Ližem rane.
Em se osjećam grozno jer sam ostavila pa onda iskoristila... dečka (mada on i dalje zove kao da ga nisam otkantala i nudi prijateljstvo... Da, baš!), em mi je užasno jezivo to što sam opet single a uskoro će proljeće, a svi znaju da u proljeće polude hormoni pa se želimo seksat (i bude naporno tražit nekoga jednokratno), em ispaljujem na živce jer sam se prejedala zadnjih tjedan dana (ok, u PMS-u sam, a on kod mene zadnjih godina počinje otprilike 10 dana prije Plitvica)...
Em sam na TZC skali već odavno probila desetku. Toliko da se sigurno ni sama Zrinka Cvitešić ne osjeća toliko Totalno Zrinka Cvitešić kao što se ja osjećam posljednjih dana...
Nemam pojma što se dogodilo. Jednostavno je opet u jednom trenutku prestala komunikacija.
Ali kako se ja ne predajem tako lako, pa makar šugavi osjećaji bili jedino čemu se ne smijem predati u ovome trenutku, tako sam odlučila napumpati malo svoju pokislu sebe.
Naravno, pumpanje sebe podrazumijeva pumpanje samopouzdanja, ne trbuha (a napumpala sam ga pošteno zadnjih tjedan dana!), a kud ćeš boljeg pumpanja samopouzdanja od poštenog shoppinga!
Tako sam se posljednja tri dana prepustila dekadentnom pustošenju po shopping centrima i centru za shopping.
Čemu je itekako pripomoglo i to što mi je sjeo jedan honorar od prevođenja, a i Mama se napokon smilovala na moja lažljiva moljakanja i dirljive priče o pregledu štitnjače za koji nemam para, pa je poslala nešto novaca da se maloj nađe.
Prvo sam jako ozbiljno ušla u Stiefelkoenig, s totalno ozbiljnom namjerom da kupim neke stvarno lijepe cipele u jako živoj ružičastoj, žutoj ili crvenoj boji, budući da me nekoliko takvih već danima mami iz izloga u Ilici. Zatim sam odlučila da zapravo neću, jer ako stvarno jako želim neke od tih cipela onda će se cijeli Svemir urotiti da ih dobijem, pa ću ih ionako dobiti, i to u pravo vrijeme, kad bude dovoljno toplo da ih mogu prešetavati po gradu, a u međuvremenu mi je pametnije da očistim još ono malo rasprodaja koje traju i kupim sebi nešto stvarno slatko i nešto kozmetike i bižuterije.
Moje prvo omiljeno mjesto je Muller na Trgu, prizemlje i podrum.
Obično uđem po neku sitnicu, npr. maskaru ili čokoladicu za grickanje na kavi, a izađem s bar dvije kese impulsivno ugrabljenog plijena.
Ovaj put sam izdržala da ne kupim Princess Rose parfem (Ferreov mislim), mada je taaaako diiiivno mirisao na meni, i zadovoljila se šakom Dr. Scheller mini tubica kreme za ruke od lotosa, badema i nevena (nepotrebno, znam, ali bile su samo po 8 kuna!!! Znam, dijelit ću ih prijateljicama!), ionsko keramičkom uskom četkom za feniranje (imam samo velike iz vremena kad sam imala kosu do pola leđa! Ništa za kratku!), nekoliko paketića ćokoladnog čipsa i tamnom čokoladom sa zrncima kave, zbog koje me je kasnije u Floresu rodica S skoro ubila (naime, ona je na dijeti. A nakon kockice čokolade, koju sam joj uvalila jer sam se sjetila da sam i ja zapravo na dijeti, a šteta da propadne, pojela je još i čokoladni čips i naručila tost!).
Parfemom sam se počastila u Floresu u Dežmanovom (institut parfumeur, ne kafić!). Doduše, svaki put kad uđem unutra dođe mi instant zlo od izmiješanih prejakih mirisa, ali kako sam umirala za L' air de Rien, predivnim retro mirisom kuće Miller Harris kreiranim za Jane Birkin, koji je iz mog srca istisnuo Escentric Molecule 01, stisnula sam zube/nos i prisilila se ući. Što ću kad sam takva seljanka da mi dođe zlo, ali kvragu, i mi seljanke tu ostavljamo novce, pa bi onda baš mogli malo i smanjiti količinu mirisa u zraku!
Zatim sam kupila čizme i salonke u Aldu.
Uuuu, kakve čizme!
Lijepe, jednostavne, visoke pete i visoke sare, neke neobične boje između sive i tamnobež, s primjesama brončane... I onog lažnog peep toe lakiranog kokodrila bež boje, koji zapravo i nije tako visok u peti, jer golemi potplat skida bar još 3 ili 4 cm s pete.
Pa sam brijala po ostacima gaćica na rasprodaji u Etamu.
Sve neke seksi, u bež i smeđim tonovima, malo čipke i sasvim malo prozirnog, tu i tamo pokoji volančić, mašnica... I jedne koje su bile na rubu babljih, čvrste bež gaće s malo bež čipke i volana, ali zapravo izgledaju skroz dobro (mada su možda najkonzervativnije i najzatvorenije gaće koje sam u životu navukla na sebe). Mislim, godine su, a i dupe više ne izgleda u tangi kao breskvica (prije kao golemi grejp), pa je vrijeme za malo zrelije i sofisticiranije rublje, a kako baš u ovome trenutku ne mogu razmišljati o La Perli, čak ni o Schiesseru, dobar mi je i Etam.
Zapravo, sve je dobro dok ne moram spasti na Intimissiminu žnj kvalitetu ili Woman's Secret žblj mudantine koje traju dva pranja...
U Sephori sam otkrila fenomenalnu stvar.
Stila Cherry Crush lip and cheek stain. Nešto gelasto i ružičasto u tubici s kistićem što se nanese na usne i na obraze za predivan efekt usana ljubilica i zdravog tena. Definitivno moj best buy veljače.
Divno je što je boja prozirna i nježna, i upije se u usne tako da izgledaju prirodno rumene, a preko se može nanijeti sjajilo ili nešto za njegu usana bez opasnosti od brisanja boje.
Moj izbor je Ceralip u tubici, genijalna krema za njegu usana od La Roche-Possay.
Zatim sam kupila i novi mobitel.
Tele2 ima užasno povoljne telefone u BlaBla paketima, puno jeftinije nego Vip ili T-Lopovi, a i puno bolji izbor u paketima. Ja sam svoj lijepi veliki novi Samsung u boji višnje platila tek 800-900 kuna, dekodirala ga 50 kuna, i uvalila svoju Vip karticu od pretplate. Isti takav model, ali u dosadnoj crnoj boji, kod drugih operatera ili samo uređaj košta par stotina kuna više.
Doduše, na njega nemam gdje objesiti svoja tri divna privjeska za mobitel (jedan na Kooki Kamel devu i natpisom I Love Dubai – jer stvarno volim Dubai, jedan Swarovski na pčelicu i jednu Hello Kitti. I da, ne znam kako, ali uspješno sam bila provukla sva tri kroz rupicu svog bivšeg Samsunga), ali zato sam ogulila jednu staru Swarovski tetovažu koju sam dobila kad sam kupila žute naušnice, i od kristalića napravila savim lijepi ornamentić oko ekrana. Baš se ponosim sobom! Totalno sam kreativna!
U Algoritmu sam kupila nove slušalice za iPod sa crvenim i rozim kristalićima. I paperback na engleskom od He's Not That Into You za B. Vrijeme je da mu neko napokon pojasni neke sasvim očite stvari o muškarcima!!!
Ja sam iz nje dobro utvrdila gradivo!
U Gulliveru sam kupila žuti lakirani kokodrilo novčanik za sebe i plavi za Najbolju.
I jedne zelene nagužvane čizmice do pola lista na petu, zelene. Možda i nisam trebala, ali, ej, bile su samo 450 kuna!
Zatim sam otišla u Cinestar, oboružala se tortilja čipsom sa smrdljivim dipom od sira, i pogledala Shoppingholičarku.
Volim tu i tamo otići u kino sama.
Ovaj put mi nije leglo što sam išla sama.
Zapravo, dotuklo me je.
Saga o Becky Bloomwood iz pera Sophie Kinsella je, uz Bridget Jones, već godinama moja Biblija!
Obje govore o tome kako na kraju postoji izlaz i happy end čak i za izgubljene slučajeve žena poput mene.
Jedva sam preživila onaj užas od BJ 1 i 2, činjenicu da su iskasapili fenomenalnu knjigu i pretvorili je neprepoznatljivu kino-limunadu, i to još s groznom Renee Zellweger u glavnoj ulozi, a sad sam još morala vidjeti i ovo... OVO!
Uništili su još jednu predobru knjigu!
Nakon sloma koji sam doživjela u kinu trebala sam hitno još jednu dozu lijepih novih stvari za oporavak, pa sam u Zari kupila proljetnu haljinicu do koljena na cvjetiće, samo 300 kuna, savršenu u kombinaciji sa starkama i kožnom jaknicom iz Bershke, samo 500-tinjak kuna, ali, ej, prava koža, i to još nije na rasprodaji, a tu ljubičastosmeđu nijansu kože još nemam u ormaru!!!
Sad se osjećam fenomenalno.
Kauč je još uvijek pun vrećica od kojih dvije trećine nisam još raspakirala (osim one iz Alda, čizme su mi upravo na nogama).
Jer poanta cijele te šoping terapije uopće nije u stvarima koje sam kupila, nego u samom činu kupovine; pronalaženju pravog komada, isprobavanju, plaćanju, zadovoljstvu koje doživim kad platim na blagajni i vidim kako sam povoljno prošla.
I kad nakon kupovine sjednem na kavu okružena vrećicama, umorna ali sretna, kao nakon savršenog višestrukog orgazma, zapalim cigaretu i gledam raznježenim pogledom punim ljubavi u svoj novi plijen u šarenoj ambalaži...
Mada mislim da ću vratiti haljinu iz Zare.
U Zari se roba može vratiti do mjesec dana nakon kupovine i dobiti lova nazad. Što je ok i normalno. Ostali gnjave s povratom novca, uporno žele zamjenu robe, a onda moram gubiti živce s isprintanim Zakonom o zaštiti potrošača pod rukom dok se svađam s voditeljicom dućana...
Ne sviđa mi se duljina kad stavim pojas, jer se onda haljina podigne za oko 2 cm, i onda me ružno reže u koljenima, a imam užasno debela koljena koja ne volim.
Izgleda skroz dobro bez pojasa uz kožnu jaknu i starke ili ravne gležjače, ali ako je kombiniram s kratkom jaknicom od jeansa i visokim smeđim jahaćim čizmama onda jednostavno traži pojas i dugu ogrlicu, a tada imam problem s debelim koljenima...
Uostalom, treba mi tih 300-tinjak kuna! Jako! Očajnički!
Jer ne samo da sam sprčkala cijeli honorar i lovu koju je Mama poslala za pretrage štitnjače (jadna! Ona se još uvijek nada da je moje golemo dupe posljedica hipotireoze – s kojom već odavno nemam problema – a ne mog upornog odbijanja da se disciplinirano odreknem hrane i pretvorim u izgladnjelu živčanu vješalicu poput nje), nego sam opet načela i posljednje bijedne ostatke plaće s računa...
Ali sam zadovoljna.
U međuvremenu sam pročešljala i bonove za raznorazne besplatne tretmane kojih Najbolja uvijek ima po stanu, i pronašla dva za aroma masažu u Aromateki s rokom do kraja veljače.
Pa sam napravila dobro djelo i iskoristila jedan.
Drugi ću sutra.
Potrebno jednako kao i shopping terapija.
Ne samo zato jer mi je srce slomljeno (mada zapravo već 3 dana nisam razmišljala o Oženjenom, unatoč tome što ga svaki dan posjetim u Yovilleu na Facebooku. Ali to moram, jer tako zarađujem Yonovce, kojima kupujem krasni Yonamještaj za svoj Yostan...).
Nego i zato jer B ponovo dolazi u ponedjeljak i moram biti psihički spremna.
Najavio je nekakav dvodnevni trip do Austrije, od kojeg mi se unaprijed diže kosa na glavi.
Nego, jesam li spomenula da sam napravila glupost sinoć?
Nakon što me je cijeli dan zivkao, Tugaljivi se pojavio oko 11 na mom pragu.
Inače su mi muškarci koji preklinju i plaze patetični i antipatični, ali kako me vozi grozan pms, a svi znamo da nekim ženama u tom razdoblju libido podivlja (ta sam!), tako sam ga pripustila u stan, napojila (i njega i sebe) vinom, saslušala i, taman kad sam htjela bivšem... dečku objasniti kako ja... skužila sam da sam se našla na kauču pod njim!
Što zapravo uopće i nije bilo loše...
Osim što me danas pere grižnja savjesti, zbog koje ozbiljno razmišljam o promjeni broja mobitela.
Samo što u tom slučaju Oženjeni ne bi mogao komunicirati sa mnom...
A i ovaj sam jedva zapamtila, i to nakon što ga imam već 4 godine, tako da uopće nisam spremna ponovo prolaziti agoniju nošenja broja na papiriću, traženja i čitanja istog kad ga netko zatraži.
Taman kad sam mislila kako sam uspješno razriješila problem sa dečkom kojeg zapravo nisam htjela imati i opsesivnim trošenjem, opet je sve palo u vodu i opet sam na samom početku.
Tako da je danas po ne znam koji put prvi dan mog novog, ispravnog, čistog, antipotrošačkog i single života.
Ali bilo je poprilično dobro...
Jaaaaaako dobrooo...
Post je objavljen 26.02.2009. u 19:55 sati.