< travanj, 2022  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (5)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (10)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (4)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (14)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (3)
Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (51)
Lipanj 2018 (8)
Svibanj 2018 (3)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Listopad 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ime mu kaže.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

17.05.2021., ponedjeljak

Udbina 15. 05. 2021. – usputna stanica na putu beščašća

U svibnju na Bleiburg,
Ustaška noga bejži,
Zlom i lažima ubijena,
Istina tamo leži.

I bi tako desetljećima!

Uzalud su austrijske držane i crkvene vlasti diplomatski skriveno protestirale kod hrvatskih vlasti opravdano opisujući ta svakosvibanjska ustaška „komemorativna“ okupljanja na Lojbaškom polju najvećim neonacističkim okupljanjima u poslijeratnoj Evropi, ali hrvatska strana nije marila, sve dok Austrijanci nisu „skinuli rukavice“ i progovorili jezikom za koji ni nedotupavne hrvatske vlasti ne mogu reći da ga ne razumiju.
Nema više „komemoriranja“, jedino je polaganje vijenaca i održavanje mise tamo dopušteno.

Hrvatske vlasti su Austrijance naprosto prisilile da promociju ustaštva, tzv. NDH i njezina obilježja, kao i sve ustaške insignije zakonom zabrane. Pritom nije nevažno da su uz bok austrijskim državnim vlastima stale i tamošnje crkvene vlasti.
Austrijanci najavljuju i mogućnost potpune zabrane bilo kakvog okupljanja na Lojbaškom polju.
Austrijanci nisu nasjedali na priču da Hrvati na Lojbaškom polju samo prigodnom komemoracijom obilježavaju „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi sa slobodu i nezavisnost“.

A ako je tome tako svaki čestit ustaša se pita što ćeš komemorirati na Lojbaškom polju, ako tamo ne možeš ponosno doći u ustaškoj uniformi ili bar pod ustaškim barjakom i s ustaškom kapom na glavi.
Nema smisla!

Samo ne valja hrvatske državne i crkvene vlasti podcijeniti, obilježit će one, onako impregnirane ustaštvom, „Blajburšku tragediju“ i skromnim hodočašćem na Lojbaško polje, veleposlaničkim polaganjem vijenaca na groblju Unterloibach i kod Središnjeg križa na Mirogoju, ali i “veličanstvenim hodočašćem“ i misom za ustaše, prigodno preimenovane u hrvatske mučenike i borce za hrvatsku slobodu i demokraciju, u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini. Naravno pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.
I naravno da su kostimirani performeri iz redova Stepinčeve crkve došli u velikom broju i dali svoj puni doprinos „komemoraciji“, ipak dosta ograničenoj protuepidemiološkim mjerama. A ni Udbina nije Bleiburg.
Iz viđenog je teško zaključiti hoće li Udbina ikad doživjeti „slavu“ Bleiburga iz njegovih „najboljih“ dana.

Naravno da će se i dalje „hodočastiti“ i kod jame Jazovka i na Macelju, a nastavit će se i „izvoz“ „blajburškog komemoriranja“ u BiH, koji je lani započet neslavnom Puljićevom misom u Sarajevu, ovaj puta će se „hodočašće“ organizirati u Radimlji kod Stolca, navodno zato što je „hodočasnicima“ iz BiH onemogućen dolazak u Udbinu.

Ako se ovako nastavi, u dogledno će se vrijeme ustašluku i tzv. NDH „hodočastiti“ diljem Hrvatske i F BiH.
Da su Austrijanci prije zabranili „komemoracije“ na Lojbaškom polju, „hodočašća“ po Hrvatskoj i BiH bi se već proširila.

Čovjek se iskreno zapita, što su to austrijske državne i crkvene slasti znale i znaju, a hrvatske ne znaju?
Odgovor je jednostavan, Austrijanci znaju i poštuju istinu i za razliku od Hrvata stvari i događanja nazivaju pravim imenom.

Svoj puni obol obilježavanju „Dana spomena na hrvatske žrtve u borbi sa slobodu i nezavisnost“ dao je i predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, šaljući svoje izaslanstvo koje je vodio predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić, koji je položio vijenac i zapalio svijeću u spomen žrtvama poraća Drugog svjetskog rata kod spomen-obilježja i grobnice žrtava poraća na groblju Dobrava kod Maribora u Republici Sloveniji.
U Sloveniji su dugo odolijevali i dok se naveliko „komemoriralo“ na Bleiburgu oni su obilježavali godišnjice Bitke na Poljani kod Prevalje koja se odigrala 13./14. 05. 1945. i drži se najvećom pojedinačnom bitkom 2. Svjetskog rata na području Jugoslavije, a onda je „prekleti domobranec“ Janez Janša „preuzeo komandu“ i prestalo se slaviti OF i NOB, a sve više pažnje i uvažavanja poklanjati slovenskim kvislinzima, Rupnikovoj „Beloj gardi“ i slovenskim domobranima.

Zanimljivo je primijetiti da nisam čuo da su Milanović ili njegov izaslanici položili vijence u Glini, Gudovcu, Jadovnom ili na mjestima drugih ustaških logora smrti i stratišta.
Pa kad već slave koljače kao mučenike i žrtve, što se ne poklone i istinskim nevinim žrtvama?
I ovim je Milanović pokazao je da nije ništa bolji od onih „narikača“ što su "komemorirali" "žrtvama" preimenovanim u mučenike, a zapravo slavili tzv. NDH na Udbini.
Gamad nacifašistička!

U povijesti, osim Ustaškog pokreta, nitko kao Crkva u Hrvata, u međuvremenu transformirana u Stepinčeva crkvu i Franjo Tuđman na čelu UZP-a HDZ, nisu više obeščastili hrvatski narod prevodeći ga iz statusa naroda heroja, koji su mu priskrbili antifašistički borci, u status naroda slugu.

Oznake: Bleiburg, komemoracija, ustaše, austrijske vlasti, zabrana, „Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi sa slobodu, Udbina, Franjo Tuđman, UZP - HDZ, narod heroja, narod slugu