po putu i azimutu

U Uvali Scott u Kraljevici održan je prošli vikend 35. SOZAH (susreti odgonetača i zagonetača Hrvatske). druženje i natjecanje enigmata. Osim iz Hrvatske bilo je nekoliko enigmata koji su došli iz BiH, Srbije, Njemačke i USA, a zadnji dan, u nedjelju, bio je rezerviran za posjet vinariji Pavlomir u Novljanskom polju uz kušanje vina i ručak.
Uvala Scott dobila je ime po škotskom plemiću Alexanderu Scottu koji je ovdje kupio zemljište početkom XIX stoljeća i potrošio dosta od bogatstva na uređenje i pošumljavanje, i ovo mjesto je odabrao za stalni boravak sve do smrti 1860. godine.
Ova uvala se inače zove Dubno ili Grabrova, a šezdesetih godina 20. stoljeća je sagrađeno hotelsko naselje nazvano "Uvala Scott", u ono doba jedno od najmodernijih na ovim prostorima.

Ova zgrada bila je nekad konjušnica gdje je Scott držao konje, vjerojatno bijele lipicance, a kasnije je preuređena u disko i noćni klub klub nazvan "White horse".


A ovo je nekad bila Scottova vila, sada taverna gdje se održalo i natjecanje enigmata.
Inače, Alexandrova žena bila je Cristina Adamić, kćer tada poznatog i bogatog riječkog trgovca i poduzetnika Ljudevita Andrije Adamića (Andrea Lodovico Adamich).

Pogled na obližnji Krčki most, koji je kad je izgrađen 1980. jedno vrijeme bio najduži lučni most na svijetu, od 1430 m, sa dužim lukom od 390 m.


Iznenadilo me u šumi oko zgrada puno mirisnih ciklama, vjesnice jeseni.


Ovdje se vidi dio Kraljevice sa bakarskih prezida, kraj kojih često prolazim.


U nedjelju u Novome obilazak vinarije u Pavlomiru.


Žlahtina, graševina, žuti muškat, chardonnay, cabernet sauvignon...
neke od ovih vina smo i degustirali.


U ovoj trgovini su osim vina iz vinarije i proizvodi iz više krajeva Hrvatske, a ništa iz uvoza.


U tijeku je i berba grožđa, možda poslije i dođem brati par dana.


U restoranu se smještamo za kušanje više vrsta vina i očekivanje ručka.


Ja sam već ranije ručao jer ne znam što me ovdje čeka na stolu. Kad je već malo zahladilo može maneštra, za promjenu raž, mungo grah, povrće, razni začini...


Panoramske fotke za povećati: Pogled iz Kraljevice na obnovljene prezide nad Bakarskim zaljevom i mjesto Praputnjak iznad, a na drugoj fotki Novi Vinodolski i Novljansko polje sa Pavlomirom.


Moramo se na kraju oprostiti i krenuti svojim putem, većina će u pravcu Zagreba, neki na jug, neki na sjever.


Suveniri sa SOZAH-a.

Nakon dužeg vremena ponovo sam posjetio grad Knin i kninsku tvrđavu. Nisam imao vremena za veće šetnje po okolici, osim po tvrđavi i uz rijeku Krku. Kninska tvrđava je jedna od najvećih i najstarijih europskih tvrđava i ima se što našetati kad se želi proći cijela, a neke dijelove sam prošao i dvaput. Ovako piše o Kninu i tvrđavi na www.knin.hr/, pa neću puno o podacima.

Šetam psiće uz rijeku Krku sa pogledom na tvrđavu na brdu iznad .


Krka sa Atlagića mosta. Nije bilo duže vrijeme prave kiše i zato nije duboka i brza, a i slap Krčić je ostao bez vode.


Ulaz u tvrđavu sa mletačkim lavom iznad.


Na tvrđavi je više šterni, ne znam da li su još u funkciji.


Sa ovim bedema izgleda snimaju profi fotografi.


Ima raznih prolaza, iznad i ispod.


Svako toliko ima i stuba.


Pogled na Krku odakle sam krenuo.




Bilo je u tijeku i orijentacijsko natjecanje po tvrđavi i okolini, uz pratnju snimatelja. Vidio sam poslije i bicikliste orijentaciste na cesti za Ljubač, a u nedjelju je puno biciklista krenula na uspon do planinarskog doma Brezovac na Dinari.


Pogled sa tvrđave na planinu Dinaru, najvišu u Hrvatskoj (1831 m).


Zidovi su visoki oko 20 metara.


Nastavljam dalje, mislim da se ovaj dio tvrđave zove Belveder.


Pogled na prijeđeni dio.


Poglede sa tvrđave bolje pogledati uvećano, kao i detalje iz muzeja.




Uz ovu salatu bio je i kratko kuhani tušt (ovi zeleni listići sa crvenim stabljikama) kojeg ovdje zovu bljušt i donesli su mi ubranog iz vrta gdje im se udomaćio i imaju ga puno.

U Kninu je bilo toplo i uglavnom sunčano vrijeme tokom dana, ali po noći dosta hladnije nego u Novom V. odakle smo krenuli.

Dodatak

Slap Krčić, gdje počinje rijeka Krka, koji sam snimio pred dosta godina kad sam se morao i smočiti za snimiti ga. Ovaj put je bio bez vode i zadovoljio sam se samo šetnjicom uz Krku nizvodno.

Za odmoriti se od nekih poslova dobro mi dođe more i šuma, a otok Rab ima sve to i nije mi daleko. Bio sam biciklom i motorinom, a ako ljeto potraje mogao bih i katamaranom jer je najbrže i najjeftinije. Nisam već dugo bio na Rab trekingu jer mi ne odgovara vrijeme, ali kad dođem ljeti volim proći lagano neke dijelove sa trekinga, a na jednom je dužina bila oko 40 km sa dva prelaska grebena Kamenjak i usponom na vrh.

Evo kratak video sa facebukve Rab trekinga iz 2018. g., za vidjeti kako to izgleda.

Vrh Kamenjaka nije visok (410 m) i brzo se dođe do njega, a lijepi su pogledi na grad Rab i okolicu.


Na tome trekingu smo morali prvo obići cijeli poluotok Lopar uz more, a jedna od KT bio je i rat Zidine gdje se sad nalazi zgodan kamp bez automobila.


Ovdje je bilo i arheoloških nalaza.


Ujutro ponovo obilazim poluotok Lopar. Ova stazica kroz veliki vrijes, borove i mirtu vodi do mora.


Neke dijelove je bolje proći bos.


A neke pažljivije i u čvrstoj obući.


Kad se već ne utrkujem i imam težu naprtnjaču stanem i odmorim se u nekoj uvali sa zanimljivim oblicima stijena.


Ovo je u pjeskovitoj uvali Sturič.


A ovo mislim u uvali Dubac.


Kad sunce zagrije po ovom pijesku se ne može hodati bos.


Na jednom dijelu jedva vidljiva staza ide strmo po kamenjaru bez hlada iznad mora i treba paziti, ali taj dio se može izbjeći sa kraticom između uvala. Nakon odmora i kupanja povratak srednjim dijelom poluotoka.


Neke ribice su mi se motale oko nogu.


Nedaleko kampa Zidine iznad plaža Ciganka i Luria ima zanimljivih pješčenjaka po kojima je Lopar poznat.



I na većim fotkama pogledi sa Raba na Velebit.


Prije puta kus-kus uz pijat zelene salate. Ovaj je za promjenu od kukuruzne krupice pa mu dođe kao palenta.


Evo i jedna info ploča kojih ima više na zanimljivim stijenama i pješčenjacima , a nad ovom je izrastao motar.