Carica Tanya, majka Shaganova, nježno je obrisala suze zaplakanoj Sonsyrey, a onda munjevito ustala i odlučno krenula prema caru Thanderu i princu Hayweyu:
- Bez obzira na sve, Shagan nema pravo da ti patiš, a sigurna sam da je sve to djelo onih njegovih Vitezova vjetra i sama si rekla da bi oni za Njega uradili i nemoguće. Prestani plakati, svi će ti pomoći da pronađeš Shagana. Thanderu i ti Haywey odmah poduzmite nešto! – energična je bila stara carica, majka Sahaganova. Haywey sa prvi snađe:
- Moje najbolje izvidnice i moji najbolji ratnici pronaći će ti put do tog Zimskog bedema, osobno ću ih ja voditi. – Sada su svi redom stali nuditi pomoć u onom najboljem što su imali. Northshyla: - Moje će ti ratnice pronaći Armagedhonhu i pomoći će ti da je prijeđeš. Neke smo tajne Alanđana ipak i mi zapamtile. Antyopha: Pozvala sam Wulkankhe, a njihova magična zelena svijetlost trebala bi bar na trenutak zbuniti čuvare Zimskog bedema, a kad ih jednom ugledaju Moskythovi Amaryanci spremni su na borbu s njihovim tajnama i enigmama. Moje Anubyke svojim pjesmama na trenutak će zbuniti Alanđane, a Unakasov nalet osobno će odbiti tvoje Dyadonkhe koje će voditi Sandrha koja je već zapela za oko tom mladom i nepredvidivom pukovniku. I dok su svi nudili svoju pomoć, daleko na sjeveru u vječnom i ledenom gradu, gradu prozirnih zidova netko je sve to slušao i odlučio pomoći. Bio je to stari Panđa koji je pripalio svoju lulu, polako otpuhnuo dim, a onda rekao ostalim Vitezovima vjetra:
- Izgleda da je Handrha konačno shvatila svoj dio poslanstva. Ona kreće na nas sa svime najboljim što ima i uvjerena je u uspjeh. No, svi mi znamo da joj to bez naše pomoći neće uspjeti. Zato idite i uradite svatko svoj dio, a ja ću još noćas o svemu upoznati i Čuvare, jer i oni imaju pravo o tome znati koliko i mi. – U nekoj zagonetnoj, misterioznoj i tajanstvenoj tišini koja je odisala mističnom snagom kakvu to Nezamislivo vrijeme nije zapamtilo od potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova, punoj dostojanstva i odanosti, Vitezovi vjetra stisnu desne šake i prislone ih istodobno i energično na svoje grudi. Bio je to davno zaboravljen pozdrav ratnika, tajanstvenih Vitezova vjetra, a koji ih je naučio dječak kojeg su oduvijek čekali i tražili, a značio je – spreman sam na sve! Boriti se i poginuti ako treba, samo da ponovno vidim u to predivno jutro zvijezdu Hawalandha i ratnika ispod nje, jer velika je mudrost i snaga Onoga kojeg su Bogovi sa zvijezda poslali nama …
Stari Panđa potom tiho otvori vrata jedne od soba, iz mraka pojave se tiho dvije prilike, bili su to Tonyno i Wowokha, Vitezovi vjetra zaduženi da čuvaju Shaganov san u to tajanstveno doba noći. Oni prepoznaju Panđu i šutke ga pozdrave Zaboravljenim pozdravom i izgube se stopivši se s mrakom i tminom noći. Stari pak Panđa tiho priđe krevetu u kojem je mirno spavao ranjeni Shagan. Znao je Panđa da u to doba noći njegov dječak sanja svoje nove nestašluke koje je on davno zavolio i sada ne bi mogao bez njih. Onda pak u najdaljem kutu ugleda svoju sjenu, osmjehne se i tiho je pozdravi – Pozdravljam te Polpah, čuvaru Shaganovog mača i mislim da je nepotrebno da ti govorim o Handry. – Sjena se na trenutak pokrene i odgovori – I tebi neka je sklona noć Panđo Viteže, znam da je Nebeska princeza odlučila da nas upozna i to me raduje. Alanđanin je dobro i brzo će se oporaviti potpuno. Sjena tajanstveno nestane, Panđa otpuhne dim iz svoje lule, te u njemu i on nestane.
Vani u krilu neke tajanstvene svijetlosti spavao je grad Asgrad, grad prozirnih zidova, Ledeni grad sakriven iza Zimslog bedema, a tama se uskoro počela prosipati u prekrasan dan.
Bilo je to doba noći koji su Alanđani zvali Vrijeme snjegova, tajanstveno i misteriozno vrijeme, vrijeme kada je njihov dječak Shagan spavao ogrnut plavim plaštem iza zastora noći pod svijetlom milijun zvijezda.
Velika skupina ratnika Moskytowyh, Hayweyovih, Amazona, Waluzyanaca i svih ostalih amazonskih kraljevstva pratila je i osiguravala Sonsyreyu koja je vodila pohod i potragu za Alanđaninom koji je nestao poslije nemilih događaja u Zabranjenoj dolini. Nitko nije znao što ih sve očekuje u Alandiji, zemlji u surovom klimatskom okružju, prekrivenoj tajanstvenim velom tisuću tajni i misterija. Od prvog je trenutka Alandija izazivala znatiželju, raspirivala maštu, a nerijetko u trenucima uzbuđenja Okolnih naroda koji su tek stasali u Hrabre narode izazivala je i priče začinjene strahom i nepoznatim, nečim tajnovitim i misterioznim. Za one koji bi prešli divlju i opasnu rijeku Hespraskhu, a koju je bilo moguće prijeći samo na mjestu koje su Alanđani zvali Armaghedhona ili mjesto gdje sve počinje za prijatelje i dobronamjernike, a završava za neprijatelje i zlobnike. Bilo je to opasno i strašno područje koje nadziru proslavljene alandske Šumske patrole. Elitni ratnici Alanđana koji su bili pravi majstori u zasjedama i prepadima, brzim udarima i još bržim izvlačenjima, da bi se opet poput bljeska pojavili na drugom najmanje očekivanom mjestu, a imali su svoje uporište baš na samoj Armagedhony. Ti ratnici poznati po svojoj neshvatljivoj žestini i brzini bili su tek prva zapreka koju je trebalo prijeći, a da bi se uopće našlo u Alandiji.
Post je objavljen 26.10.2004. u 21:34 sati.