Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 10.10.2004.
Egipatska mitologija
Hapi bog Nila
Hapi, bog životvorne rijeke Nil, u najstarijim zapisima Egipćana spominje se još i kao Hep. Značenje njegovog imena teško se može pouzdano prevesti, pa čak ni uz uporabu njegovih osobnosti (atributa). Hapi je jedan od najznačajnijih bogova predhistorijskog doba Egipćana, a njegova kultna središta možemo pronaći na jugu, dakle u Gornjem Egiptu, konkretno u gradovima Elefantina, Fileu i Sahelu. Upravo za ove gradove prve katarakte smatralo se da su izvori godišnje poplave Nila. Hapi je uvijek prikazan u liku čovjeka – muškarca, ali s grudima žene i trbuhom trudne žene. Upravo grudi i trudni trbuh simboliziraju snagu oplodnje (trbuh) i prehranjivanja (grudi) cijele egipatske zemlje (poljoprivreda). Kako je stari Egipat bio podijeljen na Gornji i Donji, tako je i Hapi u Gornjem dijelu poznat kao Hapi Reset, a simboliziran je lotosovim cvijetom, dok je u Donjem Egiptu Hapi poznat kao Hapi Meht, a simboliziran je s cvijetom papirusa. Vrlo često (kao na slici) Hapi užetom povezuje ova dva cvijeta, pa tako i simbolizira jedinstveno kraljevstvo Donjeg i Gornjeg Egipta Takav prikaz može se vidjeti skoro na svim prijestoljima egipatskih faraona. Na samom početku Hapi je poistovjećen s Nunom i smatran je za tvorca svijeta i bogova. Ovaj status Hapi je održao usprkos jačanju kulta Ra i Amona, jer starim je Egipćanima bilo jasno da bez vode Hapia nema opstanka u najvećoj oazi svijeta. Razlikuje se od solarnih bogova ne samo po svojoj prirodi, već i po tome što se za mjesto pojave i nestanka Sunca zna, dok se za mjesto s koje dolazi poplava (Hapi) ne zna pouzdano. Hapia su stari Egipćani ponekad znali poistovjetiti i sa samim Ozirisom jer je po njihovom vjerovanju Hapi s Ozirisom sudjelovao u oplođivanju i stvaranju novog života na mjestu gdje se stari ugasio.
Na kraju evo jedne himne Hapia: - … u kamenu se on isklesati ne može, ne vidimo ga u oblacima koji nose dvojnu krunu, ni dijela, ni žrtvene ponude njemu se prinijeti ne mogu. Iz skrivenih obitavališta svojih ne izlazi i mjesto na kojem je ne može se otkriti. U oltarima ispisanim nema ga, nema dosta prostranog mjesta na koje bi stao, ni u srcu svojem spoznati ga ne možeš…-
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...