17.05.2021., ponedjeljak

Udbina 15. 05. 2021. – usputna stanica na putu beščašća U svibnju na Bleiburg, Ustaška noga bejži, Zlom i lažima ubijena, Istina tamo leži. I bi tako desetljećima! Uzalud su austrijske držane i crkvene vlasti diplomatski skriveno protestirale kod hrvatskih vlasti opravdano opisujući ta svakosvibanjska ustaška „komemorativna“ okupljanja na Lojbaškom polju najvećim neonacističkim okupljanjima u poslijeratnoj Evropi, ali hrvatska strana nije marila, sve dok Austrijanci nisu „skinuli rukavice“ i progovorili jezikom za koji ni nedotupavne hrvatske vlasti ne mogu reći da ga ne razumiju. Nema više „komemoriranja“, jedino je polaganje vijenaca i održavanje mise tamo dopušteno. Hrvatske vlasti su Austrijance naprosto prisilile da promociju ustaštva, tzv. NDH i njezina obilježja, kao i sve ustaške insignije zakonom zabrane. Pritom nije nevažno da su uz bok austrijskim državnim vlastima stale i tamošnje crkvene vlasti. Austrijanci najavljuju i mogućnost potpune zabrane bilo kakvog okupljanja na Lojbaškom polju. Austrijanci nisu nasjedali na priču da Hrvati na Lojbaškom polju samo prigodnom komemoracijom obilježavaju „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi sa slobodu i nezavisnost“. A ako je tome tako svaki čestit ustaša se pita što ćeš komemorirati na Lojbaškom polju, ako tamo ne možeš ponosno doći u ustaškoj uniformi ili bar pod ustaškim barjakom i s ustaškom kapom na glavi. Nema smisla! Samo ne valja hrvatske državne i crkvene vlasti podcijeniti, obilježit će one, onako impregnirane ustaštvom, „Blajburšku tragediju“ i skromnim hodočašćem na Lojbaško polje, veleposlaničkim polaganjem vijenaca na groblju Unterloibach i kod Središnjeg križa na Mirogoju, ali i “veličanstvenim hodočašćem“ i misom za ustaše, prigodno preimenovane u hrvatske mučenike i borce za hrvatsku slobodu i demokraciju, u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini. Naravno pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. I naravno da su kostimirani performeri iz redova Stepinčeve crkve došli u velikom broju i dali svoj puni doprinos „komemoraciji“, ipak dosta ograničenoj protuepidemiološkim mjerama. A ni Udbina nije Bleiburg. Iz viđenog je teško zaključiti hoće li Udbina ikad doživjeti „slavu“ Bleiburga iz njegovih „najboljih“ dana. Naravno da će se i dalje „hodočastiti“ i kod jame Jazovka i na Macelju, a nastavit će se i „izvoz“ „blajburškog komemoriranja“ u BiH, koji je lani započet neslavnom Puljićevom misom u Sarajevu, ovaj puta će se „hodočašće“ organizirati u Radimlji kod Stolca, navodno zato što je „hodočasnicima“ iz BiH onemogućen dolazak u Udbinu. Ako se ovako nastavi, u dogledno će se vrijeme ustašluku i tzv. NDH „hodočastiti“ diljem Hrvatske i F BiH. Da su Austrijanci prije zabranili „komemoracije“ na Lojbaškom polju, „hodočašća“ po Hrvatskoj i BiH bi se već proširila. Čovjek se iskreno zapita, što su to austrijske državne i crkvene slasti znale i znaju, a hrvatske ne znaju? Odgovor je jednostavan, Austrijanci znaju i poštuju istinu i za razliku od Hrvata stvari i događanja nazivaju pravim imenom. Svoj puni obol obilježavanju „Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi sa slobodu i nezavisnost“ dao je i predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, šaljući svoje izaslanstvo koje je vodio predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić, koji je položio vijenac i zapalio svijeću u spomen žrtvama poraća Drugog svjetskog rata kod spomen-obilježja i grobnice žrtava poraća na groblju Dobrava kod Maribora u Republici Sloveniji. U Sloveniji su dugo odolijevali i dok se naveliko „komemoriralo“ na Bleiburgu oni su obilježavali godišnjice Bitke na Poljani kod Prevalje koja se odigrala 13./14. 05. 1945. i drži se najvećom pojedinačnom bitkom 2. Svjetskog rata na području Jugoslavije, a onda je „prekleti domobranec“ Janez Janša „preuzeo komandu“ i prestalo se slaviti OF i NOB, a sve više pažnje i uvažavanja poklanjati slovenskim kvislinzima, Rupnikovoj „Beloj gardi“ i slovenskim domobranima. Zanimljivo je primijetiti da nisam čuo da su Milanović ili njegov izaslanici položili vijence u Glini, Gudovcu, Jadovnom ili na mjestima drugih ustaških logora smrti i stratišta. Pa kad već slave koljače kao mučenike i žrtve, što se ne poklone i istinskim nevinim žrtvama? I ovim je Milanović pokazao je da nije ništa bolji od onih „narikača“ što su "komemorirali" "žrtvama" preimenovanim u mučenike, a zapravo slavili tzv. NDH na Udbini. Gamad nacifašistička! U povijesti, osim Ustaškog pokreta, nitko kao Crkva u Hrvata, u međuvremenu transformirana u Stepinčeva crkvu i Franjo Tuđman na čelu UZP-a HDZ, nisu više obeščastili hrvatski narod prevodeći ga iz statusa naroda heroja, koji su mu priskrbili antifašistički borci, u status naroda slugu. Oznake: Bleiburg, komemoracija, ustaše, austrijske vlasti, zabrana, „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi sa slobodu, Udbina, Franjo Tuđman, UZP - HDZ, narod heroja, narod slugu

- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.04.2021., petak

Ustani grofe Szechenyi! Da, da, nas Hrvate su uvijek svi pljačkali, presezali za našim, ugrožavali nas, svi su nam bili krivi, jedino mi smo uvijek bili u pravu. A zapravo smo se samo sve prestižući jedni druge uvaljivali u nove nevolje, a onda se očajnički pokušavali iz njih izvući. Više neuspješno nego uspješno. Tako je i poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe sklopljene 1868. kad smo tonuli, zaostajali i propadali, ne toliko zbog mađarskog hegemonizma koliko zbog pogrešne hrvatske politike. Ponukan pogrešnom politikom koju vode njegovi hrvatski politički partneri, 1888. godine, dakle 20 godina poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe, grof Istvan Szechenyi govori svojim jamrajućim i negodujućim hrvatskim partnerima sljedeće: „Ali tko vas je sprječavao da odmah na početku novog saveza izliječite rane zanemarene i sebičnim razlozima zlorabljene zemlje tijekom apsolutizma? Zar ste morali zapasti u iste pogreške koje apsolutizam uvijek čini: stvarati privid reda umjesto samog reda, privid prosperiteta zemlje umjesto stvaranja blagostanja. Kažem vam, sami Hrvati malo znaju kakvo im je zlo pripravljeno, a u Mađarskoj to ne zna gotovo nitko. Sve vlade koje ste dali zemlji pogađa teški dug za propuste koji se nikad ne mogu nadoknaditi. Zemlja ima doduše nove pruge, ali za prijevoz ne proizvodi nikakve nove vrijednosti. Industrija i rudarstvo, krv života svakog transporta, zapušteni su, a za deset godina zemlja neće imati čak ni šuma. Javni kredit leži nepokriven. Dokazi posjedovanja, stare knjige i gruntovnice su u kaosu, a ni nove nisu mnogo bolje. Vinogradarstvo, najbolji izvor novca malog čovjeka, umire od zaraza, protiv kojih se u Hrvatskoj ništa nije poduzelo. Umjesto da se neukim ljudima kratkim putem dosudi pravo i da ih se zaštiti od moderne kazuistike, narod je bačen kao hrana modernim razbojnicima paragrafa. Još uvijek postoje nedovršeni i zamršeni vlasnički i pravni odnosi iz starog vremena, a k tome je na snazi nova knjiga zakona i presude koje su moguće samo u dovršenom, uređenom stanju zrelog naroda. Zbog toga krvari i iskrvaruje narodno blagostanje na pravnim postupcima, a krvopije se bogate.“ Pažljivo pročitajte to što je mađarski grof rekao pred 132 godine i zaključite sami koliko je to aktualno i u današnje vrijeme. Ali imali smo mi našeg grofa Szechenyija, prof. Branka Horvata, koji nas je za razliku od Mađara, koji je dijagnosticirao hrvatsku zbilju nakon 20 godina, na povijesnoj prekretnici, obilježenoj pobjedom kapitalizma nad socijalizmom čiji se dolazak, bar kad je Hrvatska u pitanju bez puno okolišanja može opisati riječima Ive Andrića: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“ Profesor Branko Horvat nas je unaprijed upozoravao na zlo koje nam donose ideje iz polovice 19. stoljeća duševnog bolesnika, dr. Franje Tuđmana, koji je stao na čelo najgore bagre i brabonjaka, zaljubljenika u laž, mržnju i zločin iz redova hrvatskog naroda, što će nam se dogoditi budemo li se kao narod i država povodili za tom hrvatskom bagrom i brabonjcima, okrutnim pljačkašima i zaljubljenicima u laž mržnju i zločin u procesu „stvaranja države“: „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ I taj dan je došao i prije nego smo se nadali Upozorenje prof. Branka Horvata je Ante Marković, zadnji predsjednik jugoslavenske vlade, iako i sam nagrižen bolesnim idejama šok terapije Jeffreya Sachsa, svjestan da u Hrvatskoj Tuđmanove ideje odnose pobjedu, samo prisnažio rekavši: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“ A koliko su Prof. Branko Horvat i Ante Marković bili u pravu najbolje pokazuje aktualna sumorna hrvatska zbilja Samo, istini za volju u vrijeme jedne velike povijesne prekretnice, označene prestankom 2. Svjetskog rata 1945., stječe se dojam da su jugoslavenski komunisti, koji su vođeni revolucionarnim zanosom na tlu okupirane Kraljevine Jugoslavije pokrenuli ustanak protiv nacifašističkog okupatora i njegovih slugu koji je ubrzo prerastao u općenarodni i doveo do veličanstvene pobjede nad fašizmom, kao oni koji su se poslije ratnih strahota, pretvorivši revolucionarni zanos u onaj stvaralački, prihvatili upravljanja zemljom, ozbiljno shvatili upozorenja grofa Szechenyija otprije 57 godina i počeli stvarati red umjesto privida reda, a umjesto stvaranja privida prosperiteta graditi državu blagostanja za sve. I bez svake sumnje u tome uspjeli; u dvadesetak godina su od zaostale ratom opustošene i razorene zemlje, u kojoj su harale zarazne bolesti, čak i malarija, u kojoj je bilo 50 % nepismenih, u kojoj se još oralo drvenim plugovima … stvorili srednje razvijenu evropsku državu sa više nego solidnim odgojno obrazovnim sustavom i sustavom zdravstvene zaštite, zemlju u kojoj se moglo proizvoditi gotovo sve i izgraditi gotovo sve. Izgrađena je zemlja demokratskog socijalizma. S čovjekom, a ne profitom, u centru interesa. Jedina u svijetu! Dakle NOP je kroz pobjedu u NOR-u, 1941. – 1945., hrvatski narod od naroda slugu preveo u narod heroja. A UZP HDZ nas je kroz „stvaranje države“ i „veličanstvenim pobjedama“ u Domovinskom ratu ponovo preveo u narod slugu. Pitam se ima li u Bruxellesu itko relevantan koji bi danas, 20 godina nakon Tuđmanove svevlasti, svojim hrvatskim partnerima spočitnuo „stvaranje privida reda umjesto samog reda i stvaranja privida prosperiteta umjesto stvaranja blagostanja“. Do danas se nitko takav „rodio“ nije. Ustani grofe Szechenyi! Oznake: grof Istvan Szechenyi, Hrvatskao-ugarska nagodba, Ivo Andrić, prof. Branko Horvat, Ante Marković, "stvaranje države", narod slugu, NOP, narod heroja

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #