Moj pinklec

subota, 24.08.2019.

O1


Pričala bih ti
u rana jutra dok dan se pospano proteže u postelji od sunca,
a mi još zaroljeni u srebrnoj prašini mjeseca, ili možda zaborava.
Vidiš, baš tada bih ti pričala i baš mi tada nedostaješ.
Nedostaje mi ono vrijeme u kojem smo bili
i sva ona vremena koja smo mogli imati, a pustili ih da odu bez nas.
Pričala bih ti
dugim šutnjama, pogledom, dodirom, trebanjem i nedostajanjem,
o ljubavi bih ti pričala.

- 06:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 23.08.2019.

Kao drvo

T20


Tisuće najsitnijih grančica
kao najfinija čipka kapilara
povezanih u cjelinu,
a opet odvojeno.
Drvo i njegove grančice znaju,
a mi se samo pravimo da znamo
i da smo mudri kao korijenje,
slobodni kao list na povjetarcu,
bezbrižni poput ptice koja u krošnji gnijezdi,
bogati kao krošnja, kao plod,
darežljivi poput sjene.
Samo se pravimo,
a ne znamo biti kao drvo,
a još manje odabrati pravi put.

- 16:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.08.2019.

23.8.

27



23.8.2016. tvoja je mama Tanja napisala :
Simon je jutros postao anđeo s najljepšim osmjehom...

Anđele maleni , često te se sjetim i volim te !

- 16:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

o čemu da ti pišem ?

M83



o čemu da ti pišem
ove sparne ljetne noći kada nisi tu,
kada nema ni daška vjetra
i kada nedostaješ više od svježine ?

da ti pričam kako lutam sjećanjima
nekim praznim parkovima,
u kojima su naše stope, naše riječi,
suze, smijeh i dodiri ?

sve znaš i prije napisanog
jer oduvijek si znao čitati mi misli,
ćutiti ono što ćutim,
šetati mojim snovima
i živjeti i tu i u sjećanjima.

i kada nemam što pisati
ipak ti pišem , jer nedostaješ.

- 07:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 21.08.2019.

. . .

K98


Sa radošću dao si mi radost.
Sada se tvoja i moja radost raduju.

- 05:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )