošapuće Woanha. Alanđani sada stanu pjevati svoje borbene pjesme u dubokim tonovima koje Amazonke nisu razumjele, ali uzbuđenost naroda na trgu i njegova uskomešanost jasno su davali do znanja da će se nešto uskoro pojaviti na horizontu. Uistinu to i nije trebalo dugo čekati. Bljesak na rubu doline Tawege. Samo na trenutak bljeska nestane, a pojave se stotine zastava i duga koplja. Bila je to pukovnija Shadow pukovnika Taurega, ona je danas pratila Shagana, a iza nje ratnici iz Zimskog bedema, još jedna posebna skupina ratnika generala Paske. Peksovi strijelci izvuku svoje kratke mačeve i stanu njima lupati po štitovima glasno uzvikujući: SHA-GHAN! Sada se to isto začuje s mora, zatim sa svih strana. Sve alandsko oružje moćno i blistavo bilo je u zraku i bljeskalo se na suncu, a onda plava munja zapara nebo i razlije se po alandskom oružju i oklopima koji stanu mutno plavo svjetlucati. Ratni pokliči Alanđana stope se u jedan, a Sonsyrey osjeti iznenadnu toplinu u grudima. Ispred Alanda okružen Vitezovima vjetra u blistavom oklopu ukrašenom perjanicama i dugim plavim plaštem stajao je On, Onaj koji spava ispod pijeska. Munju je izazvao njegov tajanstveni i teški dvosjekli mač. – Romantični ratnici! Zar su i oni tu?! Ratnici iz postanka svijeta i oni Ga prate, a On ima Mač Bogova! Predivno sada je legenda konačno živa. – poviče Leana.
Kada je Shagan konačno ujahao u Aland on skine oklop i pridruži se Amazonkama u velikoj dvorani. Pozdravi se sa sestrom, a potom stane pred Sonsyrey na kojoj se zaustavi njegov ispitivački pogled.
- Veličanstveno! Divno i vrlo poučno, prinče Alandije. Raspolažeš zastrašujućom i snažnom vojskom i moram priznati da to nisam očekivala. Ja sam impresionirana i zbunjena. – prošapuće Sonsyrey.
- Sve je to u Tvoju čast, Shangro. Demonstracija sile zapravo je moja zamolba za Tvoje savezništvo sa mnom. – mirno odgovori Shagan.
- Oh! Takvog saveznika svatko bi volio imati. Ti si moćan i snažan, ja iz tog savezništva mogu imati samo korist, ali Ti? Ti nešto trebaš od mene, iako su moje ratnice dobru uvježbane, ne vjerujem da su ti potrebne moje usluge, pa ti imaš tisuće ratnika koji su spremni na sve. -
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...