Bitka za Skartarys (Drugi dan)
Sutradan Alanđaninove prijetnje nisu dočekane previše ozbiljno, ali ipak luka je zatvorena za sve brodove. Točno u podne pojavi se manja skupina ratnika na konjima. Straža odmah podigne uzbunu, a na bedeme stigne i sama Sonsyreya. Shaganov pukovnik Mandhan podigne ruku u znak mira i pozdrava: - Shagan nas šalje po princezu Northshylu i odlazimo u miru … - Odjednom kiša strijela sa bedema zapljusne Alanđane koji se zaštite svojim štitovima. Mandhan zapovjedi da se izađe van dometa, a onda zaprijeti: - Čuvajte se Shaganovog gnjeva! – mala skupina ratnika nestane u šumi, a Sonsyreya ljutito priđe Fanthomu, princu Sywolykyh: - Tko ti je dozvolio da se pojaviš ovdje i zašto ste ih gađali kad … - Rečenicu nije mogla završiti jer se na rubu šume stane okupljati veliki broj nepoznatih ratnika koji su gradili bojni složaj za napad. Tisuću truba začuje se oko Skartarysa, tisuće oklopljenih pješaka, a iza njih tisuće konjanika u opasnim preslaganjima spremalo se za očiti napad na grad. Istovremeno na moru se pojavi na stotine ratnih brodova koji su također u bojnom složaju polako uplovljavali u luku. Po nečujnoj zapovjedi sve oružje bljesne na suncu, a grad zapljusne zapaljiva kiša strijela s kopna i mora. Branitelji grada su iznenađeni i zbunjeni, nastane pomutnja i panika. Izvan grada začuje se snažan povik: - Sha – Ghan – Nakon toga napad započne. Grad je uskoro planuo poput buktinje, a crni oblaci strijela stalno su prisiljavali branitelje da se drže u zaklonu. Kada su oblaci strijela prestali zasipati grad, na bedemima su već bili napadači. Ubrzo provaljena su i gradska vrata. Dok je među braniteljima vladala pomutnja, panika i kaos, napadači su vrlo organizirano i precizno jurišali na sve moguće otporne točke grada koje su redom padale. Po cijelom je gradu pružan slab i neorganiziran otpor. Sywolyky i Kotyansky ratnici ostavši bez svojih časnika pružili su neorganiziran i nepovezan otpor. Na gradskim vratima Dyadonkhe pokušale su vratiti vrata pod svoj nadzor, ali su pregažene u žestokom karijeru Unakasove pukovnije. Alandski brodovi prislonili su svoje bokove na sve gusarske brodove, te su alandski mornari u naletu prešli na protivničke brodove i na njima izazvali paniku njihovih posada. Čitavim gradom širila se panika, pa Sonsyreya zapovjedi da se u njenu palaču odmah dovede Northsyla:
- Princezo morate odmah zaustaviti svog brata! Odakle li se samo pojavio s ovolikim ratnicima, potpuno su razjareni i uništit će nam Skartarys. Gaze i ruše sve pred sobom, bez milosti za ikoga. -
- Upozorila sam te princezo da će se on pojaviti! Nisi smjela pustiti na otok Sywolyke i Kotyance. Njegov je bijes zbog toga još veći, ali bit će dovoljno da zapovjediš da tvoje ratnice i ratnici bace oružje i prestanu im pružati otpor. – Odjednom u odaje provale Alanđani predvođeni pukovnikom Unakasom. Sonsyreyne Dyadonkhe predvođene Sandrhom polete im u susret, ali ih Sonsyreya zaustavi: - Spustite oružje Sandrho, nema smisla pružiti otpor, bitka je izgubljena! – Pogledi Sandrhe i Unakasa se sretnu, a onda Unakas zapovijedi: - Zaštitite princezu Shenhu, a ostale razoružajte i odvedite! - - Ne Unakas! Princezu Sonsyreyu i njene pratilje ostavite ovdje na sigurnom, bez obzira kakve su vam zapovijedi. Ja osobno garantiram za njih. – uzbuđeno je pokušavala Shenha zaštititi Sonsyreyu i njene Dyadonkhe. Unakas se osmjehne i zaustavi Alanđane: - Smirite se princezo, zaštitit ćemo i vas i njih, a uskoro će se pojaviti Shagan, pa će vas osobno zaštititi. Mene i moju pukovniju poslao je da zauzmemo ovu palaču kako ne bi stradala u naletima naših ratnika. - Uskoro se u dvorištu palače začuje topot konja. Alanđani se uskomešaju. Stiže Shagan s Vitezovima vjetra. – Pripremite se za počast Alanđani! – zapovijedi Unakas.
< | listopad, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...