subota, 28.12.2013.

Lord of Illusions (1995)



Sve u svemu: 2,5 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Tijekom rutinske istrage u Los Angelesu, njujorški istražitelj Harry D'Amour nailazi na članove fanatičnog kulta, ljudi koji čekaju uskrsnuće svojega vođe Nixa. Upleten u razne bizarne događaje, ubrzo svoj život i živote bližnjih dovodi u pitanje...



Vjerujem kako su svi zagriženiji ljubitelji horrora uspjeli ući u morbidan svijet Clivea Barkera, poznatog horror redatelja i pisca. Uspješnice poput Hellrasiera, Candymana i Nightbreeda ostavile su trag u bogatoj povijesti horror filma, a Barker se u zadnje vrijeme više posvetio pisanju negoli snimanju. Lord of Illusions, njegov zadnji snimani projekt za kojega je on u potpunosti zaslužan, djelo je koje je prilično podijelilo kritike o njegovom radu. Ovdje se po prvi put pojavljuje lik koji može biti Barkerov književni pseudonim, Harry D'Amour, a susrećemo ga kao istražitelja u borbi protiv krvavog i nasilnog kulta. Poznavajući Barkerove filmove, moglo se pretpostaviti da ovaj horror uopće neće biti toliko jak na psihičkoj, koliko na morbidnoj razini, a posvemašnji trenutci crne magije i počestih specijalnih efekata ono su što je obilježilo ovaj mračni film.
Ne mogu reći da se u zadnje vrijeme prečesto bavim horror filmovima, više nekako krpam ostatke koje sam pogledao prije par mjeseci, tako da će ova recenzija biti napisana u očitoj magli, no mogu iznijeti dojmove koje sam si zapisao dok sam ga gledao. A dojmovi nisu previše očaravajući, čak mogu reći i da je prosjek dobra riječ za ono što sam s Gospodarima iluzije iskusio.



Dodatna ukopavanja u područja crne magije glavnog protagoniste učinila su ovaj film gledljivim, a raspadanja tijela, deformacije, mutacije, demoni i ostali oblici podzemnih obrednih posljedica vizualno su upotpunili identitet filma koji kao da pripada eri osamdesetih. S druge strane, premonotonih scena je bilo u većim količinama, film se nepotrebno i neočekivano sporo kreće prema nekom rješenju problematike, koja svakom minutom postaje sve dublja i dublja, kao da se zaključak nikada ni neće nazirati. S dobrim razlogom je film rejtiran kao R (ne za mlađe od 17), jer je prilično krvav, a nasilje se može opisati kroz brojne sadističke crte.
No sav taj gore, koji je čak i ok koncipiran u nekim dijelovima, pretjerano je prikazivan i detaljiziran te se previše pažnje posvećuje vizualitetu iskorištenih instrumenata za potrebe neke scene negoli samoj suštini odrađene scene, a u tu kategoriju ''pretjeranih'' stavki svakako spadaju i dijalozi koji se uporno bore između dva pojma: magije i trikova. Česta nepreglednost i monotonost ono je što mi je unazadilo moje više očekivanje za ovaj film.



S ovakvog stajališta, ne mogu pretjerano razumjeti ljubitelje ovoga filma, no, kako ni oni ne mogu razumjeti mene, ostat ćemo najbolje ovako kako je. Stvarno sam u nekim dijelovima subjektivno pokušao pomoći Barkeru da mu ne gledam na djelo kao na neki prosjek, ali moje razočarenje je prevladalo. Film vrijedi pogledati zbog gorea, zanimljivih trikova te efekata, no bespotrebna diskusija oko pojedinih stvari u filmu nije pomogla konačnoj realizaciji.

21:24 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se