po putu i azimutu

Nakon dužeg vremena slobodni dan sam iskoristio za obići vrt u Novom i prošetati strmim i uskim ulicama grada.

Dio vrta prije košnje.


Jagode cvjetaju.


Nije ni matičnjak za bacit.


Na stablu mušmule u gornjem vrtu nastanile se neke ptičice.


U šetnji gradićem prođem kraj ovog spomenika Vinodolskom zakoniku.


Sviđa mi se uređeni centar


i uske kalete i prolazi.






Usput sam se ovdje ošišao, kad već piše "dobro došli".


U centru Novog su i dva stabla hrasta plutnjaka, od kojih se inače izrađuju pluteni čepovi za butelje vina.


Pogled na grad.


I otočić San Marino.


Fotke za povećati dvoklikom: ovčice na slobodnoj ispaši iznad Novog i pogled na Novi sa vidikovca Slipica.


Makar je već kasno proljeće, zahladilo je i bilo je ugodno uz vatru iz kamina. Čini li se i vama kako ovdje plešu "domaći"?


Do sad se mislilo da ova biljka uspjeva samo na nekoliko mjesta na Velebitu preko 1200 m n/v, ali otkrivena je i na upola manjoj visini negdje između Novog i Senja, nedaleko onih vjetrenjača. Pozor! na tom dijelu ima i poskoka, zato su poželjne gojzerice i planinarske dokoljenke.


Tko prvi pogodi o kojoj se biljci radi dobit će ovo.


Za dvoklik dio menija tokom dana, ustvari skoro dva dana, a uz ovo su bile i skuše sa krumpirom u pećnici, juha sa ubranim šparogama i koprivom i bukaleta žlahtine iz Pavlomira. (Kava je sa čokoladom u prahu i uljem od kokosa).