po putu i azimutu

Prije nastavka radova u vrtu i na kovanoj ogradi šetnjica uz more i provjera barki.


Ne tamo, idemo drugdje.


Kraj vile Belsito sam često prolazio.


U vrtu razno cvijeće, najviše narcisa.


Palmica koja je tek počela rasti.


Ovdje će nakon nekog vremena biti ukusnih plodova.


Uočio sam i ovog crvenog kukca, mislim da se radi o ljiljanovoj zlatici (Lilioceris).


Kad se dela mora se nešto i pojesti, između ostalog salata sa grahom kebar (žohar, šareni grah) sa dosta maslin. ulja, ali pasalo bi i bučino, i vrtna salata sa ovčjim sirom, avokadom, artičokom...




Na većim fotkama pogled uvečer sa Kantride na Učku i Ćićariju, Lovran i Opatiju i pogled kroz rascvjetanu magnoliju na mul sa brodicom u Lovranu.


Drugi dan ujutro sa prozora vidim snijeg na vrhovima Viševica i Zagradski vrh.


Dodatak

I mušmule su se pokazale.

Toplo i sunčano vrijeme treba iskoristiti u prirodi i prošetao sam se od Kastva do Majevog vrha i okolice. Na širem dijelu šetnice sam sreo dosta šetača i trkača, a ispod Majevog vrha nekoliko ljudi sa psima.

Ovom stazom se dolazi ispod Majevog vrha, a uz nju ima i nekoliko dolčića koji se već dugo ne obrađuju.


Tereni van staze su teško prohodni, ali su dobro skrovište za divlje životinje.


Možda se i ovdje netko krije.




Mini šumica na jednom panju.


Ovi jaglaci su našli zaštićeno mjesto.


Još uvijek je puno šafrana.


Našao sam nešto medvjeđeg luka, šparoga i bljušta, a maslačak je cijeli jestiv (i ima ga cijele godine).


Majevi vrh na kojem je nekad bila granica između kraljevina Italije i Jugoslavije, a ispod ima i ostatak karaule.


Poslije sam se odvezao do Lovrana malo pomoći u uređivanju vrta, bilo je podrezivanja lovora, palmi i drugog bilja.


Šetnja uz more i provjeravanje da li su sve jahte na broju i u dobrom stanju.


Uvečer uz neko jelo i miješana vrtna salata sa maslinama, avokadom, medvjeđim lukom, maslin. uljem... (kad već u brdima nije bilo snijega, dobro dođu stare fotke sa kalendara).


Na većim fotkama kuhano povrće sa malo divljeg luka, bljušta i šparoge i jedna od stazica omeđena suhozidom.

Ovako je pisalo u najavi tradicionalnog planinarskog pohoda "Žene u planinu" ove nedjelje na web str. PD Kamenjak:

Težina: lagana staza. Trajanje: oko 5-6 sati laganog hoda.
Tradicionalni kamenjakov pohod uz Dan žena počinje okupljanjem u blizini spomenika oslobođenja na Delti. Nakon pozdrava i pića dobrodošlice krećemo lijevom obalom Rječine. Najprije kroz Harteru (bivšu tvornicu papira), zatim prelazimo na desnu obalu uz nekadašnje mlinove u Žaklju i onda opet na lijevu obalu prema Orehovici. Putem ćemo vidjeti i granične kamene između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije iz 1924. godine. U drugom dijelu izleta smo na povijesnom Putu mlikarice kojim su sve do nedavno žene s Grobnika pješice nosile mlijeko u Rijeku. Kod kapelice i dalje putem preko Draškoga brijega otvoreni su prekrasni vidici na sve strane. Točilo (369 m) je kontrolna točka obilaznice PD Tuhobić. Na kraju se spuštamo u Sveti Kuzam i autobusima se prebacujemo u obližnje mjesto Dražice, gdje nas čeka zasluženi ručak, ovjera dnevnika, druženje...

Pohod "Žene u planinu" se svaki put odvija na drugim mjestima, prošli put je bio u Istri od Plomina do Labina, a sad je prvi put organiziran uglavnom na području grada Rijeke. Pozdravni govor uz nabrajanje svih planin. društava koji su stigli, a najviše ih je bilo iz Zagreba. Profi fotograf sve snima.


Ružićevom ulicom dolazimo do napuštene Hartere, nekad poznate tvornice papira. Nisam brojao, ali čini mi se da nas je bilo oko 300, a žena oko 200.


Usput gledamo zanimljive murale, čak i na oštećenim prozorima.


Prolazimo i kroz tunele.


Sa stropa nas gledaju šišmiši i pauci, ali umjetni. Hartera je puna raznih murala, umjet. instalacija, a u jednoj velikoj hali se održavaju i koncerti. (Vidi se i nastavak puta strmim stubama).


Mali odmor i razgledavanje hale za koncerte.


Pogled na skupinu planinara sa stuba gdje počinje prvi uspon.


Prolazi se ispod mosta nad Rječinom.


Pogled sa šetnice na slap Žakalj koji zna biti i puno veći nakon jačih kiša.


Prijelaz preko Rječine prema ostacima mlina Žakalj, a jedna patkica se pravi važna.


Dio između mlina i Rječine je dosta zarastao, ali i to ima neku divlju ljepotu.


Razgledavanje ostataka velikog mlina Žakalj.


Dio ekipe ide kroz mlin...


...a dio pokraj mlina.


Patkice uživaju u dijelu toka Rječine sa više vode.


Nakon dolaska do mlina Matešić planinari nastavljaju uspon prema Orehovici i dalje prema Svetom Kuzmu.


Fotke koje je bolje vidjeti povećane: jedva vidljiv slap Žakalj i kolona planinara na početku puta u centru grada.


Na usponu prema Orehovici i kod Matešića mlina ispod.


Ujutro banana i malo kave, putem čokolada, voda i izotonički napitak, a poslije šetnjice uglavnom proteinski obrok, gljive crne trubače i šampinjoni sa povrćem (poriluk, paprika, celer...), uz svježu miješanu salatu.


Putem se moglo vidjeti i dosta cvijeća, najviše ljubičica, podbjela i jaglaca.

Peto godišnje doba na Kvarneru se bliži kraju, još ostaje samo paljenje pusta po svim mjestima u utorak ili srijedu sa feštom. Velika međunarodna povorka Riječkog karnevala je završila, a činile su je karnevalske grupe iz cijele Hrvatske i nekoliko stranih država, iz Italije (Este, Mirandola, Verona), Makedonije (Strumica), Crne Gore (Budva, Herceg Novi, Tivat), Slovenije (Pobrežje, Ptuj), Srbije (Vrnjačka Banja), Bosne i Hercegovine (Neum), Mađarske (Debrecen, Kópháza (hr. Koljnof)), a u sastavu srednjoškolskih i studentskih grupa po običaju sudionici iz cijelog svijeta.

Nisam vidio sve karnevalske grupe jer nisam mogao biti dugo, ali kao i uvijek bilo je maštovitih maski i igrokaza. Ima i žive glazbe, i od maškara i od posjetilaca.


Ovdje kao da je neki tulum u podmorju, svi plešu i pjevaju.


Sirene ipak postoje, makar imaju i noge. Vjerojatno je ovo Neptun koji joj pomaže u hodanju.


KG Babani iz Omišlja na otoku Krku uvijek imaju bogata alegorijska kola, ovdje nam pripremaju zečju hranu (inače je kod mene često mrkva i kupus).



i ovaj put je bilo puno "ovaca", mislim da su došle iz Grobniščine, a nadam se slijedeći put malo manje, ali ne zbog vukova.


Ovdje odmaraju, jedu i piju (i ferali su njihovi).


Dok jedni prikazuju najnoviji borbeni avion...


...drugi su i dalje za mir i ljubav. Imali su i šator.


Iz obližnjeg Kukuljanova je došao veliki kralj sa vitezovima i svitom.


KG. grupa Optimisti, inače uvijek optimisti ovaj put su došli kao pogrebno društvo.


Gosti iz Crne Gore, pretpostavljam u gospodskoj bokeljskoj nošnji.


Ovaj očito nije puno potrošio na kostim, nadam se da će uspjeti izdržati do 20 h.


I ja sam bio klaun sa nosom.


Kad se poveća bolje se vide detalji:




Još dve i gremo doma.


Dodatak

Na stranici novilist.hr nekoliko videa sa karnevala i paljenje pusta kojeg su nazvali Gospodin Savršeni, u riječkoj luci od maškarane grupe Pom-F-Ri. (Snimio D. Škovrlj.)


Dodatak 2.

Sretan Dan žena!

Nakon kraće šetnjice po Učki gdje se snijega još može naći samo u vrtačama (prema prognozi moglo bi ga malo pasti pri vrhu već večeras i sutra), ali bilo je magle, ustvari oblaka.


Kraj doma na Poklonu puno visibaba.


Uvečer sam prošetao do Zameta dočekati maškare i zvončare a svatko je donio nešto za njih i za sebe kako ne bi ostali gladni i žedni (dugo vremena sam i radio u ovom kvartu tako da mi je sve poznato).


Bilo je i Vražica (snimljeno bez blica).


Zvončari dolaze uz veliku buku zvonaca.


A ako oni neće otjerati zimu ne znam tko će.


Ovaj psić se do sada dosta navikao na maškare ali je svejedno na sigurnom.


Izgleda su se i Vikinzi oblačili slično.


Naravno, bilo je i puno glazbe i plesa, to je tako sa maškarama.
Va Zamete je vavek bilo sega i sačesa.

Tu sam sreo i kapetana duge plovidbe koji je pred malo došao iz Tokija preko Dohe i Zagreba, a s kojim sam još do pred dvetri g. trčao neke utrke, a zašto onda ne drugi dan za ručak neki sushi, kad već imam algu nori i soja sos . Nisam imao sake, ali malvazija mi inače više paše.


Za bolji ugođaj fotke za povećati. Ovako je bilo i u skoro svim mjestima u okolici, a i dobro zagrijavanje pred završnu karnevalsku povorku u ovu nedjelju.