po putu i azimutu

Eh. baš sam našao vrijeme za delati po vrtu po najvećoj vrućini, ali po kiši i buri prije ovog naglog zatopljenja nisam mogao. Košnja trave ni sa motornom kosilicom nije lagana jer je ima što nositi, a tu je i dolijevanje mješavine benzina i ulja i mijenjanje rezne niti koja mora biti dobro postavljena. A tek čarape pune raznih sjemenki koje bodu i teško se odvajaju. Trešnje sam većinom pobrao, nešto podijelio, nešto stavio u zamrzivač jer se ne može sve odmah pojesti. Metalna vrata i ograde vrta sam ponovo prošao čeličnom četkom i brusnim papirom, a popiturati ću ih drugi put, nije dobro pretjerivati. Prije 19 h nije pametno bilo ništa delati, osim malo prošetati uz more i ponegdje se bućnuti, već je toplo kao u srpnju.


Naravno, čak i u šetnjicu od dvetri ure mora se ponesti kapa, naočale, ručnik... i termosica s vodom.


Već ima puno gospinog trna (Silybum marianum) u cvatu i svi koji imate problema sa jetrom stanite u red. Koristi se puno i nakon kemoterapije i drugih lijekova koji jako štete jetri, a i u današnjoj modernoj prehrani ima puno otrova.
Još neki od narodnih naziva: sikavica, badelj, bijeli stričak, bodena neža, divlji artičok, magareća salata, ostropec, ošljebad, sjekavica, šarena badeljka, šareni čkalj, trn svete Marije.

Vraćam se iz Novog dužim putem, preko brdskog dijela Vinodola, Bribirske šume, kroz Lukovo i Ravno. U dijelu Bribira Ugrini zastajem kraj ostataka rodne kuće prirodoslovca Josipa Pančića, po kome je nazvana Picea omorika Pančić.


Uz cestu primjećujem biljku orlovi nokti ili kozja krv, koja je samo za slikanje jer je otrovna, pogotovo plodovi.


Bilo je i male orhideje vratiželja, a na jednoj se vidi cvjetni rakoliki pauk (Misumena vatia) koji vreba na kukce kad dođu skupljati nektar s cvijeća.


U ovo doba se može vidjeti velike sjemene glavice kozje brade (više od duplo veća od maslačkove) , a ova biljka se nekad češće koristila jer je cijela jestiva, u proljeće su dobri mladi listovi u salati.


Kod planinarskog doma Vagabundina koliba uvijek zastanem i odmorim, imaju jela i od ubranog bilja, a ovaj put je bila velika gužva i nisam ništa naručio.
Od Vagabunda se može odmah krenuti markiranom stazom prema vrhu Zagradski Vrh koju sam jednom i markirao, a nešto dalje i za najviši vrh u Vinodolskim "Alpama", Viševicu na 1428 m.

U šetnji oko doma nalazim puno ljekovite divizme koja se u narodnoj medicini uglavnom koristi za liječenje bolesti dišnog sustava, kod kožnih upala i ozljeda, upala očiju, a korisna je i za probavu.

Svježi cvjetovi nemaju prijatan miris, ali osušeni miriše na med, a neki kažu i ljekoviti kao med. Suše se na promaji u hladovini i upotrebljavaju kao čaj, a ulje se dobije kad se drže u staklenci na suncu.

Poslije Ravnog cesta vodi za mjesta Lič i Fužine u Gorskom Kotaru, a kad sam pri dolasku u Novi prošao uz rijeku Dubračinu koja se ulijeva u Crikvenici (ovdje na slici je ispod gradine Badanj)...


...zastao sam i kod rječice Ličanke u mjestu Lič koja ponire u Ličkom polju i ponovo izvire kao Dubračina kod Križišća i prolazi Vinodolskom kotlinom.


Fužinsko jezero Bajer je zbog remonta ispražnjeno i ovako izgleda kao pustinja, ali nekad je ovo bila zelena dolina kroz koju je tekla rječica Fužinarka ili Ličanka. Hodanje po jezeru je zabranjeno zbog mogućeg utapanja u živo blato, ali kad se dobro isuši možda dozvole.


Odmah želim vidjeti i kako izgleda susjedno jezero Lepenice, koje je inače veće i dublje od Bajera, ali je začudo toplije i ugodnije za kupanje. Kod brane sam i vidio kupače.


Fotke koje se mogu povećati, brzo se otvaraju, samo 1066 x 800 piknjica: Fužinsko jezero bez vode i pogled na Novi Vinodolski sa ceste iznad Bibira.


Kod jezera Lepenice bila je livada sa puno ovih orhideja, mislim mrežastog vranjka.


Za boravka u Novom sam si često pripremao jednostavna i nemaštovita jela, kao npr. ovo, ali bilo je i maštovitijih.


Dodatak
za one koji još nisu pronašli cvjetnog pauka na orhidejici evo povećan detalj, ustvari crop.