po putu i azimutu

23.09.2014., utorak

Sveti Vid (349 m)

Bio sam na puno otoka i na većini popeo se do najvišeg vrha, ali još nisam bio na vrhu Paga. Najviši vrh Paga je Sveti Vid (349 m n/m), do kojeg se može doći iz tri smjera, iz Šimuna, Kolana i najkraće ali i najstrmije sa sjeverne strane iz Dubrave. Pag je jedan od naših najogoljenijih otoka i treba biti spreman na hodanje bez hladovine.

Ako putem ne vidite nijednu ovcu vjerojatno ste sjeli na trajekt za neki drugi otok.

Zanimljiv putokaz za vrh.

Vrh se nazire u daljini

i sve je bliže. Dan je bio ugodan za hodanje a bura je napravila dobre vidike.

Na vrhu se nalaze ostaci crkvice Svetog Vida iz 1348 g., po kojoj je vrh i dobio ime.

Pogled prema gradu Pagu i solanama.

Pogled na dio Paga kod Metajne sa zanimljivim pješčenjacima i stijenama i Velebit iznad.

Htio sam poslije doći do ovog velikog tornja Stogaj i plaže Beritnice ispod, ali put do njih je prvo prolazio kroz livadu natopljenu vodom od prošlih kiša.

Pag se smatra našim najrazvedenijim otokom.

Uspon iz Dubrave je najstrmiji, dijelom kao na neke alpske vrhunce.

Bilo je puno cvjetova modre sikavice (Echinops ruthenicus).

A na stazi prema Kolanu između suhozida sreo sam i ovog lijepog pauka, Argiope lobata, kako pokušava isplesti čipku. (obavezno povećati!)

Grad Pag sam pogledao i sa vidikovca kraj ceste.

U restoranu sirane u Kolanu zanimljiv aranžman.

Ništa od tuluma na Zrću ovaj put.

Pogled na Sv. Vid sa sj. strane.

Htio sam skočiti i do paškog trokuta na Tustom Čelu, ali nigdje nisam vidio putokaz, tek u pristaništu Žigljen, a taj je bio oštećen i slabo su se vidjela slova. Pogled preko paških golih stijena na Velebit.

Za povećati: vidici sa Sv. Vida.

U Senju me dočekala zabrana prometa za motore, kamp prikolice i autobuse na kat zbog jake bure, makar je na trajektu uopće nisam osjetio. Dok sam u kasno veče sklonjen od bure u jednom natkrivenom prostoru uz plažu ispod parka u Senju marendao i proučavao alternativne pravce, u kome mi je pomagala i ova pčela, došla je i policija i pitala me što radim, zašto svijetlim lampom i da li imam nešto nedozvoljeno. Nakon što sam im objasnio otišli su i rekli: -Sretan put, oprostite na smetnji.

Nakon dužeg odmora krenuo sam cestom uzbrdo koja vodi za Krivi Put i kod vjetrenjača lijevo preko sela Bile do Klenovice, gdje od bure nije bilo ni B. Kako je sunce već izašlo posjetio sam usput Kuk kod Krmpota, jedan od vidikovaca "Oči Vinodola". (Na kolažu za povećati su svi vidikovci).

Najzad Novi!

- 21:54 - Komentari (39) - Isprintaj - #

13.09.2014., subota

Kanjon Vrženica

Nisam već dugo prošao kanjonom Vrženica, koji se uzdiže od plaže do platoa Mjesec nad Baškom, a više jesensko nego ljetno jutro je obećavalo ugodan dan za hodanje. Na mjestima u samom kanjonu sunce dolazi tek malo prije podne, ali na usponu prema vidikovcu Rebica ili prema Baški nakon izlaska iz kanjona zna biti jako vruće. Za ovaj uspon je dovoljna čvrsta obuća i litra vode, a kod spusta u Malu i Velu Luku (Velaluká) nešto više, ukoliko se ne mislite najesti i napojiti u restoranu na plaži Vele Luke i vratiti se u Bašku turističkom brodicom.

Naravno, prvo treba proći kraj ovog velikog glagoljaškog slova "A" i zatim preko Bašćanske drage do Baške.

Zatim uz more preko nekoliko plaža doći do plaže Vrženica.

Na fotki se vidi gore zvonik crkve Sv. Ivana kraj istoimenog groblja, odakle je najlakši pristup platou Mjesec. Pukokaze i markacije na stazama oko Baške su uglavnom postavljali češki planinari.
Najbolje je krenuti ranije ujutro dok još nema kupača, što nam ne brani usput i osjetiti more, nije svaki dan plaža samo za nas.

Ulaz u kanjon je označen na plaži Vrženica i nakon cca 100 m već se ulazi među stijene i ubrzo dolazi do prvih kaskada.

Malo skoro po ravnom, pa onda opet alpinizam.

Ima desetak zahtjevnih kaskada, od koje barem tri predstavljaju problem kod spuštanja.

Lokvica sa bistrom vodom.

Ovdje mi se čini kako je zalegao čuvar kanjona kojega treba polako prijeći da se ne probudi (u povratku očito nisam bio pažljiv jer mi je izbacio fotoaparat koji je pao i udario u stijenje ispod mene. Na sreću, još radi, ali često sam od sebe uvlači objektiv, izgleda će mu trebati servis).

A ku' ću sad!?

Kad sam već pomislio da nema više penjanja došlo mi je ovo:

Pogled na dio kanjona sa uspona prema Rebici.

Šteta je ne doći na vidikovac Rebicu i vidjeti s visoka Velu i Malu Luku. U Maloj Luci su još uvijek ostaci kamenih kućica škvera starih Liburna, pretpostavljaju starih preko 5000 g.

Pogled na tragove naselja Bosar u Maloj Luci, saćuvani su jedino zidovi crkve S´Mikule (Sv. Nikola) iz 16. st., u kojima često ovce nalaze zaklon od sunca.

Na fotkama za povećati: Malaluká, Velaluká i ostaci stare gradine Uri-Kvorita, koja se zbog lakšeg izgovora zove Korintija.

Pogled preko na otočić Zecja, Zečje ili Zec, na kartama uglavnom piše Zečevo.

DODATAK:

Na visoravni gdje ima malo više zemlje kraj nogu mi je protrčao ovaj veliki pauk vučjak (Lycosa tarantula), nisam ga mogao bolje snimiti. On ne plete mrežu nego čeka kukce u zasjedi. (U Italiji postoji ples tarantela, za koji se smatra, prema grčevitim pokretima da predstavlja borbu ljudi protiv ujeda otrovnih pauka, ali vjerojatno su pripisali ugrize crne udovice ovoj tarantuli koja je bezopasna za čovjeka, a i za sve veće životinje od nje. Po njemu su dobili naziv tarantula i mnogi američki pauci, ali oni spadaju u drugu vrstu, a neki od njih znaju biti puno opasniji. )

U kanjonu sam vidio raznih biljaka, bilo je i kupina za zobati i ovoga cvijeća: primorska makovica, procjepak, zvončika, a kraj obale mrižica. U sredini je modra sikavica. (za povećati)

- 22:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

03.09.2014., srijeda

Ružica Vinodola

U Vinodolu je, prema usmenoj predaji, još u davno vrijeme vladavine Frankopana, po završetku berbe u vinogradima birala se ružica Vinodola, tj. najljepša i najmarljivija beračica koju bi ovjenčali vinovom lozom i uz svirku doveli u grad. Posljednji put, kažu zapisivači, Ružica Vinodola birana je u XIX. stoljeću, 1880. g.
U Novom Vinodolskom ovaj običaj je ponovo oživljen i ove godine je po jedanaesti put održana obnovljena moderna Ružica Vinodola.
Prvo predstavljanje bilo je u staroj Frankopanskoj utvrdi Driveniku.

Pogled sa terase na krovove Novog Vinodolskog.

I na stijene Kuntrepa na otoku Krku koje su proglašene ornitološkim rezervatom.

Grozd malvazije u vrtu.

Natjecanje za Ružicu uz feštu održano je i ovdje u Pavlomiru, u Novljanskom polju.

Kuća bratje Mažuranić.

Kolo za Bana.

Ima i lanterna.

Frankopanski trg priprema se za doček Ružice.

Dolazak svih kandidatkinja za Ružicu uz pratnju i glazbu.

Stariji sjedaju za stol.

Fotke za povećati:
Pogled na Vrbnik preko kanala, gdje su se za 2 tjedna održali Dani vina otoka Krka, pogled na Novi sa lukobrana i kolaž biljaka koje sam vidio uz more.

Sprema se nešto za pojist i popit.

Ovako se nekad dobivao mošt.

DODATAK:

Na fotki Vladimira Jurića je nova Ružica Vinodola, Bečanka Saskia Scheiz, prva pratilja Ivana Uremović iz Ledenica i druga pratilja Sanja Pešćica iz Kastva.