29.05.2009., petak
Rezultati izbora Zagreb - gradske četvrti
Prekosutra je u Zagrebu drugi krug izbora za gradonačelnika - Izađite i dajte glas Josipu Kregaru!
Osim za gradsku skupštinu, Zagrepčani su prije 12 dana imali i izbore za vijeća gradskih četvrti. U 17 vijeća ima ukupno 283 vijećnika. Vijeća spadaju pod mjesnu upravu (ono što su drugdje mjesni odbori) pa imaju mala ovlaštenja, iako neke četvrti imaju više stanovnika nego Pula ili Velika Gorica.
Zanimljivo je pogledati kako su raspodjeljeni mandati po listama. Svega sedam koalicijskih lista, te razne nezavisne, osvojile su barem po jedan mandat.
SPD/HSU 131
HDZ/HSS/HSLS 74
HNS/SHUS 21
Zelena lista 14
HSP 9
AM/SU 3 (Akcija mladih i Stranka umirovljenika)
DSŽ/Ljevica 1 (Demokratska stranka žena i Ljevica Hrvatske)
Nezavisni 30
Od nezavisnih, 15 je izaban s lista inicijative Josipa Kregara i Velimira Sriće.
Na čelu su dakle SDP i HDZ, s otprilike jednakim odnosom kao na izborima za Gradsku skupštinu - SDP nešto manje od pola svih mandata, HDZ malo više od četvrtine. HNS je treći, ali sa znatno većim zaostatkom. Zelena lista dobila je pak oko triput više glasova za vijeća četvrti, nego za gradsku skupštinu (gdje je imala 2,8%), što joj je donijelo četvrto mjesto. Hrvatska stranka prava doživjela je kataklizmu u odnosu na rezultate prije četiri godine, kao i za gradsku skupštinu. Nezavisni su uzeli svoj dio (manje nego u gradskoj skupštini); smetalo im je to što ovoga puta nositelj liste nije mogao biti netko tko uopće nije na listi: sigurno bi liste, kojima su nositelji Kregar ili Srića, prošle bolje. Pojedine mandate osvojile su (prvi put) Akcija mladih, Stranka umirovljenika i Demokratska stranka žena, znatno slabije uspješni na gradskim izborima.
Veći dio birača očito je bio vjeran svom stranačkom izboru, pa su na oba nivoa glasovali za jednu od dvije vladajuće koalicije. Znatan je broj međutim na izborima nižega nivoa poklonio povjerenje Zelenoj listi.i drugim manjim strankama (ali, zanimljivo, ne i nezavisnim listama). Zelenoj listi tek ostaje zadatak da se dokaže kao sposobna i za sudjelovanje u višim nivoima vlasti.
|
- 12:11 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
28.05.2009., četvrtak
Bioraznolikost, filozofija, teorija kaosa
Kao što sam napisao prošloga tjedna, počeo sam objavljivati redovnu kolumnu odnosno feljton "Prošlost i budućnost ekologije" na mrežnom sjedištu alertonline. Jučer je obljavena druga kolumna, naslovljena Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa. Posjetite alertonline, a ovdje dajem nekoliko pasusa iz mog teksta (kompletan tekst je ovdje):
Sam pojam "biološka raznolikost" (biological diversity), kasnije skraćen na "bioraznolikost" (biodiversity) nije star. Navodi se da ga je prvi upotrijebio američki biolog Raymond F. Dasmann u knjizi o zaštiti prirode 1968. godine. Trebalo je međutim dvadesetak godina da pojam počne ulaziti u širu upotrebu. Njegovo korištenje vezano je uz nastojanje da se jasno izrazi globalni koncept zaštite prirode odnosno prirodne baštine - u cjelini, a ne usredotočujući se, kako je ranije činjeno (i kako se u javnosti i dalje obično razumijeva), samo na pojedina područja i vrste stavljene pod zaštitu. Trebalo je nekako u jednom pojmu sažeti: zašto je priroda u cjelini vrijedna obzirnog postupanja?
Prigogine je razvio teoriju disipativnih struktura (struktura koje se održavaju uz stalni tok energije, u stanju daleko od ravnoteže kao što su svaka živa stanica, organizam i biosfera) – dio danas popularne "teorije kaosa". U stanjima blizu ravnoteže postoje, zaista, samo ona dva pola, na koja Monod ukazuje: slučajnost i nužnost. Međutim, živa bića opstoje u stanju daleko od ravnoteže – stanju, gdje su moguće inovacije (mala početna fluktuacija može dovesti do promjene čitavog sustava, koja se zatim ustaljuje: danas svima poznato kao "leptirov efekt"); to stanje opisuje posve drugačija fizika - fizika ireverzibilnih procesa. Zato je moguće da živa bića budu "samoorganizirajući sustavi", koji naizgled poriču zakon entropije: mogu autonomno povećavati svoju kompleksnost, koristeći vanjsku energiju tako da smanje entropiju.
Dio smo "mreže života" (kako glasi naslov jedne knjige Rifkinu bliskog Fritjofa Capre), mreže koju možda ni načelno nikad ne možemo sasvim razumijeti. Stalno proširujući naše znanje, moramo istovremeno uvijek biti svjesni svojih ograničenja: otuda nam spoznaja nameće određenu etiku, kao i politiku: uvažavanje "načela predostrožnosti", što je od vitalne važnosti i u problematici GMO, kao i klimatskih promjena.
Slijedeći nastavak bit će objavljen u srijedu, 3. lipnja, a tematski će biti vezan uz Međunarodni dan zaštite okoliša, 5. lipnja.
|
- 13:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Vrag i pop zajedno na Filozofskom fakultetu! :)
Zadnjeg dana blokade Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, u subotu 23. svibnja, održana je promocija knjige Slavoja Žižeka i Borisa Bunjevića "Paralaksa". Ovo je organizirano u okviru Subversive film festivala, čiji su organizatori, podupirući blokadu, dio programa preselili na Filozofski fakultet.
S obzirom na popularost Žižeka kao autora, koji je na predstavljanju govorio i o aktualnoj blokadi pozivajući se na teze svojih ranijih radova u objašnjenju njenog značaja, prenosim ovdje svoje bilješke. Nisam ulazio u detaljnija objašnjenja, tek sam kasnije, prema sjećanju, nešto podrobnije opisao, te dodao svoje bilješke). To su dakle samo natuknice, koje može shvatiti onaj koji Žižekov rad poznaje, a drugima možda mogu biti poticajne, iako će ih možda zbuniti (jer se radi o specifičnom diskursu - potrebno je određeno teorijsko obrazovanje, koje pak nije lako steći).
"Paralaksa" iz naslova je pojam iz astronomije, koji se odnosi na prividnu promjenu položaja nebeskih tijela, ovisno o položaju promatrača (zbog toga što se kao promatrači gibamo - rotacijom zemlje oko svoje osi i oko Sunca). To je dakle metafora, koja služi kao povod za filozofsko razmatranje.
Knjiga podijeljena na tri dijela:
1. Stelarna paralaksa: ontologija
2. Solarna paralaksa: teologija i spoznajna teorija (kognitivizam)
3. Lunarna: politika (biopolitika)
(Za pojam biopolitike, koji potiče od Foucoulta, vidjeti knjigu Marijan Krivak: "Biopolitika".)
Boris Bunjević, koautor knjige, za sebe kaže "seoski župnik". On drži kolegij iz teologije oslobođenja. Ukazao je na prijateljstvo koje postoji između ljevice i "subverzivne teologije".
Žižek: Ako želimo razviti radikalni revolucionarni subjekt, potrebno je čitati Sveto pismo. Ako ima neka antikorporativna misao, to je kršćanstvo. Isusove riječi o mržnji prema svojem ocu i majci: oslobađanje od urođenosti u zajednici koja podjarmljuje individualnost - uspostava emancipatorskog kolektiva vjernika.
Problem teizam i ateizma. Dostojevski kaže: "Ako Boga nema, sve je dozvoljeno" - međutim, obrnuto: "ako Boga ima, sve je dozvoljeno (onima, koji djeluju u njegovo ime)". (Za ovo vidjeti Žižekovu knjigu "O nasilju".)
Odnos prema užitku. ("Užitak" - središnji pojam Lacanove psihoanalize.) Ateistička parola: "Boga nema, dakle možemo slobodno uživati u životu" (jer nema straha od kazne). Međutim, moguće je također reći: "Boga ima, dakle možemo slobodno uživati u životu" (jer ima tko brinuti). Također suprotno: Ima Boga pa ne možemo uživati - nema Boga, pa ne možemo uživati, jer sva odgovornost pada na nas same. Sve četiri kombinacije (ima-nema Boga, moguće je - nije moguće uživanje) podjednako su moguće. (Mene ovo podsjeća na budističku četverostruku negaciju: nije A, nije ni ne-A, ali nije ni "ni A niti ne-A", kao ni "i A i ne-A".)
Studentski prosvjed 1968.: tri predmeta kritike - porodica, tvornica, škola. Kapitalizam uzorno adoptirao ovu kritiku - Rezultat je još više otuđenja.
Mi smo tada htjeli promijeniti svijet - možda je vrijeme da ga intepretiramo. Treba nam misao koja "lebdi u zraku". (U jednoj svojoj knjizi Žižek s odobravanjem citira Marxa, koji godine 1871. misli da bi pariški radnici mogli malo pričekati s revolucijom, dok on ne dovrši svoju knjigu.)
Ne samo konkretni zahtjev za besplatno školstvo. Iza toga vidim dublji uvid kako se formira duh kolektiva. Obraniti autonomiju univerziteta, koja se zasniva na tome da iz distance može analizirati što se u društvu zbiva.
Ja sam ovdje za pravu dozu nasilja - u smislu u kojem je Gandhi bio nasilniji od Hitlera. Hitler nikad nije doveo u pitanje sam kapitalistički poredak. (U jednom svom radu Žižek kaže kako je sredstvo protiv nasilja u refleksivnoj svijesti, na tragu Hegela i Marxa. Refleksija se pak usmjerava na "točku isključenja" u nekom sustavu. A ovdje imamo - moje je promišljanje na tragu Žižeka - činjenicu da je "besplatno obrazovanje" nešto što je u vladajućem neoliberalnom kapitalističkom sustavu isključeno. To je "fundamentalna točka". Imamo s jedne strane "strukturalno nasilje", s druge - fundamentalizam.)
Nemojte dozvoliti da vas bilo tko moralno ucjenjuje. (Teški problem morala i akcije: dosljedni "moralizam" paralizira svaku akciju.) Važno je da ostaje globalna dimenzija.
Ovdje vidimo što je prava ljevica. Ljevica je protuotrov fundamentalizmu, koji uvijek dolazi tamo, gdje je ljevica otkazala (kao npr. u Afganistanu, koji je prije 30 godina bio napredna država, sa snažnom tradicijom tolerancije). Nasuprot ljevici stoje s jedne strane populistički desničari, s druge tehokratski neutralci.
|
- 11:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.05.2009., srijeda
Zapamtite riječ Plenum: još ćete je često slušati!
Prva faza studentske borbe uspješno je privedena kraju. Proglašenje suspenzije blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na plenumu u subotu, čin je promjene taktike, a ne strategije. Ključno je dostignuće: Plenum kao tijelo Nezavisne studentske inicijative nastavlja postojati. To je bio ključni problem u prethodnim plenumskim izjašnjavanjima o prekidu blokade na raznim fakultetima i sveučilištima u Hrvatskoj: odluka plenuma da prekida blokadu implicitno je značila i odluku o prestanku postojanja plenuma kao instrumenta direktne demokracije.
Pročitajte na blogu "Slobodni filozofski" Otvoreno pismo javnosti. Ne želim ga prepričavati i nemam u ovom trenutku ništa osobito za dodati. Jučer je održan plenum, na kojem su razmatrane odluke Vijeća fakulteta, gdje sam djelomično sudjelovao - otiša osam prije kraja. Dvorana je opet bila puna, iako se i prepuna kako se događalo - oko 450 ljudi. Plenumi traju po četiri sata, ljudi pokazuju i dalje entuzijazam, predanost i volju, ali i discipliniranost u slijeđenju pravila, koja sami donose. Pročitatje izvještaj s plenuma. Izglasan je nastavak suspenzije blokade, te zakazan slijedeći pelnum za slijedeći udtorak. Načelo ostaje isto: doslovno svatko, tko poželi, može sudjelovati.
Stutenti, suočeni s nadmoćnim protivnikom, vode gerilsku borbu, i zato mijenjaju i prilagođavaju taktiku, ne odustajući od strateških ciljeva. Ključno je u gerili, u svakoj bitci: ne "dobiti bitku", nego sačuvati snage za slijedeću bitku.
Moj prvi komentar o studentskoj borbi bio je naslovljen: "Da, revolucija je počela!" Mnogi studenti ne vole tu riječ - napisao sam tada međutim jasno da to nije revolucija koja može sadržavati nekakav nasilni i nagli politički prevrata, tipa "juriš na Zimski dvorac"; ne samo da je to nerealistički, nego je i načelno kontradiktorno biti onoga, što se događa. Citiram sebe:
na djelu možete vidjeti - ovo je post-moderno doba kraja "velikih pripovijesti". Pa ipak - od "malih pripovijesti" može se istkati sag velikih djela.
Ovo je revolucija koju implicira svaki poziv na osnovna ljudska prava koja u datom stanju sistema i stanju duha nisu zadovoljena, svaki poziv na raspravu o temeljnim vrednotama zajednice (umjesto lupetanja praznih fraza, od demokracije do "društva znanja"), svaki poziv na zadovoljavanje "radikalnih potreba" (potrebe, koje u datom sustavu načelno ne mogu - ne smiju - biti zadovoljene - termin filozofskinje Agnes Heller). Svaka revolucija, naravno, ne uspijeva. Početni, partikularni, institucionalni zahtjev može konačno biti zadovooljen, ali oko takvih stožernih točaka borbe za promjenu zbilje događaju se i mnogo dublje i dalekosežnije promjene sustava, jezika i mišljenja.
Imam na umu zahtjeve poput onih za legalizaciju radničkih sindikata i osnovna radnička prava, pa zatim pokret za pravo glasa za žene. Žene su zaista dobile pravo glasa, većinom (tamo gdje pravo glasa uopće postoji) u prvoj polovici 20. stoljeća - to nije sad naprosto značilo, da je broj birača udvostručen: značio je, da se odnosi spolova dalekosežno i nepovratno mijenjaju - proces koji prožima život posljednjih generacija kao jedan od ključnih fenomena.
Zahtjev da se ukinu školarine za visoko škoovanje takva je stožerna točka, koja postaje uporište za polugu, koja može promijeniti čitav sustav. Re radi se samo o partikularnom zahtjevu da se za obrazovanje izdvoji 300 ili 500 milijuna kuna iz proračuna više - proračuna od 100 milijardi kuna godišnje, takvih želja i zahtjeva da se ovome ili onome više iz proračuna da ima na tisuče u svakoj državi, koja uopće ima državni proračun. Riječ je zaista o tome, da se time udara u srce uspostavljenog sustava odnosa, pa se stvara potencijal za bitnu promjenu. Sam zahtjev, kao i metoda borbe, imaju jednako bitan značaj i čine nerazlučivu cjelinu.
Na djelu su, naravno, kako to uvijek u povijesti biva, i suprutni, reakcionarni procesi u društvu, najbolje vidljivi u nekim rezultatima lokalnih izbora, nad čime se zgražaju neki komentatori (nadam se da ću sutra imati vremena napisati jedan komentar o tome).
Objavio sam tijekom proteklih mjeseca dana desetak brzih komentara o studentskom prosvjedu. Imam još mnogo bilješki, koje treba razraditi, mnogo literature, koju treba pročitati. Treba sad sjesti, i promisliti. Namjeravam tome posvetiti slijedeća dva mjeseca i do kraja srpnja napisati niz promišljenijih eseja, koji bi se mogli satkati u knjigu.
|
- 16:33 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
21.05.2009., četvrtak
Studenti: 32. dan blokade!
32. drugi dan blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu! Pogledajte svježe novosti na blogu slobodnifilozofski. Bio sam jučer na plenumu. Sada je već sigurno, da ova društvena akcija studenata neće biti prekinuta u bliskoj budućnost, čak i ako blokada i ovdje (kao što je ovih dana u Zadru i Rijeci) bude stavljena u stanje mirovanja. Plenum će ostati, mreža akcije koja je istkana tijekom proteklih tjedana na svim hrvatskim sveučilištima nastavit će djelovati, prilagođavajući se novim potrebama dugoročnog djelovanja. Zajahali su tigra i neće sići. Filozofski fakulteti Zagreb, a bogami ni oni u Rijeci i Zadru, više nikada neće biti isti! A i drugi će s vremenom zamijetiti, da se nešto promijenilo.
Ministar Dragan Primorac konačno se objavio u javnosti i nešto rekao na ovu temu, prvo u intervjuu "Globusu", zatim jučer navečer na "Radiju 101". Tvrdio je kako nema pojma što ti studenti, koji su eto coppy/paste metode djelovanja iz inozemstva (gdje naravno iza studenata također "netko stoji", jer su studenti naravno generalno poznati kao maloumnici koji se ničemu ne mogu sami dosjetiti), zapravo hoće. Studenti pak svaki dan ponavljaju vrlo jednostavna dva zahtjeva, pa su ih ponovili i u dopisu rečenoj emisiji na Radiju 101:
Prvo: Kada će vlada donijeti uredbu kojom se obavezuje platiti sve školarine za sljedeću akademsku godinu 2009.10.?
Drugo: Kada će pokrenuti proceduru za izmjenu zakona kojim bi se osiguralo potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama, na način da prijedlog ide na čitanje najkasnije na prvoj jesenskoj sjednici Sabora?
Dragan Primorac jako se trudio izbjeći kontakt s tim nesretincima koji eto ne znaju što hoće, ali nije sasvim uspio. Jučer su mu napravili sačekušu nijh 20-ak nakon emisije na Stojedinici, pa se toliko zbunio da je i sam počeo vikati "Ostavka, ostavka".
Ministru se zapravo može čak i povjerovati kad kaže, da ovo ne razumije. Na jasne i glasne zahtjeve koji se tiču temeljnih vrednota, na kojima društvo počiva (političke zahtjeve u pravom smislu riječi!) naši političarci nisu navikli - kako sam jednom napisao: razotkriva se da su naši političarci idioti, u Aristotelovom smislu riječi, naime da o politici uopće ništa ne znaju reći. za sada im doduše još to prolazi, pa lebde kao baloni, kao jučer Sanader u Saboru koji na sva pitanja papagajski ponavlja "ja dobio izbore, tko vas jebe!". Dok ne puknu.
Čitam danas "poučno-zabavne novine", naslovljene "Pet do 12", koje su studenti dizajna dizajnirali imitirajući izgled novina "24 sata", tiskan je u 10.000 primjeraka pa se danas dijeli na ulicama.
Evo nekih naslova i vijesti: "Troškovi misije u Afganistanu" (250 milijuna kuna ove godine), "Hrvatska će izdvojiti čak 15 milijardi kuna da bi modernizirala vojsku", "Todorić dobio više od 125 milijuna potpore", "Nogometnim klubovima država oprašta duh od 700 milijuna kuna", "U šest dvorana za prvenstvo uloženo je 1,5 milijardi kuna"...
Peticiju za pravo na besplatno obrazovanje i dalje možete potpisati u Zagrebu na Jelačić placu, Cvjetnom trgu, Britanskom trgu, Glavnom kolodvoru i u Studentskome centru.
|
- 15:33 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
20.05.2009., srijeda
Prošlost i budućnost ekologije
31. dan blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Na portalu Alertonline počeo sam objavljivati tjednu kolumnu "Prošlost i budućnost ekologije", koja će ići redovno srijedom. Danas je objavljen uvodni, programatski tekst. Želim vas potaknuti da ga pročitate i da posjetite navedeni portal, pa prenosim ovdje samo nekoliko rečenica.
Živimo na razmeđi dvaju doba; na entropijskoj prekretnici, kako piše Jeremy Rifkin u knjizi Entropija - novi pogled na svijet, 1980. Čovječanstvo se suočava s Granicama rasta (kako glasi naslov prvoga izvještaja Rimskoga kluba, 1972. godine), suočava se s pitanjem: Idemo li u katastrofu ili u Treću revoluciju? (što je podnaslov knjige Rudija Supeka Ova jedina Zemlja, 1973).
Danas, sazrijevaju nove generacije, manje opterećene nedavnom prošlošću (koje su, recimo, sposobne organizirati tako dramatičnu i dalekosežnu društvenu akciju kao što je zaposjedanje fakulteta tijekom sada već mjesec dana, u borbi za socijalnu pravdu), pa bi im, možda, uz globalna razmatranja o duhovnom i aktivističkom nasljeđu koje preuzimaju i fragmenti moji osobnih iskustava i promišljanja mogli biti zanimljivi.
Treba nam sada sagledavanje: odakle smo krenuli, kojim smo se putem kretali, gdje stojimo, kamo idemo. Neka historija opet pokuša biti učiteljica života: kritički pogled u prošlost koji omogućava sagledavanje sadašnjosti i djelovanje za budućnost. Koja je to "vijest" koju nam po-vijest ekologije prenosi iz prošlosti, kroz sadašnjost, za budućnost?
Slijedeći tjedan pisat ću o bioraznolikosti.
|
- 16:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.05.2009., ponedjeljak
Rezultati Zelene liste na izborima
29. dan blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Lokalni su izbori iza nas. Očekuje nas još drugi krug izbora za gradonačelnike, načelnike i župane, tamo gdje to nije riješeno jučer. Navodim rezultate koje je na izborima postigla Zelena lista.
Na nivou županije, istakli smo svoje liste u tri županije i u gradu Zagrebu. U Sisačko-moslavačkoj županiji nastupili smo u koaliciji sa Strankom umirovljenika , drugdje samostalno.
Rezultati u Zagrebu
Na izborima za Gradsku skupštinu grada Zagreba, Zelena lista osvojila je 8.156 glasova (2,8%), što je više nego trostruko više nego prije četiri godine. U tom odnosu, ovaj je rezultat lijep uspjeh. Smatram međutim da smo dobrom strategijom i s više brige za osmišljeni marketing mogli biti bolji. Mislim da smo kaotičnim djelovanjem od jeseni prošle godine bitno pogoršali svoje šanse, umjesto da sustavno gradimo na napretku, koji smo bili ostvarili u razdoblju nakon izbora za Sabor 2007.. Ipak, to jest napredak i ohrabrenje za dalji rad, pogotovo uzevši u obzir dobre rezultate izbora za vijeća četvrti.
Kao kandidata za gradonačelnika podržali smo Josipa Kregara. Podržat ćemo ga, naravno, i u drugom krugu. Iako osobno i ja Kregara podržavam, smatram da je bila greška dati mu podršku kao stranka, jer smo time sebe stavili u drugi plan u odnosu na nezavisnu listu Velimira Sriće, koju je podržavao Kregar. Inače, na toj listi u Gradsku skupštinu ulazi Vera Petrinjak-Šimek, aktivistica Zelene akcije, poznata u javnosti po istupima u okviru kampanje za spas CVjetnoga trga. Ona je i nažalost bivša članica Zelene liste.
Istovremeno su održani izbori za vijeća gradskih četvrti. Od 17 četvrti, Zelena lista je istakla svoje liste u 12 (prije četiri godine - samo u pet). Rezultati su odlični: samo u Podljemenu nismo prešli izborni prag od pet posto - točno kao i prije četiri godine - ta je četvrt ostala "ukleta" za nas! U tri četvrti smo po broju glasova na trećem mjestu - odmah iza dvije dominantne koalicije, HDZ-ove i SDP-ove.
Donji grad 11,2% (4. mj)
Gornja Dubrava 8,3% (5. mj)
Gornji grad - Medveščak 8,8% (6. mj.)
Maksimir 6,1% (6. mj.)
Novi Zagreb - Istok 10,1% (3. mj.)
Peščenica - Žitnjak 7,0% (4. mj.)
Podsljeme 4,2% (7. mj.)
Podsused - Vrapče 6,4% (6. mj.)
Stenjevec 7,9% (3. mj.)
Trešnjevka - Sjever 9,4% (3. mj.)
Trešnjevka - Jug 8,2% (4. mj)
Trnje 5,0% (6 mj.)
Ako se ne varam (nemam sada vremena točno računati) u dve ili tri četvriti ćemo imati po dvoje vijećnika, a u osam ili devet po jednog ili jednu - tj. ukupno 13 ili 14, nasuprot 5 koliko smo osvojili prije četiri godine. Sveukupno, gledajući mandate u vijećima četvrti u Zagrebu, bit ćemo (ne računajući razne nezavisne) četvrta snaga, malo iza HNS-a.
U četvrti Gornji grad - Medveščak, gdje su naši vijećnici u ove četiri godine bili vro aktivni, osvojili smo međutim manje glasova nego prije četiri godine, kad smo imali 11% i dvoje vijećnika. Neobično je i to da smo podjednake rezultate postigli u nekim četvrtima gdje još prije mjeseca dana nismo imali takoreći ni članova, a kamoli aktivnosti, kao i u četvrtima gdje smo godinama prisutni i aktivni.
Ostali razultati Zelene liste
Van Zagreba, osvojili smo (ponovno) jedan mandat na Šolti. Jedan mandat osvojili smo u Dugoj Resi. U Vojniću smo prešli prag, ali ipak ne osvajamo mandat. Koalicija sa Strankom umirovljenika osvojila je jedan mandat u Sisku. Blizu osvajanja mandata bili smo u Karlovačkoj i u Sisačko-moslavačkoj županiji. Sve u svemu, rezultati su slabiji od očekivanih. Mislim da je to posljedica grešaka koje su bile jasno vidljive prošle jeseni, ali na čijem se uklanjanju nije ili se slabo radilo.
Karlovačka županija:
Kandidat Zelene liste za župana Vladimir Peršin dobio je 6,0%.
Lista za županijsku skupštinu dobila je 4,0%
Grad Karlovac: 3,0%.
Duga Resa: 5,8%
Ozalj: 1,9%
Vojnić: 5,7%
Sisačko-moslavačka županija:
koalicija Stranke umirovljenika i Zelene liste dobila je 4,2%.
Grad Sisak: SU i Zelena lista 6,0%.
Varaždinska županija: 2,2%
Grad Varaždin: 2,0%
Šolta: 9,2%
Vis: 4,0%
Zadar 2,8%
Petrovsko: ?
|
- 14:45 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
15.05.2009., petak
Zelena lista pred vratima Gradske skupštine
26. dan blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu!
Danas (kroz sat vremena) imam predavanje na temu "Bilješke o društvenim pokretima u Hrvatskoj i Jugoslaviji 1971.-2009."
Inače, današnji Jutarnji objavljuje rezultate posljednje ankete javnoga mnjenja pred izbore u četiri velika grada. U Zagrebu, Josip Kregar kao kandidat za gradonačelnika treba svaku podršku, koju može dobiti. Kod glasanja za liste za Gradsku skupštinu, pak, prvi put se među izglednima pojavljuje i Zelena lista sa 3,5 posto glasova! Dakle, vrijedi na izbore izači i svoj glas dati pravima!
Da dodam: Meni draga Akcija mladih u Rijeci dobiva 8 posto, a u Splitu 6,5 posto.
|
- 14:11 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
13.05.2009., srijeda
24. dan blokade!
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu traje 24. dan blokade. U Zadru je došlo do udara na studente u ime autonomije sveučilišta ili tako nečeg - neću sad o tome, jer nemam dovoljno informacija. Blokada je u tijeku na nekoliko drugih fakulteta. Studentski prosvjedi događaju se širom Europe - danas su započeli u 11 gradova u Bavarskoj.
Pokušaj zagrebačkog rektora da osigura provođenje nastave na "alternativnim" lokacijama, u ime navodnih nezadovoljnih studentkih masa, slavno je propao - zahvaljujući bojkotu kako nastavnika fakulteta, tako i velike većine studenata. Muljanje sa "osnivanjem radnih grupa" koje bi pripremile nekakve promjene pravilnika je naravno sirovi pokušaj prevare: ma gle, oni su eto već imenovali studente, koji bi u toj grupi trebali biti!
Danas nastavnici štrajkaju, međutim, upravo se čekaju vijesti da li su sindikati javnih službi postigli dogovor s Vladom. Studenti, međutim, traže puno više: ne u novcu! Bila bi sića da se radi samo o 500 milijuna kuna više iz državnog proračuna: oni udaraju u srce modernog neoliberalnog globaliziranog kapitalističkog sustava. I toga su od početka jasno svjesni.
|
- 16:45 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.05.2009., ponedjeljak
Studentski plenum kao "kolektivni intelektualac"
Dok čekamo što će odlučiti nastavnici Filozofskog fakulteta o pozivu/naredbi da održavaju nastavu na "alternativnim" lokacijama širom Zagreba, listam svoje bilješke prethodnih dana pa evo da nešto od toga, što mi u glavi vrije, podijelim s vama.
Prisustvovao sam više puta Plenumu, pa se nekoliko puta, kratko, i javio za riječ i dao maleni prilog raspravi. Neki su se okolo, koji me poznaju i znaju da nisam ni student ni profesor, pitaju pa kako je to moguće? Pravilo je od prvoga dana, i svakome dostubno - svatko tko je zainteresiran može doći na plenum, može sudjelovati u raspravi i u glasovanju. Doslovnce: svatko! Neki dan je posebno napomenuto da to vrijedi i za prisutne žbire, koji svakako ima. Neodrživo? Pa ipak, funkcionira. Relno, samo mali broj ljudi van Fakulteta to iskorištava. Mogao bi doći recimo i Ivan Zvonimir Čičak, i dobio bi riječ. (Svatko, također, može preko cijeloga dana predlagati točke dnevnoga reda za večernji plenum.) Mogao bi predložiti da se blokada prekine, i o tome bi se uredno, kao o svakom drugom prijedlogu, glasovalo.
Energija ne splašnjava. Dvorana D-VII, u kojoj se održavaju plenumi, u subotu je recimo bila tek malo manje prepuna nego uobičajeno: oko 500 ljudi, sva sjedaća mjesta zauzeta, ljudi stoje sa strane ili sjede na podu. Diskusije su žive, ali i neobično konstruktivne, sjednice traju više od tri sata ali na kraju je tek malo manje ljudi nego na početku. Desetine ljudi sudjeluju u diskusiji, "odradi" se bar deset glasovanja. Ima naravno rasplinjavanja, ima onih koji govore predugo ili skrenu s teme (ali više zbog nedostatka govorničkog iskustva nego zbog neiživljenog samoljublja, koje dominira recimo na sjednicama Kokošinjca, pardon, Sabora), ima ponekad konfuzije, ali sve se vrati u normalan tijek, nitko ne viče na druge, pljeskom bivaju nagrađeni i oni koji zastupaju manjinski stav ako ga valjano brane.
Filozofski fakultet ima stotine ljudi koji stalno aktivno i intenzivno sudjeluju u svim zbivanjima (što naravno ne znači, kako oponenti pokušavaju prikazati, da su svi ostali protiv blokade; nisu - jer dovoljno bi bilo da ih dovoljno dođe na Plenum i izglasaju prekid; ali prirodno je, da većina ne može stalno slijediti temop) - kvalitetu (a ne puku kvalitetu) koju neki drugi fakulteti, koji su kraće vrijeme ustrajali u blokadi, nisu imali, jer nekoliko desetaka ljudi nije bilo dovoljno - umore se.
Ljudi prate, sudjeluju. Osjećaju, da sudjeluju u nečem većem, od njih samih. I to nije totalitarna iluzija - o sasvim se drugačijoj, istinskoj kvaliteti tu radi. (Plenum je središna točka događanja koja teku stalno po cijelom Fakultetu - održava duh zajedništva, osnažuje sve sudionike - no nije jedini. A valja primjetiti da u tri tjedna nije bilo nijednog incidenta: nitko nije zapalio cigaretu, nitko se nije napio ili napušio, nitko nije vikao, nije došlo ni do kakvog naguravanja ili čak tuče, redari su sve rješavali tek uljudnim riječima, molbama.)
Ovo je kolektivna kreativnost, gdje se prilozi pojedinaca pletu u mrežu, stvarajući novu kvalitetu - kolektiv bez "kolektivizma", kreativni tim: svi su zajedno pametniji nego svako pojedinačno (pa čak i više nego što bi bila prosta suma njihovih pojedinačnih pameti) - i u tome je njihova snaga i značaj: ako slušate pojedinačne studente to nećete uočiti. Nema šanse da to shvatite putem medija, čak i ako naprosto gledate video zapis: ne možete osjetiti atmosferu - a treba obrazovanje da se uoči srž procesa koji se pred vašim očima zbiva, čak i ako plenumu prisustvujete. Čak i kad iznose suprutna mišljenja, sudionici ne vode puki rat riječima na kakav smo navikli, kada unaprijed znamo da će svatko ostati na svojoj prvotnoj poziciji i da će tek mehanička većina prevladati: stvara se "kolektivni um", netko iznese prijedlog, drugi ga nadopuni, treći promijeni, četvrti se usprotivi ukazujući na neki novi moment... Svi zajednički rade na traganju za najboljim rješenjem. Vrlina je procesa također da se skretanja i ometanja autonomno odbacuju: rijetko ćete vidjeti na nekom političkom skupu (naravno - ovo jeste politički skup, kako pisah u članku "Hrvatski su političari idioti", iako nije stranački) da se ljudi tako disciplinirano drže teme! Kad netko skrene, slijedeći govornik rijetko nasjeda na skretanje diskusije na stvari koje nisu na dnevnom redu - brzo se tok diskusije vraća u maticu. To nije zasjedanje (predstavničkog) parlamenta, nego slobodarskog kolektiva.
Nije to uočio, recimo, profesor Žarko Puhovski, koji je nesumnjivo pametniji od svih sudionika plenuma (i od velike većine svih ostalih ljudi, uključivo svoje kolege profesore), koji je prvih dana objašnjavao kako plenum nije "demokratski" - i kako je logički pogrešno reći da se traži "besplatno studiranje" jer ono naravno uvijek mora biti plaćeno, samo je pitanje tko plaća (na što, recimo, u svoje dve posljednje kolumne u Večernjem listu upozorava i Borislav Škegro - koji dobro zna što govori kad citira da "nema besplatnog ručka", jer posljedice gargantuovskog apetita njegove bande lopovske iz "pretvorbe vlasništva" svi mi danas plaćamo) - što je naravno posve točno, ali ovo je politička borba a ne formalna logika. (Ja sam se, rekoh, javljao rijetko i govorio kratko. Često bih osjetio impuls da se umiješam u diskusiju, jer sigurno mogu artikulirati mnoge misli znatno bolje nego što to prosječni student može - ali oni ipak, zajednički, obično to već znaju: proces je pametniji od sudionika).
Rad plenuma jest način, da se konstituira ono, što zovemo "demos" (jer on nije dan sam po sebi kao puka suma individua). Puhovski je recimo rekao i to da bi studenti trebali prosvjedovati protiv same "bolonje", koja univerzitet svodi na "školicu", slično onome što se događalo 1980-ih kada je Stipe Šuvar podređivao školstvo "udruženom radu" (a latentno je to, u sukobu koji tadašnji sustav, zapao u blokadu društvenih potencijala, nije znao čak ni artikulirati a kamoli riješiti: udruženom kapitalu - što se danas "globalizacijski" radi preko GATS-a). No, studenti su krenuli tako, da su vraga za rep povuikli - zapravo, nekoliko vragova odjednom. Na svakodnevnim predavanjima, tribinama i radnim grupama, koje se na Fakultetu odvijaju, mnoge se nove ideje i uvidi razvijaju. "Neshvatljivo je kako se učmala atmosfera na Fakultetu promijenila, kako je sve živnulo", rekao mi je jedan nastavnik fakulteta kad smo odlazili s plenuma - on, mlađi, na neki koncert, ja doma.
Takvo kolektivno nekolektivističko stvaralaštvo teško je shvatiti - i teško je, kako rekoh, čak i uočiti - našim mozgovima, učahurenim u a) europskim, b) balkanskim tradicijama. (Prema onome što sam čitao, sličan je proces donošenja odluka na sastancima lokalnih organizacija zapatista u Chiapasu.) Osobito je shvatljivo da to ni naslutiti ne može samoljubivi i medioljubivi Ivan Zvonimir Čičak (koji je s Puhovskim godinama surađivao u HHO - i koji ima neporecivu zaslugu što HHO uopće postoji!), za kojeg sam već pisao kako se "očešao" o studente u svojoj kolumni u Jutarnjem listu prošle subote (2. svibnja), a sada je i u naslov stavio svoju poruku: "Imitatori narančaste revolucije doživjeli ste ćorak". (Narančasta revolucija - misli na Ukrajinu - jedna posebno zanimljiva tema.) U njegovom slučaju, naprosto, riječ je o narcizmu: ne samo o tome da on i "njegova" 1971. neminovno počinju biti potiskivani u drugi plan i novim će generacijama 2009. a ne 1971. biti "referenca" za studentski aktivizam, nego i zbog načela, koje kao "bogomdani" lider ne može shvatiti ni prijavtiti, da lidera nema. (Da, svjedočim s lica mjesta: uistinu ih nema, iako naravno ima pojedinaca, kako rekoh, aktivnijih od drugih.)
Čičak se zalaufao i ne zna stati: "Studentski pokret u kojem nema studenta pojedinca je kolektivistički i u svojoj intenciji teži totalitarizmu" a njime, naravno, usprkos tome što svakoga tko na plenumu govori svi vide (i odgovarajući su ih organi vlasti, ako išta vrijede, uredno registrirali), upravljaju "ljudi iz sjene". Studenti su "kolektivistička anonimna masa", piše Čičak, "no njihove stavove ipak artikuliraju Kapović, Srećko Horvat i neki drugi profesorčići, podjednako lijevi i desni" (to su "crveno-crni revolucionarci", piše malo kasnije - koji su pak i ove prosvjede, pa onda štrajk javnih službi, fino tempirali pred lokalne izbore da ruše HDZ - prošli je tjedan pisao da se radi o "asistentićima" kojima jednako smetaju i HDZ i SDP). Čičak ne razumije da mediji ovaj proces ne odlikuju, da se artikulacija vrši na plenumu (jedna metodološka inovacija, zahvaljujući modernoj tehnologiji: zapisnik se radi kontinuirano na plenumu, svi projektirano na zid mogu vidjeti što zapisničar piše), a ne kod Stankovića u "Nedjeljom u 2".
Naravno da mu nije palo napamet da ovih dana do FF došeće i da prelista dnevni bilten "Skripta" i druge materijale, odnosno posjeti blog slobodnifilozofski.blog.hr. Buni se, da je "nedemokratski i antislobodarski" da se na Plenumu ne dozvoljava prisustvo novinarima (naravno - faktički mogu doći kao obični građani, ako se ne ističu, samo sjede i šute - i ja, najzad, povremeno radim kao novinar). Međutim, kao funkcionari medijskog pogona, pak, oni su predtavnici jedne druge, heteronomne logike i kao takvi smetaju. A tiskovne se konferencije održavaju svaki dan, kopira se bilten, svatko može doći i povesti razgovor.
|
- 13:35 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Studenti: 22. dan blokade - bit će sigurno bar 28!
22. dan blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu - ušli smo u četvrti tjedan! U ovom tjednu - sveučilišni nastavnici idu u štrajk!
Održane su konzultacije sa predstavnicima sindikata javnih službi. Studenti će sudjelovati u prosvjednom skupu u subotu.
Kroz 20 minuta počinje sastanak nastavnika i nastavnica Filozofskog fakulteta na temu plana o "dislociranoj nastavi". Citiram iz poziva na sastanak:
Nakon niza pregovora u kojima nismo sudjelovali i odluka na koje nismo mogli utjecati, dodijeljena nam je uloga pukih izvršitelja. U dekanovu dopisu, upućenom 9. svibnja, nedvosmisleno stoji: „Radna je obveza nastavnika da održe nastavu bez obzira na broj prisutnih studenata“. Nastavnice i nastavnici Filozofskog fakulteta pretvoreni su tako u represivnu snagu sistema i moraju po svaku cijenu održati privid njegova funkcioniranja (...) Stoga je naš položaj posve podudaran s položajem studenata u blokadi: njima već danima nitko ne odgovara na zahtjeve što su ih uputili, a nas nitko ne pita odnosno nitko nas ne uključuje u proces odlučivanja. U konačnici dijelimo istu sistemsku poruku, naime, onu da nam je mjesto u učionicama, a da se dogovori odvijaju i rješenja donose bez našeg sudjelovanja.
Čitamo se još na tu temu!
|
- 11:47 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
08.05.2009., petak
Studenti stoje uspravno: 136 nastavnika potpisalo podršku!
Devetnaesti je dan blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U trenutku kad su se protivvnici nadali da su ih žestoko pritisli, pokazali su svoju snagu - snagu demokracije, organizacije i vizije - i uzvratili udarac!
Dvorana D-7 i dalje je puta svake večeri, sa 700 do 800 studenata i studentica koji o svemu otvoreno diskutiraju i odlučuju. Iz izvještaja s jučerašnjeg plenuma: Plenum je žarkim pljeskom pozdravio undercover predstavnike Ministarstva i tajnih službi. Plenum je, također pljeskom, čestitao rođendan sijedom gospodinu koji radi dokumentarnu radio-dramu o plenumu. Pravo glasa na našem plenumu i dalje imaju svi zainteresirani (pa tako i gore spomenuti undercover agenti).
Današnja vijest:
Razočaravajući postupak Vijeća Filozofskog fakulteta kojim je povučena prethodno dana podrška studentskoj inicijativi postao je povodom agresivnoj medijskoj diskvalifikaciji studentske inicijative u obranu prava na besplatno obrazovanje. Sveprisutna formula glasila je "studenti izgubili i podršku vlastitih profesora".
Jučerašnje Otvoreno pismo potpore profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu ciljevima i metodama borbe za pravo na besplatno obrazovanje koje ćemo vam pročitati u sklopu današnje konferencije za novinare ponovno dovodi u pitanje nametnutu sliku o usamljenim i samovoljnim studentskim avanturistima. Otvoreno pismo predstavlja čin prihvaćanja političke i intelektualne odgovornosti onih koji su ga potpisali. Do sinoćnjeg plenuma potpisalo ga je 136 nastavnika i djelatnika Filozofskog fakulteta, 52 djelatnika drugih fakulteta i znanstvenih instituta te 71 osoba iz kulturnog i javnog života. Pozdravljamo ga kao čin aktivne solidarizacije i ustrajavanja u borbi za javni interes.
Program se odvija, radne grupe i dalje rade. Razni drugi fakulteti u Zagrebu i drugim gradovima i dalje su u blokadi. Studenti su prije četiri dana formulirali svoje minimalne uvjete za prekid blokade, i pri njima ostaju:
1. uredba kojom se nadležni obavezuju platiti sve školarine za akademsku godinu 2009./10.
2. pokretanje procedure za izmjenu zakona kojim bi se osiguralo potpuno javno financiranje visokoškolskog obrazovanja na svim razinama, na način da prijedlog ide na čitanje najkasnije na prvoj jesenskoj sjednici Sabora. Tražimo hitno formiranje radne skupine za izradu zakona u kojoj će sudjelovati i predstavnici fakultetâ. Nacrt zakona mora biti upućen na očitovanje znanstvenim i akademskim institucijama.
Koristio sam žestoke riječi u svojim posljednjim napisima, u kojima "u hodu" analiziram događaje: revolucija, klasna borba. Ne treba krivo shvatiti: kako sam upozorio na početku, ovo nije revolucija tipa "juriša na zimski dvoraci": najzad, kako vidimo, sama forma - zaposjedanje, jednostavno isticanje činjenice svojeg postojanja kao autonomnih individua i zajednice - radikalno je različita od juriša. Ne treba jurišati; dovoljno je ustati, i uspravno hodati (Ernst Bloch).
Kratka natuknica za razjašnjenje mojih teorijskih koncepcija: marksovi duhovi kruže okolo - ali ima ih raznih, ne samo jedan. Marksizam ima snagu uvida ali i ozbiljne unutrašnje nedostatke vizije. Marksova misao i dalje je nezaobilazno i nezamjenjivo oruđe analize ali ne i prognoze, dijagnoze ali ne i terapcije.
S druge je strane inspirativan anarhizam, koji je prisutan u Hrvatskoj poslednjih petnaestak godina kroz razne grupe (od "Zagrebačkog anarho-pacifističkog pokreta" čijem sam stvaranju svjedočio u "Antiratnoj kampanji", koji je nažalost kasnije izbacio pacifizam iz naziva, do današnjih desetak aktivnih grupa) i snažnu izdavačku djelatnost (deseci knjiga, brošure, časopisi, leci, mrežna sjedišta). Osnovna idejna inspiracija danas pobunjenih studenata dolazi upravo iz anarhizma. Posljednji broj časopisa Ispod pločnika govori upravo o temi "Anarhizam i obrazovanje". Osobno, izjašnjavam se kao slobodar odnosno "liberter", termin blizak anarhizmu.
|
- 15:34 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
07.05.2009., četvrtak
Radnici i seljaci uz studente: na djelu je klasna borba!
Domet studentske pobune, kako su lucidniji komentatori zapazili, znatno je širi od neposrednih zahtjeva koji studenti iznose - a koji se mogu svesti na to da se iz proračuna osiguraju dodatna sredstava za financiranje visokog obrazovanja, relativno skromna s obzirom na ukupni iznos proračuna. Jedna od bitnih novosti jest znatno zaoštreniji politički diskurs, koji su već na početku promovirali studenti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. U FAQ o prosvjedu, napisali su između ostaloga: "Ova je situacija samo odraz šireg društvenog problema u kojem ljudi i njihova znanja i usluge bivaju svedeni isključivo na funkciju robe." Pitanje o izvorima financiranja (s obzirom da je eto u cijelom svijetu financijska kriza) vodi na maksimalno zaoštravaje idejne pozicije: "Burze su krahirale zbog neoliberalne kapitalističke doktrine koja propagira nedodirljvisot privatnog biznisa kojemu je osnovni cilj maksimalizacija profita." Direktnu poveznicu daje naslov predavanja, koje je u "alternativnom" obrazovnom programu održano 24. travnja: "GATS i globalno rezanje izdvajanja za javnu službu" (GATS je "General Agreement on Trade in Services", koji je Hrvatska potpisala 2000. godine i Sabor to ratificirao, a da dokument ni tada, ni do danas nije preveden na hrvatski! Eto nam hrvatskog suvereniteta i borbe za jezik!)
Istovremeno, svoju idejnu poziciju artikuliraju i zaoštravaju i sindikati, među njima i onaj, u kojem sudjeluju njihovi nastavnici. Na taj način, konačno se hrvatsko društvo ponovo uključuje u svjetske trendove, umjesto dvadesetgodišnjeg prevladavajućeg autizma.
Sindikati u zdravstvu, školstvu, znanosti, socijalnoj skrbi i kulturi svoje su namjere objasnili u biltenu "Glasnik", koji je dijeljen članstvu kao podloga za ovih dana proveden referendum. Početak žešćih sindikalnih aktivnosti planiran je u tjednu od 11. do 17. svibnja, u vrijeme kada odluka o smanjivanju plaća stupa na snagu. Dakako da su oni svjesni da je to tjedan pred lokalne izbore, ali to nije njihov problem.
Pod naslovom "Otpor besmislu i otimanju" pišu o smanjivanju osnovice za plaće od 6%: "U takvoj odluci Vlade sve je apsurdno. Ona je samo nastavak dugogodišnjeg nasilja Države nad (...) radom."
Upozoravaju članove sindikata: "Na Zapadu milijuni ljudi izađu na ulice zbog 2% plaće znajući da ako jednom popuste pohlepa poslodavata tu neće stati."
Socijalna kritika, osim na Državu kao takvu, usmjerena je na sustav privilegija, nepotizma i korupcije - sustav "pajdaštva", koji nije naprosto "nasljeđe komunizma" nego je i srž suvremenog globalnog kapitalističkog sustava (crony capitalism): "Vlada je odlučila ne dirati socijalna davanja onih koji po njih dolaze u Mercedes,u poljoprivrednike koji ne obrađuju zemlju za koju su dobili subvencije, privilegirane mirovine, lažne branitelje, interese regija u kojima očekuje izbornu pobjedu. Odlučila je ne dirati utjecajne firme mobilne telefonije, odlučila je ne opterećivati bogataše."
U tome, naravno, ključnu ulogu imaju menadžeri - stalež koji se osamostalio u dominantnu klasu u suvremenom kapitalizmu (napominju da se "u svijetu ovih mjeseci pieš veoma mnogo o fatamorganama menadžerske profesije.") "Vlada naravno nema snage kontrolirati menadžerske plaće. Menadžeri se silno uzrujavaju na spomen smanjenja nihovih plaća, a istovremeno najžešće zagovaraju smanjenje naših plaća." Menadžeri "primaju bezobzirno visoka primanja mimo ikakve veze s rezultatima jihova rada (..) legalno otimaju novostvorenu vrijednost u društvu."
Direktna usporedba vladinih mjera uzimanja i davanja jasno potvrđuje o čemu se radi: "Našu otetu povišicu Vlada namjerava plasirati u izvozne poticaje i pomoći poduzetnicima. Šokantno je da taj novac ide bespovratno. To znači da svi mi kao porezni obvezncii pomažemo privatnim poduzetnicima da prežive krizu, a kada se iz nje izvuku i počnu ostvarivati profite onda taj novac neće vratiti učitelju već će kupovati jahte i majbahe."
Sindikati su jasno imenovali, o čemu se tu radi: ne samo o "nepravdi i manipulaciji" - na djelu je klasna borba. Kapitalisti su, napadajući radnike u javnim službama, od Marxa prihvatili podjelu na "bazu i nadgradnju", gledajuć rad učitelja itd. samo kao trošak, ali "ne znaju za temeljno proturječje kapitalizma o kojem danas burji cijela Amerika: da je proizvodnja društvena, a prisvajanje privatno." Dakle: "Sve ovo što se događa (...) nije ništa drugo nego čisti oblik klasne borbe rada i kapitala."
Može se konačno, u tom kontekstu spomenuti i dolazak zastupnika ekološke (organske) poljoprivrede Željka Mavrovića na čelo Hrvatskoga seljačkoga saveza, te njegov nedavni žestoki istup protiv pokušaja da se hrvatskim seljacima i građanima podvale tehnologiju GMO, bezočno lažući kako su genetski modificirani organizmi spojivi s ekološkog poljoprivredom. Tako se Mavrović promovirao kao hrvatski Jose Bove: protivnik moćnih multinacionalnih kompanija, koje nameću "sjeme uništenja" protivno elementarnim interesima očuvanja prirodne ravnoteže, nacionalne nezavisnosti malih zemalja - i klasnim interesima seljaštva.
Studenti, radnici javnih službi i poljoprivrednici - napravili su korak naprijed od autističke fokusiranosti samo na svoje parcijalne i neposredne probleme, sagledavajući širu cjelinu u kojoj djeluju, u kojoj upitna logika djelovanja cijeloga sustava generira ključne probleme u podsustavima.
|
- 12:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.05.2009., srijeda
Studentski prosvjed razotkriva: naši su političari idioti!
17l. je dan blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Jučer sam na brzinu napisao jedan kratki komentar povodom studentske blokade fakulteta, odnosno pisanja Ivana Zvonimira Čička na tu temu. Da slučajno netko ne bi krivo shvatio: naravno da sam bio ironičan - činjenica je, pouzdano, da nitko ne stoji "iza" pobunjenih studenata, osim studenata. Svi mi, koji ovako ili onako dajemo podršku, stari aktivisti, profesori, "asistenti s kozjim bradicama", zaista smo samo manje ili više aktivni navijači, ponekad nešto pomognemo ali ovo je istinski spontan, autohton "pokret odozdo" - pokret bazične (grassroots, basis) demokracije ne samo po obliku (plenumi, radne grupe, otvorenost rada, neisticanje lidera), nego i po sadržaju (grupa državljana koji su se samostalno, mimo formalnih političkih i društvenih struktura, okupili i zastupaju svoj interes, koji je evidentno i opći društveni interese - nešto od interesa za cijelu zajednicu, dakle jedno političko pitanje.
Pisao sam već o tome, istakao u svojim predavanjima proteklih nekoliko dana na Filozofskom i na Arhitektonskom fakultetu u blokadi, pa ću i ponoviti: pojmu politika traba vratiti njegovo časno značenje: zalaganje za stvar "polisa", za zajednicu - za javno dobro, za opće dobro. Tko se ne bavi politikom u tom smislu, po Aristotelovoj je definiciji - idiot (onaj koji je nesposoban za život u zajednici). Vrlo je loše, podcjenjivanje samih sebe i voda na mlin profesionalnih političara kad sudionici društvenih pokreta i građanskih inicijativa, izlazeći u javnost s evidentno političkim zahtjevima, istovremeno trvde kako se oni "ne žele baviti politikom". Politikom se svi kao državljani trabamo baviti, svaki naš apel na širu zajednicu jest politički čin - ono pak, čime se bave političari jest političarenje, ili obično politikantstvo. Oni se bave svojim bijednim igricama u borbi za moć i vlast, u borbi za slast i mast.
Najsmrdljivije je kad sami političari viču "nemojmo politizirati!", jer naime, na taj način žele reći da je bavljenje politikom, i pravo na slasti i masti koje tome slijede, rezervirano za oligarhijsku kastu "političara" koji su "bogomdani" da u naše ime odlučuju - a da o istinski političkom uopće ništa ne znaju reći - ništa sadržajno o problemima koji nas muče, samo lupaju praznu slamu. Pa se onda, jer im je zbog prozirnosti ispraznog trabunjanja ugrožen legitimitet, cendrajući skrivaju pod kute većih i moćnijih od sebe - Europske unije, MMF-a, NATO-a isl..
Studentski je prosvjed - odlučni korak ka uvođenju političkog diskursa u Hrvatskoj., nasuprot političarskom davljenju i politikantskoj manipulaciji. Smušene reakcije vlasti posjednjih dana, njihova nesposobnost da neki stav (pa makar i studentima protivan!) jasno artikuliraju (pogledajte kako ih studenti razotkrivaju u današnjoj izjavi za medije, te jučerašnje Otvoreno pismo javnosti) , pokazuju njihovo totalno nesnalaženje, nemuštost, nijemost - nesposobnost da se o istinskim pitanjima govori - razotkrivaju svu suvremenu hrvatsku tragediju: naši su političari idioti!
|
- 15:59 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.05.2009., utorak
Kako me je razotkrio Ivan Zvonimir Čičak :)
U subotu sam držao predavanje na filozofskom fakultetu pod naslovom "Kako koristiti medije u javnom zagovaranju", a danas, na zamolbu nekoliko tamošnjih studenata i studentica, i na Arhitektonskom fakultetu - oba zauzeta, oba na kojima postoji prilično intenzivan samoorganizirani život i samoobrazovanje. (Istakao sam, između ostaloga, da "obrazovanje" nije samosticanje znanja i vještina za snalaženje na tržištu rada, nego sticanje "obraza", tj. časti, integrireta, osjećaja društvene odgovornosti - potrebe da se založiš za pravdu). Pa se nadam, da će u daljem "rvanju" s medijima od mojega iskustva, staloženog kroz 25 godina "s obje strane mikrofona" (jer bio sam i jesam kako aktivist, tako i novinar), imati neke koristi.
Potaknulo me to da sustvnije pratim što mediji pišu, javljaju i komentiraju o studentskom prosvjedu. Da sad ne davim naveliko, samo jedan detalj, koji me je nasmijao zbog totalnog nerazumijevanja, i zbog žuči ostarjelog nekadašnjeg revolucionara.
Naime, U svojoj redovnoj kolumni (dnevniku) "Dnevnik s margine" u Jutarnjem listu, u subotu 2. svibnja, piše Ivan Zvonimir Čičak pod naslovom "Povratak osme ofanzive". Strašno ga je iritirao govor predsjednika Mesića u Jasenovcu, pa o njemu piše pod nedjeljom, pa onda opet pod četvrtkom. A između toga, očito ponesen antikomunističkom duhom, "opatrnuo" je i studente. Sjevnulo mu, je izgleda, tko zapravo stoji iza njih, što tjedan dana ranije, kad je objavio poseban komentar o tome s nostalgičnim reminiscencijama na 1971., izgleda još nije bio svjestan.
Počinje s time, kako nije u redi bilo kakva represija protiv studenata. "Svaka represija, a pogotovo policijska, od slučajnih 'pobunjenika' stvara heroje koji potom u vlastitoj gorčini postaju sjeme nove pobune." Hmmm... nešto autobiografski? :) Samo... slučajni, pa još u navodnicima? E, evo pšto slijedi:
"To je ono što priželjkuju manipulatori iz sjenne, asistentići s kozjim bradicama, koji priželjkuju novu hrvatsku inačicu 'narandžaste revolucije'. Svatko tko iole prati društena događanja u nas vidjet će da se ista eimna vrte oko potpisivanja peticije za NATO (valjda: ' protiv NATO', odnosno za referendum - op. Z.O.), pozia na prvosvibanjski prosvjed, ili pak studentskih nemira. riječ je oorganiziranoj grupi koja (zlo)upotrebljava studente radi postizanja vlastitih političkih ciljeva. Oni jednostavno žele destabilizirati Hrvatsku, a podjednako im smetaju i HDZ i SDP."
Pokorno javljam; kaj je - je, taj sam! :) Mada je pod "asistent sa kozjom bradicom" zapravo vjerojatno imao u vidu Matu Kapovića - ali bili sm obojica i na anti-nato prosvjedu prije mjesec dana, i u još par prilika.
I je, smetaju mi i HDZ i SDP podjednako! A ima nas takvih...
|
- 17:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|