po putu i azimutu
22.09.2018., subota
35. pohod na Učku
Nisam mogao biti dugo bez Učke jer je već 16.9.2018. bio 35. memorijalni pohod na vrh Učke koji su organizirali PD Kamenjak iz Rijeke i Istarski planinarski savez, a ovako je pisalo u pozivu na web stranicama PD Kamenjak:
35. Memorijalni pohod na Učku organiziramo povodom 75. obljetnice "Pazinskih odluka" iz 1943. godine o priključenju Istre, Rijeke, Dalmacije i otoka Hrvatskoj. Teža grupa kreće autima sa Delte u 7 sati. Polazak je iz Medveje, kroz Lovransku Dragu i preko sedla do vrha Vojak (1396 m) gdje stiže oko podne. Uspon bi trebao trajati oko 4 sata, a silazak do Medveje oko 3 i pol sata. Izlet je kondicijski vrlo zahtjevan, posebno prilikom silaska s planine. Dodatne informacije kod Mirte na tel... Lakša grupa kreće autima sa Delte u 8 sati. Ide uobičajenom stazom od planinarskog doma na Poklonu. Polazak na stazu je oko 10.30 nakon dolaska lokalnog autobusa iz Opatije. Susret svih sudionika pohoda bit će na vrhu Učke oko 12 sati. Uspon po obnovljenoj stazi na završnom dijelu je ljepši i ugodniji nego po cesti koja također vodi do odašiljača nedaleko vrha, a zatim se širom stazom dolazi do kule na vrhu.  Na vrhu je već dosta planinara, a glavna skupina tek dolazi.  Neki odlaze na drugu stranu a neki dolaze. Teža grupa koja je krenula iz Medveje koju je vodila Mirta je kasnila jer su čekali planinare iz Siska, i nisu nas stigli na vrhu Učke po planu, a nakon dolaska na Dol pod Grdim bregom jedni su krenuli direktno prema Poklonu, a drugi sa Mirtom na vrh Učke. Grupa koja je krenula prema Poklonu stigla je do nas, a oni najjači koji su došli na vrh vratili su se nazad u Medveju.  Pogled prema selu Mala Učka koje se nalazi skoro okomito ispod.  Pogled na kulu na vrhu sa druge strane, ima i biciklista.  Na čistini ispod kule sve više planinara.  Pogled prema Istri. Nije se vidjelo daleko, ali zimi nakon bure može se vidjeti grad Grado u Italiji, Julijske Alpe, Brijuni, a Rijeka i otok Cres kao na dlanu.  Došao je i topli čaj!  Naravno, bilo je i puno najboljih čovjekovih prijatelja koji su također uživali na friškoj ariji na Učki.  Prepoznajem i starijeg planinara Tomislava iz Gospića (Bio je nedavno na Triglavu, mislim 20. put), koji se sjetio našeg razgovora kad smo dolazili sa Biokova na Velebit u vezi smještaja, a naravno i planinara iz Splita koje je vodio na Ljubičko brdo i Metlu. (Nadam se da ga je jedna planinarka i blogerica sa toplog juga odmah prepoznala, neću je imenovati, samo pogledati).  Nakon povratka sa vrha odmorili smo i marendali na klupama nasuprot planin. doma na Poklonu.  Nešto kasnije kraj nas prolaze stara vozila nekog britanskog kluba. U ovom Miniju nije bio mr. Bean.  Po običaju fotke koje je bolje vidjeti povećane: planinari na Učki i pogled na grad Rijeku i planine iznad, od najviših Guslica i Snježnik, a desno Risnjak u Gorskom Kotaru.   Za večeru pirjane gljive šampinjoni sa povrćem i puno salate sa malo balzam. octa i dosta maslin. ulja.  U povratku sam pronašao i dva vrganja koja su bila pripremljena na sličan način drugi dan (šampinjone sam htio potrošiti odmah), a uskoro ću u potragu za sunčanicama na Učki.  Dodatak U planini je važno zaštititi glavu.  |
