Moj pinklec

petak, 31.01.2020.

Hvala !

40

7 godina, 2460 postova

selim se na : mojpinklec.com.hr

hvala na druženju !

komentare isključujem...budite dobro i dobri :-) :-*

- 19:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...

K66


U zrcalu od vode vrba rasčešljava svoju dugu kosu,
raspliće pletenice koje joj je upleo vjetar
i namješta zelene trake koje joj je vezalo proljeće.

- 07:05 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.01.2020.

Suze


suze

Vjetar... u daljini grmi...meteorolozi su i ovaj put pogodili.
Padaju krupne kišne kapi. Od vručine odmah isparavaju na limu , a na vručem prozorskom staklu raspršuju se u sitne, sitne kapi i čine čipku.

Kišne kapi me podsjećaju na priču u kojoj one klize niz prozorsko staklo dok se na podu hladi vruča čokolada. Lijepa priča. Hvala Cmroku za priču i za čokoladu, kapi koje klize ........

No, ove kapi nisu te. Podsjećaju me na krupne suze koje su se lagano, usporeno prelijevale iz oka i klizile niz lice onog popodneva u Novoj bolnici.
Nikad nisi znao ili mogao plakati.
Te suze veličine graška koje su klizile, zastajkivale,dok su moje sitne tekle ko potoci koji preskaču preko kamenja ,te su suze najdragocjenije koje sam vidjela.
Rekao si da ne plačeš, da te samo svrbe oči,a ja sam ti gladila ruku i rekla :samo plači.
Tišina.
Držimo se za ruke i nijemo hrabrimo jedan drugoga.
Jedino dodir, nježno glađenje tvoje ruke. Znam, boli te...ruka od infuzija, ležanje u istom položaju, boli te tvoja bol, bolnica, Bog koji kao da nas ne vidi, boli te sve ono neizrečeno zbog čega i ne znaš plakati.

Kad su suze stale, brišem ti lice i pričamo o svemu nevažnom.
Voljela bih kad bi mogao i znao plakati,kao ja na primjer...dobro, možda manje nego ja.
.No, krupna kišna kap na prozoru, krupna kap na cvijetu , uvijek će me podsjećati na taj tihi, svečani trenutak, na naš razgovor u šutnji i na tvoju snagu, uvijek i samo na tebe, Jedini .

Hvala ti. Svojim odabirom mene, činiš me svaki dan bogatijom i boljom.

Beskrajno te volim.

________________________________________

ovaj je post objavljen 31.1.2013. , na prvi dan mog bloganja
HVALA što ste sve te godine bili i jeste uz mene !

- 08:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.