27.01.2022., četvrtak

Zemlja u kojoj su umrli istina, čovječnost i osjećaji ljubavi, pravde i stida Uništili su nas „domoljubi“, koji su nam predvođeni samozvanim vizionarom Franjom Tuđmanom „stvorili državu“ i „demokratizirali“ je. Na Dina Rađu, čovjeka koji je iz srca progovorio shvativši tko su i što su ti sidreni lanci koji nas Hrvate kao narod slugu drže čvrsto povezane za muljevito dno, promptno su se bijesno okomili upravo ti, čije su nas laži i širenje mržnje odvukli u rat, a oni i danas, četvrt stoljeća od rata, bez rata, laži i mržnje ne mogu, a koje se Dino Rađa, ne imenovavši nikoga posebno, usudio prozvati a stvari nazvati pravim imenom. Da je Hrvatska u 30 godina potpuno osiromašena i premrežena korupcijom i kriminalom, nije više tajna ni za koga sa makar zrnom soli u glavi. Popis stanovništva 2021. pokazao je i da je u tom periodu Hrvatska izgubila oko 900.000 stanovnika, mahom Hrvata iz Hrvatske. A iseljavanje i dalje traje, svake godine sve više Hrvata umire i sve manje ih se rodi, pokazujući sumornu demografsku sliku. Današnja Hrvatska je tužna priča, koja je rezultat ostvarenja politike „vizionara“ Franje Tuđmana i njegovih apologeta, tvoraca projekta nacionalsocijalističke države s temeljima u živom blatu nacionalšovinizma, umjesto države blagostanja za sve i mjesta ugodnog za život. Sve je počelo „rušenjem Jugoslavije svim sredstvima“ i ustaškim revivalom, a vrijeme je pokazalo da se Jugoslaviju jednostavno nije smjelo rušiti. A to zašto se Jugoslaviju nije smjelo rušiti je poznati sarajevski književnik Abdulah Sidran uobličio svojom rečenicom: „Da je Jugoslavija bila i stotinu puta gora nego što je bila, još uvijek bi bila stotinu puta bolja od ovoga što je poslije nje nastalo.“ Pažljiva raščlamba svih relevantnih parametara pokazuje da je Jugoslavija mogla živjeti, biti prosperitetna, a onda i opstati samo onakva kakva je bila, onakva kakvom su je njeni tvorci zamislili. Kao zemlja demokratskog socijalizma. Promijeniš li išta; takneš li samoupravljanje s delegatskim sustavom, srušio si Jugoslaviju, takneš li sustav društvenog vlasništva, srušio si Jugoslaviju, narušiš li „bratstvo i jedinstvo“ kao jamca posvemašnje jednakosti svih naroda i njihovih država u okviru Jugoslavije, srušio si Jugoslaviju, dopustiš li klerofašizmu da se razmaše, srušio si Jugoslaviju … No na isti način kao i Jugoslavija i Hrvatska je mogla opstati, biti prosperitetna i ugodno mjesto za život, samo onakva kakva je bila u Jugoslaviji, Jugoslavija je bila jamac njene pozicije u svijetu, njenog razvoja i prosperiteta. Dakle, „iščupaš“ li Hrvatsku iz Jugoslavije i dopustiš li divljanje KC i ustaštvu, srušio si je odnosno onesposobio za život. Da bi se narodu prezentirala sva potreba i neminovnost razgradnje Jugoslavije i osigurala narodna podrška valjalo je stvoriti preduvjete; jedan je bio „nasušna potreba“ stvaranja države tvrdeći da Hrvatska kao SRH nije država, iako je jednako svojim kao i saveznim ustavom bila definirana kao država, a njenu državnost (kao i drugih republika) potvrdila je i Badinterova komisija. Dakle, lagalo se. Tvrdilo se da je Jugoslavija komunistička nedemokratska država, zemlja realsocijalizma iza „željezne zavjese“, kao da je bila članica VU. Dakle, lagalo se. Tvrdilo se da da u federativno uređenoj državi „Beograd pljačka Hrvatsku gore nego su kolonijalne zemlje pljačkale svoje kolonije“. Dakle, lagalo se. Bajalo se o potrebi demokratizacije prikazujući višestranačje kao istoznačnicu demokracije. Dakle, lagalo se. Obećavalo se da će Hrvatska nakon što se osamostali biti bogata kao Švicarska. Dakle, lagalo se. Situaciju u SR Hrvatskoj prikazivalo se kao da tom državom upravljaju Srbi kojih je među stanovništvom bilo oko 12,5 %. Dakle, lagalo se! Da, lagalo se „na klaftre“, glasove razuma i mirotvorce se nemilosrdno ušutkavalo, pa i likvidacijama poput Josipa Reihl Kira. Ne obzirući se na proročanska upozorenja poput onog prof. Branka Horvata: „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ Ili Ante Markovića: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“ Jugoslaviju su srušili bagra i brabonjci, zaljubljenici u laž, mržnju i zločin, plaćenici CIA i BND prikazujući se brižnim domoljubima, Hrvatska se u procesu nasilne secesije osamostalila i kao međunarodno priznata država postala „muljevito dno Evrope“ (The Economist, 04. 01. 2007.) i nezaustavljivo krenula putem u siromaštvo i nestanak. zemlje i naroda! Zato jer je u braniteljskom rušilačkom pohodu prozvanom „stvaranje države“ uništena materijalna osnova društva i sve što uređenu državu čini uređenom državom. Samo hrvatski „domoljubi“ su “znali“ „demokratizirati“ demokratski uređenu državu i “stvoriti“ odavno postojeću funkcionalnu državu, jer samo za njih je višestranačje istoznačnica za demokraciju, a država, ako nije međunarodno priznata, nije država. Za njih ne vrijede definicije državnosti prema Teoriji države i prava. Nedoučeni zadrti skriboman, plagijator i lažljivac, a vizionar u vlastitim očima i očima svojih apologeta, Franjo Tuđman, se na pragu 21. stoljeća sjetio da bi odradio posao, koji su početkom 19. stoljeća, kad je bilo vrijeme za to, odradili grof Janko Drašković i Ljudevit Gaj sa svojim „Ilircima“, kojima se kasnije pridružio biskup Josip Juraj Strossmayer, koje danas gotovo nitko i ne spominje. I tako, uništivši Hrvatsku Franjo Tuđman je zaslužio naslov hrvatskog velikana pridruživši se tako drugim „velikanima“; lunaticima i sifilističarima. Među hrvatskim velikanima nema mjesta ili ih se ne spominje, ni grofu Janku Draškoviću (samoopredjeljenje i definiranju nacije), ni Ljudevitu Gaju ni Josipu Jurju Strossmayeru, ljudima koji su istinski zadužili svoj hrvatski narod. Uzmimo primjerice Josipa Jurja Strossmayera i njegovo djelovanje kojim svojem hrvatskom narodu, posebno osnivanjem JAZU, dodjeljuje vodeću ulogu među južnoslavenskim narodima i onda to djelovanje usporedimo s djelovanjem Alojzija Stepinca, „velikanom nad velikanima“, kandidatom za sveca pače, koji je svojom izjavom da je „logor u Jasenovcu ljaga na hrvatskom imenu“ zapravo označio čitav hrvatski narod zločinačkim. Drugačije bi bilo da je rekao da je to ljaga na ustaškom imenu ili da je ustaštvo ljaga na hrvatskom imenu, ali on to nije rekao, rekao je ono što je rekao. I zato bi ga trebalo proglasiti svecem!? Ne bih ja ovdje o „urotnicima“ koji su status velikana zaslužili nudeći Osmanlijama Hrvatsku u zamjenu za zadržavanje vlasništva nad svojim posjedima. A ne bih ni o Miklos-bacsiju koji je u luđačkom samoubilačkom jurišu odveo u smrt čitavu posadu Sigeta i postao opjevani velikan. Zato bi u ime mentalnog zdravlja hrvatskog naroda valjalo malo „provjetriti“ te liste hrvatskih velikana, „očeva domovine“, kandidata za svece i sličnih luđaka, a umjesto mržnje i laži prigrliti ljubav i istinu. Jednako bi valjalo demistificirati DR i branitelje, a zločince i ništarije prestati slaviti kao heroje. Oznake: Franjo Tuđmn, domoljubi, Dino Rađa, jugoslavija, Abdulah Sidran, Brnko Horvat, Ante Marković, dr, branitelji i država, grof Jnko Dršković, Ljudevit Gaj, Josip Juraj Strossmayer, Alojzije Stepinacc

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.04.2021., petak

Ustani grofe Szechenyi! Da, da, nas Hrvate su uvijek svi pljačkali, presezali za našim, ugrožavali nas, svi su nam bili krivi, jedino mi smo uvijek bili u pravu. A zapravo smo se samo sve prestižući jedni druge uvaljivali u nove nevolje, a onda se očajnički pokušavali iz njih izvući. Više neuspješno nego uspješno. Tako je i poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe sklopljene 1868. kad smo tonuli, zaostajali i propadali, ne toliko zbog mađarskog hegemonizma koliko zbog pogrešne hrvatske politike. Ponukan pogrešnom politikom koju vode njegovi hrvatski politički partneri, 1888. godine, dakle 20 godina poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe, grof Istvan Szechenyi govori svojim jamrajućim i negodujućim hrvatskim partnerima sljedeće: „Ali tko vas je sprječavao da odmah na početku novog saveza izliječite rane zanemarene i sebičnim razlozima zlorabljene zemlje tijekom apsolutizma? Zar ste morali zapasti u iste pogreške koje apsolutizam uvijek čini: stvarati privid reda umjesto samog reda, privid prosperiteta zemlje umjesto stvaranja blagostanja. Kažem vam, sami Hrvati malo znaju kakvo im je zlo pripravljeno, a u Mađarskoj to ne zna gotovo nitko. Sve vlade koje ste dali zemlji pogađa teški dug za propuste koji se nikad ne mogu nadoknaditi. Zemlja ima doduše nove pruge, ali za prijevoz ne proizvodi nikakve nove vrijednosti. Industrija i rudarstvo, krv života svakog transporta, zapušteni su, a za deset godina zemlja neće imati čak ni šuma. Javni kredit leži nepokriven. Dokazi posjedovanja, stare knjige i gruntovnice su u kaosu, a ni nove nisu mnogo bolje. Vinogradarstvo, najbolji izvor novca malog čovjeka, umire od zaraza, protiv kojih se u Hrvatskoj ništa nije poduzelo. Umjesto da se neukim ljudima kratkim putem dosudi pravo i da ih se zaštiti od moderne kazuistike, narod je bačen kao hrana modernim razbojnicima paragrafa. Još uvijek postoje nedovršeni i zamršeni vlasnički i pravni odnosi iz starog vremena, a k tome je na snazi nova knjiga zakona i presude koje su moguće samo u dovršenom, uređenom stanju zrelog naroda. Zbog toga krvari i iskrvaruje narodno blagostanje na pravnim postupcima, a krvopije se bogate.“ Pažljivo pročitajte to što je mađarski grof rekao pred 132 godine i zaključite sami koliko je to aktualno i u današnje vrijeme. Ali imali smo mi našeg grofa Szechenyija, prof. Branka Horvata, koji nas je za razliku od Mađara, koji je dijagnosticirao hrvatsku zbilju nakon 20 godina, na povijesnoj prekretnici, obilježenoj pobjedom kapitalizma nad socijalizmom čiji se dolazak, bar kad je Hrvatska u pitanju bez puno okolišanja može opisati riječima Ive Andrića: „Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!“ Profesor Branko Horvat nas je unaprijed upozoravao na zlo koje nam donose ideje iz polovice 19. stoljeća duševnog bolesnika, dr. Franje Tuđmana, koji je stao na čelo najgore bagre i brabonjaka, zaljubljenika u laž, mržnju i zločin iz redova hrvatskog naroda, što će nam se dogoditi budemo li se kao narod i država povodili za tom hrvatskom bagrom i brabonjcima, okrutnim pljačkašima i zaljubljenicima u laž mržnju i zločin u procesu „stvaranja države“: „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ I taj dan je došao i prije nego smo se nadali Upozorenje prof. Branka Horvata je Ante Marković, zadnji predsjednik jugoslavenske vlade, iako i sam nagrižen bolesnim idejama šok terapije Jeffreya Sachsa, svjestan da u Hrvatskoj Tuđmanove ideje odnose pobjedu, samo prisnažio rekavši: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“ A koliko su Prof. Branko Horvat i Ante Marković bili u pravu najbolje pokazuje aktualna sumorna hrvatska zbilja Samo, istini za volju u vrijeme jedne velike povijesne prekretnice, označene prestankom 2. Svjetskog rata 1945., stječe se dojam da su jugoslavenski komunisti, koji su vođeni revolucionarnim zanosom na tlu okupirane Kraljevine Jugoslavije pokrenuli ustanak protiv nacifašističkog okupatora i njegovih slugu koji je ubrzo prerastao u općenarodni i doveo do veličanstvene pobjede nad fašizmom, kao oni koji su se poslije ratnih strahota, pretvorivši revolucionarni zanos u onaj stvaralački, prihvatili upravljanja zemljom, ozbiljno shvatili upozorenja grofa Szechenyija otprije 57 godina i počeli stvarati red umjesto privida reda, a umjesto stvaranja privida prosperiteta graditi državu blagostanja za sve. I bez svake sumnje u tome uspjeli; u dvadesetak godina su od zaostale ratom opustošene i razorene zemlje, u kojoj su harale zarazne bolesti, čak i malarija, u kojoj je bilo 50 % nepismenih, u kojoj se još oralo drvenim plugovima … stvorili srednje razvijenu evropsku državu sa više nego solidnim odgojno obrazovnim sustavom i sustavom zdravstvene zaštite, zemlju u kojoj se moglo proizvoditi gotovo sve i izgraditi gotovo sve. Izgrađena je zemlja demokratskog socijalizma. S čovjekom, a ne profitom, u centru interesa. Jedina u svijetu! Dakle NOP je kroz pobjedu u NOR-u, 1941. – 1945., hrvatski narod od naroda slugu preveo u narod heroja. A UZP HDZ nas je kroz „stvaranje države“ i „veličanstvenim pobjedama“ u Domovinskom ratu ponovo preveo u narod slugu. Pitam se ima li u Bruxellesu itko relevantan koji bi danas, 20 godina nakon Tuđmanove svevlasti, svojim hrvatskim partnerima spočitnuo „stvaranje privida reda umjesto samog reda i stvaranja privida prosperiteta umjesto stvaranja blagostanja“. Do danas se nitko takav „rodio“ nije. Ustani grofe Szechenyi! Oznake: grof Istvan Szechenyi, Hrvatskao-ugarska nagodba, Ivo Andrić, prof. Branko Horvat, Ante Marković, "stvaranje države", narod slugu, NOP, narod heroja

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #