Nešto više od polovine ovog siječnja, koji je najčešće i najdulji mjesec u godini, bila je, barem po vremenu zanimljivija nego cijeli prosinac; bilo je kiše, bure, snijega, a i sunca, pomalo zubatog. Kad već kroz prozor ponovo vidim snijeg na Tuhobiću i Viševici, zašto ga ne probati, makar ispod vrhova. Tuhobić. Viševica. Počele su i visibabe. Bilo je i leda. Vidik sa vršnih katova nebodera nije uvijek lijep i dalek. Crni sljez uprkos zimi cvate oko zgrada. Lagana šetnjica šumama oko Kastva. I za šetnju po korzu se treba obući. Živjeli! Fotke za povećati: detalj iz Kastavske šume ispod Mačkovog vrha i rižoto sa gljivama i jota. Plod ruže se ne žali na kišu. |
Svaka godina je dobra (makar je svaka mogla biti i bolja), a iz ove bi trebali izvući još malo bolje. Prisjetit ću se nekih trenutaka, makar se Shakira čuje iz susjedovog stana; -Waka naka, tamo je neka, nemoš bilivit... Mora se nešto i pojesti, makar kažu kako je gladovanje zdravo. U veljači volim vidjeti maškare. U ožujku cvijeće u prirodi. "Homo si teć" je šteta propustiti. Svibanjski plavi encijani u planini. Leptir prugasto jedarce uživa na cvijeću. U srpnju kupanje u toplom moru sa pogledom na "Vinodolske Alpe". Barufe va Dragi i mornarska noć. Tradicionalan uspon na Učku. Lovranski maruni. Vrh Obruč (1377 m), najviši u "Grobničkim Alpama" na kojem sam bio puno puta. Zimska liga u trčanju ovaj put i na Molo longo. |