po putu i azimutu

Kad već nisam mogao u subotu stići do Viškova i prohodati po Zvončarskeh puteh, došao sam u nedjelju do Kastva i prošetao po šumi Lozi. Općina Viškovo i planin. društvo organiziraju ovaj mjesec srijedom i petkom pješačenje po šetnicama oko Viškova i pridružit ću im se u jednom izletu.

U Kastvu se uređuje Crekvina i zazidan je prolaz, a meni je bilo ljepše prije.


Na šetnici iza Crekvine odmah susrećem konje. Bilo je dosta šetača, i sa psima i malom djecom, a i planinara i atletičara.


U šumi je, kao i uvijek u ovo doba bilo i šumarica.


Skrećem na strmu stazu uz koju ću potražiti šparoge i medvjeđi luk.


Cvat divlje trešnje, nadam se doći i kad bude plodova.


Kukurijeka je puno u ovoj šumi.


Bilo je i jestivog prasećeg zelja čije lišće miriši na kuhani krumpir i ne može ga se zamijeniti, osim za maslačak, ali to uopće neće smetati.


Primjećujem i zanimljiv cvat vučje stope, ali nju samo gledajte jer je opasna za bubrege, i dobro je paziti da ju ovce, krave, konji i drugo blago ne pase uz zdravu travu.


U stijenama i škrapama ima ovakvih lokvica gdje se zadržava voda i divlje životinje imaju gdje piti.


Nabrao sam nešto šparoga koje su mi doma odmah pojeli (u zadnje vrijeme se sve više preporučuju šparoge u borbi protiv karcinoma) , a meni su ostavili medvjeđi luk i praseće zelje (kažu to ti jedi!), uz koje sam dodao nešto kuhanog povrća i maslin. ulje.


U povratku uz šetnicu uz razno drugo cvijeće nalazim i zlaticu.


DODATAK: fotke za povećati: kolaž sa biljem koje se može zamijeniti za medvjeđi luk ili srijemuš, koji se nalazi dolje desno, i kastafska Crekvina sa prolazom, snimjena sa krova jednog od parkiranih automobila, a ne za vrijeme poplave.