Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 12.10.2004.

Legenda o Alandiji

U zemlji Alanđana

U samo praskozorje, po stakleno mirnoj i glatkoj površini mora, alandska galija u pratnji krstarice i dva razarača napusti luku Skartarysa, gdje su ostale samo malobrojne posade alandskih ratnika da nadgledaju povlačenje svih poraženih skupina koje su sudjelovale u bitki za Skartarys.
Sonsyrey i njezine pratilje obučene u najsvečanije dyadonske odore slobodno su se kretale po palubi velike alandske galije. Alandski časnici dostojanstveno su ih pozdravljali, dok su im se mornari i ostali ratnici blago naklanjali. Svi događaji od prije nekoliko dana i sada ovo na brodovima sve su više zbunjivali Dyadonkhe i samu Sonsyreyu. Još jučer, ti ratnici i mornari u boju su izgledali i više nego opasno, a danas su mirni i uljudni, puni dostojanstva. Ipak svi su bili naoružani, a njihovo je oružje bila stalna opomena. Dva opasna razarača stalno su na istom razmaku, lijevo i desno pratila galiju, dok je krstarica bila nešto ispred svih njih. Sonsyreynu pažnju zaokupljala su pitanja i razmišljanje kako se ti mornari tako dobro snalaze na otvorenom moru i bez problema s vjetrom koji je punio brodska jedra. Zatim primijeti na zapovjednom mostu admirala Yakwya i generala Amaksosa koji su pogledavali u nju i nešto se tiho došaptavali. Odjednom, motritelj s vrha jarbola upozori:
- Admirale Yakwy, desno od nas, pet nepoznatih brodova! – Yakwy samo smireno primjeti: - Čini se da su gusari i da žele borbu. No, dobro imat će borbu. Neka se svi brodovi spreme za borbu! – Odmah po Yakwyewoy zapovijedi razarači i krstarica svoje pramce usmjere prema gusarima, a iz potpalublja brzo izađe na desetine naoružanih ratnika. Mornari zauzmu svoja borbena mjesta, a kada se podigne alandska borbena zastava na najviši jarbol, gusarski brodovi se odjednom okrenu i stanu napuštati područje susreta. Sve se to zbilo u vrlo kratkom vremenu, a alandski ratnici isprate gusare povicima: - Sha-ghan! Sha-ghan! – Sonsyreya se opet zamisli:
- Svaki put kada se pripremaju za bitku izvikuju njegovo ime, kao da Ga dozivaju da im pomogne. Zašto li to rade kada su i ovako dovoljno opasni i snažni. Ima tu nešto tajanstvenog što sam primijetila i na Skartarysu. – Sada se Sonsyreya popne na most, te priđe Yakwyu: - Jako me zanima kako se snalazite na otvorenom moru, a vaši nas razarači nepogrešivo prate, admirale Yakwy? - Yakwy pozdravi princezu alandskim pozdravom, tajnovito se osmjehne i odgovori izbjegavajući odgovor: - To će Ti princezo sve objasniti Shagan. Sada smo već vrlo blizu Dyasparha gdje Vas i princezu Shynhu čekaju dyasparskhy brodovi koji će Vas otpratiti do Dyasparha, a da bi mi ipak bili sigurni da ćete tamo stići bez problema, naša je flota iz Ashmahla skrenula sve brodove s vašeg smjera. Za nekoliko dana vidimo se u Alandiji. – Princeza Sonsyreya zahvali Yakwyu i potvrdi da će se vidjeti i da to ona jedva očekuje. Yakwy se još jednom osmjehne zagonetno i nešto reče na nerazumljivom jeziku Alanđana, a što su ostali prihvatili s odobravanjem, no, za Sonsyreyu to će bar zasad ostati nešto što nije razumjela.

Kod princeze Northshyle

Jutro je tek svanulo, predivno jutro u Dyasparhu, zemlji princeze Shene, sestre Shaganove. U sobu uđe princeza Shena i podigne zastore.
- Ustani Sonysreyo, jutro je prekrasno, a dan će biti predivan! Brzo se spremi, idemo u Alandiju! Kako si spavala noćas, ljepotice?- Razbarušene divne crne kose Sonsyreya se pridigne i stane trljati svoje predivne plave oči, protegne se tako da joj se predivne grudi ocrtaju ispod spavaćice i veselo reče: - Nevjerojatno, ovako lijepo dugo već nisam spavala. Kako je samo noćas zrak bio topli, ali istovremeno i svježi, a tek onaj blagi povjetarac. Imala sam osjećaj da pogađa svaku moju želju. Kad bi mi postalo vruće, on bi me blago rashladio, kad bi me rashladio tajanstveno bi se smirio i tako cijele noći. -
Shena se glasno nasmije: - Dah Wyghena! Tako taj vjetar zovu Alanđani, a noćas je taj blagi i topli vjetrić više puta posjetio Dyaspahr, a znaš zbog čega? Zbog tebe ljepotice. Ti si zaslužna za ovako toplu i svježu noć. – Sonsyreya zbunjeno pogleda u Shenu i samo prozbori: - Ja? Kako? – Shena sjedne pored Sonsyreye i poravna joj raspuštene pramenove: - Moje patrole javljale su cijele noći da su se brojni odredi Alanđana okupili na Armagedhony i da su pjevali cijele noći oko svojih vatri. Pjevali su o nekakvoj Handrhy, a na njihovom jeziku to bi bila Zaštitnica. Pjevali su o toplim južnim morima, crnoj bujnoj kosi i predivnim plavim očima, a čini mi da si to ti ljepotice. Čitavu noć ovuda se motaju Paskine Šumske patrole koje su svoju sigurnosnu zonu pomaknule s Armagedhone sve do granica sa Syvolykhym carstvom. Sigurna sam da ih je osobno ovamo poslao sam Paska, a njemu je to zapovjedio Shagan. Dyadonkhe obuku svoje odore za borbu i jahanje, te pak su odore više otkrivale i isticale njihova mlada i predivna tijela koja su naprosto mamila pogled i skretala pozornost, a što su ove mlade ratnice itekako u borbi znale iskoristiti. Vidjevši ih Shena se smiješkom zamisli: - Aha, ni Sonsyreya baš nije ravnodušna prema Shaganu jer inače ne bi obukla ovakvu odoru! Baš lijepo uskoro se može očekivati nova ljubav u našim carstvima.-

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...