Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 06.10.2004.

Legenda o Alandiji

Mač bogova

Šutljiv i zamišljen mladi je ratnik jahao na čelu skupine ratnika koji su ga pratili. Ponekad bi pogledom ispitivao rijeku, a onda bi se opet zamislio. Odakle su došli nije se znalo, ali njihove plave odore i čudna zastava, sigurno nisu pripadale okolnim, do sada poznatim, Okolnim narodima. Ipak njihovo oružje i složaj u kojem su jahali, jasno su davali do znanja da se radi o ratnicima koji su vični borbi. Najčudnije je bilo to što ih je vodio, za ono vrijeme nezamislivo, mladić više dječak nego iskusan ratnik.
Nešto stariji ratnik, guste brade, njegovane i uredno šišane, upozori dječaka:
- Shagane u velikom smo luku zaobišli Zabranjenu dolinu, a do ušća Hesperaskhe ima još dosta. Bilo bi dobro da se zaustavimo i pobrinemo za hranu i noćni počinak. Nalazimo se na nama nepoznatom području koje možda nadziru neki od Okolnih naroda i ne bi bilo dobro da se upustimo u noćne avanture. S prvim zrakama sunca možemo opet nastaviti. –
Dječak podigne pogled i mirno se složi: - Dobro Panđo, neka bude tako, odmor će nam svima dobro doći. –
Stari se ratnik nasmije glasno kao da je to i očekivao, a onda zapovijedi ostalima:
- Tonino i Vovoka vi pronađite mjesto za tabor, Amaksose i Paska vi dignite šator za Shagana, a mi ostali pokušajmo uloviti ribe u ovoj rijeci. –
Svi ratnici požure da pripreme koplja za lov, a kad je i dječak prišao obali da se pripremi za lov, jedan od ratnika ga uhvati za rame:
- Shagane ti se odmori, a ribu ću ti ja uloviti. - Ne Zumah, ja ću sam loviti za sebe. – osmjehne se dječak. Ratnici se rasporede po drveću uz obalu i namjeste se u položaje da mogu baciti koplja na ribe koje su mirno plivale uz obalu. Shagan je pogledom pratio veliku ribu i u trenutku kada je zamahnuo da izbaci koplje nešto mu u vodi privuče pozornost. Bez riječi on skoči u vodu i zaroni na iznenađenje ostalih ratnika. Među ratnicima nastane silno komešanje i odmah po njihovim izuzetno brzim i uvježbanim reakcijama dalo se naslutiti da ih ništa iznenaditi ne može. Njihovi pokreti jasno su davali do znanja da su uigran tim. Bili su dovoljni samo pokreti ruku, pogledi i svi su se razumjeli. Iako nikome nije u prvi trenutak bilo jasno što se dogodilo, sad je bilo i više nego jasno da svi oni zapravo imaju silnu potrebu zaštititi najmlađeg među njima. Nekoliko njih odmah skoči za njim i zaroni, dok ostali potrče uz obalu prema mjestu na kojem je lovio Shagan. Nakon nekoliko sekundi Shagan izroni i izađe iz vode. U ruci je držao veliki mač omotan vodenim biljem. Shagan zamahne mačem da strese bilje, ali mu zamah iznudi uzdah zaprepaštenja. On pogleda prema ostalima i zbunjeno reče: - Ovo je nevjerojatno! Htio sam samo stresti bilje, a nešto je utrostručilo moj zamah. Cijelim mi je tijelom prošlo nešto poput dodatne snage. –
Sada Panđa izvuče svoj mač i priđe Shaganu: - Ja ću te napasti Sahagne, a ti stvarno odbij napad. – Panđa navali, Shagan blokira udarac, zveket čelika se prelomi zrakom, Panđin mač se slomi uz iskrenje, dok Shaganov bljesne svjetlošću bolnom za oči. Ovo sada zbuni i ostale, a Panđa sav van sebe ushićen poviče: - Svi visoko podignite svoje mačeve i kličite Shaganu, a ti Shagane podigni svoj mač! -
Sve izvučeno oružje ratnika zablista zelenom svjetlošću dok je Shaganov mač blistao plavom i bacao plave zrake po ostalom oružju. Panđa se baci na koljena:
- Legenda je živa, a proročanstvo je ispunjeno! Mač Bogova je u rukama izabranog i lomi neprijateljska oružja, a štiti one koji ga prate! Shagane ti si Izabranik Bogova, a mi smo tvoji vitezovi. Mač naših predaka iz grada Prozirnih sjena je kod tebe i sluša te! -
Dok je Panđa od veselja plakao, Shagan i ostali zbunjeno su ga promatrali, a na drugoj obali dobro skriven još se neko bacio na koljena. Bio je to jedan od preživjelih
mudraca s Atlantide, mag Tahunah , ili jedan od Onih koji znaju tajnu.
– O veliki Kronose! Mač Bogova u rukama tog dječaka kojeg prate ratnici. Mač ih štiti, a njega sluša. On je stigao, On je izabran! Ovo moram javiti ostalima. –
I dok su se Shaganovi pratitelji čudili maču, Tahunah napusti svoje skrovište i izgubi se u nepoznatom smjeru. Legenda je sve više postajala stvarna i sve više obavijena misterijom, a vrijeme Hrabrih naroda moglo je krenuti novim tijekom i krenulo je.

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...