Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 16.10.2004.
Egipatska mitologija
Hator (božica u obliku krave)
Egipatska božica Hator jedna je od najstarijih poznatih egipatskih božica, možda ne samo drevnog Egipta već i mnogo šireg tadašnjeg egipatskog okruženja. Najstariji poznati nalazi prikazuju Hator kao božicu u obliku krave, ali Hator se tijekom egipatske civilizacije pojavljuje i u drugim oblicima, te se ona često identificira, tijekom razvoja egipatske civilizacije, sa svakom značajnijom lokalnom božicom. No, ime božice Hator pojavljuje se u dva oblika. Prvi oblik je Het Hert što an egipatskom može značiti kao – kuća koja je gore i drugi oblik je Het Heru što pak može značiti - Horusova kuća. Prvi oblik drevni Egipćani rabe rjeđe, a to može upućivati na neku nebesku regiju (dio neba), možda onaj dio neba kuda se kreće sunce, ili dio neba u kojem boravi sunce. Ovo potvrđuje drugi oblik u kojem je Hator dom za Horusa, a kako je Horus drevno solarno božanstvo to je onda možda to. Hator je ponekad prikazana i sa parom rogova na glavi između kojih se nalazi sunčev disk, ali vrlo često ima i lavlju glavu, dvostruku krunu, sunčev disk okružen kobrama … Interesantno je i to da Hator ima više svetilišta u drevnom Egiptu nego sam Horus. Kao velika majka ona je personifikacija prirodne sile obnavljanja i rađanja koja vlada Nebom, Zemljom i zagrobnim svijetom. Najvjerojatnije ni najvatreniji pobornici kulta Hator nisu sigurno znali za sve oblike božice Hator. Od najranijeg doba svaki kult božice Hator ima svoj zasebni izbor od sedam Hator božica, a kasnije poneki kultovi imaju i dvanaest Hator božica. Kasnije Grci Hator poistovjećuju s božicom Afroditom. Što je i normalno jer je Hator kod drevnih Egipćana, pored drugih atributa, zaštitnica ženske ljepote i ljubavi. Kao slavna na Nebu, moćna na Zemlji i kraljica Skrivenog svijeta Hator ima mnogostruke uloge. U kasnijem periodu egipatske civilizacije Hator se poistovjećuje s četiri znamenite božice drevnog Egipta, a to su: božica Nekhebet iz Nekheba, božica Utjaet iz Butoa, (ovdje Athumanunh ima mali problemčić, ovo tj možda je đ, ali stari ga Egipćani nemaju kao ni ć, č ž, š. Tako neka svako tj pročita kako hoće jer može biti i đ i ć.), božica Bast iz Bubastisa i božica Neit iz Saisa. No, o njima drugi put.
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...