po putu i azimutu https://blog.dnevnik.hr/mcind

petak, 28.09.2018.

Sveti Krševan na Krku




Pred sam kraj ljeta htio sam iskoristiti još uvijek ljetno vrijeme i prošetati nekim dijelovima otoka Krka i osjetiti more jer tko zna da li će još biti prilike za ugodno kupanje. Nisam već dugo bio do uvale Čavlena gdje se malo iznad mora sakrivena u šumi crnike krije lijepa i jako stara crkvica trolisnog tlocrta (trikonhos) s nadsvođenim apsidama i htio sam ponovo vidjeti. Negdje piše da je iz IX-X st., a negdje iz XI-XII. st. Uz crkvu je pronađen kasnoantički ruralni kompleks sa ostacima keramike, posuđa, amfora, svjetiljki i drugih predmeta. Ovaj zapadni dio Krka se zove Šotovento, što bi značilo ispod vjetra, zavjetrina.

U portalu Hrčak, godišnjaku Hrvatskoga restauratorskog zavoda, No.6. Prosinac 2015. piše o istraživanju kasnoantičkog ruralnog kompleksa uz crkvu sv. Krševana:

Crkva sv. Krševana izgrađena je na terasama zapadnog dijela otoka Krka, poznatog kao Šotovento, nad uvalom Čavlena, na rtu Glavotoku, 2 km od sela Milohnića. Smjestila se na području koje se od juga prema sjeveru, u nizu terasa, spušta prema moru.
Tijekom rujna 2012. g. djelatnici Odjela za arheologiju Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda proveli su probno arheološko istraživanje na području nalazišta uz crkvu sv. Krševana. U starijoj se literaturi pretpostavljalo postojanje vjerojatno antičkih ostatka u okolici same crkve na temelju pronađenih ulomaka antičkog građevinskog materijala...


Crkva se vidi tek kad se dođe blizu nje, a od Milohnića postoje putokazi.


Pogled sa stražnje strane.


Na ovoj strani su i klupe gdje sam odmorio i marendao, a netko je naslagao kamenčiće. Vidio sam još ljudi, razgledavala je i jedna porodica koji su govorili njemački, a na plaži malo ispod bilo je nekoliko kupača.


Pogled na svod crkve koji nije lako izvesti od kamena.


Prozori su uski i u obliku križa a vanjsko svjetlo kao da se prelijeva.


Šetnja do obližnje plaže i malo uz more prema Glavotoku. More je bistro ali i malo prohladno.


Vraćam se nazad i preko Linardića vozim do Krka i poluotoka Prniba gdje radim još jednu šetnju uz more. Pogled na dio mjesta Punat i otočić Košljun u Puntarskoj dragi na kome je franjevački samostan, a tu se nalaze i četiri manja muzeja: arheološki, sakralni, etnografski i prirodoslovni.
Poziraju mi gnjurci.

Malo šetnje i po moru.


U toploj uvali Klimno na drugoj strani otoka pravo kupanje. U daljini desno se vidi Crikvenica.


Naravno, na plaži Meline se još uvijek može dobro pocrniti.


Večera nakon povratka, crna leća beluga, heljda, celer, razni začini (lovor, mor. i him. sol, kurkuma, korijander, mlj. paprika, peršin...), na kraju pasir. rajčica, artičoke i maslin. ulje. Naravno, uz to i zelena mišancija iz vrta.
Na Krku imam poznate koji uvijek imaju frišku ribu ili mekušce ili gljive i dobro vino, a ima i dobrih restorana.

Fotke za povećati: otočić Košljun sa samostanom i mjestom Punat iza a na drugoj fotki karta Šotoventa ispred mjesta Poljica gdje se vide prilazi sv. Krševanu.


Zanimljiva arhitektura crkvice, ovi kosi žljebovi vjerojatno za odvod vode.






28.09.2018. u 10:10 • 34 KomentaraPrint#^

subota, 22.09.2018.

35. pohod na Učku

Nisam mogao biti dugo bez Učke jer je već 16.9.2018. bio 35. memorijalni pohod na vrh Učke koji su organizirali PD Kamenjak iz Rijeke i Istarski planinarski savez, a ovako je pisalo u pozivu na web stranicama PD Kamenjak:

35. Memorijalni pohod na Učku organiziramo povodom 75. obljetnice "Pazinskih odluka" iz 1943. godine o priključenju Istre, Rijeke, Dalmacije i otoka Hrvatskoj.
Teža grupa kreće autima sa Delte u 7 sati. Polazak je iz Medveje, kroz Lovransku Dragu i preko sedla do vrha Vojak (1396 m) gdje stiže oko podne. Uspon bi trebao trajati oko 4 sata, a silazak do Medveje oko 3 i pol sata. Izlet je kondicijski vrlo zahtjevan, posebno prilikom silaska s planine. Dodatne informacije kod Mirte na tel...
Lakša grupa kreće autima sa Delte u 8 sati. Ide uobičajenom stazom od planinarskog doma na Poklonu. Polazak na stazu je oko 10.30 nakon dolaska lokalnog autobusa iz Opatije. Susret svih sudionika pohoda bit će na vrhu Učke oko 12 sati.


Uspon po obnovljenoj stazi na završnom dijelu je ljepši i ugodniji nego po cesti koja također vodi do odašiljača nedaleko vrha, a zatim se širom stazom dolazi do kule na vrhu.


Na vrhu je već dosta planinara, a glavna skupina tek dolazi.


Neki odlaze na drugu stranu a neki dolaze. Teža grupa koja je krenula iz Medveje koju je vodila Mirta je kasnila jer su čekali planinare iz Siska, i nisu nas stigli na vrhu Učke po planu, a nakon dolaska na Dol pod Grdim bregom jedni su krenuli direktno prema Poklonu, a drugi sa Mirtom na vrh Učke. Grupa koja je krenula prema Poklonu stigla je do nas, a oni najjači koji su došli na vrh vratili su se nazad u Medveju.


Pogled prema selu Mala Učka koje se nalazi skoro okomito ispod.


Pogled na kulu na vrhu sa druge strane, ima i biciklista.


Na čistini ispod kule sve više planinara.


Pogled prema Istri. Nije se vidjelo daleko, ali zimi nakon bure može se vidjeti grad Grado u Italiji, Julijske Alpe, Brijuni, a Rijeka i otok Cres kao na dlanu.


Došao je i topli čaj!


Naravno, bilo je i puno najboljih čovjekovih prijatelja koji su također uživali na friškoj ariji na Učki.


Prepoznajem i starijeg planinara Tomislava iz Gospića (Bio je nedavno na Triglavu, mislim 20. put), koji se sjetio našeg razgovora kad smo dolazili sa Biokova na Velebit u vezi smještaja, a naravno i planinara iz Splita koje je vodio na Ljubičko brdo i Metlu. (Nadam se da ga je jedna planinarka i blogerica sa toplog juga odmah prepoznala, neću je imenovati, samo pogledati).


Nakon povratka sa vrha odmorili smo i marendali na klupama nasuprot planin. doma na Poklonu.


Nešto kasnije kraj nas prolaze stara vozila nekog britanskog kluba. U ovom Miniju nije bio mr. Bean.


Po običaju fotke koje je bolje vidjeti povećane: planinari na Učki i pogled na grad Rijeku i planine iznad, od najviših Guslica i Snježnik, a desno Risnjak u Gorskom Kotaru.


Za večeru pirjane gljive šampinjoni sa povrćem i puno salate sa malo balzam. octa i dosta maslin. ulja.


U povratku sam pronašao i dva vrganja koja su bila pripremljena na sličan način drugi dan (šampinjone sam htio potrošiti odmah), a uskoro ću u potragu za sunčanicama na Učki.


Dodatak

U planini je važno zaštititi glavu.


22.09.2018. u 07:49 • 37 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.09.2018.

Šetnja po Rabu




Volim šetnju po otoku Rabu jer ima dosta razne šume, lijepe pješčane plaže, a može se i planinariti. Jednom sam ga pred dosta godina cijelog prošao biciklom, a 2007. i pješice na treking utrci dužine oko 40 km. Za tjedan dana bit će još jedan Rab treking, (link) ali sad su malo skratili stazu, najdulja samo 25 km. Nisam se prijavio ali možda odem pogledati, vjerojatno će biti i starijih trekingaša.

Osim na Velebitu, Ante Premužić je radio stazu i na otoku Rabu, i na ovom trekingu vidim da će se ići po njoj iz Lopara preko šume Furga, a dalje preko grebena bez staza za vrh Kamenjak (410 m. n/m).
Ovaj put sam se odmah popeo na Kamenjak ali i vratio istim putem. Pogled sa uspona na grad Rab.

Vidljivost nije bila neka, prema Velebitu dosta loša, ali možda bude za vrijeme trekinga.

Drugi dan kupanje i šetnja oko poluotoka Lopar. Uvijek se divim ovim pješčenjacima, ne znam kako se uspiju održati. Ima ih i sa bujnom "kosom".


Ovaj je pustio pramenove.


Zanimljivi su i manji, neki kao da pridržavaju stazicu.


Za okupati se treba otići dalje od obale.


Na mjestima je pijesak po kome se teže hoda, lakše je i ugodnije po plićaku.


U uvali Saramić koju zovu i Sahara ima zanimljivih kreacija.


Ne znam što je umjetnik htio reći, ova životinja mi po glavi liči na morskog leoparda, prema tijelu na dupina, a ima škrge kao morski pas.


U uvalu Dubac se ulijeva potok a netko je napravio i mostić. Malo sam se osvježio u ovom jezercetu.


Najljepša mi je uvala Sturić jer ima zanimljivih kamenih oblika, a uz obalu hladovinu daju veliki vrijes, hrast črnika, čempresi, borovi i drugo. I ovaj dio sam prošao po moru jer je lakše, tako da sam se nekoliko puta izuvao i obuvao, a nosio sam težak ruksak sa svim potrepštinama.




Prolazim i uvalu Zaškoljić (ispred se nalazi školjić koji se zove Školjić) gdje također ima zanimljivih oblika, ovi mi liče na okamenjene tuljane.


Motar raste na okomitoj stijeni iznad plaže. Zove se još i matar, petrovac, šćulac, obalac (znan. Crithmum maritimum L.), a početkom ljeta uvijek naberem malo listića i stavim u kvasinu.


Pogled na uvalu preko pješčenjaka.


Evo malo i većih fotki za bolje vidjeti: pješčenjaci, Školjić i otok Sveti Grgur (Šagargur), nekad zloglasni zatvor za žene i pogled sa Kamenjaka na Rab i okolicu.


Prije puta ravioli od integ. brašna sa špinatom i skutom, jedan dio sa grubo pasiranom rajčicom i maslin. uljem a drugi sa vrhnjem, uz puno razne salate. Putem što sam imao, uz jedan posjet konobi.


Povratak sa Raba dužim morskim putem, trajektom do Krka. Vidi se lijevo Šagargur, u sredini Punta Stojan koja je za vrijeme plime kao otočić uz sj. dio Lopara, desno iznad Goli Otok a iznad svih Velebit.



16.09.2018. u 01:01 • 21 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 10.09.2018.

S Prasca na Prasca

Plivački polumaraton »S prasca na prasca« održao se ovaj put u nedjelju 9. rujna u 15 sati, jer je prethodno najavljen za tradicionalno prvu nedjelju u rujnu odgođen zbog tada lošeg vremena, a to bi smanjilo i broj plivača i gledatelja. Tko je želio sudjelovati mogao se prijaviti na lokaciji bara »Morski prasac« na plaži kod stadiona Kantrida, do pola sata prije početka, a autobusi prijevoznika Autotrolej su sve sudionike plivanja besplatno prevozili iznad plaže Bivio gdje je ispred beach bara "Morski Prasac 2" bio start ovog natjecanja u organizaciji humanitarne udruge "Koga briga". Ugostiteljski lokal na ove dvije plaže (beach bar op. prev.) je jedan od organizatora i sponzora i po tome i naziv ovog plivačkog polumaratona (cca 1,7 km) »S prasca na prasca«.
Inače je dionica plivanja prva u triatlonu, a osim olimpijskog najteži triatlon je "Ironman" gdje je 3,86 km plivanja, 180 km pedaliranja i 42,195 km trčanja. ('ajd' dobro, jednom sam prošao biciklom skoro toliko, jednom pretrčao polumaraton, i jednom trčkarao-brzohodao treking po cijelom otoku Rabu od oko 40 km, ali za ovu plivačku dionicu bi mi bile potrebne velike peraje).

Ovako je pisalo u Novom Listu:

– Najava lošeg vremena, s naglašenim grmljavinskim pljuskovima, natjerala nas je na odgodu humanitarnog polumaratona koji se inače tradicionalno održava prvog vikenda u rujnu. Nevoljko smo to napravili, ali uistinu bi bilo besmisleno prkositi tako lošoj vremenskoj prognozi – istaknuo je to Kristian Sirotich, dopredsjednik »Koga briga«.
Ove se godine manifestacija održava za akciju »Moje mjesto pod suncem« koju provode udruge Šarolija i Centar za kulturu dijaloga iz Rijeke. Intencija je pomoć djeci lošijeg socio-ekonomskog položaja u osiguranju sudjelovanja u aktivnostima koje im njihovi roditelji nisu u mogućnosti pružiti, a u njima inače uživaju njihovi vršnjaci.


Pogled na plažu Bivio (Bivio je dio Rijeke iza Kantride prema Opatiji) odakle su krenuli plivači, mislim da ih je bilo oko 150.


Krajem kolovoza bio je prvi dio ove humanitarne akcije gdje se natjecalo u spremanju brudeta, a žiri na čijem čelu je bio poznati chef Matej Janković proglasio je najbolji brudet od ekipe poznatih riječkih olimpijaca u sastavu Širolija, Barač i Naglić. Brudet se uz orig. grobničku palentu kumpiricu prodavao po 15 kn.

Lovim plivače iz daljine.


Zatim se spuštam bliže do plaža.


Bilo je podrške i sa mora, ne samo sa kopna.


Prolazim i kraj plaže za pse koja je tik uz pomoćno nog. igralište Kantrida, a ima i pasa surfera.


Sad me čeka najteži dio preko gusto naseljene šljunčane plaže do Morskog Prasca i cilja, a sunce je zapeklo kao usred ljeta.


Bio sam u društvu i sa Trećemajcima, a odavde se vidi brodogradilište iz kojeg sam ne tako davno gledao porinuće.


Još malo!


Ovdje na plaži dolaze plivači na cilj i svaki dobiva medalju za prijeđeni plivački polumaraton.




Dobro dođe i vitaminska okrjepa.


Bilo je dosta plivača vaterpolskih dimenzija (naravno da su učestvovali i vaterpolisti Primorja), tako da je ovo voće brzo nestalo, najprije lubenice.


Dio ekipe iz "Koga Briga" koji uvijek brinu za potrebite.



Fotke za povećati: Pogled sa ceste na ciljnu plažu i prolazak plivača kraj plaže ispod vile Nora (kupači su bliže obali, a od plivača se vidi samo "prašina".)


Prije šetnje sam napravio integ.špagete od pira sa rajčicama (kratno kuhane, jednim potezom vilice skinuta kožica i zatim grubo propasirane vilicom i dodane ocijeđenim špagetima) i artičokama uz razne začine i maslin. ulje, uz miješanu salatu iz vrta. Nakon natjecanja bilo je kod Morskog Prasca maneštra i sardele po 10 kn, natjecanje u povlačenju konopa i još štošta, uvečer su svirali Kantridersi (koji su nam svirali pred već dosta godina i kad smo organizirali orijentacijsko natjecanje Alpe Adria na Platku i okolici), ali nisam mogao duže ostati zbog nekih drugih novo nastalih obaveza.


Pogled sa ceste na stadion Kantrida gdje se gore lijevo vidi plaža, a ovdje se dan prije odigrala utakmica između NK Rijeka i NK Maribor nakon oko 1000 dana pauze zbog preuređenja. Ovaj stadion je proglašen među najljepšima u svijetu jer je kraj mora, a iznad su okomite stijene.


Dodatak:

Lučica Kantrida gdje se može ugodno i jeftino popiti piće.















10.09.2018. u 19:15 • 27 KomentaraPrint#^

utorak, 04.09.2018.

Učkarski samanj




Jedan od ljepših sajmova kod nas mi je ovaj učkarski na Poklonu (922 m) na Učki jer nudi samo autohtone domaće proizvode, a ne uvoznu bofl robu i bižuteriju. Bio sam na prvome i još nekima i uvijek sam se dobro zabavio i kupio nešto.

Ovako su nas pozivali sa stranice ovog sajma:

-Zadovoljstvo nam je pozvati Vas da u nedjelju 2. rujna na Učkinom prijevoju Poklon posjetite ,,XII Učkarski samanj”. I ove će Vas godine ovo tradicijsko događanje obradovati bogatstvom prirodnih i ekoloških proizvoda visoke kakvoće koje će četrdesetak malih gospodarstvenika s Učke i Ćićarije i bliže okolice donijeti na Učku upravo za Vas. Moći ćete vidjeti i etnološku zbirku ovoga kraja, tradicijska glazbala i zbirku gljiva, upoznati izvorne pasmine domaćih životinja (govedo boškarina, ovcu pramenku i istarskoga magarca) te nazočiti izvedbi starih zanata – obradi kamena, kovanju željeza i lončarenju na kolu, u kojima ćete se moći i sami okušati.
U prostoru „Male šumske scene” djecu predškolske i školske dobi čeka zanimljiv program s predstavom suvremene „Ježeve kućice”, likovnom radionicom s oslikavanjem lica i povijesnom radionicom učenja glagoljice, na što će ih poticati klaun Balonko i pomagač mu Morčić. U ekološkoj radionici za djecu i odrasle naučit ćete sve o kompostiranju, a enološko predavanje s degustacijom stručno će Vam prikazati tehnologiju proizvodnje vina.
Doživljaj kulturne baštine Učke i Ćićarije u područje njihove zaštićene prirode, uz obilje domaće hrane i pića, upotpunit će završnica umjetničkog natječaja na temu Učke uz sopile, istarski tradicijski plesovi, dječji srednjovjekovni ples te lake note zabavne glazbe istarskoga izričaja.


Makar je lokacija sajma daleko od gradova (od Rijeke 25 km) sajam je dobro posjećen, bilo je reg.pločica iz svih krajeva, dosta i iz inostranstva. Promet je bio jednosmjeran jer je puno vozila bilo parkirano i više od 1 km sa kvarnerske i istarske strane, ali se mogao dobiti bon za samo 10 kn za prolazak kroz tunel Učka, a autobusi iz Opatije su vozili bez naplate.

Nakon šetnje po Opatiji i Lovranu, gdje je još uvijek pravo ljeto i ljudi se šeću i kupaju, stajem ovdje u lovranskoj lučici odmoriti i marendati. Čujem se mobitelom sa jednim od vlasnika barki iz Rijeke koji me pita koliko ima vode u njegovoj jer je proteklih dana bilo dosta kiše, a skinuta je tenda. Vidim da vode ima jer pajoli skoro plivaju ali nije strašno i onda dolazim do one barke gore pod dizalicom kako bi me mogao vidjeti i na web kameri(link). Nakon što sam došao do barke govori mi kako me vidi da hodam, a nakon što sam krenuo nazad da stojim i mašem rukom, što znači da prijenos kasni koju sekundu.
Eto, ako želite da vas vidim prošećite mandraćem i mašite rukama, a ako vam odgovori mahanjem neka zgodna strankinja (stranac) koji šeta ulicom iznad nema veze.

Krećem preko Ičića prema Veprincu i Poklonu, ali čak se ni motorinom ne može dalje od skretanja za ranč Bubach zbog parkiranih automobila, ali ima lijep uspon kroz šumu kraj bivšeg odmarališta INA (gdje smo nekad, dok je radio znali dobro i jeftino pojesti i popiti), bolje nego po cesti gdje se treba svakotolko micati vozilima koja se vraćaju sa Poklona.
Zaustavio sam se skoro kod svakog štanda, a moglo se i kušati puno toga.




Lijepi ručni radovi iz drveta.


Baš mislim nabaviti nekoliko mladih maslina i posaditi u vrtu u Novom.


Lijepo pule, pružao je njušku kad su dolazila djeca jer se voli dirati.


Za držati vola boškarina od barem 1100 kg žive vage treba imati kuraja (hrabrosti).


Privukle su me i gljive i uz istarski ovčji sir i njih sam ponio doma. Ova kašeta sa lisičarkama je ubrzo bila prazna.


Gljivari iz društva "Ožujka" žale se kako nema baš puno gljiva ali su ipak uspjeli nešto sakupiti. Ovdje se vide ukusne sunčanice i vrganji koje se nadam naći u slijedećim šetnjama po Učki. (Znam jednu livadu punu sunčanica krajem rujna).
Panterovu muharu vam ne preporučam.

Kod puhare se također ne može zabuniti, ali na prerezu mora biti bijela, jer kad pocrni više nije jestiva.


Već je Učka počela mirisati po ciklamama.


Dobro dođe planinski čaj.


Nekad je kuhinja u ovim krajevima izgledala ovako.


A i starinska peć koza je radila. Kad sam odlazio čuo sam kako kažu da se sve pojelo, a bilo je i kolača. Teško je danas bilo na Učki ostati gladan, a upotrijebio sam dio toga i za večeru uz frišku salatu iz vrta.


Naravno da je bilo i puno planinara.


Bilo je i puno male djece i pasa, a ovaj psić se drži na sigurnom ispod štanda.


Pogled preko štandova na Riječki zaljev i Rijeku.


Kad se poveća bolje se vidi koja je to bila gužva, ali sa strane se uvijek moglo naći mjesta za sjesti i pojesti i popiti nešto iz ruksaka. Jelovnik koje je nudilo L.D. Kobac nije mi se svidio, ali stolovi su bili puni kao da su odjednom svi ogladnjeli. Tako to inače bude u planini na friškoj ariji.


Ples i nošnja iz ovih krajeva, a sviraju sopile, mih, tamburica cindra ručne izrade i kontrabas.


Voditelj je bio Battifiaca, a izgleda i u pauzi zabavlja prisutne. Nekako mi svaki put izgleda veći i deblji (nadam se da ovo neće pročitati, jer ćemo se vidjeti i na lovranskoj Marunadi.)


Vuf, ja sam vuk!. Makar nisam siguran da bi ga vuk, koji obitava na Učki i Ćićariji prepoznao kao svog daljeg rođaka.

04.09.2018. u 14:59 • 39 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Opis bloga

Planinarenje, orijentacijsko trčanje, treking, rekreacija.

Najave događanja:






Planinska ruža-pada li latica na šum vodopada (Matsuo Bashō)













Linkovi

blog.hr
Novi list
national geographic
drugi sportovi
adnatura
prijatelji životinja
slike planina

picoki
BJ-orienteering
HPS
PD Kamenjak
Rijeka uživo
slike razne
za školu

blogeri:
gugi
švabica
pjesma
erika
duliba
melez
borivoj
indigodjeca
Jade
mimoza
mrvicak
miško
borut
mladen
sumarKA
priče iz planine
vinci
>dražeN
builderica
rusalka
fanny
morska zvijezda
umorno oko
brod u boci
vitae
safiris
smiling cricket
mendula
Lion Queen
luki_2
pegica
Dinaja
planik
gustirna
kulerica
cookandplay
Zvonka
geodet
rumba
jelen
čuvarica
enigmatika
Demetra
...garancije
Dinaja
meca
Domenico
nisan El D...
dnevnikJR
Leptirica
vještica
kamena
čarapa
maithreya
zajednički blog













Arhiva

2005

siječanj-06
veljača 2006
ožujak 2006
travanj 2006
svibanj 2006
lipanj 2006
srpanj 2006
kolovoz 2006
rujan 2006
listopad 2006
studeni-06
prosinac 2006

siječanj-07
veljača 2007
ožujak 2007
travanj 2007
svibanj-07
lipanj 2007
srpanj 2007
kolovoz 2007
rujan 2007
listopad 2007
studeni-07
prosinac 2007

siječanj-08
veljača 2008
ožujak 2008
travanj 2008
svibanj-08
lipanj 2008
srpanj 2008
kolovoz 2008
rujan 2008
listopad 2008
studeni-08
prosinac 2008

siječanj-09
veljača 2009
ožujak 2009
travanj 2009
svibanj-09
lipanj 2009
srpanj 2009
kolovoz 2009
rujan 2009
listopad 2009
studeni-09
prosinac 2009

siječanj-10
veljaca 2010
ozujak 2010
travanj 2010
svibanj 2010
lipanj 2010
srpanj-10
kolovoz 2010
rujan 2010
listopad 2010
studeni-10
prosinac 2010

siječanj-11
veljaca 2011
ozujak 2011
travanj 2011
svibanj-11
lipanj 2011
srpanj 2011
kolovoz 2011
rujan-11
listopad 2011
studeni 2011
studeni-11
prosinac 2011

siječanj-12
veljača 2012
ožujak 2012
travanj 2012
svibanj-12
lipanj 2012
srpanj 2012
kolovoz 2012
rujan 2012
listopad 2012
studeni-12
prosinac-12

siječanj-13
veljača-13
ožujak-13
travanj-13
svibanj 2013
lipanj 2013
srpanj-07
kolovoz 2013
rujan 2013
listopad 2013
studeni-13
prosinac 2013

siječanj-14
veljaca 2014
ozujak 2014
travanj 2014
svibanj-05
lipanj 2014
srpanj 2014
kolovoz 2014
rujan 2014
listopad 2014
studeni-14
prosinac 2014

siječanj-15
veljača-15
ožujak 2015
travanj 2015
svibanj 2015
lipanj-15
srpanj-15
kolovoz-15
rujan 2015
listopad 2015
studeni-15
prosinac 2015

siječanj-16
veljača 2016
ožujak 2016
travanj 2016
svibanj-16
lipanj-16
srpanj-16
kolovoz-16
rujan-16
listopad-16
studeni-16
prosinac-16

siječanj-17
veljača-17
ožujak-17
travanj-17
svibanj-17
lipanj-17
srpanj-17
kolovoz-17
rujan-17
listopad-17
studeni-17
prosinac-17

siječanj-18
veljača-18
ožujak-18
travanj-18
svibanj-18
lipanj-18
srpanj-18
kolovoz-18
rujan-18
listopad-18
studeni-18
prosinac-18

siječanj-19
veljača-19
ožujak-19
travanj-19
svibanj-19
lipanj-19
srpanj-19
kolovoz-19
rujan-19