Bijele Stijene (2)

20.10.2016., četvrtak

Već sam pisao o usponima na ove stijene koje svi koji su bili smatraju jednim od najljepših kod nas, ali fotke koje sam stavio pomoću ImageShack se više ne vide i pokušat ću dio ponoviti.
Bijele i Samarske stijene u Velikoj Kapeli su zbog svoje ljepote i teške pristupačnosti proglašene strogim rezervatom prirode, a od 1899. g., kad je lugar jakov Mihelčić iz Begovog Razdolja pokazao put do vrha Bijelih Stijena planinaru i botaničaru D. Hircu često ih posjećuju planinari i HPD već 1927. g. gradi sklonište pod vršnim stijenama.
Najkraći prilazi su sa šumske ceste koja spaja mjesto Jasenak sa goranskim mjestima Begovo Razdolje i Tuk, ali najatraktivnije je "Vihoraškim putem" koji vodi od vrha Samarskih i Ratkovog skloništa do Bijelih.

Ovaj put smo prošli dio "Vihoraškog", do "Ljuske" i nazad, jer smo se morali vratiti do vozila u Rusovom Jarku, ali dva puta sam ga prošao cijelog, jednom po snijegu.
Najviša točka Bijelih (1335 m) je samo 15-20 min. od skloništa gdje smo spavali i šteta se ne popeti. Prvo se mora proći kroz ovaj tijesan prolaz kojeg zovu "Filter 120 kg.).

Penjemo se na vrh obično jednom stranom,

a spuštamo drugom.

Prolazi se kraj ove skupine kamenih tornjeva koje zovemo "Prsti".

Blizu njh ima interesantan prirodni amfiteatar u kojem uvijek ima snijega.

Nakupina snijega koja se otopila iznutra i izgleda kao iglu.

Vidi ovo-vidi ono!

Ovdje se ulazi kroz uzak prolaz ispod "Slonove brade" (drugi put neka je netko drugi drži!)..

Visoki tornjevi uokolo.

Nastavljamo prema "Ljuski" pazeći gdje stajemo (na "Vihoraškom putu" nema puta).

Detalj u"Ljuski" je za mnoge bio problem i postavili su ljestve. Jedne zime (mislim za vrijeme Zimskog alpinističkog tečaja) prošli smo ga uz pomoć cepina i dereza, ljestve se nisu vidjele.