Domet studentske pobune, kako su lucidniji komentatori zapazili, znatno je širi od neposrednih zahtjeva koji studenti iznose - a koji se mogu svesti na to da se iz proračuna osiguraju dodatna sredstava za financiranje visokog obrazovanja, relativno skromna s obzirom na ukupni iznos proračuna. Jedna od bitnih novosti jest znatno zaoštreniji politički diskurs, koji su već na početku promovirali studenti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. U FAQ o prosvjedu, napisali su između ostaloga: "Ova je situacija samo odraz šireg društvenog problema u kojem ljudi i njihova znanja i usluge bivaju svedeni isključivo na funkciju robe." Pitanje o izvorima financiranja (s obzirom da je eto u cijelom svijetu financijska kriza) vodi na maksimalno zaoštravaje idejne pozicije: "Burze su krahirale zbog neoliberalne kapitalističke doktrine koja propagira nedodirljvisot privatnog biznisa kojemu je osnovni cilj maksimalizacija profita." Direktnu poveznicu daje naslov predavanja, koje je u "alternativnom" obrazovnom programu održano 24. travnja: "GATS i globalno rezanje izdvajanja za javnu službu" (GATS je "General Agreement on Trade in Services", koji je Hrvatska potpisala 2000. godine i Sabor to ratificirao, a da dokument ni tada, ni do danas nije preveden na hrvatski! Eto nam hrvatskog suvereniteta i borbe za jezik!)
Istovremeno, svoju idejnu poziciju artikuliraju i zaoštravaju i sindikati, među njima i onaj, u kojem sudjeluju njihovi nastavnici. Na taj način, konačno se hrvatsko društvo ponovo uključuje u svjetske trendove, umjesto dvadesetgodišnjeg prevladavajućeg autizma.
Sindikati u zdravstvu, školstvu, znanosti, socijalnoj skrbi i kulturi svoje su namjere objasnili u biltenu "Glasnik", koji je dijeljen članstvu kao podloga za ovih dana proveden referendum. Početak žešćih sindikalnih aktivnosti planiran je u tjednu od 11. do 17. svibnja, u vrijeme kada odluka o smanjivanju plaća stupa na snagu. Dakako da su oni svjesni da je to tjedan pred lokalne izbore, ali to nije njihov problem.
Pod naslovom "Otpor besmislu i otimanju" pišu o smanjivanju osnovice za plaće od 6%: "U takvoj odluci Vlade sve je apsurdno. Ona je samo nastavak dugogodišnjeg nasilja Države nad (...) radom."
Upozoravaju članove sindikata: "Na Zapadu milijuni ljudi izađu na ulice zbog 2% plaće znajući da ako jednom popuste pohlepa poslodavata tu neće stati."
Socijalna kritika, osim na Državu kao takvu, usmjerena je na sustav privilegija, nepotizma i korupcije - sustav "pajdaštva", koji nije naprosto "nasljeđe komunizma" nego je i srž suvremenog globalnog kapitalističkog sustava (crony capitalism): "Vlada je odlučila ne dirati socijalna davanja onih koji po njih dolaze u Mercedes,u poljoprivrednike koji ne obrađuju zemlju za koju su dobili subvencije, privilegirane mirovine, lažne branitelje, interese regija u kojima očekuje izbornu pobjedu. Odlučila je ne dirati utjecajne firme mobilne telefonije, odlučila je ne opterećivati bogataše."
U tome, naravno, ključnu ulogu imaju menadžeri - stalež koji se osamostalio u dominantnu klasu u suvremenom kapitalizmu (napominju da se "u svijetu ovih mjeseci pieš veoma mnogo o fatamorganama menadžerske profesije.") "Vlada naravno nema snage kontrolirati menadžerske plaće. Menadžeri se silno uzrujavaju na spomen smanjenja nihovih plaća, a istovremeno najžešće zagovaraju smanjenje naših plaća." Menadžeri "primaju bezobzirno visoka primanja mimo ikakve veze s rezultatima jihova rada (..) legalno otimaju novostvorenu vrijednost u društvu."
Direktna usporedba vladinih mjera uzimanja i davanja jasno potvrđuje o čemu se radi: "Našu otetu povišicu Vlada namjerava plasirati u izvozne poticaje i pomoći poduzetnicima. Šokantno je da taj novac ide bespovratno. To znači da svi mi kao porezni obvezncii pomažemo privatnim poduzetnicima da prežive krizu, a kada se iz nje izvuku i počnu ostvarivati profite onda taj novac neće vratiti učitelju već će kupovati jahte i majbahe."
Sindikati su jasno imenovali, o čemu se tu radi: ne samo o "nepravdi i manipulaciji" - na djelu je klasna borba. Kapitalisti su, napadajući radnike u javnim službama, od Marxa prihvatili podjelu na "bazu i nadgradnju", gledajuć rad učitelja itd. samo kao trošak, ali "ne znaju za temeljno proturječje kapitalizma o kojem danas burji cijela Amerika: da je proizvodnja društvena, a prisvajanje privatno." Dakle: "Sve ovo što se događa (...) nije ništa drugo nego čisti oblik klasne borbe rada i kapitala."
Može se konačno, u tom kontekstu spomenuti i dolazak zastupnika ekološke (organske) poljoprivrede Željka Mavrovića na čelo Hrvatskoga seljačkoga saveza, te njegov nedavni žestoki istup protiv pokušaja da se hrvatskim seljacima i građanima podvale tehnologiju GMO, bezočno lažući kako su genetski modificirani organizmi spojivi s ekološkog poljoprivredom. Tako se Mavrović promovirao kao hrvatski Jose Bove: protivnik moćnih multinacionalnih kompanija, koje nameću "sjeme uništenja" protivno elementarnim interesima očuvanja prirodne ravnoteže, nacionalne nezavisnosti malih zemalja - i klasnim interesima seljaštva.
Studenti, radnici javnih službi i poljoprivrednici - napravili su korak naprijed od autističke fokusiranosti samo na svoje parcijalne i neposredne probleme, sagledavajući širu cjelinu u kojoj djeluju, u kojoj upitna logika djelovanja cijeloga sustava generira ključne probleme u podsustavima.
Post je objavljen 07.05.2009. u 12:41 sati.