Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 09.10.2004.

Legenda o Alandiji

Bitka za Skartarys (Prvi dan)

Tamo negdje gdje topla mora zapljuskuju obale predivnog i drevnog otoka, otoka kojeg sunce kupa u svom toplom i zlatnom sjaju, otoka kojeg svi Amazonski savezi smatraju za svoju pradomovinu, otoka gdje rastu i mirišu najljepše palme, a ime mu je Skartarys.
Idilu tog toplog i rajskog otoka stalno su prekidali i kvarili povremeni međusobni sukobi između Amazonskih saveza, a kada su na taj otok pristale prve Sywolykhe i Kotyanske krstarice otok postaje leglo gusara, bezvlašća i zla. Onda jednog toplog kasno jesenskog dana u luku slobodnog grada Stari Skartarys uplovio je manji jedrenjak sa zastavom Dyasparha. Na njemu je bila princeza Dyasparha lijepa Northshyla (Shyna). Princeza je imala namjeru posjetiti stari dio luke i dok se ona spremala za posjet usred bijelog dana na očigled svih, njen je brod napadnut od Sywolykyh. Iako se posada Dyasparaca hrabro i žilavo branila Sywolykhy su bili brojčano nadmoćniji i jači. Slijedećeg dana kao da se ništa nije dogodilo. Ritam života poprimio je svoj ustaljeni tijek. No, nakon nekoliko dana u luku , na veliko zanimanje svih, uplovi bezimena galija u pratnji nikada do tada viđenih strašnih ratnih brodova, krstarice i dva razarača. Brodovi su bili izuzetno veliki i čvrsto građeni, a kako nisu razvili zastavu, svi su pomislili da se radi o nekakvoj do sada nepoznatoj gusarskoj družini. Međutim, to nisu bili gusari, bili su to do tada neviđeni i nepoznati alandski mornari.
Tridesetak se ratnika, potpuno oklopljenih i teško naoružanih, iskrca i stane pratiti mladog ratnika koji se uputi prema lučkoj krčmi.
- Prije nekoliko dana u ovu je luku uplovio brod princeze iz Dyasparha i tu mu se gubi svaki trag. Krčmaru, možeš li mi što o tome reći? – upita krčmara mladi ratnik.
- Slušaj mladiću, u ovu luku dnevno uplovljavaju i isplovljavaju brodovi za koje nitko ne pita kamo idu i što prevoze. Ako nešto želiš znati odgovor moraš potražiti u Zapovjedništvu luke. – odgovori krčmar ne prekidajući svoj posao. Zveket zlatnika koje mu je ostavio Shagan ipak zaokupi njegovu pažnju i on podigne pogled. Nekoliko pijanih Sywolykyh časnika naglo se podigne od stola i Shaganu prepriječi put. Munjevito, Paska i Zumah nađu se ispred Shagana, a Panđa zaprijeti:
- Mirujte lešinari, imate sreće pa nas ovaj put ne interesirate. Maknite se ili ćemo s vama obrisati pod. – No, Sywolyky izvuku mačeve, a na vratima krčme pojavi se i naoružana patrola Sywolykyh. Alanđani rukama obore iznenađene Sywolyke, a Panđa im ponovno zaprijeti: - Vratite se u svoje rupe odakle ste dopuzali ili izvucite oružje i umrite! – ovo na trenutak pokoleba Sywolyke, a Alanđani se upute prema Zapovjedništvu luke.
Shagan ponovi pitanje o brodu Northshyle, a jedna od Amazonki mu odgovori: - Taj je brod napustio luku prije dva dana. – Ovakav odgovor oneraspoloži Shagana, pa on ljuto zaprijeti djevojci: - To je laž koja me ne zadovoljava, ako o brodu ništa ne znaš nema ni potrebe da mi lažeš! Sada se pojavi još jedna Amazonka u pratnji više njih. Shaganov se pogled zaustavi na njoj, te je on stane ispitivati pogledom, sve dok se njegov i djevojčin pogled ne sretnu: - Tko si ti ratniče i što tražiš na mom otoku?- zapita prekrasna crnokosa djevojka. – Ja sam Shagan Alanđanin i tražim brod koji je prije nekoliko dana nestao u ovoj luci, a … - - Nikakvog broda za tebe nema u ovoj luci. Vrati se odakle si i došao! Imaš sat vremena da napustiš luku! - prekine crnokosa Shagana. Shagan se samo osmjehne i rukom smiri Panđu koji je htio intervenirati: - Polako crnokosa, ja tražim svoju sestru koja je nestala u ovom leglu bezakonja. Napustit ću luku, ali ne bez sestre, a po nju dolazim sutra točno u podne. Svidjelo se to tebi ili ne plavooka. Ako si toliko snažna i moćna da mi prijetiš onda ćeš se sigurno pobrinuti da mi se vrati moja sestra, a brod i sve na njemu slobodno zadrži. – Shagan se blago nakloni i povede svoje pratitelje prema brodovima. Nepoznati brodovi podignu sidra i ubrzo nestanu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...