po putu i azimutu

Kad smo najzad dobili priliku krenuli smo posjetiti sjeverni dio Dalmacije gdje imamo poznanike i dio rodbine. Nakon dosta toplih dana na Kvarneru gdje smo šetali u kratkim rukavima iznenadilo nas u Senju samo 5°C, a poslije nas je pratila hladna kiša sa vjetrom, a nakon Karlobaga gdje smo stali i odmorili i pravi pljusak. Idući prema (toplom) jugu nije bilo ništa toplije i požalio sam što nisam ponio zimsku jaknu.
Najzad smo došli do mjesta Privlaka kod stare ženine prijateljice koja je prije živjela u Novom V., a sad je bolesna i bila joj je potrebna pomoć oko vrta i za popraviti rasvjetu, što sam uspio riješiti. Drugi dan je kiša stala, ali je pojačala bura i Velebit se vidio skoro cijeli pod snijegom.

Naravno, šteta je ne prošetati obližnjim povijesnim gradićem Ninom, za koji kažu da je u doba Liburna i starog Rima imao preko 20000 stanovnika i bio je među važnijim gradovima do turskih ratova, bio je i kraljevski grad.







Ivan Meštrović je napravio tri spomenika biskupu Grguru Ninskom, U Varaždinu, Splitu i Ninu, a uz Grgura Ninskog je vezano više legendi. Jedna od njih kaže kako na području od crkve sv. Nikole do mjesta Privlake ne žive zmije otrovnice nakon njegove kletve kad je na tom području otrovnica ugrizla njegovog konja. Biskup je tada prokleo otrovnice i rekao da ubuduće neće tamo živjeti i zaista na tom području nema otrovnica što su mi potvrdili i mještani. A kažu da će vam se ostvariti želja ako dotaknete palac Grgura Ninskog, i zato su palci na svim njegovim spomenicima svjetli i izlizani od dodira.





Replika stare brodice kordure vezane kraj jednog od mosta kojim se dolazi na otočić gdje se nalazi povijesni Nin.




Ulaz u grad kroz Donja vrata koju nazivaju i Bardelina


Posjet Kraljičinoj plaži, jednoj od najvećih pješčanih plaža.


Približeni vrhovi Velebita pod snijegom.


Na livadi nad plažom bilo je puno cvjetova čepljeza.


Daskaši očito uživaju i na ovoj hladnoj buri, a obzirom da mi se i žena i psić već polako smrzavaju idemo nazad za Privlaku gdje je u kući uključena klima.


Fotke za dvoklik: crkva sv. Križa, Grgur Ninski i crkva sv. Anselma na jednoj fotki i Velebit preko kanala na drugoj.


Drugi dan sam uspio malo prošetati i ubrati šparoga, a poslije biciklom do predgrađa Zadra pozdraviti bratića. Uz ovu lijepu plažu je ugodna staza, u daljini se vide mjesta Zaton i Petrčane iza kojih je Zadar.


Naišao sam putem na majčinu dušicu koja je dobra za čaj, a bilo je i kadulje, kostriša, komorača, maslačka i drugih biljaka.


Pred kraj puta me razveselio jedva primjetan mali cvijet samonikle orhideje paukove kokice.

Dok mi iz Novog V. ne dođe fotoaparat sa slikama iz Dalmacije gdje sam bio prošli tjedan (nadam se kako im led nije naškodio kao mnogim biljkama, jer je jednu noć u okolici Knina bilo -2°C, u brdima i hladnije) kratak intermezzo sa biljkama iz ovog mjeseca i sjećanje na lanjski 'Homo si teć' jer nisam stigao na ovogodišnju utrku.

Utrka 'Homo si teć' se smatra najmasovnijom kod nas.


Prolazak učesnika građanske utrke po Rivi i kraj fontane na Jadranskom trgu.




Fotografija iz zraka sa stranica TZ Rijeka.


Cvat božura.


Samonikla orhideja grimizni kaćun.


Sve je više pčela i bumbara.


Makar mi je jaja već dosta, ali domaća jaja uz ubrane šparoge i medvjeđi luk uvijek dobro dođu.


Pronašao sam i bijeli gavez u cvatu za koji je slavni liječnik Paracelsus rekao:
„Zbog čega dodajete ocat korijenu gaveza, ili kojekakve druge kobne dodatke, kada ga je Bog stvorio da samostalno liječi čak i lomove kostiju? “

U sklopu Festivala sporta i rekreacije 'Homo si teć', kojeg će finale biti 23. travnja o.g., ove subote održana je je utrka nazvana 'Molo longo trk' sa dva kruga po riječkom lukobranu.

Riječki lukobran Molo longo sagrađen je 1888. godine, a tijekom 20. stoljeća je produžen do dužine od 1707m. Do 2009. g. kad je otvoren za javnost bio je dugo u funkciji samo za carinske i lučke djelatnosti, a danas je Molo longo lijepa i zanimljiva gradska šetnica jer je sa obe strane more.

Uprkos kišnom vremenu na startu se natiskalo skoro 200 prijavljenih trkača plus dosta rekreativaca koji će ih pratiti koliko budu mogli.


Može se i u svakakvoj opremi i uz razna pomagala.


Pogled unatrag na 'Kraljicu Mora' privezanu kraj Terminala gdje je bio start i cilj utrke.




Kiša je pred kraj utrke još pojačala, mislim da su ovi mokri do kože.


Natjecatelji rade dva kruga, tj. nakon povratka ponovo se vraćaju na kraj lukobrana i zatim nazad do cilja. Ova dvojica su bili među najbržima, mislim da mi je uspio panning.


Evo ih već kod dizalica koje više nisu u upotrebi i sada su ostale kao spomenik, i još imaju malo do cilja.


Dolazak na cilj nešto sporijih.


Za one koje zanimaju rezultati evo friških. Ako se ne varam, Ingrid je i lani pobijedila.

1. Ingrid Nikolesić 1982 Ž Atletski klub Sljeme Zagreb HR 0:24:12 68
2. Ana Grbac 1985 Ž OK Ris Delnice HR 0:27:15 19
3. Jelena Dorčić 1988 Ž Individualac

1. Daniel Ivaničić 1996 M Atletski klub Liburnija HR 0:20:53 13
2. Matija Kauzlarić 1989 M Ri Run Rijeka HR 0:21:49 66
3. Krešo Glavaš 1968 M Atletski klub Koprivnica HR

Fotke za povećati dvoklikom: detalj sa utrke 'Molo longo trk' i sa obližnje tržnice.


Poslije sam morao otići do tržnice gdje je vladala velika gužva, makar kiša sve jače pada. Uvijek si uzmem mišanciju za salatu kod žena koje same uzgajaju , a bilo je i povoljno svježe ribe, čak i divlje orade. (Znam dosta ljudi koji se barem malo bave ribom i nitko od njih ne uzima ribu iz uzgoja za sebe). Fleke na fotkama su od kišnih kapi.


Svima sretni Vazmeni blagdani!

Kad su mi već u kući u Novom ugradili novu kuhinju sa sudoperom i hladnjakom morao sam doći spojiti ispod sudopera fleksibilne metalne cijevi za dovod vode i plastične sa sifonom za odvod, kao i montirati dolje na zidu utičnicu sa dva ulaza, jer je do sada bila samo sa jednim za štednjak. Srećom, utičnica već ima ugrađenu premosnicu i nisam morao ugraditi već spremljenu žičicu, koju možda ne bih znao otprve staviti bez savjeta sa nekim električarom. Zanimljivo je što sam sve potrebne dijelove uspio pronaći u maloj željezariji u Novom.

U šetnji vrtom primjećujem cvat oskoruše.


Ružmarin cvate već dulje vrijeme.


Wulfenova mlječika me uvijek iznenadi sa izgledom svojih cvjetova.


Drugi dan se vraćam u Rijeku, a usput sam se stigao prošetati dijelom staza po vinodolskim brdima. Do stare grižanske gradine se brzo dođe strmim putem iz centra Grižana.

Od Grižana se može za oko 3h doći do meni najljepšeg vrha u Vinodolskom kraju, Medviđaka (1027 m), a od njega za oko 2h do mjesta Lič u Gorskom Kotaru.

Pogled kroz jedno od okna kaštela, vide se preko doline ostaci još starije utvrde Badanj.


Staza vodi kraj ove crkve Majke Božje Snježne iznad grižanskog groblja.




Staza se poslije penje uzbrdo uz krševite litice Griže po kojima je Grižane dobilo ime. Primijetio sam prevrnuta kamenja i tragove čeprkanja, a na jednom mjestu i ne baš stari medvjeđi kup, koji je zbog ishrane u ovo doba od zeljastih biljki, mlade trave, djeteline i medvjeđeg luka tamne boje. Kažu da ima 5-6 medvjeda koji se šeću Vinodolom između ovih griža i magistrale, a neki su viđeni i kraj mora. Kad već nisam uspio snimiti medvjeda, evo za utjehu vatrena stjenica kojih sad ima sve više.


U nastavku idem prema vidikovcu Pridva, a putem su lijepi vidici prema Vinodolu. Vide se Grižane sa gradinom, a lijevo gore je stijena koja se zove Kuk Baba.


Pogled sa vidikovca Pridva na Tribaljsko jezero u dolini.


Nastavljam prema vidikovcu Mahavica kraj kojeg je u blizini i uzletište za paraglajdere i već ih vidim u zraku.


Dolazim do uzletišta i promatram kako uzlijeću. Priprema,


pozor,


i već je u zraku. Naglo se digao u zrak i po glasu sam čuo kako je bio iznenađen, čak se bio i okrenuo u stranu i skoro udario u jedno stablo, ali se brzo ispravio i nastavio letjeti.
Da li netko želi probati?


Fotke za dvoklik: Ostaci kaštela Grižane-Belgrad i pogled sa griža na dio Vinodola.


Prije puta rižoto sa šparogama (kuhana integ. riža, crna indijanska manoomin riža (koja ustvari nije riža nego plod vodene biljke sa sjevera USA i juga Kanade, lat. Zizania Aquatica), celer, mrkva, šparoge, češnjak, mor. i him. sol, kurkuma, korijander, lan, na kraju dodano maslin. ulje, masline i kapari,


a poslije puta proteini, domaća jaja sa sirom i šparogama.

Na planinskim livadama rastu planinski jaglaci.

Kad već nisam mogao u subotu stići do Viškova i prohodati po Zvončarskeh puteh, došao sam u nedjelju do Kastva i prošetao po šumi Lozi. Općina Viškovo i planin. društvo organiziraju ovaj mjesec srijedom i petkom pješačenje po šetnicama oko Viškova i pridružit ću im se u jednom izletu.

U Kastvu se uređuje Crekvina i zazidan je prolaz, a meni je bilo ljepše prije.


Na šetnici iza Crekvine odmah susrećem konje. Bilo je dosta šetača, i sa psima i malom djecom, a i planinara i atletičara.


U šumi je, kao i uvijek u ovo doba bilo i šumarica.


Skrećem na strmu stazu uz koju ću potražiti šparoge i medvjeđi luk.


Cvat divlje trešnje, nadam se doći i kad bude plodova.


Kukurijeka je puno u ovoj šumi.


Bilo je i jestivog prasećeg zelja čije lišće miriši na kuhani krumpir i ne može ga se zamijeniti, osim za maslačak, ali to uopće neće smetati.


Primjećujem i zanimljiv cvat vučje stope, ali nju samo gledajte jer je opasna za bubrege, i dobro je paziti da ju ovce, krave, konji i drugo blago ne pase uz zdravu travu.


U stijenama i škrapama ima ovakvih lokvica gdje se zadržava voda i divlje životinje imaju gdje piti.


Nabrao sam nešto šparoga koje su mi doma odmah pojeli (u zadnje vrijeme se sve više preporučuju šparoge u borbi protiv karcinoma) , a meni su ostavili medvjeđi luk i praseće zelje (kažu to ti jedi!), uz koje sam dodao nešto kuhanog povrća i maslin. ulje.


U povratku uz šetnicu uz razno drugo cvijeće nalazim i zlaticu.


DODATAK: fotke za povećati: kolaž sa biljem koje se može zamijeniti za medvjeđi luk ili srijemuš, koji se nalazi dolje desno, i kastafska Crekvina sa prolazom, snimjena sa krova jednog od parkiranih automobila, a ne za vrijeme poplave.