Egipatski pisar
Jedan od preduvjeta organiziranog povezivanja cijele zemlje upravo je bila vještina pisanja, koja je razvijena još u predhistorijskom dobu. Još od najranijeg doba Egipat je imao kompleksnu privredu koja, pored temeljne poljoprivrede kao najznačajnije, obuhvaća još i stočarstvo, lov i ribolov. Zbog toga podjela rada i specijalizacija u određenim poslovima postoji od najranijeg doba. Pojava pisma uvjetuje, ovu već postojeću, podjelu rada i na novu podjelu, a to je podjela na umni i fizički rad. Pisari su tako, zahvaljujući svojoj vještini i malobrojnosti, stekli poseban i povlašten status. Ta elitna pozicija pisara u starom egipatskom društvu ogleda se i u samom nazivu za hijeroglife – medut neter – božje riječi. Tim nazivom ne samo da je potvrđena direktna veza s najvišim oblikom vlasti, već je naglašena nesumnjiva legalnost svega što je napisano. Nešto što bi bilo napisano automatski bi postojalo dio božanskog poretka kojeg stari Egipćani nazivaju – maat – istina, ispravnost.
Dužnost, ona temeljna, pisara ipak je bila da prije svega zabilježi prihode od poreza koje je faraon tijekom svojeg redovitog obilaska zemlje ubirao za dvor.
Post je objavljen 11.10.2004. u 21:08 sati.