Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 02.10.2004.

Legenda o Alandiji

Nuklearna katastrofa i kataklizma

… Činilo se kao da je nastupio smak svijeta. Sunce se zamračilo, a snažna se svijetlost vrtjela u krugu. Pogođen snagom oružja svijet se u groznici rušio. Voda postane vruća pretvarajući se u paru, životinje počinju ugibati, a ljudi umirati u najstrašnijim mukama. Razbješnjela vatra palila je i zauvijek gutala stabla jedno za drugim. Tanki sloj ozona probijen je, a preostala atmosfera počela je nepovratno otjecati u svemir.
Mjesec se opasno približio Zemlji, a Sunce se pretvorilo u velikog crvenog diva, mora su se povukla, rijeke isparile, a šume i trave nestale, tlo se osušilo i ispucalo. Cijela se planeta pretvorila u beživotnu pustinju u kojoj zavlada grobna tišina …

Strašno i moćno oružje

Daleka prošlost, oko deset tisuća godina prije. Bjesni bespoštedni rat između Matice Zemlje i njezine najveće kolonije Atlantide. Dvije vojske moderno opremljene i dobro uvježbane dovedene su pred pat poziciju. Nema pobjednika i nema poraženog, ali strašno i inteligentno oružje izmaknulo je nadzoru i sad prijeti cijeloj civilizaciji.
Na mirovnoj konferenciji zapovjednici su grozničavo tražili rješenje koje nikako nisu mogli pronaći, a onda jedan od njih predloži:
- Glupo je da sada sjedimo ovdje na mirovnoj konferenciji, ali ako već ne možemo pomoći sebi, spasimo našu djecu i pružimo mogućnost njihovim potomcima . . . –
Nakon nekoliko godina došlo je do eksplozije oružja koje je izmaknulo nadzoru, a nakon tih eksplozija Zemlja je imala posljednji lijepi dan. Danima je Sunce sve više odmicalo od Zemlje i bilo sve više zaklonjeno, Zemlja se zagrijavala, a mnogi životni oblici jednostavno su nestali. Granice mora i oceana počele su uzmicati i napokon su isparili, a atmosfera je nepovratno otekla u svemir. Zemlja je postala osušena i pusta, pretvorena u veliku pustinju u kojoj zavlada grobna tišina. Bio je to kraj civilizacije Atlantide i Slavnih gradova koji su se davno prije prostirali pod plavim plaštevima Zvijezda...
Međutim nešto prije same kataklizme ujedinjena Atlantida i Matica Zemlje, zajednički su izradile Vremenske kapsule u koje su pohranjeni svi važniji podaci o civilizaciji koja je cvjetala davno prije nego je uništena. Izgrađeni su svemirski brodovi na koje su smješteni svi tek rođeni i potom su isti lansirani u duboki svemir. Brodovi su kroz svemir putovali godinama, a novorođenčad je rasla, sve dok nisu postali ljudi, a onda ih je jednog dana privukla gravitacija neke nove i nepoznate planete. Računala su aktivirala kod za buđenje iz dubokog sna. Planeta je bila jako slična Zemlji i na njoj ponovno procvjeta nova snažna i moćna civilizacija. Daleka i rodna Zemlja uspjela je zaliječiti svoje rane, a bilo je i potomaka Onih koji su ostali, pa je i tamo cvjetala nova civilizacija. No, razlika je bila prevelika.
Potomci Zemljana s Balamunga željeli su stupiti u kontakt sa svojim braćom na Zemlji, ali kako? Dok su Balamungovci raspolagali najsuvremenijom tehnologijom, na Zemlji su poznali samo mač i konje. Izrađen je mač koji je sadržavao neke radioaktivne tvari koje su djelovale na ljude i okolinu oko mača, a koji je trebao biti
veza i spona između Balamungovaca i Zemljana. Brod koji ga je prevozio na Zemlju doživio je havariju i mač je izgubljen, a kontakt je propao. Nakon toga Balamungovci više ne pokušavaju uspostavljati vezu, ali mač pronalazi Shagan koji pomoću njega otkriva jednu Vremensku kapsulu i pomoću nje on ostvaruje vezu s Balamungom. Na Zemlju su poslati Čuvari koji mu pomažu, ali kako su oni pripadnici civilizacije Xawiar za zbunjene Zemljane oni su Bogovi koji pomažu Shaganu. Rođene su i prve legende, tajne i misterije, a tu i počinje priča o prekrasnim tajnovitim i misterioznim šumama srebrenog bora … vjetru i igrama s njim … o Alandiji, Shaganu i njegovim Vitezovima vjetra …

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...