po putu i azimutu

Ovako je pisalo u najavi tradicionalnog planinarskog pohoda "Žene u planinu" ove nedjelje na web str. PD Kamenjak:

Težina: lagana staza. Trajanje: oko 5-6 sati laganog hoda.
Tradicionalni kamenjakov pohod uz Dan žena počinje okupljanjem u blizini spomenika oslobođenja na Delti. Nakon pozdrava i pića dobrodošlice krećemo lijevom obalom Rječine. Najprije kroz Harteru (bivšu tvornicu papira), zatim prelazimo na desnu obalu uz nekadašnje mlinove u Žaklju i onda opet na lijevu obalu prema Orehovici. Putem ćemo vidjeti i granične kamene između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije iz 1924. godine. U drugom dijelu izleta smo na povijesnom Putu mlikarice kojim su sve do nedavno žene s Grobnika pješice nosile mlijeko u Rijeku. Kod kapelice i dalje putem preko Draškoga brijega otvoreni su prekrasni vidici na sve strane. Točilo (369 m) je kontrolna točka obilaznice PD Tuhobić. Na kraju se spuštamo u Sveti Kuzam i autobusima se prebacujemo u obližnje mjesto Dražice, gdje nas čeka zasluženi ručak, ovjera dnevnika, druženje...

Pohod "Žene u planinu" se svaki put odvija na drugim mjestima, prošli put je bio u Istri od Plomina do Labina, a sad je prvi put organiziran uglavnom na području grada Rijeke. Pozdravni govor uz nabrajanje svih planin. društava koji su stigli, a najviše ih je bilo iz Zagreba. Profi fotograf sve snima.


Ružićevom ulicom dolazimo do napuštene Hartere, nekad poznate tvornice papira. Nisam brojao, ali čini mi se da nas je bilo oko 300, a žena oko 200.


Usput gledamo zanimljive murale, čak i na oštećenim prozorima.


Prolazimo i kroz tunele.


Sa stropa nas gledaju šišmiši i pauci, ali umjetni. Hartera je puna raznih murala, umjet. instalacija, a u jednoj velikoj hali se održavaju i koncerti. (Vidi se i nastavak puta strmim stubama).


Mali odmor i razgledavanje hale za koncerte.


Pogled na skupinu planinara sa stuba gdje počinje prvi uspon.


Prolazi se ispod mosta nad Rječinom.


Pogled sa šetnice na slap Žakalj koji zna biti i puno veći nakon jačih kiša.


Prijelaz preko Rječine prema ostacima mlina Žakalj, a jedna patkica se pravi važna.


Dio između mlina i Rječine je dosta zarastao, ali i to ima neku divlju ljepotu.


Razgledavanje ostataka velikog mlina Žakalj.


Dio ekipe ide kroz mlin...


...a dio pokraj mlina.


Patkice uživaju u dijelu toka Rječine sa više vode.


Nakon dolaska do mlina Matešić planinari nastavljaju uspon prema Orehovici i dalje prema Svetom Kuzmu.


Fotke koje je bolje vidjeti povećane: jedva vidljiv slap Žakalj i kolona planinara na početku puta u centru grada.


Na usponu prema Orehovici i kod Matešića mlina ispod.


Ujutro banana i malo kave, putem čokolada, voda i izotonički napitak, a poslije šetnjice uglavnom proteinski obrok, gljive crne trubače i šampinjoni sa povrćem (poriluk, paprika, celer...), uz svježu miješanu salatu.


Putem se moglo vidjeti i dosta cvijeća, najviše ljubičica, podbjela i jaglaca.