Ljubav je bol. I toèka. Mislim, ono, previše komplicirano, i tako...

Taman kad sam pomislila da sam naopaki tjedan ostavila za sobom i da æu napokon uživat, ispalo je da stvari nisu baš onakve kakve su trebale biti u mojim planovima.
Odjednom sam se, naime, našla zatrpana tuðim ljubavnim problemima.
Ljubavni problem lijevo, ljubavni problem desno, ljubavni problem gore i dolje, sve same emotivno-egzistencijalne sapunice oko mene, svaka dramatièna ko u Mladog Werthera!

Doduše, nije baš da je to tako loše...
Jer kad sam zaokupljena tuðim zavrzlamama, onda imam opravdanje za stavljanje vlastitih zavrzlama na stranu i odgaðanje rješavanja istih...

B je trebao ovaj tjedan biti u Splitu i zatim na Korzici. Ja sam trebala obaviti neke manje stvari (što sasvim lijepo mogu i od doma) i naæi se sa Klijentom/Partnerom tek u petak ujutro, kad se vrati... odnekud. Kakav divan plan!!!
Osim što se izjalovio, jer se B juèer ujutro pojavio u Zagrebu. Došao je prokleto rano, prvim jutarnjim avionom, famoznom Mljekaricom, i nazvao me s aerodroma da stiže ravno kod mene jer mu trebam puno i jako.
Prokletstvo!

Zašto nije mogao prvo lijepo otiæi u svoj zagrebaèki stan u Gajevoj, naspavati se, popit svoju kavu u Hemingwayu (on jako voli ujutro tj. oko 11.45 trgnuti kavu za buðenje u Hemingwayu i strpljivo me èekati uz novine)?
Usput je još svratio do pekare i nekakvog placa (ne usudim se ni pomisliti koliki je bio raèun za taksi...), i kad se napokon nešto prije osam pojavio pred mojim vratima, s nekoliko bezobrazno velikih komada prtljage (jer B putuje s pola svog golemog ormara, èak i kad ide negdje samo na vikend) i golemom kolièinom naranaèa i grejpa, podrazumijevalo se da æu ja iscijediti to brdo agruma, napraviti cappuccino s idealnom kolièinom pjene, ubaciti peciva na pola minutice u mikrovalku i, onako sva još napola uspavana, rašèupana i krmeljava, spremno doèekati B-ovu provalu emocija...

Mislim da je to što sam pristala raditi za frenda zapravo bila jako loša ideja.
Da mi nije šef i da me ne plaæa tako dobro za posao koji se u stvari obavlja sam od sebe, nema šanse da bih ga pustila tako rano u dom od Najbolje i dozvolila da me ucijepi na prazan želudac...

B je dolepršao sav nabijen proturijeènim emocijama, na rubu histerije, uzbuðen ko djevica na Ðurðevdan ili veæ takvo nešto, i totalno na rubu suza.
B je opet pronašao novu ljubav svog života!

Zaljubio se u G, frajera kojeg poznaje veæ, ono, stoljeæima, ali ga nije vidio nekih 10-ak godina.
Zapravo, G je nekoæ davno bio lud za B, totalno ga je opsjedao, proganjao, uhodio, ali B nije bio nimalo zainteresiran za mršavog, visokog i prištavog studenta krivih žutih zuba i straviène frizure koji nije znao složiti dvije suvisle reèenice i kojem su sve hlaèe grozno visile na katastrofalno ružnom mršavom dupetu, a golema kljuka od nosa imala više grba od stada dobro uhranjenih deva...
O, neeeee...
Nije bilo šanse da prekrasni B uopæe obrati pažnju na svog vjernog obožavatelja!

U meðuvremenu je G otišao na poslijediplomski u inozemstvo, usavršio se, izmijenjao gomilu fenomenalnih poslodavaca i otisnuo se samostalno u uspješan vlastiti posao..
Nabildao je ono nekadašnje kržljavo tijelo, sredio katastrofalan ten, groblje u ustima pretvorio u èaroban osmijeh, grozan nos u impozantni muževni ponos, a èetku na glavi u prekrasne i njegovane uvojke (i sve to zaèinio zgodnom kozjom bradicom poblajhanom u platinasto). Ja sam ga srela negdje izmeðu Božiæa i Nove godine i ostala šokirana kad sam skužila ko je taj preplanuli fensi ljepotan koji mi maše preko Rive, tako da vijest o promjeni za mene nije bila ništa novo.
A iz pouzdanog izvora (njegova rodica a moja kolegica s faksa) sam saznala i da listovi i dupe zapravo nisu pravi nego silikonski, ali koga briga kad je tako prelijep!
Uspjeh u životu urodio je i samopouzdanjem praæenim nevjerovatnim šarmom i totalno nabildanom vještinom konverzacije.

A na ovakvog, novog i poboljšanog G-a, moj B je pao ko kruška.
Ali je prije toga ispao totalna muška guska.

Naime, stari i ružni G mu je bio tako nezanimljiv da se B uopæe nije sjeæao frajera, tako da je proganjao novog i poboljšanog G-a punih 5 dana dok se ovaj poigravao s njim... Dok nije skužio da trèi za osobom od koje je prije deset godina bježao.

I sad je B službeno zaljubljen u G-a, koji isto tako službeno nema pojma što bi s B-om, koji više nije tako èarobno mlad i lijep kao prije 10 godina (mada je, naravno, savršeno zgodan i seksi, bolji nego ikad!)
Toliko oèajnièki zaljubljen da je doplazio u Zagreb samo zato jer je Zagreb bliže Berlinu od Splita, a u Berlinu je G-ova baza...
Tj. B skuplja hrabrost da se pojavi u Berlinu, na G-ovim vratima, odjeven samo u svilenu vrpcu oko kukova i s natpisom UZMI ME na èelu. Ili za veæ nekakvu sliènu besmislicu. Koja æe ga do kraja obilježiti kao idijota.

Naravno da nisam mogla dozvoliti da B makar na pola sata ostane bez stroge kontrole, jer moj impulzivni bestiæ je sklon nepromišljenom ponašanju èim u blizini nema budnog glasa razuma.
Što znaèi da sam ga cijeli dan vukla za sobom.
Osim kad sam svratila do frenda da mi sredi laptop.
A B-a ostavila doma, sigurno zakljuèanog u stanu iza protuprovalnih vrata, s paketom prepeèenca i Tupperwareom moje glasovite paštete od tune i inæuna, fiksnim telefonom od Najbolje i oba njegova mobitela u mojoj torbi, i zalihom divX-ova i rakije od breskve da si skrati vrijeme.

U meðuvremenu me nazvala Jen, zahtijevajuæi hitni sastanak.
Što me poprilièno iznenadilo.
Od Jen nije bilo ni traga ni glasa ovih par dana, a kako je posljednja informacija o njoj koju sam imala bila da je s nekim friško upoznatim likom potegnula do juga preko vikenda, veæ sam se poèela bojati da je negdje nabasala na one frajere koji su bekili Brit Lapthorne. I da æe uskoro na vijestima osvanuti slika dva izmasakrirana lažna policajca u kanjonu Neretve, ili nešto slièno tome, i potjernica za gigantskom krvoloènom australskom brinetom hrvatsko-irskog porijekla.

Sreæom, Jen se vratila živa i zdrava, i niko putem nije stradao osim rentanog Peugeota kojim se vratila iz Metkoviæa u Zagreb.
Jen, naime, vjeruje da se svugdje gdje doðe mora asimilirati s domorocima, a kako ovdje domoroci veæinom voze auta s ruènim mjenjaèem, tako je i ona odluèila mijenjati ruèno (unatoè tome što cijeli život vozi automatika). Što je do sada rezultiralo s odreðenom kolièinom zgužvanog lima...

Jen je naglo prekinula svoje zanimljivo istraživanje velièine hrvatskih penisa i dojurila nazad u Zagreb sva u panici jer je primila vijest da se bludni prevarantski multiševac Rob na prijevaru dokopao njene trenutaène adrese i broja mobitela, i da dolazi da je na koljenima preklinje za oprost.
Naime, Rob je potegnuo neke veze da najmlaða cura Jenine sestre Mel dobije mjesto u privatnoj školi u koju je unatoè astronomskoj školarini jednostavno nemoguæe upasti ako beba nije stavljena na listu èekanja još u fazi zigote (što može biti poprilièan problem, buduæi da se radi o ženskoj školi, a embrij u tom stadiju još nema ni noge, a kamoli nešto meðu njima). Kao profesionalna Socialite Mom, Mel jednostavno nije mogla ostat nepokolebljiva pred takvom prilikom... Pa se izlanula.
Naravno, Jen sad nema pojma što bi.
Sigurna je da ne želi ulaziti u ponovne kombinacije s frajerom kojeg je zatekla s neèijom kobasom u dupetu, ali isto tako nije sigurna kako æe reagirati nakon što ga vidi...
Ipak se spremala provesti ostatak života s tim èovjekom (tj. u Jeninom sluèaju bi to vjerovatno bilo najviše tri godine, ali ko sam ja da joj popujem...).

Rob dolazi u subotu. A Jen bi najraðe zbrisala negdje ful daleko.
Tako da joj trenutaèno pripremam bijeg u Italiju, kod moje frendice. Pa nek 5 dana utvrðuje steèeno znanje o digiæima...

U meðuvremenu, kod mene se izdogaðalo svašta.

Kao prvo, konzumirala sam svog... deèka Tugaljivog.
Kao drugo, u napadu bezrazložne ljubomore moj mi je Oženjeni na èudan naèin izjavio nešto kao ljubav.

Kao treæe, mislim da ja zapravo u ovome trenutku ne osjeæam ništa prema nikome (osim možda nešto malo tajne sklonosti i neostvarive žudnje prema Edi Boèkaju, ali samo zato jer tako prokleto lièi na Chrisa Notha, šmrc!).

Seks sa Tugaljivim je ionako bio nešto što sam morala obaviti prije ili kasnije, ako zbog nièeg drugog a ono da vidim propuštam li išta. Pa sam ga maznula onako u stanju lagane ušlagiranosti, i onda još jednom sutradan, na trijezno, i zapravo nije bilo nikakve razlike.
Moj deèko se trudi. I zapravo i nije bilo tako loše.
Ali ni baš nešto posebno spektakularno.

Mislim, sve je bilo po korektno odraðeno ko po priruèniku, ali s izostankom vatrometa, petardi i pomrèine uma koje obièno prate svaki fizièki sraz s Oženjenim.
Mada je dragi Bog kod modeliranja ekstremiteta Tugaljivog bio izdašniji u spužvastom tkivu nego kad je Oženjeni došao na red (a sudeæi prema nekim najsvježijim informacijama, i u mozgu).

A nema ništa tužnije nego kad žena ravnodušno sjedi na prekrasnom muškarcu i bori se za svoj orgazam zamišljajuæi jednog drugog prekrasnog muškarca na mjestu onog prvog...

OMB! Sad sam još i dvostruka preljubnica!
Ne samo da fizièki varam, nego i sam i mentalno i duhovno nevjerna!

Što se Oženjenog tièe, previše me zbunjuje njegovo ponašanje da bih dozvolila sebi da ga još neko vrijeme pripustim blizu.

Prvo sam od raznježenog Tugaljivog, neprilièno logoroiènog u postkoitalnom zanosu, morala – izmeðu ostalog – èuti kako je onaj njegov frend o kojem mi je prièao da ima neku malu u ulici u kojoj i ja živim odjednom puko na tu svoju malu i u posljednje vrijeme je previše èesto i neoprezno spominje kad s društvom sjedne na pivo iza teretane.
Što njemu predstavlja problem jer zapravo mora šutit pred svojom frendicom koja je žena od Oženjenog, i koju zna puno dulje nego njega, i blabla... Uostalom, koga briga za njegove moralne dvojbe i Ženu? Još mi samo to fali!

Zatim sam primila poprilièno ljutu i sasvim nepriliènu poruku od Oženjenog, koji je prije svega ipak OŽENJEN (!!!), u kojoj mi èestita na uspješnom seksualnom životu...???
Proklete muške babe!
Ni ja nisam tako brza u rastrubljivanju frendicama koliko je muška Radio Mileva...

Zatim smo se trebali naæi, na njegovo inzistiranje, zbog èega sam ja preokrenula cijeli svoj raspored samo da uskladimo slobodne termine, što je on u zadnji èas otkazao uz nekakvo nesuvislo objašnjenje o naglo iskrslom domjenku???
Nakon èega je uslijedila totalno bolesna i neoèekivana ljubavna izjava na Facebooku!!!

Da se normalna žena totalno izbezumi!

Sad odjednom više nisam sigurna želim li ja njega uopæe ili ne želim?
Ako ga budem htjela, nije li to ipak malo opasno za moje emotivno zdravlje i mentalnu ravnotežu?
A ako ne budem... Ali kako uopæe postiæi to da ga ne želim kad je taaaaaako dobar?

I što da uopæe radim s nekim ko bi morao u cijeloj ovoj situaciji vodit igru i bit hladnokrvan i proraèunat, a umjesto toga se poèeo ponašat ko najgora ... ženskica? Dapaèe, gori je od mene???

Nego, kako ono odagnati nepoželjne misli i odgoditi rješavanje zavrzlame za neka malo smirenija vremena?

Dakle, B se pojavio na mojim vratima lud ko kupus. Od ljubavi. Sprema se poèiniti nešto totalno neprilièno, glupo, besmisleno, i ja sam mu trenutaèno jedini spas i glas zdravog (malo dvojbeno, no dobro... neæemo bit sitnièavi...) razuma...

12.02.2009. u 03:43 sati | 19 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.