po putu i azimutu

Prirodoslovni muzej Rijeka ugostio je putujuću izložbu "Divovi patagonije" koju je do sada u svijetu vidjelo više od 1.500.000 posjetitelja.Ova izložba se smatra najvećom i najsveobuhvatnijom o dinosaurima južne polutke. Na izložbi su replike kostura dinosaura izrađene prema autentičnim fosilnim primjercima pronađenih u Patagoniji, i modeli izrađeni prema originalnim primjercima.
Izložba traje od 15. srpnja 2016. do 28. veljače 2017. g. na Grobničkoj rivi na Delti u prostoru bivšeg skladišta Exportdrva uz kojeg je i parkiralište (najdesniji trak).



Na nekoliko mjesta u gradu je postavljena i ova kost-klupica od koje vode tragovi dinosaura prema izložbi. Ovaj čovjek sa vrećicom upravo prelazi preko tragova.


Nakon što se prođe kroz hodnik u potpunoj tami sa puno zavjesa koje treba odmaknuti dolazi se u prošlost, u vrijeme dinosaura, a usput se čuje i rika. Prva prostorija sa izlošcima je slabije osvjetljena.


Dobro naparvljeni modeli, uz ovakvo osvjetljenje izgledaju kao pravi.




Jedan od posebnijih izložaka je ovaj model možda i najvećeg mesoždera među dinosaurima, Giganotosaurus carolinii, bio je veći i od poznatijeg Tiranosaura koji je živio na sjevernoj polutci. Ovaj dinosaur bio je dug do 15 m i težak 8 tona.


Evo i iz bliže.


Glava biljoždera Rebachisaurus tessonei s patkolikom njuškom, kojeg je bilo ugodnije sresti nego prethodnog, najveći je div iz Patagonije, sa 17 m i 10 tona. Nađen je sačuvan od lubanje do posljednjeg repnog kralješka, a u utrobi su nađeni gastroliti, kamenčići koji pomažu u usitnjavanju hrane, kao i kod nekih današnjih ptica.


Ovdje sam ga pokušao uloviti cijelog.


Opasni zubi jednog od manjih mesoždera.


Za ovog malog dinosaura pretpostavlja se da je već imao perje kao ptice.


Gore su kralješci od dva velika dinosaura a dolje u srazmjeru lijevo od čovjeka i desno od krave.


Za dvoklik da bude veće:


Da li je prvo bilo jaje ili dinosaur?


Na izlasku iz prostorija sa dinosaurima pogled kroz prozor bivšeg skladišta prema gradu.


Pozdrav sa izložbe.


DODATAK:

Ovako su trajale pripreme za izložbu:

Jedan od izložaka dinosaura prije izlaza gledao me sa stropa.

Okolotorno je zanimljiva manifestacija i šetnja uličicama Starog grada u Novom Vinodolskom koja se održava svake srijede od 06.07.2016. g. od 20:00 do 24:00 sata gdje se može osjetiti osjetiti tradicija i duh Starog grada u novom ruhu, kao i vidjeti nešto od starih zanata i narodnih nošnji uz kušanje autohtonih proizvoda i slušati živu glazbu.

Vraćajući se sa Viništa isto veče sam posjetio Pavlomir i neke markete za obnoviti zalihe, a usput je uz cestu i ova ovčja obitelj.


Primijetio sam mjesec kraj zvonika župne crkve Sv. Filipa i Jakova, a uletio je nenajavljeno i galeb.


Galeb se ugurao i kad sam približio mjesec.


Na Trgu Vinodolskog zakona i Frankopanskom trgu bilo je živo,


zastao sam čuti ovaj dječji zbor.


U uskim ulicama starog grada bilo je puno štandova sa rukotvorinama.




Stare nošnje i glazba.


Ovdje je ban Ivan Mažuranić i njegova unuka Ivana koja čita svoje priče, od koje smo neke svi pročitali.


U ovoj maloj konobi bila je kasnije gužva,


a malo dalje prema crikvi bio je veliki kotlić sa dagnjama.


Zadržao sam se kod ovog štanda sa sirupima, pekmezima i pestom od medvjeđeg luka koji sam i kušao, a kupio sam bocu sirupa od stolisnika, gospine trave i mente, a sve te biljke sam već prije bio ubrao u planini. Bilo je i ukiseljenog motara, ali to ću si radije sam ubrati i pripremiti.


Fotke za povećati: mjesec snimljen kasnije sa terase i štand Udruge ljubitelja grožđa i vina gdje se moglo kušati i kupiti vino.


Kraj štanda sa vinom ovi stari Novljani su se lijepo raspjevali.


Prije šetnje je bilo dovoljno i ovo.

Planinarska kuća Vinište nalazi se na oko 300 metara nad morem iznad Klenovice, od koje ima oko 1h pješice. Može se doći i iz Ledenica, a najbliži prilaz je iz seoceta Drinak. Vinište je i kontrolna točka 9 na Kapelskom planinarskom putu koji sam prvi puta prošao 1994. g., i to mi je jedna od naših najljepših planinarskih obilaznica jer obuhvaća Bijele i Samarske stijene, a i značka koja se dobije nakon prijeđenog puta je lijepa. Kuća je otvorena od 15. lipnja do 15. rujna, sa stalno prisutnim dežurnim, a sklonište cijele godine.
Kućom upravlja i održava: “Odbor kapelskog planinarskog puta“, čiji su članovi: HPD “Vihor”, HPD”Kapela” i PD “INA Bjelolasica” Zagreb.
Kuća je opskrbljena pitkom vodom iz cisterne, zahodom, rasvjetom iz solarnih panela, kuhinja sa svim priborom za kuhanje i jelo, spavaonica s madracima, plahtama i dekama, ali jelo pripremaju korisnici od donesenih namirnica, kao i i piće. Kuća se zove "Anka Komadina" po posljednjoj stanovnici ovog danas napuštenog sela gdje su planinari obnovili kuću gdje je ona boravila.
Domar je poznati planinar Mišo Dlouhy.

Obzirom da je uz Magistralu bilo jako vruće, godio je boravak u ovom kraju. Putem sam naišao na razno bilje, kao na ovu gospinu travu i stolisnik.


Po putokazu do Viništa još nema puno.


Pogled na dio naselja gdje se nalazi planinarska kuća.


Na ulazu dobrodošlica po zagrepčanski.


Domari su bili raspoloženi za pričanje, a sjetili smo se nekih starih pohoda i tečaja za vodiče gdje smo bili skupa. Bilo je ugodno sjediti u hladovini pod brajdom divlje lozice.


Pogled na kuću iza, a malo lijevo se nalazi i planinarsko sklonište..


Nakon nekog vremena vraćam se nazad.


Još jedan pogled na kuću gdje se vidi umivaonik i zahod sa tekućom vodom, a imaju i tuš. Vode ima za sada dovoljno jer su kiše su napunile šternu, ali vodu za piće donose u bocama.


Fotke za povećati: Pogled sa vidikovca Kuk i čini mi se divlja trešnja.


Poslije sam navratio do vidikovca "Kuk" odakle je lijep pogled na Novi Vinodolski,


mjesto Smokvicu strmo ispod na moru


i udaljeni Velebit.


Za večeru, na stolu na terasi, nakon noćne šetnje po ulicama Novog gdje se događao "Okolotorno" bila je dovoljna i lagana maneštra.

U zadnje vrijeme često idem od Rijeke do Lovrana i nazad, kao i od Rijeke do Novog do kojeg mi je ljepše voziti se cestom preko Vinodola nego po magistrali jer je manji promet, sporije se vozi, ima više hlada i nekoliko javnih pipa uz cestu gdje se mogu osvježiti, što je važno kad idem biciklom.

Od mjesta Meja nije daleko do bakarskih prezida, koje sam nekoliko puta prikazao. Na ulazu u ove posebne vinograde piše kako je silazak na vlastitu odgovornost.


Pogled na drugu stranu, prema Bakarcu i Kraljevici.


I direktno dolje niz strme skaline.


Iznad mjesta Drivenik (koji ima najvišu želj. stanicu na pruzi Rijeka - Zagreb, 818 m/n.v.) stoji stari grad Drivenik koji se prvi put spominje 1288. g. kao supotpisnik Vinodolskog zakonika.




Kod Tribaljskog jezera se također može odmoriti.


Kod skretanja za Crikvenicu iznad ceste su ostaci stare gradine Badanj, za koju se smatra da je najstarija srednjovjekovna utvrda u ovom kraju, vjerojatno nastala na temeljima starije liburnske i rimske utvrde.


Na području od Dramlja preko Crikvenice i Selca do Novog ima puno lijepih plaža, a more je već ugodno toplo.


Uz stazicu do mora bilo je puno cvjetova zlatoglavice


i nekoliko orhideja vratiželje, koje su već skoro ocvale.


Lijep je cvat i divljeg luka.


Fotke za dvoklik: pogled na prezide i Bakarski zaljev,


i pogled sa plaže na Velebit i dio menija; tjestenina je bila prije puta a za večeru sam potražio nešto na Ribarskoj noći u Crikvenici.


Na Ribarskim večerima volim čuti pjesme iz kraja gdje se nalazim, i prigodne koje idu na feštama , kao što je i bilo.


Nije da je baš došla friška riba ribarskim brodom, al' dobro, izbor nije bio loš, a poslije je bilo i gavuna.


Ovaj mali tromjesečni psić je dotrčao i skočio na mene čim sam sjeo za stol, ali su ga brzo odvukli makar mi nije smetao, ali bolje da se ne mota oko stolova s ribom jer to nije dobro za njega. Kad sam odlazio vidio sam ga kako odmara na jednom štandu gdje se prijavljuje za turističke vožnje brodicama.


Pomidori u vrtu u Novom.