Pregled posta

I najčarobniji, najtajanstveni, najsuperhot bog seksa na kraju je ipak samo obično muško vulgaris...

Hvala Svevišnjem da je ovo glupo i beskorisno rukometno prvenstvo napokon gotovo!

Em me je ugnjavilo na tv-u i poremetilo raspored emitiranja nekih mojih omiljenih serija, em su se manje-više svi oko mene ponašali užasno nerazumno i za svaku osudu...
Mislim, ono, ipak je to samo rukomet, nekakav b sport u kojem su frajeri građeni ko volovi i ne zarađuju baš ko nogometaši, a žene nemaju normalne bokove, i kojem je zapravo mjesto jedino u školskoj dvorani za tjelesni!!! Ono, da možeš kučku iz suprotnog razreda koja ti zagorčava život svojim postojanjem opaliti projektilom u nos i raskrvariti ga, a nitko ti zapravo ne može zamjeriti jer se takve stvari događaju... Ili joj nanijeti ozbiljne modrice po prokletim nogama od kilometra, i to taman u sezoni minjaka, mwahahahahahaha...

Ups, ali to ne znači da sam ja ikada i radila takve grozne podlosti na tjelesnom.... Moi? Ma kakvi... Cccc... Grozim se od same pomisli !
Samo pokušavam naći razlog zašto bi rukomet uopće mogao biti koristan ili zanimljiv...

Osim što uopće ne razumijem zašto su svi tako pukli za antipatičim sportom, samo finale mi je jučer donijelo posebne traume i brdo komplikacija, i zato mi je danas totalno lakše pri duši kad znam da je sve gotovo.

Naime, što sam više kalkulirala u komunikaciji s Oženjenim i što ga više držala na distanci, to je stanje u Australiji bivalo gore. Nakon što sam odbila odgovoriti na nekoliko sms-ova, i zbog toga dobila uvrijeđenu rakciju na Facebooku, stiglo je i nekoliko toliko odmjerenih rezerviranih ali zapravo jaaaaaako seksi poruka na istom. Plus sam otkrila mali milijun znakova da je sada on počeo intenzivno uhoditi mene po Fejsu i preko nekih zajedničkih frendova... A nakon svake takve poruke i potvrde uhođenja morala sam totalno baciti rublje na sušilo!

Zato sam odlučila da bi bilo baš zgodno i praktično da mu dozvolim da ipak provedemo neko vrijeme skupa.
A kako je Oženjeni trenutačno u fazi kada rado udovolji svakom od mene postavljenom uvjetu samo da se dokopa južne polutke, kao idealno vrijeme za intimno druženje se nametnulo finale rukometnog prvenstva!

Tako sam dogovorila s njim da se riješimo mog... dečka, Tugaljivog, tako što će mu on uvaliti svoju akreditaciju, budući da je dotični izrazio želju da nedjelju popodne provede sa mnom gledajući finale na tv-u, jer nije imao kartu a svi njegovi frendovi jesu.

Zato sam se morala praviti blesava kad me je u nedjelju oko podne nazvao da me dolazi vidjeti iza ručka, jer da mi mora priopćiti nešto što mi možda neće dobro sjesti...
Ma daj, stvarno?
U međuvremenu sam s Oženjenim totalno isplanirala raspored odlazaka i dolazaka.
Samo što je moj... dečko kasnio!
Plan je bio da ga izbacim do određenog vremena, tako da ja i Oženjeni imamo cijelo popodne i večer za sebe, ali Tugaljivi se nije dao. Mada sam bila u izrazito bezveznom izdanju bez šminke, u stravičnoj trenerci i šlapama, i trudila se komunicirati mrzovoljno i zračiti aseksualnošću i neprivlačnošću što je više moguće.
U jednom trenutku sam upitala svog... dečka odakle mu odjednom karta, na što je on onako naivno muški iskreno odgovorio da je dobio od frenda koji ga je zamolio da mu čuva leđa danas i ode umjesto njega s dečkima na utakmicu i kasnije do Piranje, jer da taj frend naime troši neku malu ženi iza leđa i želi imati brdo vremena s njom danas...
Gulp!
Odavno nisam osjetila kako crvenim!
A ovaj put sam imala onaj stvarno purpurnoljubičasti feeling na licu.
Toliko purpuran da je moj... dečko čak obazrivo primjetio kako bih baš i mogla smanjiti malo temperaturu u stanu, jer da je i njemu vruće.

U međuvremenu je Oženjeni stigao u kvart, pritajio se iza zgrade jer je vidio frendov auto na parkingu, i poslao sms da je tu i da izbacim Tugaljivog.
Što je, naravno, bilo nemoguće, jer utakmica je počinjala za nešto sati, koje je Tugaljivi planirao provesti sa mnom.
Zato je morao nazvati Tugaljivog da mu saopći kako akreditaciju mora pokupiti do određenog vremena u akreditacijskom centru (što je zapravo bila istina). Samo što se zbunio pa je nazvao mene na MOJ mobitel, koji je stajao Tugaljivom pod nosom. Dapače, Tugaljivi mi je dodao mobitel i zbunjeno pogledao broj na displayu, a ja sam morala odglumiti razgovor u šiframa s frendicom. Srećom, poslovni broj od Oženjenog nisam memorirala pod nikakvim imenom, no ipak...
Onda je Oženjeni nazvao Tugaljivog, ali nakon nekoliko taktova Samo je jedno... ovome je riknula baterija na mobitelu (koja je cijelo vrijeme ionako bila na izdahu), a nije ponio poslovni, pa je Oženjeni opet zvao mene da pita kako da riješimo taj telefonski poziv...

Pa sam se morala s mobitelom zatvoriti u wc i objasniti mu cijelu priču kako sam uopće i preko koga upoznala Tugaljivog, da bi isplanirali slijedeći tijek "potrage" za Tugaljivim:

1. Oženjeni zove frenda koji ide na utakmicu i pita ga zna li netko kako doći do Tugaljivog jer da mu je riknuo mobitel;
2. Budući da su se frendovi već skupili kod nekoga od njih i psihički se pripremaju za utakmicu, a među njima je i Mužić od Ž, s kojim Tugaljivi radi i koji mi je i namjestio upoznavanje s njim, tako Mužić prirodno dolazi na ideju da pozove ženicu i traži moj broj, jer zna da je Tugaljivi planirao biti do utakmice kod mene;
3. Ž daje moj kućni broj i Oženjeni nazove na njega, pristojno se predstavi i pita da li je Tugaljivi tu, pa mu lijepo objasni da mora pokupiti akreditaciju i zatim otići popiti pivicu kod frendova...

Međutim, kako Mužić od Ž nema pojma da sam upravo ja mala koju troši njegov gym buddy Oženjeni, tako neoprezno pita moj broj mobitela, i Ž mu ga i daje...
Da bi se trenutak kasnije sjetila da nije pitala što će mu moj broj, pa me naziva da mi saopći da je Mužiću dala moj broj, ali da ne zna zašto...
Tako da ja u panici brišem privatni broj Oženjenog iz kontakata (dogovor je bio da zove s privatnog) i kao odlazim nešto u sobu (da bi sve ispalo nekako nevino, nenamjerno i slučajno).

Kad je napokon zazvonio mobitel, viknula sam Tugaljivom iz sobe da se on javi jer da ja ne mogu, na što je on zbunjeno pitao jesam li sigurna. Rekla sam da naravno da jesam, pa to je samo telefon kao i svaki drugi!!!
Na što se Tugaljivi javio.
I upao u kratki i neugodni razgovor s mojom mamom!
A mamu je trebalo što prije skinuti s linije jer sam očekivala poziv od Oženjenog za Tugaljivog. Samo što mamu nije lako skinuti sa telefona...
I dok sam pričala s mamom dobila sam signal za drugi poziv na liniji!!!
Taman kad je mama uspjela skužiti da imam drugi poziv i prihvatiti činjenicu da sam je otkantala, Oženjeni je poklopio.
Zatim je, za 5 sekundi opet zazvala mama s pitanjem jesam li odgovorila na taj drugi poziv, i što mislim o tome da li da naručuje novu odjeću za godišnjicu mature U SVIBNJU (!!!) ili da ide u onoj staroj Keti Balogh koja joj tako dobro stoji, ali neke njene kolegice su je već viđale u tom kompletu...
A u međuvremenu sam opet primila signal za drugi poziv!
Pa sam otkantala mamu, ali ovaj put je bila Ž s pitanjem da li da nazove Mužića i da mu moj kućni!!!
Aaaaaaaaaargh!

I kad je Oženjeni napokon nazvao, javila sam se JA, a ne Tugaljivi kako je bilo planirano, odglumila iznenađeni nema problema, evo tu je, bilo mi je drago, doviđenja razgovor i proslijedila stvar Tugaljivom.

Koji je uz isprike i tisuću pusa odjurio po svoju akreditaciju.

A ja u sobu na brzo presvlačenje u nešto udobno i casual a seksi. I po malo maskare i bronzera.

Međutim, tu nije bio kraj problemima, o ne...

Tugaljivom je, naime, ostala navijačka majca kod mene, pa se vratio taman u trenutku kad je Oženjeni parkirao pred zgradom!
I, naravno da su naletjeli jedan na drugog!
Pa je Oženjeni morao glumiti iznenađenje činjenicom da cura od Tugaljivog, vidi slučajnosti, stanuje ni manje ni više nego prekoputa male koju on troši! Za divno čudo, i Tugaljivom je to bilo neodoljivo simpatično!
Pa je Oženjeni odšetao do ulaza u zgradu prekoputa, i dok je Tugaljivi parkirao, nasumično pritiskao po parlafonima dok mu se netko napokon nije smilovao i otvorio vrata od haustora...
Ja sam, u međuvremenu, sve to sleđena od jeze gledala s balkona!
I dočekala Tugaljivog na vratima u nešto drugačijem izdanju od onog u kojem me ostavio prije niti 10 minuta.
Naravno da sam se snašla i izmislila da mi dolazi frendica s kojom ću na kavu tu negdje po kvartu, što se njemu činilo baš dražesno.
A onda je opet nazvala moja mama...

Tako da sam Oženjenog na kraju dočekala s mobitelom na uhu i ostavila ga još 10-ak minuta pred tv-om dok sam se napokon riješila mame uz obećanje da ćemo otići pogledati nešto lijepo i zgodno za tu godišnjicu ovih dana kad dođe u Zagreb (unaprijed mi je zlo od shoppinga s njom).

I tako sam na kraju provela predivno poslijepodne i večer s mojim seksi božanstvom.
Ok, ne baš sasvim predivno, jer je u jednom trenutku usred izmjene nježnosti primio daljinski u ruku i propisno odgledao prokletu utakmicu, sa podrazumijevajućim nerviranjem, psovanjem i prolijevanjem piva po kauču, dok sam ja prčkala po internetu i pokušavala čitati Guerilla Marketing s glavom u njegovom krilu (odustala nakon što sam dobila jedno pola deca Stelle po kosi dok me pokušavao češkati po glavi s bocom u toj istoj ruci).
I što sam kasnije morala biti užasno nježna i puna razumijevanja, te ga dobrim argumentima utješiti i uvjeriti da nije kraj svijeta unatoč tome što nismo prvi (zapravo... baš mi je drago!).
I da, preživjeti nekoliko telefonskih poziva njegovih jednako očajnih frendova, za vrijeme kojih je urlao, naricao, psovao suce, bacao jastučić po podu i režao ko da se u najmanju ruku radi o nekoj teškoj elementarnoj nepogodi u kojoj je izgubio sve što ima a ne o glupoj utakmici...

I tako sam napokon shvatila.
Moj Apolon, Potentni Princ i Aragorn je ipak totalno obično muško...
Običan, kao i svi obični pripadnici njegovog spola na svijetu.
Prvi put nakon n mjeseci poznanstva pojavio se van odijela i kaputa ili neke do u detalje promišljene izbrendirane sportske casual kombinacije (tj. u običnoj pamučnoj majci, trapericama, tenisicama i prilično ružnoj jakni), bez gela u inače besprijekornoj frizuri.
Prvi put je zaboravio komunicirati onim svojim savršeno utreniranim tihim a šefovskim tonom pa sam skužila da zapravo i nema baš toliko dubok bas kad se opusti.
Ipak je pokleknuo pred izazovom utakmice, mada je izjavio da ga i ne zanima baš toliko rukomet, i da mu je užasno važno provesti puuuuuno vremena na miru sa mnom.
I da, nakon 10 minuta utakmice krenuo je po stanu tražit nekakvo pivo i nešto za jest (u protivnom grize nokte)!

I pokazuje emocije.
Vezane uz sport, doduše, ali emocije!
Ok, i ima neke male ljubomorne ispade, tako da zapravo nisam sigurna da li mi to baš odgovara.
Ne želi da budem s Tugaljivim...
OMB!

Dapače, sinoć je, ničim izazvan (osim tom jednom toplom Stellom koju je našao u špajzi) krenuo s pričom o svom braku i tome kako... Ali, iskreno, ne zanima me! Ne želim znati ništa o tome!
Ni o poslu! Pogotovo ne o poslu!
Još manje o društvu iz teretane!
Želim da i dalje bude onako veličanstveno tajanstven, uglađen, dotjeran, i želim slušati onaj rezervirani duboki seksi glas, i želim da se tajanstveno pojavi u neočekivanom trenutku, i da izgaram od čežnje i neizvjesnosti...

Neću ovo obično muško vulgaris na rastegnutom kauču pred televizijom! Obično muško kakvih imam na svakom koraku oko sebe!
Unatoč tome što i dalje ševi ko avion! Ko Concorde!

Želim nazad svog čarobnog i neuhvatljivog ljubavnika...


Post je objavljen 02.02.2009. u 14:20 sati.