Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mcind

Marketing

Kanjon Vrženica




Nisam već dugo prošao kanjonom Vrženica, koji se uzdiže od plaže do platoa Mjesec nad Baškom, a više jesensko nego ljetno jutro je obećavalo ugodan dan za hodanje. Na mjestima u samom kanjonu sunce dolazi tek malo prije podne, ali na usponu prema vidikovcu Rebica ili prema Baški nakon izlaska iz kanjona zna biti jako vruće. Za ovaj uspon je dovoljna čvrsta obuća i litra vode, a kod spusta u Malu i Velu Luku (Velaluká) nešto više, ukoliko se ne mislite najesti i napojiti u restoranu na plaži Vele Luke i vratiti se u Bašku turističkom brodicom.

Naravno, prvo treba proći kraj ovog velikog glagoljaškog slova "A" i zatim preko Bašćanske drage do Baške.



Zatim uz more preko nekoliko plaža doći do plaže Vrženica.

Na fotki se vidi gore zvonik crkve Sv. Ivana kraj istoimenog groblja, odakle je najlakši pristup platou Mjesec. Pukokaze i markacije na stazama oko Baške su uglavnom postavljali češki planinari.
Najbolje je krenuti ranije ujutro dok još nema kupača, što nam ne brani usput i osjetiti more, nije svaki dan plaža samo za nas.


Ulaz u kanjon je označen na plaži Vrženica i nakon cca 100 m već se ulazi među stijene i ubrzo dolazi do prvih kaskada.




Malo skoro po ravnom, pa onda opet alpinizam.




Ima desetak zahtjevnih kaskada, od koje barem tri predstavljaju problem kod spuštanja.


Lokvica sa bistrom vodom.


Ovdje mi se čini kako je zalegao čuvar kanjona kojega treba polako prijeći da se ne probudi (u povratku očito nisam bio pažljiv jer mi je izbacio fotoaparat koji je pao i udario u stijenje ispod mene. Na sreću, još radi, ali često sam od sebe uvlači objektiv, izgleda će mu trebati servis).


A ku' ću sad!?


Kad sam već pomislio da nema više penjanja došlo mi je ovo:


Pogled na dio kanjona sa uspona prema Rebici.


Šteta je ne doći na vidikovac Rebicu i vidjeti s visoka Velu i Malu Luku. U Maloj Luci su još uvijek ostaci kamenih kućica škvera starih Liburna, pretpostavljaju starih preko 5000 g.






Pogled na tragove naselja Bosar u Maloj Luci, saćuvani su jedino zidovi crkve S´Mikule (Sv. Nikola) iz 16. st., u kojima često ovce nalaze zaklon od sunca.


Na fotkama za povećati: Malaluká, Velaluká i ostaci stare gradine Uri-Kvorita, koja se zbog lakšeg izgovora zove Korintija.


Pogled preko na otočić Zecja, Zečje ili Zec, na kartama uglavnom piše Zečevo.


DODATAK:

Na visoravni gdje ima malo više zemlje kraj nogu mi je protrčao ovaj veliki pauk vučjak (Lycosa tarantula), nisam ga mogao bolje snimiti. On ne plete mrežu nego čeka kukce u zasjedi. (U Italiji postoji ples tarantela, za koji se smatra, prema grčevitim pokretima da predstavlja borbu ljudi protiv ujeda otrovnih pauka, ali vjerojatno su pripisali ugrize crne udovice ovoj tarantuli koja je bezopasna za čovjeka, a i za sve veće životinje od nje. Po njemu su dobili naziv tarantula i mnogi američki pauci, ali oni spadaju u drugu vrstu, a neki od njih znaju biti puno opasniji. )


U kanjonu sam vidio raznih biljaka, bilo je i kupina za zobati i ovoga cvijeća: primorska makovica, procjepak, zvončika, a kraj obale mrižica. U sredini je modra sikavica. (za povećati)




Post je objavljen 13.09.2014. u 22:15 sati.