po putu i azimutu

Pred sam kraj ljeta htio sam iskoristiti još uvijek ljetno vrijeme i prošetati nekim dijelovima otoka Krka i osjetiti more jer tko zna da li će još biti prilike za ugodno kupanje. Nisam već dugo bio do uvale Čavlena gdje se malo iznad mora sakrivena u šumi crnike krije lijepa i jako stara crkvica trolisnog tlocrta (trikonhos) s nadsvođenim apsidama i htio sam ponovo vidjeti. Negdje piše da je iz IX-X st., a negdje iz XI-XII. st. Uz crkvu je pronađen kasnoantički ruralni kompleks sa ostacima keramike, posuđa, amfora, svjetiljki i drugih predmeta. Ovaj zapadni dio Krka se zove Šotovento, što bi značilo ispod vjetra, zavjetrina.

U portalu Hrčak, godišnjaku Hrvatskoga restauratorskog zavoda, No.6. Prosinac 2015. piše o istraživanju kasnoantičkog ruralnog kompleksa uz crkvu sv. Krševana:


Crkva se vidi tek kad se dođe blizu nje, a od Milohnića postoje putokazi.


Pogled sa stražnje strane.


Na ovoj strani su i klupe gdje sam odmorio i marendao, a netko je naslagao kamenčiće. Vidio sam još ljudi, razgledavala je i jedna porodica koji su govorili njemački, a na plaži malo ispod bilo je nekoliko kupača.


Pogled na svod crkve koji nije lako izvesti od kamena.


Prozori su uski i u obliku križa a vanjsko svjetlo kao da se prelijeva.


Šetnja do obližnje plaže i malo uz more prema Glavotoku. More je bistro ali i malo prohladno.


Vraćam se nazad i preko Linardića vozim do Krka i poluotoka Prniba gdje radim još jednu šetnju uz more. Pogled na dio mjesta Punat i otočić Košljun u Puntarskoj dragi na kome je franjevački samostan, a tu se nalaze i četiri manja muzeja: arheološki, sakralni, etnografski i prirodoslovni.
Poziraju mi gnjurci.

Malo šetnje i po moru.


U toploj uvali Klimno na drugoj strani otoka pravo kupanje. U daljini desno se vidi Crikvenica.


Naravno, na plaži Meline se još uvijek može dobro pocrniti.


Večera nakon povratka, crna leća beluga, heljda, celer, razni začini (lovor, mor. i him. sol, kurkuma, korijander, mlj. paprika, peršin...), na kraju pasir. rajčica, artičoke i maslin. ulje. Naravno, uz to i zelena mišancija iz vrta.
Na Krku imam poznate koji uvijek imaju frišku ribu ili mekušce ili gljive i dobro vino, a ima i dobrih restorana.

Fotke za povećati: otočić Košljun sa samostanom i mjestom Punat iza a na drugoj fotki karta Šotoventa ispred mjesta Poljica gdje se vide prilazi sv. Krševanu.


Zanimljiva arhitektura crkvice, ovi kosi žljebovi vjerojatno za odvod vode.

Nisam mogao biti dugo bez Učke jer je već 16.9.2018. bio 35. memorijalni pohod na vrh Učke koji su organizirali PD Kamenjak iz Rijeke i Istarski planinarski savez, a ovako je pisalo u pozivu na web stranicama PD Kamenjak:



Uspon po obnovljenoj stazi na završnom dijelu je ljepši i ugodniji nego po cesti koja također vodi do odašiljača nedaleko vrha, a zatim se širom stazom dolazi do kule na vrhu.


Na vrhu je već dosta planinara, a glavna skupina tek dolazi.


Neki odlaze na drugu stranu a neki dolaze. Teža grupa koja je krenula iz Medveje koju je vodila Mirta je kasnila jer su čekali planinare iz Siska, i nisu nas stigli na vrhu Učke po planu, a nakon dolaska na Dol pod Grdim bregom jedni su krenuli direktno prema Poklonu, a drugi sa Mirtom na vrh Učke. Grupa koja je krenula prema Poklonu stigla je do nas, a oni najjači koji su došli na vrh vratili su se nazad u Medveju.


Pogled prema selu Mala Učka koje se nalazi skoro okomito ispod.


Pogled na kulu na vrhu sa druge strane, ima i biciklista.


Na čistini ispod kule sve više planinara.


Pogled prema Istri. Nije se vidjelo daleko, ali zimi nakon bure može se vidjeti grad Grado u Italiji, Julijske Alpe, Brijuni, a Rijeka i otok Cres kao na dlanu.


Došao je i topli čaj!


Naravno, bilo je i puno najboljih čovjekovih prijatelja koji su također uživali na friškoj ariji na Učki.


Prepoznajem i starijeg planinara Tomislava iz Gospića (Bio je nedavno na Triglavu, mislim 20. put), koji se sjetio našeg razgovora kad smo dolazili sa Biokova na Velebit u vezi smještaja, a naravno i planinara iz Splita koje je vodio na Ljubičko brdo i Metlu. (Nadam se da ga je jedna planinarka i blogerica sa toplog juga odmah prepoznala, neću je imenovati, samo pogledati).


Nakon povratka sa vrha odmorili smo i marendali na klupama nasuprot planin. doma na Poklonu.


Nešto kasnije kraj nas prolaze stara vozila nekog britanskog kluba. U ovom Miniju nije bio mr. Bean.


Po običaju fotke koje je bolje vidjeti povećane: planinari na Učki i pogled na grad Rijeku i planine iznad, od najviših Guslica i Snježnik, a desno Risnjak u Gorskom Kotaru.


Za večeru pirjane gljive šampinjoni sa povrćem i puno salate sa malo balzam. octa i dosta maslin. ulja.


U povratku sam pronašao i dva vrganja koja su bila pripremljena na sličan način drugi dan (šampinjone sam htio potrošiti odmah), a uskoro ću u potragu za sunčanicama na Učki.


Dodatak

U planini je važno zaštititi glavu.

Volim šetnju po otoku Rabu jer ima dosta razne šume, lijepe pješčane plaže, a može se i planinariti. Jednom sam ga pred dosta godina cijelog prošao biciklom, a 2007. i pješice na treking utrci dužine oko 40 km. Za tjedan dana bit će još jedan Rab treking, (link) ali sad su malo skratili stazu, najdulja samo 25 km. Nisam se prijavio ali možda odem pogledati, vjerojatno će biti i starijih trekingaša.

Osim na Velebitu, Ante Premužić je radio stazu i na otoku Rabu, i na ovom trekingu vidim da će se ići po njoj iz Lopara preko šume Furga, a dalje preko grebena bez staza za vrh Kamenjak (410 m. n/m).
Ovaj put sam se odmah popeo na Kamenjak ali i vratio istim putem. Pogled sa uspona na grad Rab.
Vidljivost nije bila neka, prema Velebitu dosta loša, ali možda bude za vrijeme trekinga.

Drugi dan kupanje i šetnja oko poluotoka Lopar. Uvijek se divim ovim pješčenjacima, ne znam kako se uspiju održati. Ima ih i sa bujnom "kosom".


Ovaj je pustio pramenove.


Zanimljivi su i manji, neki kao da pridržavaju stazicu.


Za okupati se treba otići dalje od obale.


Na mjestima je pijesak po kome se teže hoda, lakše je i ugodnije po plićaku.


U uvali Saramić koju zovu i Sahara ima zanimljivih kreacija.


Ne znam što je umjetnik htio reći, ova životinja mi po glavi liči na morskog leoparda, prema tijelu na dupina, a ima škrge kao morski pas.


U uvalu Dubac se ulijeva potok a netko je napravio i mostić. Malo sam se osvježio u ovom jezercetu.


Najljepša mi je uvala Sturić jer ima zanimljivih kamenih oblika, a uz obalu hladovinu daju veliki vrijes, hrast črnika, čempresi, borovi i drugo. I ovaj dio sam prošao po moru jer je lakše, tako da sam se nekoliko puta izuvao i obuvao, a nosio sam težak ruksak sa svim potrepštinama.




Prolazim i uvalu Zaškoljić (ispred se nalazi školjić koji se zove Školjić) gdje također ima zanimljivih oblika, ovi mi liče na okamenjene tuljane.


Motar raste na okomitoj stijeni iznad plaže. Zove se još i matar, petrovac, šćulac, obalac (znan. Crithmum maritimum L.), a početkom ljeta uvijek naberem malo listića i stavim u kvasinu.


Pogled na uvalu preko pješčenjaka.


Evo malo i većih fotki za bolje vidjeti: pješčenjaci, Školjić i otok Sveti Grgur (Šagargur), nekad zloglasni zatvor za žene i pogled sa Kamenjaka na Rab i okolicu.


Prije puta ravioli od integ. brašna sa špinatom i skutom, jedan dio sa grubo pasiranom rajčicom i maslin. uljem a drugi sa vrhnjem, uz puno razne salate. Putem što sam imao, uz jedan posjet konobi.


Povratak sa Raba dužim morskim putem, trajektom do Krka. Vidi se lijevo Šagargur, u sredini Punta Stojan koja je za vrijeme plime kao otočić uz sj. dio Lopara, desno iznad Goli Otok a iznad svih Velebit.

Plivački polumaraton »S prasca na prasca« održao se ovaj put u nedjelju 9. rujna u 15 sati, jer je prethodno najavljen za tradicionalno prvu nedjelju u rujnu odgođen zbog tada lošeg vremena, a to bi smanjilo i broj plivača i gledatelja. Tko je želio sudjelovati mogao se prijaviti na lokaciji bara »Morski prasac« na plaži kod stadiona Kantrida, do pola sata prije početka, a autobusi prijevoznika Autotrolej su sve sudionike plivanja besplatno prevozili iznad plaže Bivio gdje je ispred beach bara "Morski Prasac 2" bio start ovog natjecanja u organizaciji humanitarne udruge "Koga briga". Ugostiteljski lokal na ove dvije plaže (beach bar op. prev.) je jedan od organizatora i sponzora i po tome i naziv ovog plivačkog polumaratona (cca 1,7 km) »S prasca na prasca«.
Inače je dionica plivanja prva u triatlonu, a osim olimpijskog najteži triatlon je "Ironman" gdje je 3,86 km plivanja, 180 km pedaliranja i 42,195 km trčanja. ('ajd' dobro, jednom sam prošao biciklom skoro toliko, jednom pretrčao polumaraton, i jednom trčkarao-brzohodao treking po cijelom otoku Rabu od oko 40 km, ali za ovu plivačku dionicu bi mi bile potrebne velike peraje).

Ovako je pisalo u Novom Listu:



Pogled na plažu Bivio (Bivio je dio Rijeke iza Kantride prema Opatiji) odakle su krenuli plivači, mislim da ih je bilo oko 150.


Krajem kolovoza bio je prvi dio ove humanitarne akcije gdje se natjecalo u spremanju brudeta, a žiri na čijem čelu je bio poznati chef Matej Janković proglasio je najbolji brudet od ekipe poznatih riječkih olimpijaca u sastavu Širolija, Barač i Naglić. Brudet se uz orig. grobničku palentu kumpiricu prodavao po 15 kn.

Lovim plivače iz daljine.


Zatim se spuštam bliže do plaža.


Bilo je podrške i sa mora, ne samo sa kopna.


Prolazim i kraj plaže za pse koja je tik uz pomoćno nog. igralište Kantrida, a ima i pasa surfera.


Sad me čeka najteži dio preko gusto naseljene šljunčane plaže do Morskog Prasca i cilja, a sunce je zapeklo kao usred ljeta.


Bio sam u društvu i sa Trećemajcima, a odavde se vidi brodogradilište iz kojeg sam ne tako davno gledao porinuće.


Još malo!


Ovdje na plaži dolaze plivači na cilj i svaki dobiva medalju za prijeđeni plivački polumaraton.




Dobro dođe i vitaminska okrjepa.


Bilo je dosta plivača vaterpolskih dimenzija (naravno da su učestvovali i vaterpolisti Primorja), tako da je ovo voće brzo nestalo, najprije lubenice.


Dio ekipe iz "Koga Briga" koji uvijek brinu za potrebite.



Fotke za povećati: Pogled sa ceste na ciljnu plažu i prolazak plivača kraj plaže ispod vile Nora (kupači su bliže obali, a od plivača se vidi samo "prašina".)


Prije šetnje sam napravio integ.špagete od pira sa rajčicama (kratno kuhane, jednim potezom vilice skinuta kožica i zatim grubo propasirane vilicom i dodane ocijeđenim špagetima) i artičokama uz razne začine i maslin. ulje, uz miješanu salatu iz vrta. Nakon natjecanja bilo je kod Morskog Prasca maneštra i sardele po 10 kn, natjecanje u povlačenju konopa i još štošta, uvečer su svirali Kantridersi (koji su nam svirali pred već dosta godina i kad smo organizirali orijentacijsko natjecanje Alpe Adria na Platku i okolici), ali nisam mogao duže ostati zbog nekih drugih novo nastalih obaveza.


Pogled sa ceste na stadion Kantrida gdje se gore lijevo vidi plaža, a ovdje se dan prije odigrala utakmica između NK Rijeka i NK Maribor nakon oko 1000 dana pauze zbog preuređenja. Ovaj stadion je proglašen među najljepšima u svijetu jer je kraj mora, a iznad su okomite stijene.


Dodatak:

Lučica Kantrida gdje se može ugodno i jeftino popiti piće.

Jedan od ljepših sajmova kod nas mi je ovaj učkarski na Poklonu (922 m) na Učki jer nudi samo autohtone domaće proizvode, a ne uvoznu bofl robu i bižuteriju. Bio sam na prvome i još nekima i uvijek sam se dobro zabavio i kupio nešto.

Ovako su nas pozivali sa stranice ovog sajma:



Makar je lokacija sajma daleko od gradova (od Rijeke 25 km) sajam je dobro posjećen, bilo je reg.pločica iz svih krajeva, dosta i iz inostranstva. Promet je bio jednosmjeran jer je puno vozila bilo parkirano i više od 1 km sa kvarnerske i istarske strane, ali se mogao dobiti bon za samo 10 kn za prolazak kroz tunel Učka, a autobusi iz Opatije su vozili bez naplate.

Nakon šetnje po Opatiji i Lovranu, gdje je još uvijek pravo ljeto i ljudi se šeću i kupaju, stajem ovdje u lovranskoj lučici odmoriti i marendati. Čujem se mobitelom sa jednim od vlasnika barki iz Rijeke koji me pita koliko ima vode u njegovoj jer je proteklih dana bilo dosta kiše, a skinuta je tenda. Vidim da vode ima jer pajoli skoro plivaju ali nije strašno i onda dolazim do one barke gore pod dizalicom kako bi me mogao vidjeti i na web kameri(link). Nakon što sam došao do barke govori mi kako me vidi da hodam, a nakon što sam krenuo nazad da stojim i mašem rukom, što znači da prijenos kasni koju sekundu.
Eto, ako želite da vas vidim prošećite mandraćem i mašite rukama, a ako vam odgovori mahanjem neka zgodna strankinja (stranac) koji šeta ulicom iznad nema veze.

Krećem preko Ičića prema Veprincu i Poklonu, ali čak se ni motorinom ne može dalje od skretanja za ranč Bubach zbog parkiranih automobila, ali ima lijep uspon kroz šumu kraj bivšeg odmarališta INA (gdje smo nekad, dok je radio znali dobro i jeftino pojesti i popiti), bolje nego po cesti gdje se treba svakotolko micati vozilima koja se vraćaju sa Poklona.
Zaustavio sam se skoro kod svakog štanda, a moglo se i kušati puno toga.




Lijepi ručni radovi iz drveta.


Baš mislim nabaviti nekoliko mladih maslina i posaditi u vrtu u Novom.


Lijepo pule, pružao je njušku kad su dolazila djeca jer se voli dirati.


Za držati vola boškarina od barem 1100 kg žive vage treba imati kuraja (hrabrosti).


Privukle su me i gljive i uz istarski ovčji sir i njih sam ponio doma. Ova kašeta sa lisičarkama je ubrzo bila prazna.


Gljivari iz društva "Ožujka" žale se kako nema baš puno gljiva ali su ipak uspjeli nešto sakupiti. Ovdje se vide ukusne sunčanice i vrganji koje se nadam naći u slijedećim šetnjama po Učki. (Znam jednu livadu punu sunčanica krajem rujna).
Panterovu muharu vam ne preporučam.

Kod puhare se također ne može zabuniti, ali na prerezu mora biti bijela, jer kad pocrni više nije jestiva.


Već je Učka počela mirisati po ciklamama.


Dobro dođe planinski čaj.


Nekad je kuhinja u ovim krajevima izgledala ovako.


A i starinska peć koza je radila. Kad sam odlazio čuo sam kako kažu da se sve pojelo, a bilo je i kolača. Teško je danas bilo na Učki ostati gladan, a upotrijebio sam dio toga i za večeru uz frišku salatu iz vrta.


Naravno da je bilo i puno planinara.


Bilo je i puno male djece i pasa, a ovaj psić se drži na sigurnom ispod štanda.


Pogled preko štandova na Riječki zaljev i Rijeku.


Kad se poveća bolje se vidi koja je to bila gužva, ali sa strane se uvijek moglo naći mjesta za sjesti i pojesti i popiti nešto iz ruksaka. Jelovnik koje je nudilo L.D. Kobac nije mi se svidio, ali stolovi su bili puni kao da su odjednom svi ogladnjeli. Tako to inače bude u planini na friškoj ariji.


Ples i nošnja iz ovih krajeva, a sviraju sopile, mih, tamburica cindra ručne izrade i kontrabas.


Voditelj je bio Battifiaca, a izgleda i u pauzi zabavlja prisutne. Nekako mi svaki put izgleda veći i deblji (nadam se da ovo neće pročitati, jer ćemo se vidjeti i na lovranskoj Marunadi.)


Vuf, ja sam vuk!. Makar nisam siguran da bi ga vuk, koji obitava na Učki i Ćićariji prepoznao kao svog daljeg rođaka.