02.05.2021., nedjelja

Istina je negdje drugdje – ona ne „stanuje“ u Hrvatskoj „Svađe i prijepori“ ideološki jednojajčanih blizanaca. Ako u Hrvatskoj tražite pravdu, tražite je kod ljubavnika/ca, hrvatski pravnici će se već pobrinuti da budete jebeni do groba. Napisao sam ovo zato što je očito da ni hrvatskom narodu ni njegovoj državi koju vode pravnici naprosto nema spasa. Primjerice Šeks, Sokol, Barbić … pobrinuli su se da Tuđmanu stvore zakonski okvir za bezakonje, a Manolić i Mesić i sami pravnici, su malo prekasno shvatili da su nekritički prihvaćali Tuđmanove obmane, laži i sulude ideje i pružali logističku potporu njegovom bezakonju, ogrnutom zakonski okvirom. Oni se jesu odarbečili od Tuđmana, samo puno prekasno i nikad potpuno, onda kad je nepopravljiva šteta po narod i državu već počinjena. Danas u RH gotovo sva čelna mjesta u vlasti „pokrivaju“ pravnici, za očekivati bi bilo da bi nam država morala biti predložak države vladavine prava, umjesto toga mi smo društvo bezakonja uništeno korupcijom i kriminalom. I dok nezaustavljivo tonemo u propast i kao narod polako nestajemo, dva čelna čovjeka, predsjednik Države i predsjednik Vlade, „zabavljaju“ nas svojim nesuvislim prepucavanjima i „momačkim nadmetanjima“ prikazujući nam to kao nekakve principijelne prijepore, koji bi kao trebali voditi ozdravljenju tuđmanizmom teško osakaćenog hrvatskog društva. Da paradoks bude veći ta dva dična hrvatska muža su ideološki gledano pravi jednojajčani blizanci; obojica pravnici po struci, obojica kao političari stasali u nakaradnom Tuđmanovom inkubatoru političkih neznalica, MVP, obojica vješto izbjegli sudioništvo u DR … UZP – „Zna se!“ nepokolebivo vodi Hrvatsku u potpunu propast. Prema Tuđmanovim obećanjima Hrvatska je poslije osamostaljenja trebala postati „druga Švicarska“, svojevrsna Zemlja Dembelija. Samo je li RH danas Zemlja Dembelija? Prema definiciji obećana Zemlja Dembelija je mitska zemlja izobilja, komfora i lakoće življenja, zemlja lezilebovića rekla bi naša bivša braća (Lezi lebe da te jedem!). Upravo takvu Hrvatsku, Zemlju Dembeliju, je nama Hrvatima u svojem „stvaralačkom“ zanosu obećavao Franjo Tuđman. A onda mu se u sveuništvajućem procesu „stvaranja“ države nešto omaknulo, nešto pošlo po krivom i kad je proces „stvaranja“ bio gotov, vidjeli smo da zapravo živimo u Zemlji Budaliji. Ili možda Zemlji Debiliji? A Zemlja Budalija, odnosno Debilija je uvijek tamo gdje žive budale ili debili, jer samo budale i debili predstavljaju conditio sine qua non nastanku i opstanku Zemlje Budalije ili Debilije. Dakle, onog časa kad smo, odrekavši se zdravog razuma, prihvatili Franju Tuđmana kao "vođu i učitelja", odrekli smo se i antifašizma i sekularnosti, a time se odrekli i samog prava na budućnost hrvatskog naroda i njegove države. UZP HDZ, stranku-pokret, je Franjo Tuđman profilirao kao sektu, a ne političku stranku koja bi imala jasnu političku potku. Tu "uspješnu" formulu su potom prihvatili svi osnivači (pre)brojnih političkih stranaka u RH, tako da su skoro sve političke stranke, parlamentarne i neparlamentarne, zapravo sekte od kojih mnoge djeluju u sinergiji s najsektom, KC, Stepinčevom crkvom. Stepinčeva crkva, onako premrežena ustaštvom, svojim je političkim angažmanom najviše pridonijela bujanju nacionalšovinizma i klerofašizma, koje nitko nije suzbijao, što je pred četvrt stoljeća jasno raspoznao tadašnji njemački vicekancelar i ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel rekavši da "Tuđman u srcu Evrope na pragu 21. stoljeća uspostavlja nacionalsocijalističku državu" ("Ein Volk, ein Staat, ein Fuehrer!"), što Mate Granić u svojim memoarima mudro prešućuje. Iako je svojim Ustavom RH bar formalno definirana kao sekularna država, ona to prema partnerskom odnosu vlasti i hijerarhije KC, odmila zvane Stepinčeva crkva, sasvim sigurno nije. Da, pokret/stranka, a zapravo sekta, koja sama sebe odmila zove HDZ vlada Hrvatskom koristeći sustav proglašenih istina i uz pomoć Stepinčeve crkve i isfabricirane klase neradnika, tobožnjih branitelja, obilno futrane novcem iz mirovinskih fondova i državnog proračuna, uvijek spremne na državni udar kad je vladavina HDZ-a dovedena u pitanje (Splitska riva 2001., šator u Savskoj 2014.). Tužna je spoznaja da se Tuđman – HDZ-ovske ordinarne laži u hrvatskom narodu udomaćuju kao sakrosanktne istine, državne istine, poznate kao proglašene istine. U bivšem SSSR-u izlazila su dva vodeća dnevna lista „Izvestije“ („Vijesti“) i „Pravda“ („Istina“) za koje je vrijedila maksima da „u „Istini“ nema vijesti, a da u „Vijestima“ nema istine“. Mogli bismo slično primijeniti i na naše hrvatske prilike kad su u pitanju činjenice i proglašene istine, pa tako u „činjenicama“ nema istine, a u „proglašenim istinama“ nema činjenica. Riječju, laž caruje! Odnosno u Hrvatskoj nas istine vladajućih, pretočene u neprikosnovene proglašene državne istine, „oslobađaju“ jednako kao što je i rad „oslobađao“ one u Auschwitzu. Posebno „istina“ o Domovinskom ratu, koju nam nude spodobe kao što su oni iz redova povjesničara koje bismo mirne duše mogli prozvati profesionalnim čuvarima i promotorima Istine o DR, kao i ne tako rijetki iz redova „najčasnijih među nama“, hrvatskih branitelja. O svim tim „istinama“ pisalo se i piše puno, govorilo se i govori puno, pa i sam sam u brojnim mojim upisima razobličavao te „istine“ prokazujući ih kao ordinarne laži. Tako Tuđmanova ishodišna „istina“, a zapravo ordinarna laž od koje je u Hrvatskoj sve zlo i počelo, je priča o kolonijalnom položaju SR Hrvatske u SFR Jugoslaviji, prema kojoj je „Beograd pljačkao Hrvatsku gore nego što su kolonijalne sile pljačkale svoje kolonije“, pa je bilo logično i nužno osloboditi se te kolonijalne ovisnosti napuštanjem federativno uređene države. I to ne kroz postupak razdruživanja u institucijama sustava, već nasilnom secesijom i ratom, jer „nema države koja nije stvorena u krvi, pa ni Hrvatska ne može biti izuzetak“, kako nas je podučavao tada izuzetno utjecajni šarlatan, potonji „čuvar državnog pečata“. Proces je nazvan „stvaranjem države“. Činjenice kažu da je SR Hrvatska uz SR Sloveniju činila onaj razvijeniji dio federativne države, što Tuđmanovu tvrdnju prokazuje kao ordinarna besmislicu. Ali mnogi Hrvati su Tuđmanove tvrdnje bespogovorno prihvaćali, ne postavljajući si pitanje, može li to što Tuđman lupa uopće biti istinito. „Velikosrpska oružana agresija“ na Hrvatsku, na koju je Hrvatska oružano odgovorila i u „nametnutom, pravednom i obrambenom ratu“ prozvanim domovinskim, okončavši ga „veličanstvenom hrvatskom pobjedom“ nad „trećom komunističkom i četvrtom vojnom silom Evrope“ u VRO „Oluja“. Prvi ministar unutarnjih poslova u SRH/RH po Tuđmanovom dolasku na vlast, Josip Boljkovac, taj je proces označio i u svojoj knjizi sjećanja „Istina mora izaći van …“ elaborirao, razobličujući ga kao „napad na Jugoslaviju“, a ne nikakvu oružanu agresiju ovakvog i onakvog, ovog i onog na R Hrvatsku. Ili možda neki od vas misle da je ministru unutarnjih poslova usfalilo saznanja i pravih i provjerenih informacija. Sama činjenica da je Tuđman ministra Boljkovca, čovjeka koji se zalagao za to da do rata ne dođe, smijenio na Miloševićevo izričito traženje, govori sama za sebe. U tom procesu „oslobađanja od kolonijalne ovisnosti o Beogradu“, koja je kako rekoh ostvarena „veličanstvenom pobjedom u VRO „Oluja““ u „nametnutom pravednom i obrambenom Domovinskom ratu“, mi smo se kao narod, uz „omraženo“ bratstvo i jedinstvo, odrekli i oslobodili ne samo od samoupravljanja i društvenog vlasništva kao općenarodne imovine, nego kako rekoh i od antifašizma i sekularnosti. I gotovo nezaustavljivo krenuli u ponor i kao država i kao narod. Jednu Tuđmanovu „istinu“ o kolonijalnoj ovisnosti Hrvatske o Beogradu slijedila je i druga gotovo jednake razorne moći, ona kako „Hrvatskom upravljaju zli Srbi“. Da bi se takvo stanje prevladalo i osiguralo da „hrvatska lisnica bude u hrvatskom džepu“, trebala je ne „hrvatska puška na hrvatskom ramenu“, nego puška “na gotovs“ u procesu „rušenja Jugoslavije svim sredstvima“, kako je to ustaška emigracija podučila „genijalnog vođu i učitelja“ Franju Tuđmana. „Višak“ Srba u Hrvatskoj valjalo je riješiti kroz proces „humanog preseljenja naroda i razmjene teritorija“, kao zajedničkog Milošević – Tuđmanovog projekta u procesu uništenja Jugoslavije. I bi tako, iz Hrvatske je protjerano oko 400.000 Srba starosjedilaca, a umjesto njih je u Hrvatsku „uvezeno“ gotovo 600.000 Hrvata, mahom iz zemalja bivše Jugoslavije, ali i iseljeništva. Najveći „kontingent“ čine BiH katolici voljom biskupa 1900. preimenovani u Hrvate, jer “s Hrvatima dijele jezik, kulturu i vjeru“. Pritom zajednički jezik nije sporan, ali kultura nam sasvim sigurno nije zajednička, a vjerska pripadnost nije obilježje nacije. Tim odricanjima i općim neznanjem pa i o imigracijskim kapacitetima hrvatskih gradova, ali i države u cjelini, smo se mi kao narod, vrijeme je pokazalo, zapravo odrekli nacionalnog identiteta, demokracije, respektabilne države blagostanja za sve, a time i prava na budućnost, pa i sam biološki opstanak hrvatskog naroda. O „blagodatima“ dvojnog državljanstva RH i BiH možete se informirati u izvrsnoj kolumni Sanje Modrić u „Telegramu“. Potomci podanika Mostarskog paše ponašaju se u Hrvatskoj kao njeni gospodari, kao da im je Hrvatsku babo u amanet ostavio. Samo ilustracije radi; pred par dana mi jedna moja dobra znanica, mlada žena od trideset i koju godinu, iz jednog gradića u blizini Zagreba, reče: “Znaš li ti da u našem gradu doslovno sve u svojim rukama drže Hercegovci, osim pekarnica, njih drže Šiptari.“ Tuđmanovo „stvaranje“ države je hrvatskom narodu priskrbilo i povratak iz statusa naroda heroja, koji si je priskrbio na „svenarodnom referendumu 1941. - do 1945.“, kako je taj proces nadahnuto nazvao Igor Mandić, ponovo u narod slugu. Stječe se dojam da je ovaj puta taj proces postao ireverzibilan. I izumrijet ćemo kao narod slugu. Hrvatska je danas zbog privida svega, od privida reda i blagostanja, a onda i privida vladavine prava i sekularizma, zapravo postala privid države. Dakle ne ni slučajna država, nego nešto što nam se kao država samo priviđa. Oznake: Tuđman, Manolić, mesić, Šeks, Sokol, Barbić, Milanović, Plenković, "momačko nadmetanje", Zemlja Dembelija, "stvaranje države", UZP - HDZ, proglašene istine, ordinarne laži, Josip Boljkovac, Domovinskim rat, VRO Oluja, Sanja Modrić, BiH katolici, Hercegovci, privid države

- 10:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.04.2021., petak

Ustani grofe Szechenyi! Da, da, nas Hrvate su uvijek svi pljačkali, presezali za našim, ugrožavali nas, svi su nam bili krivi, jedino mi smo uvijek bili u pravu. A zapravo smo se samo sve prestižući jedni druge uvaljivali u nove nevolje, a onda se očajnički pokušavali iz njih izvući. Više neuspješno nego uspješno. Tako je i poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe sklopljene 1868. kad smo tonuli, zaostajali i propadali, ne toliko zbog mađarskog hegemonizma koliko zbog pogrešne hrvatske politike. Ponukan pogrešnom politikom koju vode njegovi hrvatski politički partneri, 1888. godine, dakle 20 godina poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe, grof Istvan Szechenyi govori svojim jamrajućim i negodujućim hrvatskim partnerima sljedeće: „Ali tko vas je sprječavao da odmah na početku novog saveza izliječite rane zanemarene i sebičnim razlozima zlorabljene zemlje tijekom apsolutizma? Zar ste morali zapasti u iste pogreške koje apsolutizam uvijek čini: stvarati privid reda umjesto samog reda, privid prosperiteta zemlje umjesto stvaranja blagostanja. Kažem vam, sami Hrvati malo znaju kakvo im je zlo pripravljeno, a u Mađarskoj to ne zna gotovo nitko. Sve vlade koje ste dali zemlji pogađa teški dug za propuste koji se nikad ne mogu nadoknaditi. Zemlja ima doduše nove pruge, ali za prijevoz ne proizvodi nikakve nove vrijednosti. Industrija i rudarstvo, krv života svakog transporta, zapušteni su, a za deset godina zemlja neće imati čak ni šuma. Javni kredit leži nepokriven. Dokazi posjedovanja, stare knjige i gruntovnice su u kaosu, a ni nove nisu mnogo bolje. Vinogradarstvo, najbolji izvor novca malog čovjeka, umire od zaraza, protiv kojih se u Hrvatskoj ništa nije poduzelo. Umjesto da se neukim ljudima kratkim putem dosudi pravo i da ih se zaštiti od moderne kazuistike, narod je bačen kao hrana modernim razbojnicima paragrafa. Još uvijek postoje nedovršeni i zamršeni vlasnički i pravni odnosi iz starog vremena, a k tome je na snazi nova knjiga zakona i presude koje su moguće samo u dovršenom, uređenom stanju zrelog naroda. Zbog toga krvari i iskrvaruje narodno blagostanje na pravnim postupcima, a krvopije se bogate.“ Pažljivo pročitajte to što je mađarski grof rekao pred 132 godine i zaključite sami koliko je to aktualno i u današnje vrijeme. Ali imali smo mi našeg grofa Szechenyija, prof. Branka Horvata, koji nas je za razliku od Mađara, koji je dijagnosticirao hrvatsku zbilju nakon 20 godina, na povijesnoj prekretnici, obilježenoj pobjedom kapitalizma nad socijalizmom čiji se dolazak, bar kad je Hrvatska u pitanju bez puno okolišanja može opisati riječima Ive Andrića: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“ Profesor Branko Horvat nas je unaprijed upozoravao na zlo koje nam donose ideje iz polovice 19. stoljeća duševnog bolesnika, dr. Franje Tuđmana, koji je stao na čelo najgore bagre i brabonjaka, zaljubljenika u laž, mržnju i zločin iz redova hrvatskog naroda, što će nam se dogoditi budemo li se kao narod i država povodili za tom hrvatskom bagrom i brabonjcima, okrutnim pljačkašima i zaljubljenicima u laž mržnju i zločin u procesu „stvaranja države“: „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ I taj dan je došao i prije nego smo se nadali Upozorenje prof. Branka Horvata je Ante Marković, zadnji predsjednik jugoslavenske vlade, iako i sam nagrižen bolesnim idejama šok terapije Jeffreya Sachsa, svjestan da u Hrvatskoj Tuđmanove ideje odnose pobjedu, samo prisnažio rekavši: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“ A koliko su Prof. Branko Horvat i Ante Marković bili u pravu najbolje pokazuje aktualna sumorna hrvatska zbilja Samo, istini za volju u vrijeme jedne velike povijesne prekretnice, označene prestankom 2. Svjetskog rata 1945., stječe se dojam da su jugoslavenski komunisti, koji su vođeni revolucionarnim zanosom na tlu okupirane Kraljevine Jugoslavije pokrenuli ustanak protiv nacifašističkog okupatora i njegovih slugu koji je ubrzo prerastao u općenarodni i doveo do veličanstvene pobjede nad fašizmom, kao oni koji su se poslije ratnih strahota, pretvorivši revolucionarni zanos u onaj stvaralački, prihvatili upravljanja zemljom, ozbiljno shvatili upozorenja grofa Szechenyija otprije 57 godina i počeli stvarati red umjesto privida reda, a umjesto stvaranja privida prosperiteta graditi državu blagostanja za sve. I bez svake sumnje u tome uspjeli; u dvadesetak godina su od zaostale ratom opustošene i razorene zemlje, u kojoj su harale zarazne bolesti, čak i malarija, u kojoj je bilo 50 % nepismenih, u kojoj se još oralo drvenim plugovima … stvorili srednje razvijenu evropsku državu sa više nego solidnim odgojno obrazovnim sustavom i sustavom zdravstvene zaštite, zemlju u kojoj se moglo proizvoditi gotovo sve i izgraditi gotovo sve. Izgrađena je zemlja demokratskog socijalizma. S čovjekom, a ne profitom, u centru interesa. Jedina u svijetu! Dakle NOP je kroz pobjedu u NOR-u, 1941. – 1945., hrvatski narod od naroda slugu preveo u narod heroja. A UZP HDZ nas je kroz „stvaranje države“ i „veličanstvenim pobjedama“ u Domovinskom ratu ponovo preveo u narod slugu. Pitam se ima li u Bruxellesu itko relevantan koji bi danas, 20 godina nakon Tuđmanove svevlasti, svojim hrvatskim partnerima spočitnuo „stvaranje privida reda umjesto samog reda i stvaranja privida prosperiteta umjesto stvaranja blagostanja“. Do danas se nitko takav „rodio“ nije. Ustani grofe Szechenyi! Oznake: grof Istvan Szechenyi, Hrvatskao-ugarska nagodba, Ivo Andrić, prof. Branko Horvat, Ante Marković, "stvaranje države", narod slugu, NOP, narod heroja

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.