po putu i azimutu

Kad već nije bilo vrijeme za delati po vrtu i po kući (vrućina i praznik), skočio sam do (polu)otoka Krka za popeti se do najvišeg grebena na otoku sa vrhovima Veli Vrh (541 m) i Obzovo (569 m) iznad Punta i Baščanske doline i malo se osvježiti u moru.

Pogled na Punat i marinu.


Već uz cestu primjetio sam ove cvjetove naprstka (digitalis), otrovne biljke, ali koristi se u liječenju srčanih oboljenja.


Blizu mora malo dalje od plaža pronalazim sitne cvjetiće ljekovite gorke kičice koja spada u gencijane (ovdje su prikazani bar duplo veći).
Biljka kičica, genčica, znan. Centarium erythraea, slo. tavžentroža, srp. crvena kantarija, tal. Centauro maggiore se oduvijek koristila za bolesti želuca i crijeva a dobra je i za jetru i žuč. Ljekoviti dijelovi su gorki glikozid eritrocentaurin, stearin, eterična ulja i drugi.

Na putu za Veli Vrh bilo je raznih biljaka, a ovaj mali cvjetak žutog žednjaka je našao stanište u udubljenju u kamenu.


Uspon na Veli Vrh i Obzovo nije težak, ali zbog kamenjara treba nositi čvrstu obuću.


Kutija sa upisnom knjigom na stupu na vrhu, vide se naljepnice raznih planinarskih društava.
Vrijeme je bilo sunčano i vruće ali uz osvježavajući burin koji nije dozvoljavao predugo odmaranje na vrhu.

Planinari na Obzovi, najvišem vrhu otoka Krka. Ovako izgleda lak zalogaj, ali bilo je već nekoliko intervencija GSS-a kad je planinare zahvatilo nevrijeme sa kišom i maglom i nisu znali gdje su.


Pogled sa vrha na otočić Košljun u Puntarskoj dragi.


U povratku u nižim dijelovima vidim puno gospinog trna (sikavice) koji je najbolji za jetru.


Bolje se vidi kad se poveća klikom: Veli Vrh iz podnožja i pogled sa njega na Puntarsku Dragu, grad Krk i otok Cres iznad.


Prije puta integ. tjestenina od pira sa celerom, maslinama, zelenim pestom, čericama sa balkona... i salata sa klicama brokule uz razne začine i maslin. ulje.



Nakon silaska odmarajući uz jednu plažu pratio sam igru više leptira pjegavca oko cvjetova sikavice.

Naravno, nosio sam puno vode, kapu, mazao se faktorom 50 i tako nemam posljedica od sunca , ali jedna komarica me ubola u ušku lijevog uha i dobio sam na podlaktici sitne tragove neke bodljikave povijuše

Eh. baš sam našao vrijeme za delati po vrtu po najvećoj vrućini, ali po kiši i buri prije ovog naglog zatopljenja nisam mogao. Košnja trave ni sa motornom kosilicom nije lagana jer je ima što nositi, a tu je i dolijevanje mješavine benzina i ulja i mijenjanje rezne niti koja mora biti dobro postavljena. A tek čarape pune raznih sjemenki koje bodu i teško se odvajaju. Trešnje sam većinom pobrao, nešto podijelio, nešto stavio u zamrzivač jer se ne može sve odmah pojesti. Metalna vrata i ograde vrta sam ponovo prošao čeličnom četkom i brusnim papirom, a popiturati ću ih drugi put, nije dobro pretjerivati. Prije 19 h nije pametno bilo ništa delati, osim malo prošetati uz more i ponegdje se bućnuti, već je toplo kao u srpnju.


Naravno, čak i u šetnjicu od dvetri ure mora se ponesti kapa, naočale, ručnik... i termosica s vodom.


Već ima puno gospinog trna (Silybum marianum) u cvatu i svi koji imate problema sa jetrom stanite u red. Koristi se puno i nakon kemoterapije i drugih lijekova koji jako štete jetri, a i u današnjoj modernoj prehrani ima puno otrova.
Još neki od narodnih naziva: sikavica, badelj, bijeli stričak, bodena neža, divlji artičok, magareća salata, ostropec, ošljebad, sjekavica, šarena badeljka, šareni čkalj, trn svete Marije.

Vraćam se iz Novog dužim putem, preko brdskog dijela Vinodola, Bribirske šume, kroz Lukovo i Ravno. U dijelu Bribira Ugrini zastajem kraj ostataka rodne kuće prirodoslovca Josipa Pančića, po kome je nazvana Picea omorika Pančić.


Uz cestu primjećujem biljku orlovi nokti ili kozja krv, koja je samo za slikanje jer je otrovna, pogotovo plodovi.


Bilo je i male orhideje vratiželja, a na jednoj se vidi cvjetni rakoliki pauk (Misumena vatia) koji vreba na kukce kad dođu skupljati nektar s cvijeća.


U ovo doba se može vidjeti velike sjemene glavice kozje brade (više od duplo veća od maslačkove) , a ova biljka se nekad češće koristila jer je cijela jestiva, u proljeće su dobri mladi listovi u salati.


Kod planinarskog doma Vagabundina koliba uvijek zastanem i odmorim, imaju jela i od ubranog bilja, a ovaj put je bila velika gužva i nisam ništa naručio.
Od Vagabunda se može odmah krenuti markiranom stazom prema vrhu Zagradski Vrh koju sam jednom i markirao, a nešto dalje i za najviši vrh u Vinodolskim "Alpama", Viševicu na 1428 m.

U šetnji oko doma nalazim puno ljekovite divizme koja se u narodnoj medicini uglavnom koristi za liječenje bolesti dišnog sustava, kod kožnih upala i ozljeda, upala očiju, a korisna je i za probavu.

Svježi cvjetovi nemaju prijatan miris, ali osušeni miriše na med, a neki kažu i ljekoviti kao med. Suše se na promaji u hladovini i upotrebljavaju kao čaj, a ulje se dobije kad se drže u staklenci na suncu.

Poslije Ravnog cesta vodi za mjesta Lič i Fužine u Gorskom Kotaru, a kad sam pri dolasku u Novi prošao uz rijeku Dubračinu koja se ulijeva u Crikvenici (ovdje na slici je ispod gradine Badanj)...


...zastao sam i kod rječice Ličanke u mjestu Lič koja ponire u Ličkom polju i ponovo izvire kao Dubračina kod Križišća i prolazi Vinodolskom kotlinom.


Fužinsko jezero Bajer je zbog remonta ispražnjeno i ovako izgleda kao pustinja, ali nekad je ovo bila zelena dolina kroz koju je tekla rječica Fužinarka ili Ličanka. Hodanje po jezeru je zabranjeno zbog mogućeg utapanja u živo blato, ali kad se dobro isuši možda dozvole.


Odmah želim vidjeti i kako izgleda susjedno jezero Lepenice, koje je inače veće i dublje od Bajera, ali je začudo toplije i ugodnije za kupanje. Kod brane sam i vidio kupače.


Fotke koje se mogu povećati, brzo se otvaraju, samo 1066 x 800 piknjica: Fužinsko jezero bez vode i pogled na Novi Vinodolski sa ceste iznad Bibira.


Kod jezera Lepenice bila je livada sa puno ovih orhideja, mislim mrežastog vranjka.


Za boravka u Novom sam si često pripremao jednostavna i nemaštovita jela, kao npr. ovo, ali bilo je i maštovitijih.


Dodatak
za one koji još nisu pronašli cvjetnog pauka na orhidejici evo povećan detalj, ustvari crop.

Mora se malo i delat, makar bili već 3 g. u penziji. Kod jednog prijatelja sam promijenio brtve na špini, kod sestre pokosio dvorište, i skoro zakasnio na branje trešanja u vrtu u Novom, gdje ne mogu skočiti kako bih htio (bilo je kišno i zatim burovito). Nakon što se vrijeme proljepšalo bio sam jedan dan na par sati za pobrati veći dio, a ove subote sam došao završiti berbu i napraviti još neke radove u vrtu i po kući.

Do Novog se više volim voziti kroz Vinodol nego po magistrali. Prolazim ispod gradine Drivenik koja se prvi put spominje 1228. godine kao jedan od supotpisnika Vinodolskog zakonika. (Želj. stanica Drivenik, udaljena 4 km zračne linije od mjesta Drivenik je sa oko 820 m.n/m najviša na pruzi Rijeka - Zagreb).


Nadomak Crikvenice se iznad ceste i toka rijeke Dubračine nalazi gradina Badanj, najstariji spomenik srednjovjekovnog fortifikacijskog graditeljstva u Vinodolu. Utvrda je napuštena nakon velikog potresa u 14. stoljeću i prepuštena zubu vremena, ali se u zadnje vrijeme radi na restauraciji ostataka.


U vrtu je opet bila "prašuma" i morao sam pokositi travu i drugo bilje oko trešanja i drugih voćki, kao i na mjestima gdje ponovo mislim nešto posaditi. Osim trave i raznog korova izrasla je kopriva, crni sljez, stolisnik, kostriš, divlji ječam i drugo, pa i poljski mak koji je u grčkoj mitologiji povezan s Demetrom, boginjom plodnosti i poljoprivrede.


Uspio sam pronaći i par jagoda.


Na kraju livadice iza makova iznenadila me gospina trava koju nisam viđao do sada i naravno nisam je pokosio nego dio ubrao. Gospina trava je dobra protiv raznih bolesti, a po mnogima je najbolja protiv depresije, samo je ne treba miješati sa antidepresivima. Još imam malo kantarionovog ulja u bočici iz drugog izvora, ali ne stavljam ga na kožu prije izlaganja suncu.


Maslina je počela cvjetati.


Nakon dela mora se nešto i pojist, npr. pirjane miješane gljive sa povrćem...


...i puno miješane salate sa dosta maslin. ulja.


U vrtu mi stalno cvjeta santolina (svetolin), ali morao sam i nju malo podrezati jer je prelazila na stazicu i par stuba kojima se spuštam na livadicu sa najvećom trešnjom. Ova biljka je lijep ukras a i odbija razne kukce kao i lavanda, i dobro je držati i ubranu u kući.


Mnoge trešnje su bile oštećene od kukaca i ptica, ali ipak bilo je za ponuditi i drugima.

Kišovito i prohladno vrijeme u ovom svibnju nije mi bilo pogodno za izvesti poslove i aktivnosti koliko sam htio i sad ću probati završiti neke u ovom mjesecu. U Novome me za sada čeka košnja trave i berba trešanja.





Iznad Novog prema Krivom Putu na jednom kamenjaru nad strmom uvalom pronađena je 1999. g. velebitska degenija izvan Velebita, ali ovaj put nisam je stigao vidjeti u cvatu, samo sa ovim sjemenim tobolcima boje kamena koje je teško uočiti.


Na kamenjaru se može vidjeti i zelembaća.


Na ovom kolažu su cvjetovi kantariona, livadne prženice, kupine i urodice, a vidio sam još raznog bilja u cvatu.


Uz more primorska makovica žutog cvijeta.


Uobičajeno sjećanje na starije uspone i planiranje novih. Osim ponovnog posjeta Velebitu nadam se i do nekog vrha u Alpama. Na Jalovcu sam se nauživao snijega i leda početkom kolovoza.


Na Marmoladu (3343 m), najviši vrh Dolomita nosio sam i cepin i dereze. Koga zanima ovdje može vidjeti Marmoladu i okolne vrhove sa nekih od web kamera.


Fotke za povećati: šetnja do jedne plaže između Selca i Novog i razgledavanje barki na Fiumare u Rijeci.


Za ručak heljda i naranč. leća sa preostalim šparogama.


Dodatak

Pogled na Novi Vinodolski sa Krmpota.