Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 16.10.2004.

Legenda o Alandiji

Shagan se samo osmjehne, a onda nježno i pažljivo uhvati Sonsyreyu pod ruku i povede je u susjednu dvoranu: - Dođi Crnokosa, želim ti nešto pokazati! –
U velikoj dvorani prepunoj zemljovida, skica i planova, maketa i reljefa Sonsyreya se zamisli: - Znači ovdje se sve planira. Tu njegovi generali dobivaju zadnje naputke i naloge i zato je sve tako dobro uigrano i isplanirano, a generali znaju točno što moraju učiniti.- Odjednom Sonsyreya naglo stane i okrene se Shaganu: - Alanđanine! Ovo je moja Dyadonha, moja zemlja. Svi ovi potezi i zapisi o stražama i mojim ratnim brodovima, pa ti si planirao invaziju na moju Dyadonhu. Zašto?!! –
- Polako crnokosa. Smiri se i pogledaj ovaj mali grad na rubu ovog otoka. – pokuša smiriti Sonsyreyu Shagan. – To je luka moje polusestre Thandre. Kakve ona veze ima, pa nisi valjda namjeravao napasti njenu malu kneževinu. Ona nema nikakvog izgleda da se obrani od tvoje vojničke sile. To ne bi bilo lijepo od tebe. – i dalje je bila vidno uzbuđena Sonsyreya. – Baš zbog nje zvao sam te ovamo i molio te za Tvoje savezništvo. Molim te da s njom riješiš sama, na vaš amazonski način. Možda ti ne znaš, ali u njenoj luci usidreni su Sywolyky gusarski brodovi koji pljačkaju po Dyasparskom moru. Moj admiral Yakwy presreo ih je više puta, ali oni bi vješto izmakli na tvoj otok i sakrili se u toj maloj luci. Mom Yakwyu to bi vezalo ruke, a oni bi nakon nekog vremena opet napali. Ako ti ne možeš otjerati Sywolyke, onda nam daj dopuštenje da to mi uradimo princezo Dyadonhe. – objasni Shagan.
- Ako je tako, a ja to nisam znala, neka bude Alanđanine. Slobodno pošalji svoje ratne brodove i slobodno pristaj u svim dyadonskhym lukama. To će sigurno razljutiti Sywolykhe, ali vjerujem da će tvoji brodovi znati zaštititi i moje luke i brodove. Sada te moram napustiti i pripremiti se za Cvjetne ratove na Hyperareyi gdje svi samo mene čekaju. Bilo mi je lijepo u tvojoj zemlji i nadam se da ću te opet vidjeti Alanđanine. – osmjehne se Sonsyreya i pozdravi se sa Shaganom koji joj tiho šapne: - Hvala ti plavooka princezo. Ako me trebaš na Hyperareyi samo me potraži, pozovi me i ja ću doći. Bit će mi velika čast i zadovoljstvo da ti mogu pomoći i voditi bitke za tebe. – Sonsyreya ozbiljno pogleda Shagana i tiho ga upita: - Ozbiljan si Alanđanine? Stvarno bi zbog mene išao u Cvjetne ratove? Znaš li ti što oni uopće znače dječače? No, dobro još jednom hvala ti i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti. – Sada Shaganu priđe Shena i nasmije se: - E, moj brate, ako si se ponudio za Cvjetne ratove, onda je to isto kao da si zaprosio Sonsyreyu. Hahaha, ako odlučiš tamo otići posjeti me da ti dam neke instrukcije, mada sam sigurna ako se ti pojaviš u tim ratovima da oni više nikad neće biti po amazonskim pravilima već po tvojim, zar ne? – Alanđanin ostane malo zbunjen, odmahne rukom i promrmlja: - Tko bi Vas Amazonke razumio, gore ste od labirinta, zbunjujete me od samog početka. No, rat i bitka su samo rat i bitka, a tu vrijede samo moji zakoni i pravila. -

Ratovi Wakyzashy – Cvjetni ratovi

U prekrasnoj bezimenoj dolini daleke zemlje Hyperareye, po tko zna koji put okupljali su mladi ratnici i ratnice Okolnih naroda, a s jedinom namjerom da u tradicionalnim Wakyzashy ili Cvjetnim ratovima sebi pronađu životnog partnera. No, ovaj put sve je bilo svečanije i uzbudljivije jer tu su stigli i Amazonski car Arthur sa svojom najmlađom kćerkom, lijepom princezom Sonsyrey, te Sywolykhi car Irwyn sa svojim najmlađim sinom Danyelom Fanthomom. Fanthom je bio mlad i hrabar ratnik, ali vrlo svadljiv i prgav. Sywolykhy su u njemu vidjeli svojeg idola, a ostali Okolni narodi plašili su se njega i njegovih odreda Demona koji su samo tražili i najmanji povod da napadnu. Bili su to hrabri, ali i surovo okrutni ratnici. Za njih su Okolni narodi govorili da su potomci Hladnih vatri, najokrutnijih i najsurovijih ratnika koje je zapamtilo to strašno i nezamislivo vrijeme.
Car Irwyn zatražio je od cara Arthura da preda ruku svoje kćeri mladom Fanthomu, no ovaj je samo mirno zatražio da se prvo pročita davno zapisano proročanstvo magova Sychytha. Irwyn se glasno nasmije i zatraži od Velikog maga: - Veliki Cymone, pa pročitaj nam staro proročanstvo o lijepoj Sonsyrey! – Veliki mag otvori stari svezak i stane čitati glasno: - Bit će najljepša među najljepšima, a pratit će najboljeg među najboljima! – Irwyn se ponovno nasmije i upita: - Da je najljepša to se već vidi, a da li ima boljeg od mog Fanthoma? – Svi prvaci Okolnih naroda šutjeli su i obarali pogled u strahu od Sywolykog cara. Onda ustane jedan od Sychytha: - Daleko na sjeveru u tajanstvenim i mirisnim šumama srebrenog bora spava u Ledenom gradu, gradu prozirnih zidova bolji od najboljeg, jači od najjačeg, plemeniti princ zemlje Alandije. Njega prate davno zaboravljeni ratnici napadači, lutalice i osvajači koji se još sjećaju Vremena kada je svijet bio još mlad. Njega su od samog Osvita vremena tražili Vitezovi vjetra i konačno ga pronašli, a sada ga prate…- Stari Irwyn naglo ustane: - O čemu to bunca ovaj starac? Kakvi Vitezovi vjetra, pa oni su samo legenda! Zašto ih nitko do sada nije vidio, a grad Prozirnih zidova ne postoji?! – No, stari Tahunah nije se dao zbuniti: - Alanđani su natjerali u bijeg Fanthoma i njegove Demone u dolini Neberaske. kod Armaghedonhe razbili su ih potpuno i nanijeli im težak poraz. Time su pokazali da su bolji od najboljih, princeza Sonsyrey bila je u Alandiji i vidjela je Onog kojeg smo čekali. Vidjele su i njezine pratilje davno zaboravljene Vitezove vjetra i njihovog gospodara, gospodara Zaboravljenih. Ovi se ratovi Veliki magu odmah moraju raspustiti, a u nove mora doći sam Alanđanin, pa neka se svi Hrabri narodi uvjere u njegovu snagu i moć. Neka ukrste mačeve On i Fanthom i neka princeza pripadne najboljem, neka se proročanstvo konačno ispuni! – Svi magovi i stari Sychyte se slože i ratovi se raspuste, a princeza Sonsyreya osobno je morala u rat pozvati Alanđanina.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...