Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 28.10.2004.

Legenda o Alandiji

- Drago moje dijete, odakle ti toliko znaš o njima i daj konačno reci nam koja je to njihova velika tajna o kojoj nam stalno govoriš. - Tješeći svoju najmlađu kćer bio je zabrinut car Arthur.
- Nikada ne bi povjerovali, ali izgleda da je to sve zbog ovog njegovog mača koji je stalno kod mene. Otkako sam ga podigla u Zabranjenoj dolini i spremila ga u svojim odajama, kao da sanjam Alanđane i njihovu zemlju, kao da sam sve ovo već vidjela i doživjela. Tajna pak je jednostavno On! On je njihova tajna, a ne ono što bi oni željeli da mi mislimo. Nisu to njihovi gradovi, njihove šume srebrenog bora, prostranstva Sylenca, Zimski bedem ni bilo što drugo … On, ovaj njegov tajanstveni mač i još nešto … ali što? – sada se opet umiješa Tahunah:
- Tako je Gospodarice toplih mora konačno si na to rekla! Njega smo oduvijek čekali, mač mora biti uz njega, a to što ne razumiješ … Čula si pjesmu koju su malo prije pjevali? Koga bi On to mogao zvati u toj pjesmi? Zašto te je pukovnik Mandan nazvao Handhrom (zaštitnica), tko jedini od svih nas čuje tišinu Sylenca, tko od nas priča s mačem, tko čuje drhtaj srebrenih borova, zbog koga je on došao na Hyperareyu, zašto je Intosh pričao da će zbog Wyxene on dovesti kišu i vjetar u Wananunhu, zašto mi ovi starci stalno ponavljaju da su te već jednom prije vidjeli da plešeš među zvijezdama Amandho, zašto je potonula Atlantida… zašto svih ovih noći koje te pratimo čujemo otkucaje tvoga srca? Kakvu to tajanstvenu svijetlost Vitezovi vjetra čekaju da obasja Shagana, pa da sve konačno može početi iz početka? Mogao bih ja tako danima nabrajati i postavljati pitanja, a odgovor bi uvijek bio isti. Ti, ti princezo s toplih mora, ti si to još nešto što nedostaje, ti si ta tajanstvena svijetlost koja u zoru Hawalanda treba obasjati Onoga koji jaše s vjetrom, Onoga koji danima spava ispod pijeska... Shagan već ima svoje Alanđane i Vitezove vjetra, ima svoj teški mač, a jedino mu još ti nedostaješ, pa da se vjetar konačno smiri, kiše stanu i da počne to dugo i toplo Alandsko ljeto koje su zapamtili samo oni koji su sada među zvijezdama ogrnuti svojim plavim plaštevima. Idi i ne zastaj, jer ti jedina znaš put do Zimskog bedema, idi prema toj svijetlosti u daljini i prati taj zvuk u tišini. -
Sonsyreyna pratnja zaobiđe u velikom luku Aland i nastavi prema tajnovitoj planini Wygen čiji su vrhovi izranjali iznad misteriozne šume srebrenog bora, a koju su Alanđani nazvali Mynechyz. Snijeg je opet zamijenio kišu i opet je hladan vjetar nosio dah ledene Bijele smrti. No, sada se pojavila i gusta magla Anybeatha što je dodatno zakompliciralo snalaženje Hayweyovim izvidnicama. Sonsyrey ponovno shvati da mora tražiti pomoć Alanđana:
- Generale Paska prisiljena sam opet tražiti tvoju pomoć! – Svi su čekali odakle će se pojaviti Alanđani i svi pogledi bili su uprti u snijeg. No, sada su krošnje borova oživjele i u odorama bijelim, prošaranim iglicama srebrenog bora, opet se pojavi na stotine alandskih ratnika. Ovaj put vodio ih je pukovnik Fokoz, ali pojavilo se još nešto. Bili su to bijeli polarni vukovi. Pukovnik Fokoz obrati se princezi:
- Handrho, bilo bi pametno da carske pratnje i njih same pošalješ u Aland, a mi ćemo im osigurati siguran put i smještaj u Alandu, prinčevi, princeze i ti možete sa najodvažnijima nastaviti dalje prema Asgradu. Vukovi će te otpratiti do Asgrada, ali otuda ćete morati sami do Zimskog bedema. Zapamtite temperatura je vrlo niska i ne uspijete li nagovoriti generala Pasku da vam otvori vrata Zimskog bedema snaći će vas prokletstvo Athumazye. - Sada se Haywey obrati pukovniku Fokozu:
- Baš ste nas ohrabrili pukovniče, a zašto nas vi ne otpratite do Zimskog bedema? Ako ne želite pokazati Zimski bedem zašto ste se uopće onda pokazali i ponudili nam pomoć?
- Ja bih vas rado otpratio, ali moje su zapovjedi jasne. Moje područje odgovornosti prestaje kod jezera Myneton, a isto tako zapovijed je da se pomogne Handrhy kada to ona bude tražila, ali samo ako to bude izričito ona tražila.-
- Dobro pukovniče, ali kako uopće znate koja je od ovih princeza princeza Handrha? To bi mogla zatražiti bilo koja.-
- Griješite prinče Haywey, Actyalan, Athumazya i Anybeatha popuštaju jedino pred toplim dahom naše zaštitnice, princeze Handrhe. Pogledajte kosu svih triju princeza, vidite dok je kosa dviju mokra i u njoj se zaustavljaju pahulje snijega, to se ne dešava s kosom Handrhe. Ne znam vam objasniti zašto, ali to je tako. – Haywey ostane zbunjen zureći u Sonsyreyu.
Pratnja se sada razdvoji i dok je jedan dio praćen Alanđanima krenuo prema Alandu, drugi dio je praćen čoporom opasnih polarnih alandskih vukova nastavio potragu za Zimskim bedemom. Kada je čopor pronašao prolaz između visoke i snijegom pokrivene planine Wyghen i obronaka šume Mynechyz, veliki predvodnik stane zavijati, što brzo prihvate i ostali. Nakon nekoliko trenutaka vukovi se izgube u magli, a Moskhytho promrmlja:
- Dalje ne idu ni divlje zvijeri. Što li nas samo čeka kod tog Zimskog bedema? -
Nakon nekoliko sati probijanja kroz mećavu Haywey zaključi da se opet vrte u krug, ali sada su mlade Dyadonkhe koje su bile u Sonsyreynoj pratnji počele upozoravati Sonsyrey redom da osjećaju nešto. Bio je to prastari amazonski instinkt kojim su mlade djevice mogle osjetiti zasjedu muškaraca. Mlada Sonya upozori Sonsyreyu:
- Princezo osjećam na sebi poglede tisuću očiju, a i cijelo mi tijelo nekontrolirano drhti. – Sonsyreya upozori Hayweya da su vrlo blizu Zimskom bedemu i neka poveća opreznost. Antyopha je više puta pitala Sonsyreyu da li će ih sada Alanđani napasti.
No, još neko vrijeme ništa se nije događalo, a izvidnice nikako nisu mogle otkriti Zimski bedem, a onda se Sonsyrey ponovno nečeg sjeti. Ona odmota Shaganov teški mač i podigne ga visoko iznad glave. Na jutarnjem suncu slabi bljesak odbije se od mača, ali dovoljno jak da osvijetli prizor kroz maglu koji do tada nije bio vidljiv. To što su sada ugledali, svima redom izmami uzdah zaprepaštenja i iznenađenja. Pojave se ledeni bedemi prekriveni snijegom, a na bedemima tisuće alandskih ratnika koji su ih čuvali ogrnuti u svoje ogrtače. Velikom pozornošću i samo Alanđanima sklonom mirnoćom oni su čuvali svoje položaje i bili spremni boriti se i izginuti svi redom, samo da bi to što su vidjeli u sam Osvit vremena opet i zauvijek to vidjeli.

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...