Hapi bog Nila
Hapi, bog životvorne rijeke Nil, u najstarijim zapisima Egipćana spominje se još i kao Hep. Značenje njegovog imena teško se može pouzdano prevesti, pa čak ni uz uporabu njegovih osobnosti (atributa). Hapi je jedan od najznačajnijih bogova predhistorijskog doba Egipćana, a njegova kultna središta možemo pronaći na jugu, dakle u Gornjem Egiptu, konkretno u gradovima Elefantina, Fileu i Sahelu. Upravo za ove gradove prve katarakte smatralo se da su izvori godišnje poplave Nila. Hapi je uvijek prikazan u liku čovjeka – muškarca, ali s grudima žene i trbuhom trudne žene. Upravo grudi i trudni trbuh simboliziraju snagu oplodnje (trbuh) i prehranjivanja (grudi) cijele egipatske zemlje (poljoprivreda). Kako je stari Egipat bio podijeljen na Gornji i Donji, tako je i Hapi u Gornjem dijelu poznat kao Hapi Reset, a simboliziran je lotosovim cvijetom, dok je u Donjem Egiptu Hapi poznat kao Hapi Meht, a simboliziran je s cvijetom papirusa. Vrlo često (kao na slici) Hapi užetom povezuje ova dva cvijeta, pa tako i simbolizira jedinstveno kraljevstvo Donjeg i Gornjeg Egipta Takav prikaz može se vidjeti skoro na svim prijestoljima egipatskih faraona. Na samom početku Hapi je poistovjećen s Nunom i smatran je za tvorca svijeta i bogova. Ovaj status Hapi je održao usprkos jačanju kulta Ra i Amona, jer starim je Egipćanima bilo jasno da bez vode Hapia nema opstanka u najvećoj oazi svijeta. Razlikuje se od solarnih bogova ne samo po svojoj prirodi, već i po tome što se za mjesto pojave i nestanka Sunca zna, dok se za mjesto s koje dolazi poplava (Hapi) ne zna pouzdano. Hapia su stari Egipćani ponekad znali poistovjetiti i sa samim Ozirisom jer je po njihovom vjerovanju Hapi s Ozirisom sudjelovao u oplođivanju i stvaranju novog života na mjestu gdje se stari ugasio.
Na kraju evo jedne himne Hapia: - … u kamenu se on isklesati ne može, ne vidimo ga u oblacima koji nose dvojnu krunu, ni dijela, ni žrtvene ponude njemu se prinijeti ne mogu. Iz skrivenih obitavališta svojih ne izlazi i mjesto na kojem je ne može se otkriti. U oltarima ispisanim nema ga, nema dosta prostranog mjesta na koje bi stao, ni u srcu svojem spoznati ga ne možeš…-
Post je objavljen 10.10.2004. u 21:09 sati.