po putu i azimutu

27.05.2016., petak

Nebeski labirinti

Nakon uživanja u velebitskoj degeniji imao sam vremena prije mraka stići do još nekih zanimljivosti u Krmpotama, ali ovi su napravljeni ljudskom rukom. Jedna od tih je i Staklena kapelica koja se nalazi u selu Omar i napravljena je samo iz metalne konstrukcije i stakla. Kapelu je prema kazivanju lokalnog stanovništva prije oko 100 godina napravio Petar Krpan zvan Samac, a pokraj kapelice nalazi se i okrugla kamena cisterna ograđena niskim kamenim zidom. Kapelica je obnovljena mislim prije 4 godine sa novim staklom debljine 19 mm.

Zanimljive refleksije u staklenoj kapelici pred večer.

Lijepa cisterna koja govori o nekad većoj živosti u ovim krajevima.

Na "dvoklik" fotkama reklamni plakat TZ-e i kapelica.

Malo iznad kapelice nalaze se "kameni psiholozi", kako mnogi zovu ove nebeske labirinte za čiji projekt je najzaslužnija Ingrid Karačić-Butorac koja je kamenje prevozila u karijoli, a kako kaže, često su joj društvo pravili konji na ispaši. 29.05.2012. je upriličeno svečano otvaranje grada labirinata u suradnji sa turističkom zajednicom i gradom Novi Vinodolski.

Zanimljivo kameno zdanje, vjerojatno napravljeno za smeće oko kojeg se natiskala majčina dušica.

Udruga Amor poziva na ljetni solsticij 21.06.2016. u slavljenju Sunca, Života i Ljubavi uz gongove i čekanju zore kod ovih labirinta.

Uz labirinte su i razni natpisi.

Pronašao sam i samonikle orhideje, ovo je crvenocrni kaćun.

Petnaest do dvadeset minuta vožnje ima dovde od Novog, a autorica Ingrid, koja već godinama proučava drevne kulture kojima su labirinti služili za meditaciju. tvrdi kako se prolaskom kroz ove kamene labirinte mogu poboljšati zdravstveni ili psihološki problemi, odnosi s ljudima te poslovne i materijalne dileme Svaki labirint je, kaže Karačić Butorac, povezan s određenim planetom, a turisti mogu šetati labirintom ljubavi i stvaralaštva, labirintima slobode, preobrazbe, života, osjećaja, moći, energije, povezanosti, mudrosti i Ganešovim labirintom, odnosno labirintom cijelosti. Odavde su i lijepi pogledi na na Novi, Vinodolski kanal i Krk.

Ovu fotku je snimio za Novi List A. Ravlić:

Na vidikovac Sviba sam stigao prije zalaska sunca.

Pogled na more i dio Novog koji nije daleko.

Odlučio sam se na duži put preko Ledenica.

Za večeru miješana salata (zeleni radić je iz vrta, ali već je malo ožilavio), sa sirom i ukiseljenim motarom s dosta maslin. ulja.

Za povećati: a jedna orhidejica se našla i u labirintu.

Za kraj ovčica na livadi prema Pavlomiru.

- 16:40 - Komentari (33) - Isprintaj - #

25.05.2016., srijeda

Velebitska degenija

Velebitska degenija (Degenia velebitica), je endemska biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae)i strogo zaštićena vrsta, simbol je Velebita a i Hrvatske, i nalazi se na kovanici od 50 lipa i najrjeđa je biljka u Hrvatskoj.
Zaštitni je znak i izuzetno bogate velebitske flore, a na Dan planeta Zemlje, 22. travnja, dodijeljuje se novinarska nagrada "Velebitska degenija" za najbolji autorski rad o zaštiti okoliša objavljen u protekloj godini u bilo kojem od medija.
Velebitska degenija je ime dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu (1866. - 30. ožujka 1934.), zaljubljenika u Velebit koji je otkrio degeniju 1907. g. Degen je pogrešno svrstao degeniju u rod Lesquerella, u kojem su američke rijetke biljne vrste, a kasnije je August Edler von Hayek, jedan od najboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta.
Ova biljka raste jedino u Hrvatskoj, i do sada je bila poznata kao endem tek malog područja na Velebitu na visinima oko 1200 m n. v., na jugoistočnim mjestima izloženima jakom vjetru, na kamenitim mjestima, gdje je sitno lomljeni kameni sloj, te u pukotinama stijena. Zbog sivosrebrnastog izgleda teško se uočava na stijenama kada ne cvate i bez uporne potrage teško je uočiti.

Nema puno godina da je degenija pronađena (1999 g.) , osim od prije poznatih nekoliko lokaliteta u divljini Velebita koje je pronašao Degen sa suradnicima , i na oko 500 m n/m na južnom dijelu Kvarnera i zbog toga su uz ostale turističko planinarske staze TZ Crikvenica i planinari označili put nazvan "Staza degenije", koji započinje u mjestu Sibinj, a završava u Kozici, oba mjesta na moru između Novog Vinodolskog i Senja. Ukupna dužina staze je 10 km, a obuhvaća dvije drage kanjonskog tipa uvučene u kopno između brda Veliki vrh (512 m nadmorske visine), Osredak (502 m nadmorske visine) i Vrataruša (510 m nadmorske visine). Stazu su nazvali po opisanoj rijetkoj biljci za koju se do tada vjerovalo da uspijeva samo na Velebitu. Staza prolazi kroz Vodnu dragu te obilazi Tomišku dragu po sjevernoj i zapadnoj stjenovitoj ivici na 400 do 500 m. n/m.

Put do nalazišta degenije se može započeti uz već spomenutih mjesta na moru Sibinj i Kozica, i iz mjesta Bile u Krmpotama i ovih vjetrenjača u Vrataruši.

Ova sjena dolje je od 45 metarskog krila vjeternjače iza mene (nosač je visok 80 m.) , a nadam se da neće sada naići Don Quijote i pokvariti idilu.

Nakon dosadnog puta po lošem McAdamu od vjetrenjača prvo se spuštam, a zatim i dižem prema ovim stijenama desno iza kojih očekujem vidjeti velebitsku degeniju (Pogodite od koliko lipa je bila kovanica koju sam našao dan prije na pločniku!).

Pa ondak još iza ovih.

Ispod mene provalija.

Vjetrenjače "preko puta" kao da me pozdravljaju.

Markirana staza degenije vodi od onih vjetrenjača ispod ove stijene.

Kamenjar je kao na Velebitu i treba oprezno hodati. Na ovom dijelu mogu i zmijoljupci doći na svoje, ali ja osim leptira i nešto drugih kukaca, jedne lisice blizu vjetrenjača, pokojeg guštera i balege jelenje divljači na dijelu kamenjara blizu šume nisam vidio druge životinje, pa ni zmije.

Ovo kamenje kao da pleše.

More djeluje blizu, ali je potrebno dobrih dve ure kako bi se sa mora stiglo dovde.

Nakon što prestane cvjetati degeniju je zbilja teško uočiti, na ovoj fotki ni ja je ne bih primijetio da nisam snimio (stavit ću poslije fotke za povećati sa označenim degenijama ) , a začuđuje što ju je Degen pronašao u bespućima Velebita baš ovakvu sa sivim sjemenim tobolcima, nakon cvatnje. (U cvatu je kasnije, mislim 1909. g. prvi vidio Kummerle, jedan od njegovih kolega).

U blizini nalazišta degenije vidio sam sjemenu glavicu kozje brade u kojoj se pokušala sakriti mislim viteška stjenica (Lygaeus equestris), a ova biljka je nekad bila češće korištena u prehrani (sliči maslačku, ali je veća i kad se ovako pogleda izbliza vidi se razlika) .

Fotke za povećati dvoklikom:

Kamenjarska gromotulja, koju sam također sreo u ovom kraju ima sličan cvijet degeniji, i Degen je isprva htio svrstati degeniju u gromotulje.

U ovo doba krajem svibnja je rijetko vidjeti cvat degenije, ali vjerojatno na Velebitu tek počinje cvatnja.

Sada su na ovom kamenjaru uglavnom teško vidljivi sjemeni tobolci, ali po kojima je velebitska degenija lako prepoznatljiva.

Ovako izgleda izbliza.

DODATAK:

I kod planiranja puta treba nešto pojesti.

Razveselile su me i trešnje u vrtu u Novom.

DODODATAK:

Pita mago iz susjedstva u Novom da li sam ga stavio; ma evo jesam.

- 00:10 - Komentari (27) - Isprintaj - #

19.05.2016., četvrtak

U Novom

Nakon dužeg vremena slobodni dan sam iskoristio za obići vrt u Novom i prošetati strmim i uskim ulicama grada.

Dio vrta prije košnje.

Jagode cvjetaju.

Nije ni matičnjak za bacit.

Na stablu mušmule u gornjem vrtu nastanile se neke ptičice.

U šetnji gradićem prođem kraj ovog spomenika Vinodolskom zakoniku.

Sviđa mi se uređeni centar

i uske kalete i prolazi.

Usput sam se ovdje ošišao, kad već piše "dobro došli".

U centru Novog su i dva stabla hrasta plutnjaka, od kojih se inače izrađuju pluteni čepovi za butelje vina.

Pogled na grad.

I otočić San Marino.

Fotke za povećati dvoklikom: ovčice na slobodnoj ispaši iznad Novog i pogled na Novi sa vidikovca Slipica.

Makar je već kasno proljeće, zahladilo je i bilo je ugodno uz vatru iz kamina. Čini li se i vama kako ovdje plešu "domaći"?

Do sad se mislilo da ova biljka uspjeva samo na nekoliko mjesta na Velebitu preko 1200 m n/v, ali otkrivena je i na upola manjoj visini negdje između Novog i Senja, nedaleko onih vjetrenjača. Pozor! na tom dijelu ima i poskoka, zato su poželjne gojzerice i planinarske dokoljenke.

Tko prvi pogodi o kojoj se biljci radi dobit će ovo.

Za dvoklik dio menija tokom dana, ustvari skoro dva dana, a uz ovo su bile i skuše sa krumpirom u pećnici, juha sa ubranim šparogama i koprivom i bukaleta žlahtine iz Pavlomira. (Kava je sa čokoladom u prahu i uljem od kokosa).

- 23:30 - Komentari (24) - Isprintaj - #

08.05.2016., nedjelja

Preko Mačkovog Vrha

Lijep dan je šteta ne iskoristiti za laganu biciklističku vožnju, ovaj put preko Kastva šetnicom kroz šumu do sela Breza i nazad preko Viškova.

Putem ima zanimljivih mjesta, kao ova Šparožna jama, najveća u Kastavštini. U ovoj jami su sondiranjem našli kosti spiljskog medvjeda u nekim donjim odajama.

Detalj iz spilje, izgleda kao neka žena.

Na ovom dijelu najviše točke su stijene sjevernog i južnog Mačkovog vrha, oba nešto viša od 500 m n/m. Ovaj medo me uvijek pozdravi na ovome mjestu.

Na stazi za vrhove ima srušenih starih stabala.

A i stabala i grana koji još nisu pali, a u šumama nije rijetkost povreda od pada grana.

Prije Južnog Mačkovog vrha ima zanimljivih prolaza, ovaj se može zaobići.
.

Ovuda mogu samo mršavi ili niski.

Uz stazu bilo je i medvjeđeg luka, kojeg sam i ubrao.

Na južnom vrhu poluspilja sa oknom u kojoj uvijek ima vode.

Pogled sa vrha na Obruč i Fratar u Grobničkim Alpama.

Iznad je preletio avion, vjerojatno za aerodrom na otoku Krku.

Od životinjskog svijeta nisam puno vidio, ovo je stjenica vatreni opančar.

U pukotinama u stijeni pod vrhom našle su mjesto pastirska iglica i papratica.

Vraćam se dio puta kako bih došao na sjeverni Mačkov vrh.

Odakle se lijepo vidi planina Nanos u Sloveniji na kojoj sam bio nekoliko puta.

Ova jama bi mogla poslužiti i kao sklonište za nevremena.

Lijep prirodni detalj kod odmorišta uz šetnicu.

Fotke za dvoklik: odmor i marenda na odmorištu i pogled na vrhove Ćićarije sa sjev. vrha. (Maslinovo ulje i balzamski ocat kupljeni na početku vožnje na akciji u TC-u.)

U povratku nakon mjesta Breza uz cesticu ugledao sam ove rascvjetane božure.

Integ. tjestenina od pira sa pestom i listovima medvjeđeg luka. Za pesto se u blenderu samelju listovi medvjeđeg luka, dodaju orasi ili pinjoli, parmezanski sir, maslin. ulje, sol, papar i drugo po želji i može stajati u hladnjaku neko vrijeme.