Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 25.10.2004.

Legenda o Alandiji

Northsyla stane objašnjavati:
- Vitezovi vjetra sklonili su ranjenog Shagana u grad Asgrad i svi su tamo s njim. Na Armaghedhony vidjela sam zastavu pukovnika Unakasa, što jasno govori da je on preuzeo zapovijedanje nad svim alandskim pukovnijama koje štite i brane Armaghedonhu.- Sonsyreya sva van sebe zapita:
- Kako je On, je li mu rana teška i opasna?- No, na njezino pitanje nitko nije znao odgovor. Svi nazočni obore pogled, a onda se u raspravu uključi i Haywey:
- Sigurno je živ jer u protivnom Alanđani bi nas već o tome obavijestili, ali nikako nije dobro što su svi Vitezovi vjetra s njim, to sigurno govori o ozbiljnosti njegove rane, a nama će biti puno teže pronaći ih. – Sonsyreya sva van sebe gorko zaplače i potrči u svoje odaje gorko jecajući. Baci se na krevet i još glasnije zaplače, a onda primijeti da u kutu njezinih odaja pored Shaganovog teškog mača stoji stari Tahunah koji je šutljiv ozbiljno promatra. Sonsyreya poleti prema starcu:
- Ti starče, ti nešto znaš! Odmah da si mi to rekao, a nemoj mi samo lagati da ne znaš, pa ti si me poslao k Njemu i savjetovao mi da tražim Njegovu pomoć za Hyperaeyu!- odlučno je zahtijevala Sonsyreya. Tahunah više nije izgledao onako izgubljeno i vrlo polako, ali smireno odgovori princezi:
- Davno prije Osvita vremena sve je već bilo zapisano, Gospodarice toplih mora. Moj narod je vrlo star, a zovu nas Sychythe, ima nas vrlo malo i rasuti smo svijetom poput pijeska iz Wananunhe. Njega su nam Bogovi obećali davno prije Osvita vremena, Njega su Vitezovi vjetra godinama bezuspješno tražili, a sada kada smo Ga napokon pronašli Ti si Ga Wyxeno Gospodarice toplih mora izdala!- Sonsyreya prestane plakati i tiho, ali odlučno progovori:
- I meni je moja baka i stara svećenica s Cronosa pričala o Onome koji spava ispod pijeska. Slušala sam i priče o njegovoj ljubavi prema lijepoj Wyxeny, a zašto si ti mene nazvao tim imenom?-
- Zato što Ti jesi Wyxena! Zar On nije zbog Tebe doveo najbolje ratnike koje je zapamtilo ovo Nezamislivo vrijeme, na Hyperareyu? Time je na sebe i navukao bijes potomaka Hladnih vatri. On ne smije biti odvojen od svojeg mača nikada. Zato uzmi mač i odnesi mu ga! Kako i kamo ja Ti tu ne mogu pomoći, to ćeš morati otkriti sama ako si Ti ona koja nebom šeće, a ako nisi sve je ionako uzalud. – Sonsyreya uzme teški mač u svoje ruke i osjeti blagu vrtoglavicu, te se onesvijesti. Kad se probudila starog Tahunaha više nije bilo, a u snu je čula glas koji joj je rekao da je Shagan čeka u dolini koju je zauvijek okovao led i nemilo je pritišće snijeg. Sonsyreyne misli bile su izmiješane, osjećala je kao da joj je netko u glavu usadio brdo novih podataka koje nije baš do kraja razumjela, ali ona odluči krenuti po naputcima koje je proživjela u snu. Kao prvo, ona odmah pošalje svoje ratnice po staru svećenicu s Cronosa, a Shaganovoj braći, roditeljima, te svojoj braći pošalje obavijest da ih čeka u Suncytyu.
U dyadonskhom gradu Zabranjene doline Suncytyu okupili su se svi koje je Sonsyreya pozvala i nestrpljivo su čekali njezino objašnjenje. Sonsyreya je sada izgledala vedrije i dok je ona tiho razgovarala sa starcima koje je Haywey doveo iz zemlje Sychytye, te opisao kao Sychyte, strari carevi Thander i Arthur bili su sve zabrinutiji, dvije predivne princeze Anthyopa i Northshyla također su tiho nešto šaputale, a dva snažna princa Haywey i Moskyhto bili su jako ozbiljni i zamišljeni, a onda Sonsyreya predstavi staru svećenicu s otoka Cronosa:
- Velika svećenica ispričat će nam svima već dobro poznatu legendu iz davnina, ali ako je budete pozorno slušali primijetit ćete da je legenda živa. Dobro slušajte! – Stara svećenica započne svoju priču:
- Pojavili su se niotkuda u zemlji Wananunhy. Nitko nije znao odakle su došli, nitko nije zapamtio kamo su nestali. Pojavili su se odjednom i pratili su dječaka. Bili su to strašni ratnici, lutalice i osvajači, ratnici napadači. Govorili su da su pobijedili Bijelu smrt i da su se već prije borili u Bitkama Svijetlih noći protiv svojih zakletih neprijatelja Hladnih vatri. U tim bitkama Svijetlih noći pomogli su oni carici Tany koju vidim ovdje i pozdravljam je. Pomogli su oni i carici Nemesydy Vašoj majci predivna Sonsyreyo i Antyopo. – Nastane kratko komešanje i zbunjenost svih nazočnih, a onda se priča nastavi: - Govorili su Sychyte da su ih za vedrih noći vidjeli kako lete prema zvijezdama, a letjeti ih je naučio njihov dječak kojeg su odano i vjerno slijedili. Pričali su nam Sychyte i da su ih vidjeli kada su se igrom borili s vjetrom, a toj igri ih je opet naučio njihov dječak. Magovi s Hyperareye oduvijek su nam najavljivali njegov dolazak, a sve naše stare amazonske legende slavile su Ga. – Kada je svoju priču završila stara svećenica, Sonsyreya se tajanstveno osmjehne i počne ona svoju priču:
- Nikada ne znaš kada će se pojaviti i kada će nestati i kamo? To smo već vidjeli, ali vjerujte mi ja znam gdje su i kako ćemo ih pronaći! – Opet nastane komešanje među svima, a sada su zbunjeni bili i stari Sychyte i stara svećenica, a Sonsyreya nastavi svoju priču: - Ne! Ne naganjaju vjetar i ne lete prema zvijezdama, jer to rade samo onda kada to On želi. Sakrili su ga iza nepreglednih šuma u nepreglednom prostranstvu Sylenca. Skrivaju Ga iza Zimskog bedema koji je podigao uvijek oprezni Paska, a to Ga je naučio On. Zamislite samo, tamo na samom rubu svijeta, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje su led i snijeg zauvijek okovali zemlju, postoje snažni i neprobojni bedemi. Utvrde kakve još nije zapamtilo vrijeme, njihov Ledeni grad, grad Asgrad. Nikada tamo ne bi mogla stići nijedna vojska, a zamislite samo tamo se u punoj bojnoj opremi smrzava stotine najelitnijih ratnika spremnih da izginu svi od reda. Zašto se oni smrzavaju na samom rubu svijeta?! Jasno je, Njega, tamo su oni sakrili svog dječaka i ljubomorno Ga čuvaju riješeni na sve. Nikad Ga oni neće izgubiti i nitko im Ga neće oteti, pa zar Ga nisu tražili od vremena prije samog Osvita vremena. Ne, ne trebate brinuti, on tamo sanjari i smišlja svoje igre, a za sve su krivi Bijeli snjegovi koji su nama pomiješali legende. -
- Sestrice, pa ti drhtiš. Zar ti nije dobro, bolesna si? – Zabrinuto je primijetila Antyopa. – Ne, nije to ništa draga sestro. To je zbog vjetra koji me lomi, a i miris alandske Svijetle noći i Bijele zime osjećam. Tamo daleko u tim prostranstvima zbog Njega počinje još jedna beskrajna zimska alandska noć. Vrijeme snjegova, nije li tako Sychyte? Tako Alanđani zovu to doba kada se on odmara u tišini Sylenca. Vidim u svojim mislima da pale svoje tajanstvene vatre, ogrnuti su svojim plavim ogrtačima, a njihove pjesme sve su jače i ja ih čujem, a ne znam kako. (Tajanstveni teški Shaganov mač je kod Sonsyreye) Osjećam i čujem zapovjedi Paske po kojima se aktivira Zimski bedem, osjećam opojni miris Panđine lule, vidim onog mladog i snažnog pukovnika Unakasa kako vježba s elitnim pukovnijama iza Zimskog bedema. Osjećam potrebu za Njegovim dlanovima i osjećam da sam jača nego ikada. Zašto ja to sve osjećam reci mi Tahunah!? – Sonsireja zaplače iscrpljena. Sada se carica Tanya približi Sonsyrey i nježno je zagrli te je stane tješiti.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...