Rehab, Shop & SPA Avec Moi

Ližem rane.
Em se osjeæam grozno jer sam ostavila pa onda iskoristila... deèka (mada on i dalje zove kao da ga nisam otkantala i nudi prijateljstvo... Da, baš!), em mi je užasno jezivo to što sam opet single a uskoro æe proljeæe, a svi znaju da u proljeæe polude hormoni pa se želimo seksat (i bude naporno tražit nekoga jednokratno), em ispaljujem na živce jer sam se prejedala zadnjih tjedan dana (ok, u PMS-u sam, a on kod mene zadnjih godina poèinje otprilike 10 dana prije Plitvica)...
Em sam na TZC skali veæ odavno probila desetku. Toliko da se sigurno ni sama Zrinka Cvitešiæ ne osjeæa toliko Totalno Zrinka Cvitešiæ kao što se ja osjeæam posljednjih dana...

Nemam pojma što se dogodilo. Jednostavno je opet u jednom trenutku prestala komunikacija.

Ali kako se ja ne predajem tako lako, pa makar šugavi osjeæaji bili jedino èemu se ne smijem predati u ovome trenutku, tako sam odluèila napumpati malo svoju pokislu sebe.

Naravno, pumpanje sebe podrazumijeva pumpanje samopouzdanja, ne trbuha (a napumpala sam ga pošteno zadnjih tjedan dana!), a kud æeš boljeg pumpanja samopouzdanja od poštenog shoppinga!

Tako sam se posljednja tri dana prepustila dekadentnom pustošenju po shopping centrima i centru za shopping.
Èemu je itekako pripomoglo i to što mi je sjeo jedan honorar od prevoðenja, a i Mama se napokon smilovala na moja lažljiva moljakanja i dirljive prièe o pregledu štitnjaèe za koji nemam para, pa je poslala nešto novaca da se maloj naðe.

Prvo sam jako ozbiljno ušla u Stiefelkoenig, s totalno ozbiljnom namjerom da kupim neke stvarno lijepe cipele u jako živoj ružièastoj, žutoj ili crvenoj boji, buduæi da me nekoliko takvih veæ danima mami iz izloga u Ilici. Zatim sam odluèila da zapravo neæu, jer ako stvarno jako želim neke od tih cipela onda æe se cijeli Svemir urotiti da ih dobijem, pa æu ih ionako dobiti, i to u pravo vrijeme, kad bude dovoljno toplo da ih mogu prešetavati po gradu, a u meðuvremenu mi je pametnije da oèistim još ono malo rasprodaja koje traju i kupim sebi nešto stvarno slatko i nešto kozmetike i bižuterije.

Moje prvo omiljeno mjesto je Muller na Trgu, prizemlje i podrum.
Obièno uðem po neku sitnicu, npr. maskaru ili èokoladicu za grickanje na kavi, a izaðem s bar dvije kese impulsivno ugrabljenog plijena.
Ovaj put sam izdržala da ne kupim Princess Rose parfem (Ferreov mislim), mada je taaaako diiiivno mirisao na meni, i zadovoljila se šakom Dr. Scheller mini tubica kreme za ruke od lotosa, badema i nevena (nepotrebno, znam, ali bile su samo po 8 kuna!!! Znam, dijelit æu ih prijateljicama!), ionsko keramièkom uskom èetkom za feniranje (imam samo velike iz vremena kad sam imala kosu do pola leða! Ništa za kratku!), nekoliko paketiæa æokoladnog èipsa i tamnom èokoladom sa zrncima kave, zbog koje me je kasnije u Floresu rodica S skoro ubila (naime, ona je na dijeti. A nakon kockice èokolade, koju sam joj uvalila jer sam se sjetila da sam i ja zapravo na dijeti, a šteta da propadne, pojela je još i èokoladni èips i naruèila tost!).

Parfemom sam se poèastila u Floresu u Dežmanovom (institut parfumeur, ne kafiæ!). Doduše, svaki put kad uðem unutra doðe mi instant zlo od izmiješanih prejakih mirisa, ali kako sam umirala za L' air de Rien, predivnim retro mirisom kuæe Miller Harris kreiranim za Jane Birkin, koji je iz mog srca istisnuo Escentric Molecule 01, stisnula sam zube/nos i prisilila se uæi. Što æu kad sam takva seljanka da mi doðe zlo, ali kvragu, i mi seljanke tu ostavljamo novce, pa bi onda baš mogli malo i smanjiti kolièinu mirisa u zraku!

Zatim sam kupila èizme i salonke u Aldu.
Uuuu, kakve èizme!
Lijepe, jednostavne, visoke pete i visoke sare, neke neobiène boje izmeðu sive i tamnobež, s primjesama bronèane... I onog lažnog peep toe lakiranog kokodrila bež boje, koji zapravo i nije tako visok u peti, jer golemi potplat skida bar još 3 ili 4 cm s pete.

Pa sam brijala po ostacima gaæica na rasprodaji u Etamu.
Sve neke seksi, u bež i smeðim tonovima, malo èipke i sasvim malo prozirnog, tu i tamo pokoji volanèiæ, mašnica... I jedne koje su bile na rubu babljih, èvrste bež gaæe s malo bež èipke i volana, ali zapravo izgledaju skroz dobro (mada su možda najkonzervativnije i najzatvorenije gaæe koje sam u životu navukla na sebe). Mislim, godine su, a i dupe više ne izgleda u tangi kao breskvica (prije kao golemi grejp), pa je vrijeme za malo zrelije i sofisticiranije rublje, a kako baš u ovome trenutku ne mogu razmišljati o La Perli, èak ni o Schiesseru, dobar mi je i Etam.
Zapravo, sve je dobro dok ne moram spasti na Intimissiminu žnj kvalitetu ili Woman's Secret žblj mudantine koje traju dva pranja...

U Sephori sam otkrila fenomenalnu stvar.
Stila Cherry Crush lip and cheek stain. Nešto gelasto i ružièasto u tubici s kistiæem što se nanese na usne i na obraze za predivan efekt usana ljubilica i zdravog tena. Definitivno moj best buy veljaèe.
Divno je što je boja prozirna i nježna, i upije se u usne tako da izgledaju prirodno rumene, a preko se može nanijeti sjajilo ili nešto za njegu usana bez opasnosti od brisanja boje.
Moj izbor je Ceralip u tubici, genijalna krema za njegu usana od La Roche-Possay.

Zatim sam kupila i novi mobitel.
Tele2 ima užasno povoljne telefone u BlaBla paketima, puno jeftinije nego Vip ili T-Lopovi, a i puno bolji izbor u paketima. Ja sam svoj lijepi veliki novi Samsung u boji višnje platila tek 800-900 kuna, dekodirala ga 50 kuna, i uvalila svoju Vip karticu od pretplate. Isti takav model, ali u dosadnoj crnoj boji, kod drugih operatera ili samo ureðaj košta par stotina kuna više.
Doduše, na njega nemam gdje objesiti svoja tri divna privjeska za mobitel (jedan na Kooki Kamel devu i natpisom I Love Dubai – jer stvarno volim Dubai, jedan Swarovski na pèelicu i jednu Hello Kitti. I da, ne znam kako, ali uspješno sam bila provukla sva tri kroz rupicu svog bivšeg Samsunga), ali zato sam ogulila jednu staru Swarovski tetovažu koju sam dobila kad sam kupila žute naušnice, i od kristaliæa napravila savim lijepi ornamentiæ oko ekrana. Baš se ponosim sobom! Totalno sam kreativna!

U Algoritmu sam kupila nove slušalice za iPod sa crvenim i rozim kristaliæima. I paperback na engleskom od He's Not That Into You za B. Vrijeme je da mu neko napokon pojasni neke sasvim oèite stvari o muškarcima!!!
Ja sam iz nje dobro utvrdila gradivo!

U Gulliveru sam kupila žuti lakirani kokodrilo novèanik za sebe i plavi za Najbolju.
I jedne zelene nagužvane èizmice do pola lista na petu, zelene. Možda i nisam trebala, ali, ej, bile su samo 450 kuna!

Zatim sam otišla u Cinestar, oboružala se tortilja èipsom sa smrdljivim dipom od sira, i pogledala Shoppingholièarku.
Volim tu i tamo otiæi u kino sama.
Ovaj put mi nije leglo što sam išla sama.
Zapravo, dotuklo me je.
Saga o Becky Bloomwood iz pera Sophie Kinsella je, uz Bridget Jones, veæ godinama moja Biblija!
Obje govore o tome kako na kraju postoji izlaz i happy end èak i za izgubljene sluèajeve žena poput mene.
Jedva sam preživila onaj užas od BJ 1 i 2, èinjenicu da su iskasapili fenomenalnu knjigu i pretvorili je neprepoznatljivu kino-limunadu, i to još s groznom Renee Zellweger u glavnoj ulozi, a sad sam još morala vidjeti i ovo... OVO!
Uništili su još jednu predobru knjigu!

Nakon sloma koji sam doživjela u kinu trebala sam hitno još jednu dozu lijepih novih stvari za oporavak, pa sam u Zari kupila proljetnu haljinicu do koljena na cvjetiæe, samo 300 kuna, savršenu u kombinaciji sa starkama i kožnom jaknicom iz Bershke, samo 500-tinjak kuna, ali, ej, prava koža, i to još nije na rasprodaji, a tu ljubièastosmeðu nijansu kože još nemam u ormaru!!!

Sad se osjeæam fenomenalno.
Kauè je još uvijek pun vreæica od kojih dvije treæine nisam još raspakirala (osim one iz Alda, èizme su mi upravo na nogama).
Jer poanta cijele te šoping terapije uopæe nije u stvarima koje sam kupila, nego u samom èinu kupovine; pronalaženju pravog komada, isprobavanju, plaæanju, zadovoljstvu koje doživim kad platim na blagajni i vidim kako sam povoljno prošla.
I kad nakon kupovine sjednem na kavu okružena vreæicama, umorna ali sretna, kao nakon savršenog višestrukog orgazma, zapalim cigaretu i gledam raznježenim pogledom punim ljubavi u svoj novi plijen u šarenoj ambalaži...

Mada mislim da æu vratiti haljinu iz Zare.
U Zari se roba može vratiti do mjesec dana nakon kupovine i dobiti lova nazad. Što je ok i normalno. Ostali gnjave s povratom novca, uporno žele zamjenu robe, a onda moram gubiti živce s isprintanim Zakonom o zaštiti potrošaèa pod rukom dok se svaðam s voditeljicom duæana...
Ne sviða mi se duljina kad stavim pojas, jer se onda haljina podigne za oko 2 cm, i onda me ružno reže u koljenima, a imam užasno debela koljena koja ne volim.
Izgleda skroz dobro bez pojasa uz kožnu jaknu i starke ili ravne gležjaèe, ali ako je kombiniram s kratkom jaknicom od jeansa i visokim smeðim jahaæim èizmama onda jednostavno traži pojas i dugu ogrlicu, a tada imam problem s debelim koljenima...

Uostalom, treba mi tih 300-tinjak kuna! Jako! Oèajnièki!
Jer ne samo da sam sprèkala cijeli honorar i lovu koju je Mama poslala za pretrage štitnjaèe (jadna! Ona se još uvijek nada da je moje golemo dupe posljedica hipotireoze – s kojom veæ odavno nemam problema – a ne mog upornog odbijanja da se disciplinirano odreknem hrane i pretvorim u izgladnjelu živèanu vješalicu poput nje), nego sam opet naèela i posljednje bijedne ostatke plaæe s raèuna...

Ali sam zadovoljna.

U meðuvremenu sam proèešljala i bonove za raznorazne besplatne tretmane kojih Najbolja uvijek ima po stanu, i pronašla dva za aroma masažu u Aromateki s rokom do kraja veljaèe.
Pa sam napravila dobro djelo i iskoristila jedan.
Drugi æu sutra.
Potrebno jednako kao i shopping terapija.

Ne samo zato jer mi je srce slomljeno (mada zapravo veæ 3 dana nisam razmišljala o Oženjenom, unatoè tome što ga svaki dan posjetim u Yovilleu na Facebooku. Ali to moram, jer tako zaraðujem Yonovce, kojima kupujem krasni Yonamještaj za svoj Yostan...).
Nego i zato jer B ponovo dolazi u ponedjeljak i moram biti psihièki spremna.
Najavio je nekakav dvodnevni trip do Austrije, od kojeg mi se unaprijed diže kosa na glavi.

Nego, jesam li spomenula da sam napravila glupost sinoæ?
Nakon što me je cijeli dan zivkao, Tugaljivi se pojavio oko 11 na mom pragu.
Inaèe su mi muškarci koji preklinju i plaze patetièni i antipatièni, ali kako me vozi grozan pms, a svi znamo da nekim ženama u tom razdoblju libido podivlja (ta sam!), tako sam ga pripustila u stan, napojila (i njega i sebe) vinom, saslušala i, taman kad sam htjela bivšem... deèku objasniti kako ja... skužila sam da sam se našla na kauèu pod njim!
Što zapravo uopæe i nije bilo loše...

Osim što me danas pere grižnja savjesti, zbog koje ozbiljno razmišljam o promjeni broja mobitela.
Samo što u tom sluèaju Oženjeni ne bi mogao komunicirati sa mnom...
A i ovaj sam jedva zapamtila, i to nakon što ga imam veæ 4 godine, tako da uopæe nisam spremna ponovo prolaziti agoniju nošenja broja na papiriæu, traženja i èitanja istog kad ga netko zatraži.

Taman kad sam mislila kako sam uspješno razriješila problem sa deèkom kojeg zapravo nisam htjela imati i opsesivnim trošenjem, opet je sve palo u vodu i opet sam na samom poèetku.
Tako da je danas po ne znam koji put prvi dan mog novog, ispravnog, èistog, antipotrošaèkog i single života.
Ali bilo je poprilièno dobro...
Jaaaaaako dobrooo...

Dar mar u G bar... P.S. Jesam li spomenula da sam opet single?

Problem bivanja zaposlenom kod najboljeg frenda je, izmeðu ostalog, i to što moje radno vrijeme ne završava u neki-sat.00, nego sam dužna biti dostupna 24/7. I to kad mi se hoæe i kad mi se ne hoæe.
Ali kako mi onaj som ojra mjeseèno na raèunu u trenutaènoj kriznoj situaciji i više nego treba (mada sam ja i bolje zaraðivala, da se razumijemo. Ali i znojila dupe u uredu i na putu po cijele dane... što sada nije sluèaj), a i pukla bih da baš ne radim totalno ništa, plus treba mi stavka u cv-ju za ovo šuplje doba formalne nezaposlenosti, tako se nemam što žaliti.
Ali nekad zna biti skroz naporno.

B se u èetvrtak vratio iz Berlina užasno razoèaran u G-a, s gomilom obaveza na grbaèi koje je trebalo riješiti, a usto još i oèajnièki gladan provoda.
A ja sam žena na rubu 32-e, koja ne rabi opijate da bi nabildala izdržljivost, i nije mi lako pratiti njegov hormonizirani tempo.
A bogami ponekad ni njegov karakter...

Npr, B je nemoguæ kad sebi nešto zabije u glavu. Takoðer je nemoguæ i kad je gladan. Kad se to dvoje nakon cijelog jutra obilaženja odvjetnika, plaæanja raèuna po bankama i kupovanja još jedne nepotrebne Diesel modre kožne jakne (za njega. Meni je kupio novèanik i slatku torbicu boje petroleja, i sredio mi karticu za popust) spoji, dobijemo totalno i apsolutno nemoguæu kombinaciju naporne gladne tetke koja zahtijeva da idemo u japanski restoran muža od Ive Majoli u kojem još nije bio. Jer on voli azijsko, a i užasno ga zanima kakav je interijer...
Naravno, kako sam ja totalna gastro seljanka i nefancyfood cura kojoj se želudac okreæe na sve kuhinje osim domaæe, tako sam sa svoje strane ja histerièno molila i kumila nasred Trga da ne idemo tamo, jer neæu, ne mogu i ne želiiiim!!!
Zatim smo iduæih pola sata pregovarali oko mjesta za jelo, što je bilo poprilièno gadno jer je B zapeo za azijsko, a ako veæ nije japansko ili kinesko, onda da bar idemo jesti u Plato ili Balon ili People's...
Da ne bi! U Platou uvijek ostanem nekako gladna, a i atmosfera mi je glupa. Uostalom, do Centra Kaptol mi se nikako nije dalo pješke u štikletinama u kojima sam balansirala po centru cijelo jutro, noge su mi bile u jadnom stanju i naticale u èizmama ko tijesto. Balon je bio dozlaboga daleko a i tamo mi je uvijek nekako gužva, a People's mi, unatoè fenomenalnoj krem juhi s pinjolima na koju sam slaba, užasno ide na živce jer je istovremeno i glupi kafiæ, pun ljudi na pauzi u vrijeme ruèka, i nikako mi se nije dalo plaziti do tamo... Zatim je B htio u Zlatnog medu jer se tamo uvijek dobro naždere i zacementira pivom, ali meni Zlatni Medo smrdi i uvijek mi doðe zlo...
Na kraju sam se sjetila tune u sezamu na žaru i, nakon više od 45 minuta žuènog natezanja napokon smo se dogovorili za The Hole In One.

Tako otprilike izgleda svako dogovaranje izmeðu mene i B-a.
Najmanje pola sata natezanja oko bilo èega.
Unatoè tome što ga jednostavno obožavam, nekad stvarno dobijem želju da ga umlatim!

I želja me ne pušta cijelo ovo vrijeme, još od petka..

Sve je, naime, poèelo s izlaskom.
Kad je B jako razoèaran u ljubavi, on strahovito želi iæi van i odmah naæi komada za utjehu.
Posljednji put kad je bio u ovakvom stanju (a to je bilo prošle godine) izlazak je zapoèeo u Globalu, nastavio se u Ludnici, a završio tako što je B bio previše komiran da bi se sjetio reæi taksistu svoju toènu zagrebaèku adresu. Kako Najbolja, TT i još neka cura koja je bila s nama jednako kao i ja nisu imale kod sebe više gotovine za taksi, tako smo završile u Palaceu gdje je B uzeo apartman od oko 2000 kuna, i gdje smo zajedno s deèkom koji je trebao biti njegov ljubavni plijen za tu noæ buljile u tv na nekakvim groznim svijetlim foteljama, praznile minibar i žderale usput kupljeni burek, dok je B hrkao u sobi.

Ovaj put sam odluèila moguænost takvog epiloga sasjeæi veæ u korijenu.
A imala sam i plemenitu misiju..

Naime, svi znamo da je gay bestiæ neizostavni modni dodatak svake normalne neudane žene iznad trideset. Esencijalni aksesoar, nešto kao par mekanih svijetlih Tod's mokasina od brušene kože (ružne dozlaboga ali udobne), par skupih i cool traperica u kojima dupe izgleda ko avion i koje se nose u svakoj prilici, svijetli v-puloveriæ od (pravog, po moguænosti) kašmira i komplet Balmainovih clip-on umetaka za kosu, customizirano ošišanih (ok, moji mi bojom više ne odgovaraju, a i kosa mi je prekratka ali nabavit æu nove).
Gay bestiæ, dakle. GNP.
Ja ih imam èak dva najbolja. Jednog sam imala još i prije nego je postao obavezan, i jednog koji je moj glas razuma (taj drugi definitivno nije B. Ja sam B-ov glas razuma, èime se postojanje B-ovog razuma potpuno dovodi u pitanje).

S1¸nema niti jednog.
Zato sam je odluèila izvesti van sa svojim frendovima, u sam showroom, u mini mall, da odabere si jednog GNP po svom ukusu i svojim potrebama.

Volim G bar, mada sam bila tek nekoliko puta.
Ugodno se osjeæam, iz nekoliko razloga.
Prvo, jer moji dragi prijatelji B, M, T, T2 i ostali mogu biti upravo onakvi kakvi jesu, i to na javnom mjestu. Ne volimo kad moramo strahovati od homofobno nastrojenih seljaèina kakvih se može naæi svugdje drugdje.
Drugo, jer nikoga nije briga i niko u društvu me ne gleda sa spolnim interesom ako mi pola sadršaja dekoltea iscuri iz haljine dok pijana teturam od wc-a u bolesno visokim Jessica Simpson peep toe pumpericama i pokušavam nategnuti bolero preko haljine… Jer ekipu moje cice zanimaju koliko i mene državni udar u Gruziji (ok, u jednom trenutku me je zapravo i zanimao državni udar u Gruziji. To popodne sam šaltala po kabelskoj i na CNN-u sluèajno nabasala na direktni prijenos državnog udara u Gruziji, pa sam uzela sokiæ i pistacije i gledala ljude na ulicama i neke likove u kožnim jaknama kako upadaju u Parlament, ali to je nebitno za ovu prièu…)
Treæe, jer nema onog pritiska kao na standardnim okupljalištima, na kojima moram naæi neki objekt za gledanje, odbijati majmune sa seljaèkim spikama i pazit kako se ponašam… jer se, kao, tako izlazi naveèer van.
I èetvrto, najvažnije, mogu se nalijevat pjenušavim vinima ko bakantica jer boca Freixeneta košta samo 120 kuna. Ako i naruèim samo za sebe par boca neèega što ostatak društva ne želi piti, ne moram strahovati od pritužbi da je izlazak sa mnom bio skup.

Nakon fajrunta nekako sam se nadala da æemo ja i S2 zbrisati na još jedno piæence do Ritza pa polako doma, ali kako se B prilijepio za deèkiæa koji mi se nimalo nije sviðao (još uvijek mi se ne sviða), a koji je tu veèer zalijepio za neko grozno stvorenje s aknama u prljavoružièastoj košulji, tako sam jednostavno morala otiæi gdje i on da bih ga držala na oku. Da ne poèini neku totalnu idiotariju.
A on je odluèio poæi za deèkiæem.
Koji je odluèio otiæi u Fanatik.

Ne volim Fanatik.
Prestara sam za gužvanje u mraènoj rupi, a i prestara za lelujanje u gužvi na golemim i pregolemim petama, guranje meðu razvaljenim tjelesima, pilanu od glazbe (ja volim tu i tamo prepoznati melodiju ili èuti pokoji vokalèiæ). A najviše na svijetu mrzim mjesta na kojima nemam garderobu za odlaganje skupog i osjetljivog Marella kaputa koji upija smrad i privlaèi fleke...
Uostalom, tamo nisam našla nikog zanimljivog za sebe.
A i B-a sam teškom mukom odvukla doma, tek kad je i sam postao svjestan da ga je objekt žudnje stavio na led do sutra i potpuno se posvetio Aknama.
Ali ne prije 3 sata. Ujutro.

Nakon samo 5 sati sna trebalo je trèati po Avenueu (prokleti nerad nedjeljom!!!) i zatim hvatati zubato sunce na Špici, zatim se još malo družiti s curama, kuhati veèeru za petoro, i onda opet iæi s B van.
Koja gnjavaža!
Jer B se zaljubio, i cijelu noæ me ugnjetavao prièom o malome i tjerao na razuzdano plesanje, dok sam ja jedva držala oèi otvorene i odbijala frendove s fotoaparatima. Naime, svi manijaèki postaju slike s izlazaka na Fejs, a kako sam ja imala istu crnu balon haljinu kao veèer prije, samo što sam satensku crnu bolero jaknicu zamijenila ljubièastom bez rukava, izvezenom crnim perlicama i šljokicama, i usto još imala nazi frizuru na razdjeljak s 10 deka briljantina jer nisam stigla oprati kosu od juèer i srediti frizuru, i grozni make up s tamnoljubièastim ružem (neuspjeli hommage Nadiji Auerman i ranima 90-ima), sve to zaèinjeno oèima krvavim od neispavanosti, potkožnim prištem na bradi i kiselim osmjehom, nisam nimalo bila raspoložena da se takve moje slike pojave na netu!
Ništa na svijetu ne mrzim više od prisilnih izlazaka van!

Pogotovo kad cijelu nedjelju moram provesti radeæi s B. Koji je veæ u podne bio od ljubavi sav svjež ko visibaba, za razliku od mene, koja sam bila sva uvenula ko buket prašnjavo ljubièastih ruža koji sam dobila u subotu na Špici od frenda kojeg nisam vidila 100 godina i koji mi je na brzinu kupio cvijeæe koje obožavam da se iskupi za mjesec dana odgaðanja kave, a ja ih zaboravila stavit u vodu…

Sreæom, B je u ponedjeljak otišao.

A zajedno s njim je netragom nestao i moj status cure u vezi.

Naime, u nedjelju naveèer je Oženjeni bio na tv-u. Buduæi da ne komuniciramo veæ nekih tjedan dana, ja sam se, naravno, zatelebala ko guska.
A još kad sam skužila koliko je seksi, koliko ga kamera ljubi, i koliko umirem za njim mada neæe i ne može bit moj, pala sam u stanje koje bi se moglo opisati kao èista desetka na TZC ljestvici (Totalno Zrinka Cvitešiæ, nova mjerna jedinica za razoèaranje vezom s oženjenim ocem obitelji).
Cijelu noæ sam prosjedila na kauèu, s daljinskim u ruci, obuzeta poražavajuæim otkriæima i mraènim mislima, potpuno nesvjesna programa na tv-u pred sobom (èak i kad sam skužila da mi je daljinski zaglavio na Privateu i da zapravo veæ nekih 10-ak minuta buljim u full screen prizor dvostruke penetracije u krupnom planu, na golemoj plazmi, sa svim detaljima kao što su prišt pod puderom na dupetu ili ružni patlidžan pod smeðom kobasom totalno bijelog frajera… fuj! Koga to može uzbudit uopæe?).

Ja možda nisam baš najsavršenija osoba na svijetu, ali ne mogu lagati sebe, niti mogu lagati druge ljude. Dobre ljude kojima je stalo do mene.
Niti biti u vezi s nekim do koga mi je stalo kao do lanjskog godišnjeg odmora (koji je trebao biti divan, ali je zapravo bio bezveze i sav na silu).
Oženjeni je kao Bottega Veneta torba koju strašno želim, koju mi je susjeda od Nezakonitog jednom posudila na par dana, i za koju znam da nikad neæe bit moja jer je ne mogu sebi priuštit.
A Tugaljivi je kao kopija iste koju sam kupila na poslovnom putu u Dubaiju, u Karami, i koju sam poklonila frendici V nakon što je 8 mjeseci èamila u ormaru. Jer mada je do u detalje izgledala kao prava, bila jednako lijepa i jednako predmet želje, ipak nije bila prava stvar. Nisam se mogla osjeæat ugodno s lažnjakom obješenim preko lakta dok mi srce krvari za pravom… (a možda je to imalo i neke veze sa time što bi ionako svi oko mene znali da teško da sam mogla si priuštiti PRAVU Bottegicu, ali to nije relevantno za ovu usporedbu).

A meni srce krvari za Oženjenim.
I jednostavno ne mogu nekoga tako divnog kao što je Tugaljivi povlaèiti za nos.

Da sam sposobna za takvo nešto, do sada bih veæ bila dobro udana za nekakvog šupljoglavog nogometaša ili “poduzetnika”/poduzetnika kalibra Ante Gotovca.

Tako da sam sada opet solo.
Sama i totalno nesretna.
Da je Bog htio da žene u tridesetima budu same, sigurno bi napravio da budu sretne ako su veæ same…
A zvuèim li ja kao sretna žena?

Strah i Prijezir na Valentinovo

Petak je bio takav kakav je bio, pijan i mamuran, u svakom sluèaju naopak, ali ja sam zapravo potpuno bila zaboravila na to da je petak zapravo bio 13-i u mjesecu, tako da je u stvari bilo logièno da dan nije bio normalan.

Mislim, to da je petak bio 13-i shvatila sam tek u subotu, kad me je ranojutarnji telefonski poziv mog... deèka Tugaljivog oko 11 podsjetio da je Valentinovo. Tj. kako je Valentinovo uvijek 14-og u veljaèi, tako je za pretpostaviti da je petak bio 13-i.
Samo što sam ja to nekako zaboravila povezati.
Inaèe sam uvijek svjesna petaka 13-ih, i dobro se pazim tih dana, ali ovaj put sam jednostavno zaboravila...

Moj... deèko Tugaljivi je imao neke planove za nas dvoje, ali kako ja totalno ne volim Valentinovo uspješno sam izbjegla bilo kakve izljeve jeftine romantike odgaðajuæi nas dvoje za nedjelju.
Zapravo, uz sasvim dobru ispriku. Jer sve je ionako još jako svježe, ne viðamo se tako èesto i nije toliko intenzivno, a Valentinovo je, kao, za stare i dobro uhodane parove...
Valentinovo! Bljuv!

Plan je bio, naravno, iskoristiti relativno vedar dan i promuvati se po Špici.
U najboljem moguæem subotnjem izdanju, s dotjeranim psom u Vuittonu, pod ruku s curkama. Tj. onome što ostane od curki kad eliminiramo sve one koje su odluèile žrtvovati tradiciju novokomponiranom blagdanu.
Što je broj curki svelo na jednu.

Volim subotnje glumatanje po Bogoviæevoj. Što æu, takva sam. Kad volim sve što djeluje stimulirajuæe na moj ego.
Volim i što su sa mnom uvijek moje divne prijateljice.
U ovom sluèaju jedna prijateljica..
Ovaj put nam je stvarno falila Najbolja koja je bila na skijanju, i ostale sretno zauzete koke koje su odluèile glavinjati gradom pod ruku sa svojim gorim polovicama, pa mi je preostala S1, žena koja jednako kao i ja prezire komercijalni blagdan Venere i Marsa.

Grad je bio prestrašno pun parova i cvijeæa, na Cvjetnom su ljudi bili ugnjavljivani ljigavim sentimentalnim pjesmama, mi smo jedna drugoj darovale T-Comove ciklame lonèanice, u Bulldogu je bila gužva (naravno, nismo htjele silaziti DOLJE, tamo niti bismo vidjele niti bile viðene) a vani je bilo prehladno za naše ne baš debele odjevne kombinacije, i sve je smrdilo na još jednu besmislenu subotu u gradu.
Pogotovo kad smo srele nekoliko dobrih znanica, za koje sve redom znamo da imaju totalno katastrofalne veze (plus dva ponižavajuæe loša braka), a unatoè tome sve su bile u društvu svojih ljigavih frajera i ponosno prešetavale plijen pod rukom ko da su u najmanju ruku uhvatile Brad Pitta koji glumi Toma Hanksa u romantiènoj komediji s Meg Ryan...

Ja i S1 smo se zato zabavile po svome, tj. dozvolile si da se ponašamo kako nam padne na pamet, bez straha od prijekornih pogleda i okretanja oèima od odsutnog dijela babinjaka: ugnjavile smo nekog deèka da nas slika i napravile ljubavni fotosešn s psom (jednu od fotki smo popodne mailale svima kao našu èestitku za Valentinovo), zaplesale ljubavni valcer na Cvjetnom, štipale djeèicu za obraze, prežderale se dijetnih kolaèa iz Millenniuma (baš me zanima koliko su dijetni... meni je najbolji bio onaj u èaši koji nije dijetni i onaj s žutom želatinom koji isto nije dijetni), i na kraju otišle piti kavu u DownTown.

Malo zato jer je mjesto ugodno i nekako domaæe, dijelom je presudila i kava (Lavazza), a na kraju je ispalo super jer je terijerka tamo našla za igru deèka iste marke, odjevenog u plavu verziju puloveriæa kakvog i ona ima doma samo u rozom, i koji je doma imao istu jaknicu s krznom kakvu je i ona imala na sebi.
Doduše, simpatièna mamica pseæeg deèka (koja jako lièi na Scarlett Johansson) nam je objasnila da je mali gej, jer veæ 6 godina ne pokazuje interes za cure ali rado naskaèe na deèke, ali gej je ok. Jer kažu da psi poprime karakteristike svojih mamica i tatica, a kako i ja i Najbolja imamo gej bestiæe, tako je valjda normalno da je i mala našla svog vlastitog B-a (taj je moj), tj. K-a (taj je od Najbolje).
Uostalom, super je što sad imamo dogovorena igranja s frendom za kojeg možemo biti sigurne da je neæe pokušati iskoristiti i tako povrijediti njene male ženske osjeæaje...
Ionako se druži sa samim kujicama, a svi znamo da okruženost s previše kuja u nježnim godinama nikako nije dobro za pravilan razvoj mladog ženskog biæa...

Dakle, ja i S2 smo, kao totalne istomišljenice, ovo Valentinovo odluèile posvetiti iskljuèivo sebi. Proslaviti praznik ljubavi prema samima sebi. Totalno u stilu one pjesme od Whitney Houston...
(inaèe, S2 isto ima nekakvog deèka, ali pouèena dosadašnjim iskustvima oprezno ga drži na distanci)

Nadale smo se da æe nam veèernji izlazak donijeti nešto manje valentinovskog horrora a nešto više zabave od dnevnog šalabazanja unaokolo i gledanja dosadnih parova, ali vraga.

Prvo smo zaribale s mjestom za izlazak.
Zapravo, zaribala nas je Z.

Ja sam tek odnedavno ponovni stanovnik Zagreba, ali i kao takva znam, jednostavno ZNAM, jer to svi znaju, da se u Gjuru ide van samo èetvrtkom. Ostatak djelatnih dana rezerviran je za djecu.
Ali kako S1 veæ 100 godina nije bila tamo, a ja ipak nekako radije dajem prednost Ritzu i Peoplesu pa me baš i ne zanima što vikendom ima u Gjuri, Z (sklona takvim pokvarenim ispadima) je nekako uspjela uvjeriti S1 da se u posljednje vrijeme ðir promijenio i da je subotom u Gjuri predobro.
I tako ne samo da je S1 nasjela, nego je uspjela uvjeriti i mene, pa smo se negdje oko ponoæi i spucane ko princeze pojavile pred ulazom... okrenule i vratile do auta.
Nije ni èudo što smo tako odmah našle mjesto za parking! I još tako blizu!
Naime, subotom u Gjuru još uvijek izlazi ekipa od koje jedna treæina valjda još uopæe nije ni došla u godine u kojima ima pravo polagati vozaèki, druga treæina vjerovatno živi s cimericom u sobi 2X2 na Savi i šverca se noænim tramvajem, a preostala treæina je, unatoè tome što mladi vozaèi više nemaju zabranu vožnje iza 10 naveèer, previše pijana da bi im tata dozvolio da posude auto.

Kako nismo planire u Aquarius iæi prije 2 (ali tamo smo planirale raspašoj uz Hed Kandi sounds), a kako S1 ne voli 80% mjesta na kojima se ja osjeæam ugodno, tako smo kao kompromisno rješenje dogovorile odlazak u Fly.

Gdje je atmosfera bila još strašnija.
Šteta, jer je deèko puštao dobru glazbu, a onaj drugi s trubom je totalno dobro pratio...

Fly je, valjda zbog Valentinova, bio krcat rasparenih ljudi.
Tj. grupice su bile slijedeæe: klinke, nešto mlitavih æelavaca u prugastim košuljama koji su djelovali nezainteresirano za svijet oko sebe, i nadrkani èoporiæi baba nedefiniranih godina (27-37) odjevenih kao da su sad došle s posla, s onim patetiènim lookom seksa gladnih frustriranih zloèestih žena osuðenih jedne na druge za praznik zaljubljenih (bljuv!). A meðu grupicama nije bilo nikakve komunikacije.
Unatoè dobroj glazbi, ja jednostavno mrzim atmosferu u kojoj niko nikoga ne bari i svi gledaju svoja posla.
Nakon par iznuðenih piæa od tri bezvezna frajera s kojima smo ostvarile nekakav kontakt, pokušaja plesa s najmanje bezveznim od njih trojice, i plesnog performancea jedinog registriranog para u lokalu (èekala sam da ona njemu cicom izbije oko koliko mu je gurala dekolte pod nos!), puno smijanja i zanimljivom izmjenom impresija s jedinim normalnim frajerom kojeg sam tu veèer vidjela – redarom na vratima, shvatile smo da je vrijeme za – sladoled.

Nema ništa ljepše na svijetu od jedenja velikog sladoleda (Mc Flurry od Nesquika) na parkiralištu Mekdonaldsa, s bosim stopaliima na šajbi i neudobnim štiklama pod sicom, i sve to u dobrom društvu koje u glavi vrti isti film kao i ja.
Još ljepše je kad se dobro društvo složi da nema smisla trošiti ostatak veèeri na cupkanje po klubovima i znojenje u gužvi, jer je od jedenja sladoleda na parkingu možda još jedino ljepše potrošiti još sat-dva na kruzanje gradom.

Tako smo se nas dvije nastavile vozikati još dugo u noæ, u potrazi za benzinskim stanicama na kojima smo mogle nabaviti još sladoleda, slušati radio, šutjeti u dobrom društvu svaka zabavljena svojim mislima, i imati jednostavno jedan od najboljih izlazaka u životu.

Ponekad mi se èini, a ta noæ je bila upravo jedan od takvih trenutaka, da moj organizam više nije što je bio, i da možda, ali samo možda, i samo ponekad, polako poèinjem ulaziti u nekakvu životnu u dob u kojoj bi mi nekako prirodnije bilo da subotu naveèer provedem u društvu nekoga kome se ne da biti vani.
Nekoga ko bi bio dovoljno odluèan da me posjedne i objasni mi kako to jednostavno više nije primjereno, i kako je vrijeme za neke druge stvari u životu, i ko bi me zatim odveo u spavaæu sobu i napravio mi par komada djece... dok još nije kasno za moj reproduktivni sustav.

Da sam, a to kažem tek onako, na primjer, udana i majka, vjerujem da bi stvari bile puno jednostavnije za mene.

Mislim da baš nekako želim biti udana i majka.
A zapravo sam i jako sentimentalno, pažnje gladno i nježnosti željno stvorenje, mada se trudim ne djelovati tako.
Valjda sam zbog toga negdje pred zoru, vrlo zbunjena konfuznim željama iz dubine svog biološkog sata, nazvala svog... deèka Tugaljivog i zamolila ga da me doðe tješiti.iduæih 20-ak sati.

Prokleto Valentinovo!
Gore je od alkohola i tjera ženu da se ponaša totalno nepromišljeno!

AA

Najtužnija stvar koja se može dogoditi ženi u najboljim godinama jest da je sašije zakašnjeli mamurluk u petak naveèer...
I to kad žena ima planove za taj petak naveèer!

Èak i ako se pod planovima podrazumijeva ležanje pred tv-om, slušanje Carly Simon (da, znam cijelu You're So Vain na pamet, ima neko nešto protiv?) u kombinaciji s Kennyjem i Dolly (da, obožavam Islands In The Stream, ja i B uvijek pjevamo tu stvar na karaokama kad se napijemo i dokopamo karaoka – na sveopæi užas prisutnih...). I èitanje Vanity Faira. Knjige, ne èasopisa. Totalno obožavam Becky Sharp, pogotovo kad je glumi Reese Whitterspoon.

B je zbrisao naveèer za Berlin (ipak nije izdržao), ja sam se dokopala knjige i složila playlistu, opskrbila se Buittoni dvopekom (najlaganiji je), smiksala još paštete i stavila je da se stisne u frižideru (to mi je zapravo nova dijeta. Domaæa pašteta od tune i inæuna, dvopek, i ujutro dva grejpa. Funkcionira totalno!)...

I onda je odjednom krenula glavobolja...

Kod žene u ranim tridesetim glavobolja se pojavljuje rado i èesto, iz razlièitih razloga.
Jedan od najèešæih razloga je, na primjer, izostanak sna u kombinaciji s alkoholom i ponekim lakšim opijatom, te još malo nepotrebnog alkohola u vrijeme ruèka.

Ali da krenem ispoèetka, i da pojasnim da je za moju juèerašnju groznu glavobolju zapravo kriv ovaj blog.

Jedna od posljedica pisanja bloga je i ta da žena, izmeðu ostalog, upozna razlièite zanimljive ljude, a prije svega žene.
Kad komunikaciju preko bloga prebaci na Facebook, a svi znamo da je Facebook Sotonino djelo, neminovno je da iduæi korak bude upoznavanje uživo.
Pogotovo ako skužimo da je zanimljiva žena s bloga tim više zanimljivija jer poznajemo neke iste ljude, meðu kojima je i moj bivši deèko Duhoviti, a bogami i Oženjeni, o kojem sam tako žudila èuti poneki traè.
A kud æeš bolje prilike za to nego što je svirka još jedne zanimljive žene s bloga!

Tako sam i ja u èetvrtak otišla na Libertybell, da bih se i službeno upoznala s Dragicom!

Dogovor je bio da se naðemo u toj Sobi, ali kako se ja po zagrebaèkim spotovima van linije tramvaja i daleko od fancy mjesta za izlazak snalazim ko slijepac meðu kauèevima u Emmezeti, tako sam zabrijala i da se mjesto nalazi u Paromlinskoj a ne Magazinskoj, pa sam umjesto desno od Cibone skoro završila negdje iza Lisinskog.
A i tu Sobu nije bilo baš jednostavno za naæi, unatoè tome što sam nabasala na još dvije-tri grupice ljudi koji su tražile mjesto gore-dolje po ulici i koje su formirale omanji izgubljeni èopor u potrazi za.
Nek mi to bude upozorenje za buduænost. Naime, to što sam plava me automatski èini nesposobnom i nesnalažljivom na ulicama, i ubuduæe ne smijem pristati na ništa manje od livriranog šofera sa gps-om u autu koji æe me dovesti toèno od toèke A do toèke B, bez gubljenja, skretanja s puta i smrzavanja u tanušnom svijetlom kaputu koji je nerazumno odabrala moja mama!
Sreæom, Dragica mi je telefonski objasnila da æu morat hodat dio puta, u zadnji èas, kad sam bila pred liftom, pa sam se okrenula za 190, vratila u stan i zamijenila štule za ravne èizme... Inaèe bi me uz mamurluk morila i bolna stopala.

A kako je sada red da kažem i nešto o svirci, moram priznat da mi je bilo lijepo. Da me bacilo na nostalgiju. I da sam crkla od ljubomore!

Žena ima lijepe pjesme, lijepo obraðuje tuðe i ima lijep glas. I osjeæala sam se lijepo i melankolièno, kao kad sam bila studentica i umirala od neuzvraæene ljubavi prema jednom neurednom, duboko depresivnom i jedva punoljetnom basistu uz Mazzy Star ili Neila Younga u cd playeru (samo što žena puno ljepše pjeva od Neila Younga, definitivno!).
I atmosfera je bila lijepa i intimna, prostor pun frajera od kojih ih veliki broj još uvijek ima dugu kosu, a žena s akustiènom gitarom na maloj pozornici je nosila kariranu suknjicu i maslinastu majcu i Martensice, i imala sam osjeæaj kao da se nalazim usred Singlesa ili Trgovaca, s tragovima Chasing Amy.
Što je jako dobro. Jer nostalgija je pozitivna emocija.
Osim toga, i rane 90-e su bile jako dobro vrijeme. Glazba je bila pametna i podrazumijevala je sudjelovanje mozga u svom stvaranju, moda nepretenciozna i nije bilo toliko skupo biti u trendu ako je Dida imao pun ormar ofucanih kariranih radnih košulja, reæi nekome da izgleda ko Courtney Love je u to vrijeme još bio i kompliment, a i MTV je imao nekog smisla...

A i žena koja lijepo pjeva izgleda bezobrazno dobro i nepristojno je zgodna, petite tip, djevojèica, i totalno sam ljubomorna jer je rekla koliko ima godina! Nije pošteno!

Zapravo se trudim dati jako puno komplimenata, ali ne znam kako mi ide. Jer ja zapravo volim davati komplimente samo kad znam da æe biti uzvraæeni neèim tipa: neeeee, na tebi puno bolje izgleda, ti se puno bolje držiš, moja torba nije ljepša od tvoje....

Dakle, bila sam melankolièna dok nisam trgla dvaput trostruku votku sa sokom od jabuke.
(zgodna mješavina koju sam otkrila na jednom neobiènom izletu u Albaniju, koji je izgledao manje više kao balkanska verzija Prijezira i Straha u Las Vegasu, samo bez halucinogenih opijata jer je prirodno sve oko mene bilo kao u nekom jako neobiènom tripu... I kad je konobar u tom pubu u Tirani votku sa sokom od ananasa preveo kao golemu èašu do 2/3 punu votke i nadopunjenu sokom od jabuke, što mi se svidilo, a ispijanje samo dvije takve èaše je rezultiralo time da sam gnjavila 5 muškaraca u svom društvu prièama na pijanom engleskom o tome kako je moja pokojna Baka jaèa legenda od Žuži Jelinek i zatim se jedva dovaljala do hotela, ali to je veæ neka druga prièa...)
Osim Dragice, koju sam imala u planu službeno upoznati uživo tu veèer, upoznala sam i njenu frendicu D, koja je još jedan dokaz da su tridesete nove dvadesete, i da žene u tridesetima sasvim dobro šišaju studentice, izgledom i duhom!

Pa smo nakon svirke odluèile otiæi kod D doma, na još alkohola i hrane, ometati D-inog deèka koji je bezazleno planirao raditi do kasno u noæ.

Lijepo je i ugodno kad žena otkrije da se združila s istomišljenicama jednakih sklonosti. U prijevodu, pijandurama željnima neèeg masnog i kaloriènog iza ponoæi.
A što ima masnije i kaloriènije u sitne noæne sate od pizze?

Problem nastaje kad se žene zažele pizze u 15 do ponoæ, a na skoro svakom od 50-ak letaka za dostavu koje D ima doma lijepo stoji da dostavljaju do 23 sata, eventualno do ponoæi, pa se Dragica prihvatila zadatka da obradi onih nekoliko koji ipak dostavljaju do ponoæi, ali bezuspješno, jer su nam oèito svima trima satovi kasnili bar 15 minuta (drugog objašnjenja za otkantavanje od strane pizzerija jednostavno nema!).
Ali, kako sam ja proèitala i Tajnu i Alkemièara, i kako sam upuæena u to da kad nešto jako želiš onda se cijeli svemir uroti da to i dobiješ, a u ovom sluèaju tri su žene oèajnièki trebale pizzu, tako mi je bilo sasvim normalno to što je Dragica otkrila letak pizzerije na Britancu koja radi do 2...
Na žalost, unatoè tome što je Dragica šarmirala frajera prièom o tome kako tri gladne plavuše upravo umiru za pizzom, i što je šarmantni frajer s druge strane slušalice bio jako razgovorljiv, ispalo je da oni ipak ne dostavljaju na Trešnjevku, pa je D iznijela kulena na stol, a bogami odnekud izvadila i èvarke. Ali to jednostavno nije bilo to...
Dok nije zazvonio telefon, a šarmantni frajer od maloprije (živio T-Com i usluga ispisa brojeva!) predložio da pošalje auto po nas i da tu pizzu, ako je veæ tako stravièno želimo, doðemo konzumirati na licu mjesta! Naravno, on æe poslati auto po nas...

Fakat, kad se tri plave glave udruže u želji da jedu nešto, i kad to stvarno strasno žele (dvije, zapravo. D nije imala toliko strašno izraženu želju, vjerujem da bi se ona bila zadovoljila i nareskom...), onda se cijeli Svemir angažira da se ta želja ispuni!

A frajeri su ispali da ne mogu biti bolji!
Em su nam dali i još alkohola, em smo dobile pizze upravo onakve kakve smo htjele, em su bili pristojni i nisu nas davili ili pokušali dobit protuvrijednost konzumiranog u naturi, pa su još ispali i relativno zabavni i malo stidljivi... Ali najbolje je na kraju bilo to što nisu tražili da platimo konzumirano, i još su nas lijepo odveli kod D doma!

Gdje smo nastavile s ugodnim ženskim druženjem...
Vezano uz koje ovim putem molim Dragicu da joj ni u kojem sluèaju ne padne na pamet postati na Fejsbuk video zapise ušlagiranih ženskih ispovijedi o seksualnim podvizima, broju frajera i ostalim bedastoæama koje su se trkeljale, jer ako to napravi bit æu prisiljena izvršit harakiri.
Što bi moglo biti poprilièno bolno i problematièno, buduæi da Najbolja doma ima samo tupe fancy noževe za mazanje maslaca i rezaè za pizzu...

Druženja sa novim i zanimljivim ženama mogu biti strahovito pouèna i puna novih iskustava.
Tako sam, na primjer, od D saznala neke nove stvari o matematici u stvarnom životu koje prije nisam znala.
Na primjer, da matematika može biti prilièno relativna stvar kad se smjesti u kontekst društvenih i spolnih odnosa.
U takvim sluèajevima, saznala sam, broj 20 se na brojevnom pravcu smješta negdje izmeðu brojeva 10 i 15. Naravno, samo kad je o muškarcima rijeè. (Zapravo, kad malo bolje razmislim, i broj 60 se nalazi negdje izmeðu 53 i 55. Kad je o kilama rijeè. A 32 je izmeðu 26 i 29. Kad je o godinama rijeè. Jedva èekam poèeti nauèeno primjenjivati u praksi...).

Na žalost, D i Dragica su uspješno zaspale negdje oko 3 sata, a ja sam standardno potpala pod utjecaj punog mjeseca koji na mene uvijek djeluje jednako – opali me nesanica.
Pa sam još koji sat gledala televiziju.

Kad žena odspava tek sat-dva, to ponekad može djelovati pogubno po njenu koncentraciju.
Pogotovo ako za par sati ima odraditi dva važna sastanka.

Tako sam imala vremena tek dovuæi se doma, presvuæi se i promijeniti šminku, i izvuæi jadnog B-a iz stana.
I to brže nego što sam to bila u stanju, jer naša spremaèica totalno ne voli kad joj smetamo po stanu dok radi (ne želim ulaziti u njene metode, jer tako savršeno uglanca parket i poèisti ispod svakog komada namještaja, a i-za razliku od mene-savršeno uredno navuèe imbotidu u navlaku i nategne posteljinu bez mane...).
I nakon kavice sa B-om koji je gunðao jer sam ga zanemarila zbog prokletog Fejsbuka naæi se na ruèku s Klijentom/Partnerom.

Ne znam jesam li spomenula da Klijent/Partner ima sestru koja mu zapravo hendla poslove od ovakve vrste.
I da su oboje rusi.
A rusi su jako èudna rasa.
Kad Klijentova/Partnerova sestra nije u Hrvatskoj, raditi s tim èovjekom je skroz jednostavno i ok.
Kad je njegova sestra u Hrvatskoj, jako je teško ostati fokusirana na posao.
Jer svaki sastanak sa Ruskom Sestrom podrazumijeva sastanèenje uz hranu.
A svako takvo sastanèenje uz hranu sa sobom neminovno povlaèi i konzumaciju poveæih kolièina alkohola, onako pravo ruski.
Na sastancima na kojima je prisutna i Ruska Sestra zapravo se jako malo toga može napraviti. Obièno nabacimo nekoliko brief ideja, onda se trudimo ne pasti u alkoholnu komu (ja i B) dok Ruska Sestra i njen brat izgledaju i funkcioniraju ko da su popili jedan juice i dvije kave, a nakon toga ionako sve riješavamo mailom i telefonom.

Buduæi da ja zapravo nisam bila svjesna da se uopæe nisam ni otrijeznila od veèeri prije, nego sam još bila i ponosna kako sam sva bistra i svježa, tako sam pristojno popila za ruèkom/sastankom neko vino, blago se cvrcnula (bar se meni tako èinilo, mada B tvrdi da sam bila delirièno vesela i lupetala svašta), obavila tako raspoložena još i kave s TT i M-om (ok, lažem. Uz kavu sam popila i mali Freixenet. Sa slamkicom. Pjenušavo vino je, kao i svako drugo vino, ipak prehrambena namirnica... I užasno nepristojno prisvojila M-ov laptop i baljezgala po internetu dok su oni pokušavali komunicirati sa mnom. A navodno sam i oèijukala s konobarom u Floresu i gnjavila ga dozlaboga...), i vratila se doma radosna i svježa. Oprala mašinu crne robe i mašinu posteljine. Kuhala. Prièala na telefon. Spržila bon od 100 kuna na Simpa internet (sreæom sam obradila Najbolju pa tijekom iduæeg tjedna oèekujem i MaxAdsl doma...) a da nisam radila ništa pametno nego igrala igrice na Fejsu.

Mamurluk i glavobolja su došli tek predveèer...
Mada vjerujem da me sigurno ne bi sašilo da sam nastavila pit.
A kako u stanu nisam imala ni Aspirin za ublažavanje glavobolje ni Normabel da barem zaspim, a posjet apoteci u ulici je u takvom stanju bio totalno neizvediv, tako sam bila prisiljena provesti još jedan totalno promašen petak doma i u agoniji...

Ponekad se stvarno stavim u situaciju da moram preispitivati svoje prehrambene navike (alkohol se ipak proizvodi od voæa i povræa, a ima i kaloriènu vrijednost, dakle spada u hranu!).
Polako ulazim u godine kad tijelo više ne može držati ritam s glavom.
Možda je krajnje vrijeme da donesem odluku da æu s trideset i petim roðendanom poèeti voditi zdraviji život. I ove tri godine koje su mi preostale do tridesetipete iskoristim da se dobro informiram o tome kako se vodi zdrav život.
Živili vi meni!


P.S. Dragice, dobrodošla u moj svijet besplatnih obroka!!! Uloga muškaraca je, izmeðu ostalog, da budu hranitelji. Ja sam jako konzervativna po tom pitanju...

P.P.S. Jesam li spomenula da je B bijesan na mene jer sam rekla da æu ostat vani tek par sati, a na kraju me nije bilo više od dvanaest sati doma. Za to vrijeme on je èamio sam s psom u stanu, zakljuèan iza blindo vrata, pripit i obuzet razlièitim paranojama (od one da æe dobit moždani udar, do straha da odjednom ne bukne požar a on ostane zakljuèan i vatrogasci ne mogu do njega...).
Sreæom, B nije sposoban biti jako bijesan na ljude koje voli, možda tek tu i tamo malo objesi nos i glumi uvrijeðenu primadonu, ali ionako je ovisan o meni pa je ipak sve ok...

Ljubav je bol. I toèka. Mislim, ono, previše komplicirano, i tako...

Taman kad sam pomislila da sam naopaki tjedan ostavila za sobom i da æu napokon uživat, ispalo je da stvari nisu baš onakve kakve su trebale biti u mojim planovima.
Odjednom sam se, naime, našla zatrpana tuðim ljubavnim problemima.
Ljubavni problem lijevo, ljubavni problem desno, ljubavni problem gore i dolje, sve same emotivno-egzistencijalne sapunice oko mene, svaka dramatièna ko u Mladog Werthera!

Doduše, nije baš da je to tako loše...
Jer kad sam zaokupljena tuðim zavrzlamama, onda imam opravdanje za stavljanje vlastitih zavrzlama na stranu i odgaðanje rješavanja istih...

B je trebao ovaj tjedan biti u Splitu i zatim na Korzici. Ja sam trebala obaviti neke manje stvari (što sasvim lijepo mogu i od doma) i naæi se sa Klijentom/Partnerom tek u petak ujutro, kad se vrati... odnekud. Kakav divan plan!!!
Osim što se izjalovio, jer se B juèer ujutro pojavio u Zagrebu. Došao je prokleto rano, prvim jutarnjim avionom, famoznom Mljekaricom, i nazvao me s aerodroma da stiže ravno kod mene jer mu trebam puno i jako.
Prokletstvo!

Zašto nije mogao prvo lijepo otiæi u svoj zagrebaèki stan u Gajevoj, naspavati se, popit svoju kavu u Hemingwayu (on jako voli ujutro tj. oko 11.45 trgnuti kavu za buðenje u Hemingwayu i strpljivo me èekati uz novine)?
Usput je još svratio do pekare i nekakvog placa (ne usudim se ni pomisliti koliki je bio raèun za taksi...), i kad se napokon nešto prije osam pojavio pred mojim vratima, s nekoliko bezobrazno velikih komada prtljage (jer B putuje s pola svog golemog ormara, èak i kad ide negdje samo na vikend) i golemom kolièinom naranaèa i grejpa, podrazumijevalo se da æu ja iscijediti to brdo agruma, napraviti cappuccino s idealnom kolièinom pjene, ubaciti peciva na pola minutice u mikrovalku i, onako sva još napola uspavana, rašèupana i krmeljava, spremno doèekati B-ovu provalu emocija...

Mislim da je to što sam pristala raditi za frenda zapravo bila jako loša ideja.
Da mi nije šef i da me ne plaæa tako dobro za posao koji se u stvari obavlja sam od sebe, nema šanse da bih ga pustila tako rano u dom od Najbolje i dozvolila da me ucijepi na prazan želudac...

B je dolepršao sav nabijen proturijeènim emocijama, na rubu histerije, uzbuðen ko djevica na Ðurðevdan ili veæ takvo nešto, i totalno na rubu suza.
B je opet pronašao novu ljubav svog života!

Zaljubio se u G, frajera kojeg poznaje veæ, ono, stoljeæima, ali ga nije vidio nekih 10-ak godina.
Zapravo, G je nekoæ davno bio lud za B, totalno ga je opsjedao, proganjao, uhodio, ali B nije bio nimalo zainteresiran za mršavog, visokog i prištavog studenta krivih žutih zuba i straviène frizure koji nije znao složiti dvije suvisle reèenice i kojem su sve hlaèe grozno visile na katastrofalno ružnom mršavom dupetu, a golema kljuka od nosa imala više grba od stada dobro uhranjenih deva...
O, neeeee...
Nije bilo šanse da prekrasni B uopæe obrati pažnju na svog vjernog obožavatelja!

U meðuvremenu je G otišao na poslijediplomski u inozemstvo, usavršio se, izmijenjao gomilu fenomenalnih poslodavaca i otisnuo se samostalno u uspješan vlastiti posao..
Nabildao je ono nekadašnje kržljavo tijelo, sredio katastrofalan ten, groblje u ustima pretvorio u èaroban osmijeh, grozan nos u impozantni muževni ponos, a èetku na glavi u prekrasne i njegovane uvojke (i sve to zaèinio zgodnom kozjom bradicom poblajhanom u platinasto). Ja sam ga srela negdje izmeðu Božiæa i Nove godine i ostala šokirana kad sam skužila ko je taj preplanuli fensi ljepotan koji mi maše preko Rive, tako da vijest o promjeni za mene nije bila ništa novo.
A iz pouzdanog izvora (njegova rodica a moja kolegica s faksa) sam saznala i da listovi i dupe zapravo nisu pravi nego silikonski, ali koga briga kad je tako prelijep!
Uspjeh u životu urodio je i samopouzdanjem praæenim nevjerovatnim šarmom i totalno nabildanom vještinom konverzacije.

A na ovakvog, novog i poboljšanog G-a, moj B je pao ko kruška.
Ali je prije toga ispao totalna muška guska.

Naime, stari i ružni G mu je bio tako nezanimljiv da se B uopæe nije sjeæao frajera, tako da je proganjao novog i poboljšanog G-a punih 5 dana dok se ovaj poigravao s njim... Dok nije skužio da trèi za osobom od koje je prije deset godina bježao.

I sad je B službeno zaljubljen u G-a, koji isto tako službeno nema pojma što bi s B-om, koji više nije tako èarobno mlad i lijep kao prije 10 godina (mada je, naravno, savršeno zgodan i seksi, bolji nego ikad!)
Toliko oèajnièki zaljubljen da je doplazio u Zagreb samo zato jer je Zagreb bliže Berlinu od Splita, a u Berlinu je G-ova baza...
Tj. B skuplja hrabrost da se pojavi u Berlinu, na G-ovim vratima, odjeven samo u svilenu vrpcu oko kukova i s natpisom UZMI ME na èelu. Ili za veæ nekakvu sliènu besmislicu. Koja æe ga do kraja obilježiti kao idijota.

Naravno da nisam mogla dozvoliti da B makar na pola sata ostane bez stroge kontrole, jer moj impulzivni bestiæ je sklon nepromišljenom ponašanju èim u blizini nema budnog glasa razuma.
Što znaèi da sam ga cijeli dan vukla za sobom.
Osim kad sam svratila do frenda da mi sredi laptop.
A B-a ostavila doma, sigurno zakljuèanog u stanu iza protuprovalnih vrata, s paketom prepeèenca i Tupperwareom moje glasovite paštete od tune i inæuna, fiksnim telefonom od Najbolje i oba njegova mobitela u mojoj torbi, i zalihom divX-ova i rakije od breskve da si skrati vrijeme.

U meðuvremenu me nazvala Jen, zahtijevajuæi hitni sastanak.
Što me poprilièno iznenadilo.
Od Jen nije bilo ni traga ni glasa ovih par dana, a kako je posljednja informacija o njoj koju sam imala bila da je s nekim friško upoznatim likom potegnula do juga preko vikenda, veæ sam se poèela bojati da je negdje nabasala na one frajere koji su bekili Brit Lapthorne. I da æe uskoro na vijestima osvanuti slika dva izmasakrirana lažna policajca u kanjonu Neretve, ili nešto slièno tome, i potjernica za gigantskom krvoloènom australskom brinetom hrvatsko-irskog porijekla.

Sreæom, Jen se vratila živa i zdrava, i niko putem nije stradao osim rentanog Peugeota kojim se vratila iz Metkoviæa u Zagreb.
Jen, naime, vjeruje da se svugdje gdje doðe mora asimilirati s domorocima, a kako ovdje domoroci veæinom voze auta s ruènim mjenjaèem, tako je i ona odluèila mijenjati ruèno (unatoè tome što cijeli život vozi automatika). Što je do sada rezultiralo s odreðenom kolièinom zgužvanog lima...

Jen je naglo prekinula svoje zanimljivo istraživanje velièine hrvatskih penisa i dojurila nazad u Zagreb sva u panici jer je primila vijest da se bludni prevarantski multiševac Rob na prijevaru dokopao njene trenutaène adrese i broja mobitela, i da dolazi da je na koljenima preklinje za oprost.
Naime, Rob je potegnuo neke veze da najmlaða cura Jenine sestre Mel dobije mjesto u privatnoj školi u koju je unatoè astronomskoj školarini jednostavno nemoguæe upasti ako beba nije stavljena na listu èekanja još u fazi zigote (što može biti poprilièan problem, buduæi da se radi o ženskoj školi, a embrij u tom stadiju još nema ni noge, a kamoli nešto meðu njima). Kao profesionalna Socialite Mom, Mel jednostavno nije mogla ostat nepokolebljiva pred takvom prilikom... Pa se izlanula.
Naravno, Jen sad nema pojma što bi.
Sigurna je da ne želi ulaziti u ponovne kombinacije s frajerom kojeg je zatekla s neèijom kobasom u dupetu, ali isto tako nije sigurna kako æe reagirati nakon što ga vidi...
Ipak se spremala provesti ostatak života s tim èovjekom (tj. u Jeninom sluèaju bi to vjerovatno bilo najviše tri godine, ali ko sam ja da joj popujem...).

Rob dolazi u subotu. A Jen bi najraðe zbrisala negdje ful daleko.
Tako da joj trenutaèno pripremam bijeg u Italiju, kod moje frendice. Pa nek 5 dana utvrðuje steèeno znanje o digiæima...

U meðuvremenu, kod mene se izdogaðalo svašta.

Kao prvo, konzumirala sam svog... deèka Tugaljivog.
Kao drugo, u napadu bezrazložne ljubomore moj mi je Oženjeni na èudan naèin izjavio nešto kao ljubav.

Kao treæe, mislim da ja zapravo u ovome trenutku ne osjeæam ništa prema nikome (osim možda nešto malo tajne sklonosti i neostvarive žudnje prema Edi Boèkaju, ali samo zato jer tako prokleto lièi na Chrisa Notha, šmrc!).

Seks sa Tugaljivim je ionako bio nešto što sam morala obaviti prije ili kasnije, ako zbog nièeg drugog a ono da vidim propuštam li išta. Pa sam ga maznula onako u stanju lagane ušlagiranosti, i onda još jednom sutradan, na trijezno, i zapravo nije bilo nikakve razlike.
Moj deèko se trudi. I zapravo i nije bilo tako loše.
Ali ni baš nešto posebno spektakularno.

Mislim, sve je bilo po korektno odraðeno ko po priruèniku, ali s izostankom vatrometa, petardi i pomrèine uma koje obièno prate svaki fizièki sraz s Oženjenim.
Mada je dragi Bog kod modeliranja ekstremiteta Tugaljivog bio izdašniji u spužvastom tkivu nego kad je Oženjeni došao na red (a sudeæi prema nekim najsvježijim informacijama, i u mozgu).

A nema ništa tužnije nego kad žena ravnodušno sjedi na prekrasnom muškarcu i bori se za svoj orgazam zamišljajuæi jednog drugog prekrasnog muškarca na mjestu onog prvog...

OMB! Sad sam još i dvostruka preljubnica!
Ne samo da fizièki varam, nego i sam i mentalno i duhovno nevjerna!

Što se Oženjenog tièe, previše me zbunjuje njegovo ponašanje da bih dozvolila sebi da ga još neko vrijeme pripustim blizu.

Prvo sam od raznježenog Tugaljivog, neprilièno logoroiènog u postkoitalnom zanosu, morala – izmeðu ostalog – èuti kako je onaj njegov frend o kojem mi je prièao da ima neku malu u ulici u kojoj i ja živim odjednom puko na tu svoju malu i u posljednje vrijeme je previše èesto i neoprezno spominje kad s društvom sjedne na pivo iza teretane.
Što njemu predstavlja problem jer zapravo mora šutit pred svojom frendicom koja je žena od Oženjenog, i koju zna puno dulje nego njega, i blabla... Uostalom, koga briga za njegove moralne dvojbe i Ženu? Još mi samo to fali!

Zatim sam primila poprilièno ljutu i sasvim nepriliènu poruku od Oženjenog, koji je prije svega ipak OŽENJEN (!!!), u kojoj mi èestita na uspješnom seksualnom životu...???
Proklete muške babe!
Ni ja nisam tako brza u rastrubljivanju frendicama koliko je muška Radio Mileva...

Zatim smo se trebali naæi, na njegovo inzistiranje, zbog èega sam ja preokrenula cijeli svoj raspored samo da uskladimo slobodne termine, što je on u zadnji èas otkazao uz nekakvo nesuvislo objašnjenje o naglo iskrslom domjenku???
Nakon èega je uslijedila totalno bolesna i neoèekivana ljubavna izjava na Facebooku!!!

Da se normalna žena totalno izbezumi!

Sad odjednom više nisam sigurna želim li ja njega uopæe ili ne želim?
Ako ga budem htjela, nije li to ipak malo opasno za moje emotivno zdravlje i mentalnu ravnotežu?
A ako ne budem... Ali kako uopæe postiæi to da ga ne želim kad je taaaaaako dobar?

I što da uopæe radim s nekim ko bi morao u cijeloj ovoj situaciji vodit igru i bit hladnokrvan i proraèunat, a umjesto toga se poèeo ponašat ko najgora ... ženskica? Dapaèe, gori je od mene???

Nego, kako ono odagnati nepoželjne misli i odgoditi rješavanje zavrzlame za neka malo smirenija vremena?

Dakle, B se pojavio na mojim vratima lud ko kupus. Od ljubavi. Sprema se poèiniti nešto totalno neprilièno, glupo, besmisleno, i ja sam mu trenutaèno jedini spas i glas zdravog (malo dvojbeno, no dobro... neæemo bit sitnièavi...) razuma...

Mamma Mia !!!

Vikend je bio i prošao, i da nije bilo Mame mogla bih reæi da sam uživala u divnom vikendu. Bila sam na frizuri (malo u strahu, jer je u 24 sata objavljeno da je Severina promijenila frizerku, pa sam se sasvim logièno morala zapitati zašto, zar s Marinom sad odjednom nešto nije u redu? Je li prolupala? Slomila prste? Poèela farbati ljude u rozo? Bog zna da Seve ima straviènu metlu na glavi i da je ova žena od tog užasa radila èudo, i niko normalan ne bi mijenjao genija ako s genijem baš ono stvarno nešto više nije ok... Ali ipak je još uvijek sve ok). Bila na genijalnoj manikuri kod žene koja èuda radi s noktima (salon se zove Mea, i to uopæe nije uludo baèenih 350 kuna - potpuno prirodno izgledaju!). Uspjela u zadnji èas pronaæi Diorshow Blackout maskaru koje kao da je odjednom nestalo u cijelom gradu. Kupila neke lijepe šalove u Kamenoj Dugi. I onu divnu dugu Miss Sixty haljinu na rasprodaji. Uspješno obavila kvalitetan brazilac kod žene koja me rado primila u nedjelju. Okupala psa i skockala ga za Špicu (samo što je padala kiša pa ništa od prešetavanja genijalne pseæe odjevne kombinacije...)...

I malo, samo malo sam pretjerala s blajhanjem.
Naime, meni je tlaka sjediti satima u frizeraju s farbom na glavi, pa to nekako radije obavim sama doma. I da, ne škodi ni to što volim sama eksperimentirati s kosom.
Jako je posvijetlim, a onda nabacim preljev ili laganu boju, nešto au naturelle.
Samo što sam ovaj put ipak malo pretjerala.

Sad sam totalno Playboy Bunny!
Bijela kao ... kao Holly Madison!
(Jer ako veæ moram birati izmeðu Hefovih curki, Holly je uvijek moj prvi izbor. Tako je nekako cool. A i više mu nije cura. Trudna je, mislim, s nekom rock zvijezdom. Bridget je nekako kenjkava, i tamnija je plavuša, a Kendra je doduše platinasta ali i glupa ko kur... kupus.
Dakle Holly.)

Odjednom mi je, uz ovu neprirodnu kosu, ten malo previše bronèan, imam previše linera i maskare oko oèiju, a i usne su nekako presvjetlucave.
I moje ne baš male košarice odjednom djeluju preveliko...
A èini mi se i da nosim nekako previše svjetlucavog nakita!
OMB!
Izgledam ko cura s duplerice!
I to amerièkog izdanja (ove hrvatske su mi ipak sve nekako prejadne i preblijedunjave)!

U pokušaju da popravim opæi dojam (jer neko vrijeme sigurno ne smijem ponovo primirisati farbi) žrtvovala sam ono jadno kose koja je poèela izrastati i morala otiæi na šišanje, ali o tome sam ionako veæ sve maloprije rekla.

Ok, možda i nije tako loše biti izblajhana. Cure kažu da balansiram na rubu sofisticiranog i pornografskog, ma što im to znaèilo.
Moj Tugaljivi teško kontrolira ruke otkako imam ovu pamelastu kosu.
Oženjeni se skroz povampirio na blajh.
Ali oni nisu Mama.

A mami se nimalo ne sviða moja glava, o ne...
Mamu je skoro lupio infarkt kad sam se pojavila pred njom.

Moja Mama je jedno prestrašno biæe iz djeèjih noænih mora. Ona je Babaroga i èudovište iz ormara.
Osim što je sva tako savršena i uvijek ima sve pod kontrolom, Mama jednostavno ne podnosi nesavršenost.
A ne zanima je previše ni ono što se nalazi ispod fasade.
Mami je ambalaža najvažnija stvar na svijetu.

Nakon što je s 14 godina završila sama u Zagrebu, u savršenoj srednjoj školi koju je izabrala, mama je zakljuèila da strašno želi imati dršku od metle umjesto kralješnice, i da strašno želi biti iznad svih svojih dotadašnjih prijateljica. Jer joj je tata bio u diplomaciji.
Tako je isplanirala sebi savršen život: škola, studij, posao, specijalizacija, usavršavanja, druženje s najboljima od najboljih, francuski auto (u vrijeme kad su manje-više svi vozili fiæu i stojadina, ako su vozili), jako zgodan suprug koji masno zaraðuje i veæinu godine nije doma a omoguæuje putovanja u inozemstvo, strana odjeæa (ili veæinom sašivena prema stranim èasopisima), talijanske cipele, uvijek savršeno njegovan izgled, igranje tenisa i „tenisa“ sa kolegama, stan u novom fancy kvartu, èopor savršene djeèice...

E, da. Malo je zaštekalo kad su djeèica došla na red.
Ja sam prva došla na svijet, i uopæe nisam ispala onako kako je Mama to isplanirala.

Ali, ako veæ nisam ispala crvenokosa i uštogljena na nju (a nitko od nas djece nije ispao crvenokos i uštogljen na nju), mogla me je bar pokušati premodelirati po svojim zamislima.
Tako sam išla u školu na drugi kraj grada jer su tamo u cjelodnevni išla djeca direktora poduzeæa, doktora, oficira i sveuèilišnih profesora te pomoraca, opernih pjevaèica, glumica i sliènih. Prije toga me uvalila na balet da mi uništi svaku nadu da æu u buduænosti imati normalan hod i da æe moja kièma s kombinacijom skifoze i skolioze moæi opušteno uživati u blaženoj iskrivljenosti. Pa još i na engleski i talijanski, tako da sam svaki dan u tjednu iz kuæe izlazila u 7.30 ujutro i vraæala se zgažena doma nekih 12 sati kasnije...

Osim toga, imala sam i tu užasnu kovrèavu kosu koja se stalno mrsila pa sam, dok su druge curice glavinjale naokolo ošišane na tako popularnu "tutu" ili s raspuštenom dugom kosom, ja morala svaki dan u školu sa seljaèkom dugom pletenicom. Da se kosa ne zamrsi i da izgleda uredno.
I dok su se tete i strièeki divili kako imam krasne veeeelike oèi, sigurno im ni u jednom trenutku nije palo na pamet da mi je kosa možda strahovito zategnuta na tjemenu i da su mi zbog toga oèi možda stalno iskolaèene od bola...

Druga djeca su slobodno hodala naokolo s punim ustima krivih zubi, a ja sam za 11-i roðendan, uz glupu menstruaciju, dobila i prokleti aparat za zube. Naravno da nisam dozvolila da me u školi vide s tim horrorom u ustima, pa je slijedeæih n godina proveo u mojoj školskoj torbi, u društvu ružnih naoèala pepeljarki (unatoè katastrofalnoj dioptriji raðe sam škiljila nego da se pojavljujem s dva dna za pivske boce ubaèena u okvir kakav je nosila Japanska Buba. Drugoj djeci su roditelji kupovali ljepše okvire!) i oklopa za krivu kièmu koji sam morala nositi ispod odjeæe...
Ok, možda bih bila pristala sa svim tim užasima na sebi iæi u školu, ali Mama se tako trudila da me pretvori u hodajuæi izložbeni salon najefikasnijih ali i najružnijih ortopedskih pomagala na svijetu, da je to bio jedini oblik revolta koji sam mogla smisliti i provoditi u tim godinama.

Osim toga, Mama je uvijek bila tako lijepa.
Kao mala uvijek mi je bilo krivo što nisam potegla na nju.
Mama je povukla onaj posebni prekrasni gen koji je preskoèio njenu djecu, a koji inaèe u svakoj generaciji žena iz njene loze izrodi po jedno èarobno visoko stvorenje nježne graðe, prozirnog tena, modrih oèiju, širokog slavenskog lica s visokim jagodicama i srcolikim usnama, uroðene elegancije u svakom pokretu, i predivne jake, èvrste, guste kose u bojama od svijetle rðe, preko tamnog bakra, do svijetlog mahagonija.

Tako da je maloj, okrugloj, nespretnoj, kratkovidnoj, kovrèavoj crnki bilo poprilièno teško odrastati uz takvo vilovito stvorenje kraj sebe.

Osim toga, stvar je otežavalo i to što je Mama taaaaako htjela da njena prvoroðena princeza dijeli bar neke strasti i sklonosti sa njom.
I tako me je odvlaèila sa sobom svu nacifranu u kazalište, na premijere, u društvu svojih kokoški i njihove jednako ugnjavljene nejaèi, gdje bih svaki put uredno zaspala dok su se neke stare babe i debeli èovjeèuljci u glupoj odjeæi derali na pozornici. Ili sa sobom na tenis, koji mi je bio užasno mrzak i dosadan. I nerazumljiv. Zašto dvoje sasvim normalnih i još k tome i odraslih ljudi moraju trèkarat lijevo-desno i urlikat, samo zato da bi opalili nekakvu glupu žutu lopticu, i onda nakon toga satima pili kavu u Bobisa na terenima, dok im djeca umiru od dosade? I na zbor, jer je njen zbor imao i djeèji zbor, ali dok je Mama pjevala prekrasnim sopranom, ja sam jako rano izmutirala u nekakav neprivlaèni alt i pjevala glasom kakvi su imali djeèaci, pa me je teta iz zbora prebacila pjevat s deèkima, i normalno da sam nakon takvog poniženja ubrzo odustala (jer svi znaju da djevojèice pjevaju lijepim, zvonkim i visokim glasovima, one manje sretne pjevaju drugi glas, a izrodi poput mene... uhm...)

Naravno, Mama je za mene imala planove, od dana kad sam se rodila.
Nakon dobre osnovne škole i srednje škole za pametnu djecu morala sam upisati medicinu ili pedagoški i postati doktorica kao i ona ili sveuèilišna profesorica kao razne neke tetke i strièevi i ujaci. Ako baš ne bi upalilo s ova dva faksa, smjela bih eventualno upisati pravo ili brodogradnju (kao jedna moja odmetnuta teta, u svoje vrijeme studentica brodogradnje i sramota obitelji, koja danas projektira customized megajahte u Italiji i svima šalje divne skupe darove), ali svakako sam bila predviðena za sveuèilišnu karijeru. Jer još nismo imali niti jednog ženskog dekana ili rektora. No ni sluèajno ništa tako prizemno kao što je npr. ekonomija... Ili umjetnost.

Prvi put smo se posvaðale kad sam položila prijemni za srednju umjetnièku školu i bila druga na listi za srednju obrtnièku, frizerke. Stradao je i Tata, jer je predavao moje dokumente tamo gdje sam ja htjela. Ali naravno da sam na kraju završila u gimnaziji, jer ništa drugo nije ni dolazilo u obzir (mada vjerujem da bih danas kao frizerka skroz dobro zaraðivala, imala stvarno cool salon i uživala u svom poslu...).

Drugi put smo se poklale zbog upisa na faks. Po Maminoj želji izašla sam na prijemne ispite na medicini i na svoju ruku na ekonomiji i Akademiji. Prošla sam sva tri. I upisala se na Akademiju, a doma slagala da sam upisala medicinu. I tako lagala do listopada, kad su predavanja veæ poèela i kad se šteta nije mogla popraviti.
Mama je, naravno, bila bijesna ne samo zbog izbora studija nego i zato jer je veæ svima živima najavila da doma ima brucošicu medicine i toplo me preporuèila svim buduæim profesorima i svojim kolegama...

Treæi put smo krvavo zaratile i prekinule svaku komunikaciju na šest godina kad sam nakon diplome upisala poslijediplomski i dobila mjesto znanstvenog novaka na Fakultetu, i nakon ne baš puno vremena dala otkaz, preuzela obavezu plaæanja svog školovanja i zbrisala u Zagreb raditi nešto tako prizemno ali nevjerovatno zabavno kao što je bio moj tadašnji posao... iz podruèja ekonomije!

I moram priznati kako je to bilo šest predivnih godina u mome životu... Kojih se rado i s nostalgijom sjeæam.

Ali kako krv ipak nije voda, tako ni ja i Mama ne možemo prekinuti taj naš destruktivno-ovisni odnos.
Pa smo ipak ovih dana provele nešto kvalitetnog vremena skupa.

Susret s Mamom je protekao kao i obièno: nakon što je taka-taka-taka dotapkala na Fabi èizmama, sva èarobna u lisici iz 80-ih, udijelila mi dvije zraène puse da ne pokvari šminku (i usput me ugušila u oblaku Poisona - Mama ne odustaje od svoje sklonosti golemim kolièinama otrovnih parfema i krznima u stilu Alexis Colby Carrington prošvercanima iz Rusije za sitne novce veæ nekih 25 godina) i nakon što me odmjerila ispod svojih golemih Gucci naoèaletina za sunce, krenula je s majèinskim monologom punim ljubavi i ponosa na svoje èedo:

- Kièma ti je totalno kriva, kakvo ti je to držanje? glava gore, dupe unutra, prsa van! - unatoè tome što se trudim hodati ko da sam progutala letvu kad sam u njenoj blizini, za Mamu ja sam uvijek grbava. I uvijek æu bit. Unatoè tome što mi cure zavide na mukotrpno utreniranom držanju. I da, dobila sam uobièajenu diskretnu šaku meðu lopatice...

- Kakvo ti je to lice? Zašto si tako tamna usred veljaèe? Osušit æe ti se koža skroz, dobit æeš melanom! Daj da pogledam imaš li bore... Ideš kod dermatologa redovno? ZAŠTO NEMAŠ PUDER NA LICU??? - uzalud je Mami objašnjavati da nemam razloga žbukati se ako imam besprijekoran ten, i da je sasvim oèito da dobro skrbim za svoj ten jer nemam niti jednu boricu, èak ni smijalice, ni one oko oèiju... Mama je ovisna o teen liftinzima i, kako ona kaže, sasvim malim injekcijicama oko ustiju, možda malo na kapcima, mrvicu na èelo... I vjeruje da je sveta dužnost žene da iznad tridesete poène pumpat lice, èak i ako joj to nije nužno, èak i ako treba podiæi kredit zbog Botoxa i prodat bubreg radi kolagena i hijalurona u usnama...

- Kosa ti je užasna, koji ti je to stil uopæe? Izgledaš ko lezbijka koja se prostituira! - Mama ne priznaje žene s kratkom kosom. Ona sama je veæ u lijepim godinama, ali kako se uredno napucava hormonima tako joj je kosa još uvijek prilièno gusta i èvrsta, duljine do lopatica, uvijek isfenirana i navijena, a rijetke sijede kamuflira kanom. Mene još od puberteta pokušava nagovoriti da se pofarbam u crveno da joj budem sliènija (jer ama baš niti jednu crtu lica nisam naslijedila od nje). A ovo za lezbijku koja se prostituira... èisto sumnjam da je mama ikad ijednu upoznala!

- Kako sebi dozvoljavaš smucat se uokolo u tim ravnim èizmama i tom... TOM kaputu? - za Mamu praktiènih 6 cm pete (za lakše izdržavanje shopping stampeda po gradu) isto je ko da sam obula balerinke! Ona sama veæ godinama stoièki trpi bolove u stopalima i ne ide iznad ali niti ispod 8 do 10 cm, ali po njoj ja sam još u godinama kad žena mora trpit zbog ljepote. I da, moj kaput je obièni crni, a Mama se grozi obiènih crnih kaputa...

- Imaš li nekoga? Imaš? Ne vjerujem ti baš... Kad æu ga upoznat? Što radi, iz kakve je obitelji, koliko zaraðuje, ima li svoj stan? - naravno, Mama standardno planira moj udaju...

Na ruèku sam, kao i obièno kad ruèam s Mamom, uzela neku zelenjavu i puretinu, a Mama juhicu i sezonsku salatu. I cijelo vrijeme trpila teror o kalorijama, koji je dosegnuo vrhunac kad sam izrazila stidljivu željicu za tiramisuom...

Onda smo kupovale.
Mama je na rasprodaji uzela sebi Armani suknju i Murinu bluzu. Za godišnjicu mature. Mama još uvijek stane u savršeni broj 38. Našla je sebi i krasnu Furlinu torbu i nekakvu groznu Lumezijevu ogrlicu koja je njoj bila jednostavno divna.
Mene je obukla u dugi Marella bež kaput i još nekakav od svijetlog buklea iz Benettona. Mama je bila strahovito odluèna u svojoj misiji da me izbaci iz mog dobrog, udobnog, dosadnog X Nation kaputa od prošle godine. Koji se samo mrvicu pohabao. Pa je moj dobri stari crni kaput završio u kontejneru. A ja sada imam dva svijetla kaputa, od kojih je jedan tetkast a drugi se zaprlja kad ga samo malo krivo pogledam... kako æu se, zaboga, u tim stvarima smucati po tramvajima???
I ukrasila me novom bež kožnom torbom u stilu Hermesove Birkinice, da ide uz nove kapute. Koja nije uopæe loša... Ali nije ni potpisana...

Zatim sam se morala družiti i s Maminim frendicama, groznim napirlitanim babama koje je kasnije izogovarala kako su debele i naborane (uopæe nisu. Dapaèe, posjeæuju iste majstore za fasadu i hrane se istim kolièinama zraka, cigareta i kave kao i ona, unatoè tome što su sve lijeènice...), i oèajavala kako æe one sad ogovarat nju jer nisam tako velièanstveno uspješna ili predobro udana kao njihove kæeri.

I ko bi nakon takvog dana imao volje za izlaskom i druženjem?

Sreæom, ostatak vikenda je nisam baš previše viðala. Mama je u Zagreb došla poslom. Naime, još prije mirovine Mama je radila kao suradnik za veliku Farmaceutsku Kuæu, a kad je napunila godine staža nogirala je zdravstvo, zamrznula mirovinu, i sada radi fulltime za Farmaceutsku Kuæu. Što znaèi da ima jaaaaako dobre prihode, savršen službeni auto, da stalno negdje putuje, i da joj je predobro u životu. Tata se ne buni, oni su najsretniji kad se što manje vide preko dana.
A ja potpuno razumijem tatu.
I ja sam najsretnija kad što je manje moguæe viðam Mamu.

Jer, ma koliko naporno radila na svom samopouzdanju, unutrašnjem miru i postizanju harmoniènog sklada sa samom sobom, dovoljno je pet minuta u Maminom društvu da sav trud padne u vodu. I da se u vlastitim oèima osjeæam kao ružna grbava zblajhana prostitutka istospolnih seksualnih sklonosti s golemim kancerogenim izraslinama na licu, maskirana u pogrebnika s uvredljivo niskim cipelama. I kao potpuni promašaj od žene, jer me roditelji prijatelja moje savršene troje djece i kolege mog jebeno zgodnog supruga ne oslovljavaju s Gðo Primarijus...

Osim toga, Mama nikako ne vjeruje da ja cijelo ovo vrijeme zapravo RADIM!
Oprala me gadnom moralnom prodikom, jer je uvjerena da zapravo simbiotiram na grbaèi nekakvog sponzora, ili da sam opet upala u nekakvu kombinaciju poput one s Nesuðenim ili Nezakonitim. Ne zato jer je zabrinuta za moje emotivno stanje i boji se da ne izaðem povrijeðena, nego zato jer strahuje od nove ture traèeva...

Grozno je imati Gðu Ledeno Savršenstvo za Mamu.

Èisto da se žena u nedjelju popodne napije sama doma od sreæe kad primi sms da je Mama upravo na Luèkom, da se vraæa u Split, i da svom prvoroðenom èedu želi ugodan ostatak dana...

Really Bad Hair Day!

Priznajem da pripadam onoj vrsti žena kojima je dan nepovratno uništen ako svaka dlaka nije na svom mjestu.

Ok, ne mora to biti neki spektakularni look, ali kosa mora izgledati uredno, šminka mora biti na mjestu, a odjeæa usklaðena.
Inaèe se osjeæam neudobno u vlastitoj koži.

I da, spadam u one gadne netolerantne rospije uskih vidika koje æe odmjeriti i prokomentirati svaku ženu za koju im se èini da ne drži dovoljno do sebe...
Osim svojih dragih frendica, naravno. Kako ih veæinu poznajem iz studentskih dana, kad sam zapravo ja bila freak u štiklama i predmet èuðenja na jaaaaako ležernom i artistièkom faksu, tako ih ne mogu doživljavati nikako drugaèije nego kao predivne i kompletne osobe. Unatoè sklonosti ružnim trapericama, pletenim kapama, bezobliènim ravnim cipelama, aqua e sapone licu, bezveznim bojama kose i stilskim ostacima pripadništva raznoraznim subkulturnim skupinama...
I ostalim predivnim ženama koje poznajem i volim, pa nekako zaboravim na to da ne izgledaju onako kako ja mislim da bi morale izgledati.
I koje zapravo neizmjerno poštujem jer veæ godinama odolijevaju mojim pokušajima da nad njima izvršim totalni makeover...

Ali, dosta je bilo digresije.

Dakle, spadam u žene kojima problematièni pramen koji strši s glave okomito na ostatak kose može potpuno uništiti dan i pretvoriti ih na 24 sata u asocijalne aždaje.

Doduše, ponekad se ipak ne pretvorimo u zvijeri, ali dan nam svakako ne može krenuti nikako nego totalno krivo...

Kao moj dan juèer, na primjer.
Koji je cijeli pošao u krivo u trenutku kad sam pod tušem okrenula boèicu silvera i skužila da iz nje visi tek jedna sluzava kap šampona, a da je pod ispod police sa šamponima sav tamnoljubièast...
Naime, kako je boèica bila pri kraju, tako sam je ostavila preokrenutu na polici da ne moram ujutro cijediti šampon iz nje na silu, ali je pritom nisam i dobro zatvorila, i sve je iscurilo po ploèicama.
Još gore, bijele fuge su cijelu noæ upijale tamnoindigo kemikaliju, tako da sam Najboljoj uništila pod u kupaonici!

Meðutim, ljubièaste fuge se dadu riješiti bijelilom za fuge, ali kosa iz koje izbija žutilo predstavlja ipak malo veæi problem...
Naime, preljev se isprao, ostala je tri tjedna stara oblajhana podloga, a kako sam obnovu boje planirala za vikend tako sam se pouzdala iskljuèivo u èarobni šampon...

Ok, boja zapravo i nije toliko strašna, samo što jednom kad zablondira žena nikad ne može bit dovoljno blond, pa me svako nesavršenstvo u nijansi dovede na rub oèaja...
To još uvijek nije znaèilo da æu iz kuæe izaæi s lošom frizurom.

Trenutak jeze sam doživila kad sam ugledala fen koji sam prije tuširanja ostavila na kauèu!
Moj predivni profesionalni fen s uskim grlom i malim difuzorom, idealan za ravnanje na èetku i sve oblike blow drynga je ležao na podu, difuzor odvojen od fena i razbijen, a kraj njega terijerk s izrazom beskrajne krivnje u oèima i spremna zbrisati pod stol u sluèaju da se mašim novina...
Pas je, naime, navikao da pripremljen fen na kauèu znaèi da je vrijeme za kupanje, nakon kojeg dolazi sušenje koje ona mrzi iz dna duše, pa je odluèila u mojoj odsutnosti obraèunati se s mrskim neprijateljem...

Ok, dalo se preživjeti. Mada sam navikla kosu napola oblikovati èetkom dok je sušim, da mi ostane manje posla s peglom.
Ali nema veze, prosušit æu je na brzinu, a peglom æu zatim riješiti problem bez po muke.
Tako sam bar ja to u svojoj glavi zamislila.
I osušila kosu na brzinu u èudnovato klupko s èupavim pramenovima na sve strane, jer ako fen nema difuzor onda baš i nije moguæe kontrolirati u kojem æe smjeru završiti frizura.

Ali avaj!
Prekasno sam se sjetila da je Z od mene posudila peglu da može kupiti istu a ne dolaziti stalno do Najbolje na frizuru, i to veèer prije (ali ja sam ionako veæ napola spavala na kauèu kad je ona odlazila, pa ko bi se toga sjetio!), i da doma imam samo peglu od Najbolje! Koja posljednjih tjedana koristi moju Remingtonku jer se njena pokvarena Philipsica ne može zagrijati na više od 80 Nives Celzijusa!
I nema onaj teflonski sloj kao moja!
A ja imam kovrèavu kosu!
Moja se ne pegla ispod 200 stupnjeva! O, ne!

Buduæi da me je za manje od sat vremena morao pokupiti B, moj najdraži frend/trenutaèni šef, s kojim sam morala na sastanak s vrlo važnim (i relativno simpatiènim. Još uvijek mladim. Dotjeranim. Slobodnim. Hetero) klijentom i možebitnim buduæim partnerom, kao jedini izlaz ukazala se moguænost da se spustim do kvartovske frizerke na brzo kakvo-takvo feniranje.
I bilo je brzo.
Ali zato ništa manje strašno.
Simpatièna gospoða me isfenirala otprilike onako kako je to nosila Željka Fattorini tamo negdje šezdesetih, i još mi naplatila 40 kuna za pretrpljeni užas na glavi! Ne, nije ona meni platila odštetu, nego sam ja platila njoj jer mi je prouzroèila duševnu bol!
A da stvar bude solidna, na izlasku (taman dok sam mozgala kako je od kratke kose uspjela napraviti big hair, i kako bih ja i uz pomoæ èega doma to mogla spustiti 10-ak centimetara bliže tjemenu) me zaskoèila golemom limenkom nekakvog titanium laka za kosu i nasprejala svoje remek-djelo da sluèajno ne splasne...

A doma nikako da smanjm obujam glave.
Obruèi i rajfovi, trake za kosu, ukosnice, išèešljavanje laka, ništa nije pomoglo. Moèenje nije dolazilo u obzir jer bi se u tren pretvorila u ovcu. A kako je u meðuvremenu B veæ bio tu i gubio živce, tako sam na kraju nabila na glavu tanku vunenu kapicu koju sam nekidan pazarila u Benettonu, u nadi da æe pod njom frizura malo splasnuti dok doðemo do Okrugljaka...

Ne samo što kapica bojom nikako nije išla na ono što sam imala na sebi (nekakva prašnjavoplava boja), nego ni frizura nije splasla, pa sam se tijekom cijelog (bolesno ranog i pretjerano teškog) ruèka znojila pod njom i kradom èeškala glavu dok su me klijent/naš moguæi novi partner i njegov partner/naš moguæi novi klijent malo èudno gledali, a B oèima slao signale da skinem kapu inaèe æe mi on skinuti skalp.
Zato sam je u wc-u skinula da provjerim stanje, i odmah ponovo nabila na glavu.
Jer je tjeme i dalje bilo napuhano, a dio oko lica se slijepio od znoja i ukovrèao, pa je sve skupa izgledalo skroz èudno.
Sreæom, èovjek nije odbio da B operativni dio i cijelu komunikaciju prebaci na mene jer sam ja u Zagrebu, mada sam stekla dojam da je posumnjao u moju normalnost i zdrav razum...

Nastavila sam se znojiti i ostatak popodneva, u kojem sam skoknula do KIC-a na èašicu Interneta i kavu s frendicom, skoknula do Avenuea s Jen (koja se skoro od užasa zabila Lilinim autom u pješaka kad sam skinula kapu i izložila znojnu košnicu na glavi danjem svjetlu... A možda i zato jer se ne snalazi baš s klasiènim mjenjaèem) i na kasnoj kavi u kvartu na koju me prisilila.

U meðuvremenu, loša frizura kao da je privukla sve moguæe pegule na mene.

Prvo je zvala Mama da mi saopæi kako je u petak u Zagrebu i kako oèekuje konstruktivno druženje i kvalitetno vrijeme sa mnom.
Gulp.
Uopæe nisam raspoložena za Mamu.
Zapravo, najsretnija sam na svijetu bila onih 6 godina koliko smo bile u smrtnoj zavadi i nismo uopæe komunicirale, i zapravo proklinjem dan kad je Tata predložio da mi pomognu oko kredita, ali da mi jamac neæe biti on nego Mama pa sam zbog više sile bila primorana zakopati ratnu sjekiru...
Mislim, dovoljno je reæi da je moja Mama pakleni Mengeleov eksperiment križanja Bree, Catherine Deneuve i Margaret Tatcher, superžena, savršenstvo bez mane, koje sukladno tome ne podnosi oko sebe ništa manje savršeno od sebe, pogotovo kad su u pitanju plodovi njene utrobe.
Moram li uopæe spominjati da sam ja ispala potpuno suprotna onome što ona podrazumijeva minimumom prihvatljivog?
I da sam samo ljudsko biæe, koje pukne na živce i postaje agresivno kad svakih pet minuta dobije šaku meðu lopatice (haloooo? Imam skoliozu, moje držanje ne može bit savršeno!) i kad mu je svaki zalogaj zagorèan prodikom o kalorijama i dupetu (moja Mama živi od zraka i kave otkako je poznajem)?

Zatim sam izgubila Maestro!
Što znaèi da više ne mogu kupiti ništa bez keša dok ne doðe novi, a do keša ne mogu doæi nikako drugaèije nego da visim u banci dok ne doðe red na mene, gdje æe me neka nadrkana službenica zlostavljati time kako mi je istekla osobna...
A osobnu nisam veæ mjesecima produljila. Iz istog razloga zbog kojeg sve raèune plaæam trajnim nalogom - mrzim èekanje u redovima.
Onaj na MUP-u je gori od bilo kojeg bankovnog, poštanskog, zdravstvenog i inih.
Još imam traume od produljivanja putovnice. Prošlog sijeènja, kad su svi živi produljivali istu prije skijanja.
Nakon 45 minuta èekanja (za kojih se izmijenilo 15-ak brojeva) i s još 30-ak brojeva ispred sebe otišla sam na brzu kavu od pola sata, a kad sam se vratila moj red je nekim èudom veæ bio prošao pa sam morala ponovo vaditi broj i èekati još nekih sat vremena...
Ako želim izbjeæi dnevne posjete banci mogla bih dignuti neku malo veæu sumu s raèuna...
Samo što ja neznam s novcem, a 7-8 stotina kuna u mom novèaniku je jednako povratak kuæi s neèim totalno besmislenim i nepotrebnim, ali na što sam dobila 10% popusta na gotovinu. Kad sam zadnji put izgubila elektronku podigla sam pola plaæe s raèuna, putem do doma pogledala par izloga, i napokon se doma vratila s vintage lampom, kompletom stolnjaka i ubrusa s vezom, ruèno ukrašenim parom ruènika i zdjelom za voæe! Tabure su dostavili sutradan. Dali su mi 10% popusta na gotovinu.

Da bi dan totalno loše završio, naveèer je došla Z i donijela mi nazad peglu.
Samo što nije uspjela naæi istu ma koliko tražila (naravno da nije! To je savršena pegla, svi to znaju, i èesto potpuno nestane iz veæine duæana, i onda je treba èekati...). A moju je, eto, sluèajno izgrebala jer joj se otkopèala u torbi pa su razne naoko bezopasne stvari (èetka za kosu, zrcalo, kopèe i sl. Ništa nije bezopasno!) ogulile teflon!
Prokletstvo!
Što æe mi pegla koja je super baš zbog tog teflonskog sloja ako na njoj nema teflona???

Naravno, Z se ponudila da æe mi kupiti novu. I, naravno, pristojno sam odbila i rekla da ne razbija glavu, da to nije ništa, da se dogaða, dok sam u sebi kuhala, željna da joj poèupam kosu pramen po pramen, tako da joj peglanje još dugo ne bude potrebno...

Sreæom, Najbolja je nakon posla bila na frizuri pa mi je usput kupila silver.
A nekako sam se pomirila s èinjenicom da æu se neko vrijeme frizirati s oskrvnutom peglom, ali c'est la vie...
Svratio je i Tugaljivi i, na opæe oduševljenje prisutnih žena skrpao difuzor na fen izolir-trakom (zelenom s žutim prugama. Ružno ali funkcionalno) i tako još više narastao u oèima mojih cura.
B je nazvao da mi kaže da klijent/moguæi partner misli da sam baš pametna, sposobna i dobar operativac, i da æemo dobro suraðivati, i da sam mu simpatièna unatoè tome što sam malo èudna i lako gubim koncentraciju (Da? Baš me zanima kako bi se on nosio sa svrbljivim i znojnim užasom ispod vunene kape nekoliko sati!).

A Jen mi je poklonila krasne èizme boje karamela koje je jako malo nosila jer su ravne a ona ipak preferira petu, i prozirnu tuniku s Paisley uzorkom na koju veæ par dana bacam oko, jer sam je uspješno uvjerila da u njoj izgleda nekako predebelo za hrvatski prosjek.

Neki bi rekli da je sve dobro što se dobro svrši.
Ali ja se ipak ne bih složila s time.
Dobro je kad žena uopæe ne doðe u situaciju da na kraju dana mora tražiti naèin da stvari sretno privodi kraju. Dobro je kad dan proðe bez stresa, i kad ne ostane niti jedan neriješen problem.

A meni su ostala èak dva.
Danas sam izbjegla banku jer imam još gotovine, ali sutra mi je neizbježna.
I sutra dolazi Mama.
Što znaèi da æu umjesto mirnog vikenda u kojem æu imati cijeli stan samo za sebe (ok, moram ga dijeliti s psom), i svaki dan cijeli samo za sebe, i u kojem sam planirala isprobati neke kupkice od Najbolje, svratiti na frizuru, prešetavati se gradom i napokon proèitati neke knjige, imati vikend ispunjen užasom, osjeæajem manje vrijednosti, srozanim samopouzdanjem, prisiljavanjem da isprobavam užasnu odjeæu za babe (od koje æe mi Mama na kraju na silu nešto kupiti i natjerati me da u tome odemo na ruèak), kritikama, terorom i torturom o godinama koje idu, prstenom kojeg ne nosim, djecom koju ne raðam (u mojim godinama ona je imala èak troje! I posao, šefovsko mjesto, specijalizaciju unutar specijalizacije, vikendicu u izgradnji, pjevanje u zboru, volontiranje, 100 kila manje od mene, muža s dobrom plaæom i blablabla...)...

I sve to samo zato jer nisam dobro zatvorila boèicu šampona!

I najèarobniji, najtajanstveni, najsuperhot bog seksa na kraju je ipak samo obièno muško vulgaris...

Hvala Svevišnjem da je ovo glupo i beskorisno rukometno prvenstvo napokon gotovo!

Em me je ugnjavilo na tv-u i poremetilo raspored emitiranja nekih mojih omiljenih serija, em su se manje-više svi oko mene ponašali užasno nerazumno i za svaku osudu...
Mislim, ono, ipak je to samo rukomet, nekakav b sport u kojem su frajeri graðeni ko volovi i ne zaraðuju baš ko nogometaši, a žene nemaju normalne bokove, i kojem je zapravo mjesto jedino u školskoj dvorani za tjelesni!!! Ono, da možeš kuèku iz suprotnog razreda koja ti zagorèava život svojim postojanjem opaliti projektilom u nos i raskrvariti ga, a nitko ti zapravo ne može zamjeriti jer se takve stvari dogaðaju... Ili joj nanijeti ozbiljne modrice po prokletim nogama od kilometra, i to taman u sezoni minjaka, mwahahahahahaha...

Ups, ali to ne znaèi da sam ja ikada i radila takve grozne podlosti na tjelesnom.... Moi? Ma kakvi... Cccc... Grozim se od same pomisli !
Samo pokušavam naæi razlog zašto bi rukomet uopæe mogao biti koristan ili zanimljiv...

Osim što uopæe ne razumijem zašto su svi tako pukli za antipatièim sportom, samo finale mi je juèer donijelo posebne traume i brdo komplikacija, i zato mi je danas totalno lakše pri duši kad znam da je sve gotovo.

Naime, što sam više kalkulirala u komunikaciji s Oženjenim i što ga više držala na distanci, to je stanje u Australiji bivalo gore. Nakon što sam odbila odgovoriti na nekoliko sms-ova, i zbog toga dobila uvrijeðenu rakciju na Facebooku, stiglo je i nekoliko toliko odmjerenih rezerviranih ali zapravo jaaaaaako seksi poruka na istom. Plus sam otkrila mali milijun znakova da je sada on poèeo intenzivno uhoditi mene po Fejsu i preko nekih zajednièkih frendova... A nakon svake takve poruke i potvrde uhoðenja morala sam totalno baciti rublje na sušilo!

Zato sam odluèila da bi bilo baš zgodno i praktièno da mu dozvolim da ipak provedemo neko vrijeme skupa.
A kako je Oženjeni trenutaèno u fazi kada rado udovolji svakom od mene postavljenom uvjetu samo da se dokopa južne polutke, kao idealno vrijeme za intimno druženje se nametnulo finale rukometnog prvenstva!

Tako sam dogovorila s njim da se riješimo mog... deèka, Tugaljivog, tako što æe mu on uvaliti svoju akreditaciju, buduæi da je dotièni izrazio želju da nedjelju popodne provede sa mnom gledajuæi finale na tv-u, jer nije imao kartu a svi njegovi frendovi jesu.

Zato sam se morala praviti blesava kad me je u nedjelju oko podne nazvao da me dolazi vidjeti iza ruèka, jer da mi mora priopæiti nešto što mi možda neæe dobro sjesti...
Ma daj, stvarno?
U meðuvremenu sam s Oženjenim totalno isplanirala raspored odlazaka i dolazaka.
Samo što je moj... deèko kasnio!
Plan je bio da ga izbacim do odreðenog vremena, tako da ja i Oženjeni imamo cijelo popodne i veèer za sebe, ali Tugaljivi se nije dao. Mada sam bila u izrazito bezveznom izdanju bez šminke, u straviènoj trenerci i šlapama, i trudila se komunicirati mrzovoljno i zraèiti aseksualnošæu i neprivlaènošæu što je više moguæe.
U jednom trenutku sam upitala svog... deèka odakle mu odjednom karta, na što je on onako naivno muški iskreno odgovorio da je dobio od frenda koji ga je zamolio da mu èuva leða danas i ode umjesto njega s deèkima na utakmicu i kasnije do Piranje, jer da taj frend naime troši neku malu ženi iza leða i želi imati brdo vremena s njom danas...
Gulp!
Odavno nisam osjetila kako crvenim!
A ovaj put sam imala onaj stvarno purpurnoljubièasti feeling na licu.
Toliko purpuran da je moj... deèko èak obazrivo primjetio kako bih baš i mogla smanjiti malo temperaturu u stanu, jer da je i njemu vruæe.

U meðuvremenu je Oženjeni stigao u kvart, pritajio se iza zgrade jer je vidio frendov auto na parkingu, i poslao sms da je tu i da izbacim Tugaljivog.
Što je, naravno, bilo nemoguæe, jer utakmica je poèinjala za nešto sati, koje je Tugaljivi planirao provesti sa mnom.
Zato je morao nazvati Tugaljivog da mu saopæi kako akreditaciju mora pokupiti do odreðenog vremena u akreditacijskom centru (što je zapravo bila istina). Samo što se zbunio pa je nazvao mene na MOJ mobitel, koji je stajao Tugaljivom pod nosom. Dapaèe, Tugaljivi mi je dodao mobitel i zbunjeno pogledao broj na displayu, a ja sam morala odglumiti razgovor u šiframa s frendicom. Sreæom, poslovni broj od Oženjenog nisam memorirala pod nikakvim imenom, no ipak...
Onda je Oženjeni nazvao Tugaljivog, ali nakon nekoliko taktova Samo je jedno... ovome je riknula baterija na mobitelu (koja je cijelo vrijeme ionako bila na izdahu), a nije ponio poslovni, pa je Oženjeni opet zvao mene da pita kako da riješimo taj telefonski poziv...

Pa sam se morala s mobitelom zatvoriti u wc i objasniti mu cijelu prièu kako sam uopæe i preko koga upoznala Tugaljivog, da bi isplanirali slijedeæi tijek "potrage" za Tugaljivim:

1. Oženjeni zove frenda koji ide na utakmicu i pita ga zna li netko kako doæi do Tugaljivog jer da mu je riknuo mobitel;
2. Buduæi da su se frendovi veæ skupili kod nekoga od njih i psihièki se pripremaju za utakmicu, a meðu njima je i Mužiæ od Ž, s kojim Tugaljivi radi i koji mi je i namjestio upoznavanje s njim, tako Mužiæ prirodno dolazi na ideju da pozove ženicu i traži moj broj, jer zna da je Tugaljivi planirao biti do utakmice kod mene;
3. Ž daje moj kuæni broj i Oženjeni nazove na njega, pristojno se predstavi i pita da li je Tugaljivi tu, pa mu lijepo objasni da mora pokupiti akreditaciju i zatim otiæi popiti pivicu kod frendova...

Meðutim, kako Mužiæ od Ž nema pojma da sam upravo ja mala koju troši njegov gym buddy Oženjeni, tako neoprezno pita moj broj mobitela, i Ž mu ga i daje...
Da bi se trenutak kasnije sjetila da nije pitala što æe mu moj broj, pa me naziva da mi saopæi da je Mužiæu dala moj broj, ali da ne zna zašto...
Tako da ja u panici brišem privatni broj Oženjenog iz kontakata (dogovor je bio da zove s privatnog) i kao odlazim nešto u sobu (da bi sve ispalo nekako nevino, nenamjerno i sluèajno).

Kad je napokon zazvonio mobitel, viknula sam Tugaljivom iz sobe da se on javi jer da ja ne mogu, na što je on zbunjeno pitao jesam li sigurna. Rekla sam da naravno da jesam, pa to je samo telefon kao i svaki drugi!!!
Na što se Tugaljivi javio.
I upao u kratki i neugodni razgovor s mojom mamom!
A mamu je trebalo što prije skinuti s linije jer sam oèekivala poziv od Oženjenog za Tugaljivog. Samo što mamu nije lako skinuti sa telefona...
I dok sam prièala s mamom dobila sam signal za drugi poziv na liniji!!!
Taman kad je mama uspjela skužiti da imam drugi poziv i prihvatiti èinjenicu da sam je otkantala, Oženjeni je poklopio.
Zatim je, za 5 sekundi opet zazvala mama s pitanjem jesam li odgovorila na taj drugi poziv, i što mislim o tome da li da naruèuje novu odjeæu za godišnjicu mature U SVIBNJU (!!!) ili da ide u onoj staroj Keti Balogh koja joj tako dobro stoji, ali neke njene kolegice su je veæ viðale u tom kompletu...
A u meðuvremenu sam opet primila signal za drugi poziv!
Pa sam otkantala mamu, ali ovaj put je bila Ž s pitanjem da li da nazove Mužiæa i da mu moj kuæni!!!
Aaaaaaaaaargh!

I kad je Oženjeni napokon nazvao, javila sam se JA, a ne Tugaljivi kako je bilo planirano, odglumila iznenaðeni nema problema, evo tu je, bilo mi je drago, doviðenja razgovor i proslijedila stvar Tugaljivom.

Koji je uz isprike i tisuæu pusa odjurio po svoju akreditaciju.

A ja u sobu na brzo presvlaèenje u nešto udobno i casual a seksi. I po malo maskare i bronzera.

Meðutim, tu nije bio kraj problemima, o ne...

Tugaljivom je, naime, ostala navijaèka majca kod mene, pa se vratio taman u trenutku kad je Oženjeni parkirao pred zgradom!
I, naravno da su naletjeli jedan na drugog!
Pa je Oženjeni morao glumiti iznenaðenje èinjenicom da cura od Tugaljivog, vidi sluèajnosti, stanuje ni manje ni više nego prekoputa male koju on troši! Za divno èudo, i Tugaljivom je to bilo neodoljivo simpatièno!
Pa je Oženjeni odšetao do ulaza u zgradu prekoputa, i dok je Tugaljivi parkirao, nasumièno pritiskao po parlafonima dok mu se netko napokon nije smilovao i otvorio vrata od haustora...
Ja sam, u meðuvremenu, sve to sleðena od jeze gledala s balkona!
I doèekala Tugaljivog na vratima u nešto drugaèijem izdanju od onog u kojem me ostavio prije niti 10 minuta.
Naravno da sam se snašla i izmislila da mi dolazi frendica s kojom æu na kavu tu negdje po kvartu, što se njemu èinilo baš dražesno.
A onda je opet nazvala moja mama...

Tako da sam Oženjenog na kraju doèekala s mobitelom na uhu i ostavila ga još 10-ak minuta pred tv-om dok sam se napokon riješila mame uz obeæanje da æemo otiæi pogledati nešto lijepo i zgodno za tu godišnjicu ovih dana kad doðe u Zagreb (unaprijed mi je zlo od shoppinga s njom).

I tako sam na kraju provela predivno poslijepodne i veèer s mojim seksi božanstvom.
Ok, ne baš sasvim predivno, jer je u jednom trenutku usred izmjene nježnosti primio daljinski u ruku i propisno odgledao prokletu utakmicu, sa podrazumijevajuæim nerviranjem, psovanjem i prolijevanjem piva po kauèu, dok sam ja prèkala po internetu i pokušavala èitati Guerilla Marketing s glavom u njegovom krilu (odustala nakon što sam dobila jedno pola deca Stelle po kosi dok me pokušavao èeškati po glavi s bocom u toj istoj ruci).
I što sam kasnije morala biti užasno nježna i puna razumijevanja, te ga dobrim argumentima utješiti i uvjeriti da nije kraj svijeta unatoè tome što nismo prvi (zapravo... baš mi je drago!).
I da, preživjeti nekoliko telefonskih poziva njegovih jednako oèajnih frendova, za vrijeme kojih je urlao, naricao, psovao suce, bacao jastuèiæ po podu i režao ko da se u najmanju ruku radi o nekoj teškoj elementarnoj nepogodi u kojoj je izgubio sve što ima a ne o glupoj utakmici...

I tako sam napokon shvatila.
Moj Apolon, Potentni Princ i Aragorn je ipak totalno obièno muško...
Obièan, kao i svi obièni pripadnici njegovog spola na svijetu.
Prvi put nakon n mjeseci poznanstva pojavio se van odijela i kaputa ili neke do u detalje promišljene izbrendirane sportske casual kombinacije (tj. u obiènoj pamuènoj majci, trapericama, tenisicama i prilièno ružnoj jakni), bez gela u inaèe besprijekornoj frizuri.
Prvi put je zaboravio komunicirati onim svojim savršeno utreniranim tihim a šefovskim tonom pa sam skužila da zapravo i nema baš toliko dubok bas kad se opusti.
Ipak je pokleknuo pred izazovom utakmice, mada je izjavio da ga i ne zanima baš toliko rukomet, i da mu je užasno važno provesti puuuuuno vremena na miru sa mnom.
I da, nakon 10 minuta utakmice krenuo je po stanu tražit nekakvo pivo i nešto za jest (u protivnom grize nokte)!

I pokazuje emocije.
Vezane uz sport, doduše, ali emocije!
Ok, i ima neke male ljubomorne ispade, tako da zapravo nisam sigurna da li mi to baš odgovara.
Ne želi da budem s Tugaljivim...
OMB!

Dapaèe, sinoæ je, nièim izazvan (osim tom jednom toplom Stellom koju je našao u špajzi) krenuo s prièom o svom braku i tome kako... Ali, iskreno, ne zanima me! Ne želim znati ništa o tome!
Ni o poslu! Pogotovo ne o poslu!
Još manje o društvu iz teretane!
Želim da i dalje bude onako velièanstveno tajanstven, uglaðen, dotjeran, i želim slušati onaj rezervirani duboki seksi glas, i želim da se tajanstveno pojavi u neoèekivanom trenutku, i da izgaram od èežnje i neizvjesnosti...

Neæu ovo obièno muško vulgaris na rastegnutom kauèu pred televizijom! Obièno muško kakvih imam na svakom koraku oko sebe!
Unatoè tome što i dalje ševi ko avion! Ko Concorde!

Želim nazad svog èarobnog i neuhvatljivog ljubavnika...