Nachtfresser

Jeff Bezos multimilijarder, osnivač i dugogodišnji vlasnik Amazona, član oligarhijske mafije koja vlada SAD-om, je ušetao u redakciju Washington posta čiji je u međuvremenu postao vlasnik i podijelio smjernice kako i o čemu pisati. Mia Farrow je objavila na društvenim mrežama presliku svog otkazivanja pretplate i odmah ju je slijedilo mnoštvo pratilaca.
Otkazuju se rezervacije Muskovog vozila Tesle.
Sedamdesetih godina proteklog stoljeća sam bio pretplatnik beogradske "Književne reči", časopisa jedinog čisto, koliko je to bilo moguće, književnog u to vrijeme na ovim prostorima, u kojem su objavljivali najbolji književnici s područja bivše države, te su objavljivani i odlični prijevodi iz najnovije svjetske literature. Kad pričamo o tim vremenima neki miješaju list s "Književnim novinama" u kojem su objavljivali književnici akademici velikosrpskog usmjerenja, svi dobitnici i socijalističkih državnih nagrada. Kad je došlo do prve političke promjene urednika u "Književnoj reči" masovno smo otkazivali pretplatu.
1989. sam u vrijeme već zahuktalih i sve masovnijih demonstracija dobio DDR ljetnu stipendiju u Leipzigu, nije mi bila prva i znalo se da sam nezgodan gost. Već mislim treće jutro sam nakon doručka umjesto na predavanja pozvan na razgovor kod organizatora seminara u četiri oka. Primijećeno je moje glasno jutarnje negodovanje. Naime uz jutarnju kavu je organizator osigurao dnevne novine iz svih država gostiju. Iznio sam argumente zašto za Jugoslaviju ne može biti reprezentativan srpski nacionalistički bilten Politika, organizator me saslušao i rekao da prihvaća primjedbu, Politika će biti otkazana, ali da kao alternativu imaju samo isto beogradsku Borbu, rekao sam može Borba i tako je bilo, na naše opće iznenađenje, do kraja seminara.
U opkoljeno Sarajevo koje su već dugo razarale srpske granate je svejedno redovno stizala ista ta beogradska Politika, iako je rijetko tko kupovao. Jedan od rijetkih, koji je to činio, doduše samo nedjeljom, bio je crnogorski književnik Marko Vešović (teško ćete ga izguglati, ima neki valjda nogometaš istog imena i prezimena), koji je rat proveo tamo. On bi kupio nedjeljnu Politiku, izvadio šahovsku duplericu, koja je ostala kvalitetna i u crna vremena, izderao ostatak novina na komadiće i bacio u najbliži koš za smeće.
Zanimljiva je anegdota i o, zaboravio sam kojem poznatom književniku, koji je često doručkovao na terasi zagrebačke Esplanade. Svaki put bi tražio, iako je rat već trajao, "Donesite mi i beogradsku Politiku", konobari bi mu uljudno odgovarali:"Nema više Politike". Jednom je jedan bio živčan pa je zagalamio: "Rat je gospodine, nema niti će više biti Politike!!!", ovaj je mirno odgovorio: "Ma znam, ali je lijepo čuti."

"Osoba koja piše za budale uvijek je sigurna u brojnu publiku."
Arthur Schopenhauer

Schopenhauer nije pisao za budale, dokaz za to je da je nakon smrti brzo počeo padati u zaborav, imao je ipak sreću pa ga je nova filozofska zvijezda Nietzsche naveo kao jednog od rijetkih filozofa koje cijeni, što je ponovo pobudilo interes za njegovo djelo. Nije čudo da se sviđao Nietzscheu, jer je ovaj izvorno bio filolog i razumio je jezične finese i moguću višeznačnost njegovih pojmova. Na anglosaksonskom i hrvatskom jezičnom području je i jednostavan naslov "Die Welt als Wille und Vorstellung" zahvaljujući zadnjoj riječi različito prevođen (predodžba, predstava, ja sam čak vidio i ideja, što je ipak teško prihvatljivo). Problematično je uostalom što je Schopenhaueru istočna filozofija bila mnogo bliža od zapadne i neki njegovi pojmovi su očito bliski također višeznačnim indijskim izvornicima, recimo jedan od ključnih pojmova "maya" i Nietzsche nešto drukčije razumije od svog prethodnika.
Što se tiče uvodnog citata, pretpostavljam da bi kolega koji već par dana nedostaje, naš Blumi, nadam se da je dobro, komentirao nešto u stilu, skoro svi će se složiti, s tim da vjerojatno nitko sam sebe ne smatra budalom.
Dekoncentrira me TV iz susjedne prostorije i spominjanje romana "Zbogom oružje". Inače lako ignoriram TV, ni sad nije zvuk ništa glasniji nego obično, ali čim političari spominju dobru književnost mora biti opaka manipulacija u pitanju. Jučer sam rano ujutro prije odlaska u KBC čitao zanimljiv intervju s aktivnom visokom časnicom ukrajinske vojske, ofarbana je kričavu doslovno plavu boju, u spavaonici je s pet podčinjenih vojnika. Upravljaju dronovima blizu prve crte, i što mi je bilo zanimljivo šalju na prvu crtu i hranu dronovima. Zanimljivi su mi bili i manipulativni dijelovi tog spontanog intervjua s ukrajinskom odlikovanom heroinom i idući u odlučni i teški boj u KBC sam razmišljao kako oblikovati tekst o tehnikama manipulacije, odlična tehnika za otklon misli od onog što mi je slijedilo. Sve je prošlo sretno i bezbolno, termin mi je bio u 8, došao sam na red nešto prije 11, za razliku od dijela izuzetno nervoznih pacijenata ja sam bio miran, jer sam znao da zahvate ne vrši mladi prepotentni brzotrz s kojim sam jednom imao ozbiljnih problema.
Odmah nakon skidanja flastera išli smo na drugaričin zakazani pregled, a onda, prirodno u supermarket. Zatim veliko iznenađenje, baš razmišljam koliko je na tu heroinu i njeno junaštvo utjecalo samospaljivanje oca na trgu i pogibija muža na frontu, to je novinarka samo usput navela, kad čujem "E moj profesore, koliko je svijet mali.", preda mnom gromada od čovjeka isto časnik, pukovnik američke vojske, moj bivši učenik, sad na odmoru ovdje, pred mirovinom, 48 godina mlad, komunicirali smo chatom prije par godina, krenuo je bio u generalsku školu, kad ga je pokosila korona, a i javile su se posljedice ranjavanja u Afganistanu, u praktičnom dijelu falilo mu je vođenje još jedne bitke. Naravno sređuje teren za povratak u Hrvatsku, Istra je najvjerojatniji izbor, mada zanimljivo razmišljanje, raspitivao se zbog dvoje djece o srednjim školama i po podacima koje je dobio tu su Zagreb i Rijeka kvalitetniji, a obrazovanje i zdravstvo smatra izuzetno važnima, pa svi zajedno još nisu donijeli definitivnu odluku. On ima i doktorat iz povijesti, zanimljivo u raspravama koje smo vodili i prošli put i sad uglavnom ispada, iako smo prirodno na suprotnim stranama barikada, da imamo izuzetno produktivne rasprave, obojica uvijek naučimo nešto jedan od drugog, nebitno što to ne može funkcionirati na blogu, ne mo9že nažalost ni u realnoj politici.

Kad besposličarim, a to uvijek radim čekajući tako neke bitnije dane u životu, znam dangubiti na fejsu, iako su mi se smučili bezobrazlukom zaključavanja arhive starog profila. Danas se kod našeg blogera Miška, razvila se diskusija oko njegove fotografije gomile smeća oko kontejnera, s komentarom o kulturi našoj svagdanjoj, primijetio sam već kako takvi zdravorazumski komentari, odmah usmjeravaju tijek diskusija, posebno ako se radi o području u koje se svi razumiju. Tek nakon lavine neispuhanog nezadovoljstva uspostavilo se da opet istina nije tako jednostavna, naime više njih je imalo problem tog famoznog šifriranog otključavanja, neke savjesne žene su čak nosile smeće nazad u svoje stanove dok se to ne riješi.
Danas sam čekajući s Jinom pred Lidlom razgovarao s čovjekom "iz struke", odnosno iz baze, komunalcem ili smećarom. Tip je uspostavio konverzaciju uobičajeno hvaleći Jina, koji je mirno ležao, kao i uvijek kad nema ženke ili velikog muškog psa u blizini, tako to kod njega uobičajeno biva i svi se dive, kako je samo dobar. Nakon uvoda mi je objasnio gdje je zaposlen i kakvi ga izazovi čekaju, dežuran je ovu nedjelju, ja sam potpuno smetnuo s uma riječki karneval. On je bio jedan od onih koji se dragovoljno javio za nedjeljno dežurstvo, nemate pojma koliko je to posla, i prošle godine je bio dragovoljac i pisalo se u Novom listu kako su perfektno i brzo sve počistili. Ja sam mu spomenuo taj današnji "fejs problem", kaže on, tako je kad se ne sluša one koji znaju.
On eto ima dvije sestre, znate, koje žive u manjim mjestima u Austriji, i kod njih je stvar jednostavno riješena kavezima, u dvorištima svim stanarima na vidiku s zaključanim kontejnerima i razvrstanim smećem, svi imaju normalne ključeve i stvar funkcionira. On je to spomenuo svom predstavniku radnika kad je bila rasprava, ovaj je rekao da će prenijeti šefovima, ali sve je izgleda bilo odlučeno. Iznenadio se kad sam mu rekao da je u Berlinu to preovladajuće rješenje, da postoji jasan raspored kad se što odnosi, u slučaju potrebe predstavnik stanara poziva komunalce za vanredni dolazak i sve funkcinira. Nasmijao me kazavši da je znao da to i u Berlinu tako funkcionira, drukčije bi razgovarao.

Koliko samo vremena prođe na besmislena iščekivanja i čekanja. Ne mislim tu na nove godine i slično, tu se pleše, pije, jede, pjeva, druži, nego iščekivanja povijesnih utakmica, događanja, prijelomnih trenutaka i u privatnom životu, zakazanih operacija, rezultata nalaza, ispita i slično. Problem je što ta iščekivanja blokiraju smisleno djelovanje, stvaralaštvo i sve pozitivne aktivnosti koje životu daju smisao.

S druge strane primijetio sam da na radnim mjestima redovito kasne ne samo najgori nego i najbolji. Ja recimo ne bih smatrao nikakvim problemom čekati koliko treba najbolju mladu doktoricu kod očnih injekcija, dvoje prosječnih uglavnom stižu na vrijeme, a i onaj najgori kasni. Na fakultetu najbolja stara profesorica, osim što je na predavanjima dimila ko Turčin, isto je redovito kasnila i ne znam da je ikom ikad to zasmetalo. S druge strane profesor iz obrane ne samo što je kasnio nego nikad nismo bili sigurni hoće li se pojaviti, jednom smo ga našli u obližnjoj birtiji gdje nam je i potpisao indekse.

Fischer je redovito kasnio na partije, nekad bi stizao knap do gubitka bez igre, Carlsen je na nedavnom brzopoteznom turniru zakasnio skoro minutu na odlučujuću brzopoteznu partiju, svejedno je dobio. Dobila je i Heidi Reichinnek, koja je uz "Kommando Heidi Reichinnek" na društvenim mrežama, dovela die Linke od manje od 3 posto na oko 9, bez obzira što su zadnjih dana neki njene starije kolege imale diletantske nastupe, gušt mi je danas bilo na satelitskoj gledati kako daje izjavu nasmijana i zadovoljna pomno našminkana i tetovaža skrivenih ispod svečane obleke, ajde, malo sam si oprostio svo to izgubljeno vrijeme čekanja prvih rezultata, u kategoriji ispod trideset je pretekla po popularnosti i Zelene i naciste.

Dolazi dugo iščekivani još jedan "odlučujući" tjedan...

Ipak moram reći da kod nas u praksi postoji mnogo gora stvar od kašnjenja i nediscipline, a to je uvođenje reda, jer način propisuju diletanti. Začetnica štreberskog uvođenja meritokracije u školstvo je bila, u izrazito jakoj konkurenciji, daleko najgora ministrica do sad Blaženka Divjak. Ali to je već druga tema nebitna i za onako dokrajčeno školstvo.

"Tijelo kaže ne."
Zadnji status Marine Weisband, popularne Afelie na društvenim mrežama. Poznato, jako poznato, kao što mi je poznat taj prokleti osjećaj samouništavajuće "dužnosti" u iscrpljujućim kampanjama. Ona je jedna od predvodnica borbe protiv neonacista (AfD) u Njemačkoj, kao i zalaganja za drugu državu u kojoj je rođena i koja je izložena nemilosrdnoj agresiji. Sad kad trenutno izgleda da su obje borbe bile uzaludne, jer živimo u vremenima kad sirova snaga i bogatstvo sponzora nemilosrdno melju sve pred sobom, normalno je da dolazi do "pucanja" i to u trenutku pred mogućim ostvarenjem barem jednog od zacrtanih ciljeva, naime sutra su ti izuzetno važni izbori u Njemačkoj, za Njemačku, ali i Europu i cijeli svijet.
I sam sam nekoliko puta bio u jutrošnjem Marininom statusu, prva asocijacija mi je uvijek ona valjda najuspješnija sindikalna kampanja u Hrvatskoj, protiv outsourcinga u javnim službama, znam da se toga rijetko tko danas sjeća, a borba je bila izuzetno važna za egzistenciju velikog broja uglavnom siromašnijih ljudi, ja sam organizirao akciju u svojoj županiji, istovremeno sam radio, trčao na svoj štand te obilazio mjesta potpisivanja peticije po županiji i komunicirao sa zagrebačkom središnjicom tog strašno sparnog i toplog ljeta, pritisak na nas sa svih strana je bio konstantan i javnost nije znala, ali je izgledalo da je urodilo plodom, jednog dana, bio je najtopliji do tad, su svi aktivisti počeli nalaziti izgovore za nedežurstvo u paklu, mene na mom štandu cijeli dan nije imao tko zamijeniti, a slično su javljali iz Opatije, naša savjesna blogerica i sindikalistica Vitae, angažirala je kćerku, tad još studenticu za popuniti važan štand kod jako posjećene gradske tržnice, sve se zaboravilo i svi su slavili kad je ostvaren cilj akcije, ja sam iscrpljen i nikakav umjesto na bolovanje odlazio i dalje na posao, koji nije smio "ispaštati.
To samoiscrpljivanje sebe za opće dobro, to jest dobro onih od kojih rijetko možeš očekivati zahvalnost, jer uglavnom ne žele imati pojma što se događa, "ništa se ionako ne može napraviti", dakle ta nesebičnost, koju zli jezici nazivaju samopromocijom, svojstvena je samo ljudima i u suštini "nitko im nije kriv" za u nekim slučajevima gubitak zdravlja, "sami su odabrali način svog djelovanja i mogli su znati što im se može dogoditi."
Kad tijelo kaže "ne" treba ga poslušati i prepustiti drugima igru, naravno, ako im je ta igra uopće važna...

Po zimi štite od ubitačne studeni
Po ljeti od nepodnošljivih vrućina
U svako doba od urokljivih pogleda
Onih koji bi ti rasparali osobnost
Uz svako doba uz blindirana vrata
Od nepodnošljive sadašnjice
Ne zaboraviti blagodat žičane ograde
Struju molim ne uvoditi
Mogle bi životinje stradati
Ne znam kako smo mogli živjeti
Praćeni prijetvornim igrama dnevne svjetlosti
Bez sigurnosti blaženog mraka
Uz ugrozu drugih i drukčijih
Ne znam kako smo samo
mogli živjeti.

Javio mi i predstavio bivši učenik sad potpuno sijed, kosat i bradat, nije mi to prvi put da mi se rano posijedjeli učenici jave, predstavio mi se, te vidjevši da ga odmah ne mogu spojiti s njim samim naglasio s kim je išao u razred i ja sam se odmah sjetio tih osoba, a i njegovog mladalačkog izgleda. Poslije sam shvatio kako je to smiješno i apsurdno ispalo googlajući njegovo ime, on je sad renomirani autor knjiga, koje ne znam u koju bih kategoriju svrstao, možda samopomoći ili mudroserstva, non-fiction, uglavnom produktivan je i poznat, za razliku od ovih kojih sam se odmah sjetio, koji su bili i ostali za širu javnost i internet anonimusi, osim jedne doktorice znanosti, za koju javnost ipak bolje zna po tome za koga se udala i kome je izrodila hrpu djece. Još veći problem mi je bio sjetiti se profesora, bivših kolega s te škole, nekih ni uz pomoć nisam uspio, pitao me kog ja pamtim, spomenuo sam starijeg čudaka koji je sjedio naspram mene mlađahnog u zbornici, te jedino sa mnom komunicirao, mada smo bili potpuno različiti tipovi, sjećam se njegovog prezrivog odnosa prema ekologiji, senjska bura najefikasnije rješava sve ekološke probleme su bile njegove riječi, ovaj mlađi sjedokosi je izrekao svoje nemilosrdno: bio je prepotentan, čak bih rekao bezobrazan sa svoje pozicije nadmoći u razredu, Vaša suprotnost, nego s kim ste se Vi slagali, baš me zanima. Nisam znao odgovoriti bez podsjećanja na prezimena, sam sam pamtio još prilično beznačajnog kolegu, koji je isto jedino sa mnom razgovarao, otišao na bolovanje i slučajno je netko saznao, ubio se, dobio je vijenac od škole, al nije se prekidala nastava za odlazak na ispraćaj, tad sam saznao da ga nema u novinama jer takav neki kodeks brani spominjanje samoubojica, ratno je to doba bilo, ne znam je li tako i danas. Sjetio sam se i jednog baš netaktičnog i bezobraznog kolege koji je poslije postao jedan od manje loših ravnatelja, kakvih sam sve imao. Rekao sam da se rijetko sjetim i kolega s kojima sam bio dobar sa zadnje škole na kojoj sam radio, ne volim se uopće baviti prošlošću, a primjećujem koliko je svima draga njihova i ne sumnjam u njihovu iskrenost.
U stvari povod za ovaj moj post su dva neuobičajeno kratka posta Jagode Marinić na bsky app platformi, jako neobično za nju koja je češće epski opširna, napisana u kasnonoćnim satima, koji su mi odmah legli, mislim da sam jedan lajkao prvi ili drugi po redu, ostao sam zatečen jako osobno obojanim tonom isto tako neuobičajenim za nju. Ona je vrlo cijenjena i popularna u Njemačkoj, izuzetno angažirana u ovim turbulentnim vremenima, objavljuje post za postom i snima podcastove s ljudima koji imaju što za reći. Preko jednog takvog sam došao i do lika Heidi Reichinnek, koja mi se eto sad sviđa, kao što mi je nekad jako davno bila simpatična Sahra Wagenknecht, zlobnici bi rekli mlađe slađe. Zanimljiv mi je bio dijalog u komentarima, jedna komentatorica joj je rekla da ju je razgovor između dvije pametne žene oduševio, ali mora joj ipak izreći zamjerku, ona Jagoda prebrzo priča da bi ju se moglo koncentrirano pratiti. Jagoda je odgovorila, sve oke, otvorena je i zahvalna na svim kritikama, ali ovaj put, ona koja je jako brzo govorila bila je Heidi, Jagoda kao voditeljica je stalno pokušavala usporiti tempo. Sjetio sam se jednog davnog primjera radio emisije, isto se nije u trenucima znalo tko u stvari govori, domaćin ili gost, nije lako slušati, a ne vidjeti lice onog koji govori :D
Evo i tog famoznog sinoćnjeg statusa:
*@jagodamarinic.com,
Ich kann so gut allein sein, seit ich euch davon erzählen kann
"Ja mogu toliko dobro biti sama, otkako vam o tome mogu pričati."
Status je uslijedio nakon statusa kako je upravo izašla u bar popiti piće. Bila je sama za šankom, sjetila se punog bara iz vremena kad je zadnji put izašla, i rekla kako razmišlja o relaciji prazni i puni barovi u kontekstu općeg stanja u državi između eto dva vremenski udaljena pića.

Koja je poveznica između dva opisana događaja čitatelji će sami na svoj način zaključiti ili neće. Meni je zanimljivo kad sretnem bivše kolege ili bivše društvo, prirodno se svi ponašaju kao, ona druženja su nam bila tako lijepa i nezaboravna, a barem kod mene ne postoji ta utjeha. Mene trenutno muči jedino zašto počinjem gubiti živce kad Jina pokušavam nahraniti i kakvi će mu biti rezultati nakon posjeta doktorici danas, onda će me za par dana mučiti moja nova injekcija i neizvjesnost, ima li ipak kakvih šansi za moj vid, dva dana me mučio pad drugarice na stepenicama u šetnji, ali eto svi volimo misliti da smo nezamjenjivi ljudima kojima smo nekad, na neki način, bili jako simpatični.

Karte su dakle posložene, stvari su postale kristalno jasne.
Starci vrijeđaju mladost
Nekad davno, daleke 2000. na pokojnoj mreži red7, tad daleko najpopularniji ultrakonzervativac Eierkopp (odajem mu priznanje, sam je sebi dao nick jajoglavi) je doslovno na isti način na kraju rasprave vrijeđao mene, kao što ovaj vrijeđa AOC, koja je ipak zaslužila drugi superlativ, nije najgluplja nego najmlađa kongresmenka u povijesti SAD-a, u svakom slučaju najbolje se snalazi u ovim turbulentnim vremenima, živim zidom su spriječili nezakonitu okupaciju jedne od najvažnijih nezavisnih institucija u SAD-u, te iznudili žurnu odluku vrhovnog suda o zabrani pristupa povjerljivim dokumentima.
Sad sijedi mudrojajci traže istragu tajnih službi o njenim subverzivnim vezama.
Uvrede prema Heidi Reichinnek nove njemačke ljevičarske ikone, te Natasche Strobl, jedne od najčitanijih austrijskih kolumnistica više ide u smjeru tupoglavih seksističkih primjedbi u duhu hrvatskog doktora filozofije Kovačevića o ženama ne za mudraca nego za madraca, su prema ovim prekooceanskim prijetnjama boza. Istovremeno vodeća američka stranka pokušava i zakonski urediti stara dobro poznata nacistička načela, dopuštanje vrijeđanja protivnika u svrhu ostvarenja demokratske slobode govora, te istovremenu uvesti stroge represivne mjere prema neistomišljenicima koji su ionako u manjini.
Prije negdje mjesec dana sam sreo bivšeg kolegu s posla svog najdražeg desničarskog oponenta, rekao mi da se previše družim s histeričnim ženama i bivšim komunjarama i ekstremistima, te vidim bijele miševe nadirućeg fašizma, a svugdje u svijetu se radi o renesansi zdravih normalnih konzervativnih vrijednosti, pretpostavljam da je i on uvidio da je pogriješio, inteligentan je za razliku od nekih blogera koji nikad ne mijenjaju svoje mišljenje i uvijek su u pravu.
Jedna druga mlada intelektualka predložila je "revolucionarnu ljubaznost" kao odgovor agresivnom dominantnom huliganskom vođenju svjetske politike, sviđa mi se ta dosjetka, samo se bojim da je s druge bande ne mogu niti žele shvatiti, zašto bi, oni su jači i mogu sve...

Lijepo burno ovdje u Rijeci, prešetasmo standardno nedjeljom nas troje Rastočine i Kozalu, za neupućene dobra kilometraža, s pauzama na psećem igralištu i kozalskom groblju, Jin i ja imamo travu i uvijek se nađe društvo za čekanje drugarice tamo, svi se slažu da zadnjih mjeseci nitijedan dan hladnoća nije bila tako neugodna. Evo i stari bloger Miško se na fejsu žali na tegobe nakon šetnje, njemu je dovoljna muka što je zbog zdravlja morao odustati od trčanja, a eto, darovao je i novu simpa kujicu, koja mu je trebala zamijeniti Foksicu.
Objavio sam tamo nakon dugo vremena fotke s dva vidikovca, učim se na drugaričinom starom Olympusu, uglavnom fotkam na slijepo, ali u tome sam se uvježbao još u mladim danima ;). Jučer mi bivša kolegica pred Lidlom između ostalog veli, kako sam samo predvidio dolazak fašizma, velim ne, ja sam očekivao puzajući fašizam ravnomjeran po svijetu, ovu pripremljenost i brzinu američkih barbara nitko nije očekivao, udar na institucije svakako, ali toliku primitivnu drskost ne. Ohrabruje da je i Žižek objašnjenjem svojeg što lošije to bolje, ipak nešto i pogodio, i nemoćna njemačka stranka die Linke (ljevica) koja je već bila ispod 3% i prijetilo joj je gašenje, izrodila je nevjerojatnu "tik-tok) leadericu, mladu Heidi Reichinnek, njen rejting se vinuo u nebesa, a i stranka će na važnim izborima iduće nedjelje ponovo ući u parlament, današnja anketa me čak i prestrašila 8%, zašto prestrašila, pa i moj berlinski prijatelj i stanodavac, inače iz kruga Zelenih, je javno poput mnogih izjavio da će ovaj put iznimno glasovati za die Linke, jer su jedini iskrena brana moćnim neonacistima i jedini sigurno neće koalirati ni s CDU najjačom strankom koja zadnje vrijeme koketira i s nacistima. Obrazloženje je da je najvažnije da Heidi sa svojom ekipom prođe izborni prag, sad kad su već na 8% možda neki pomisle da i "ne moraju" glasovati za njih, čudna je ta psihologija mase, pa ma makar bili i natprosječnog intelektualnog kapaciteta.
Mi smo si na kućnom savjetu, prvi put si javno priznali, da se dok se kojim čudom nešto ne uredi i proda, ništa od Berlina. Kao što sam rekao kolegici, to su nama naša sloboda i poštenje dali, jad i bijedu, u sustavu koji favorizira ratne profitere i lopove. Nadam se da će i kod nas iskrsnuti neka Heidi, mada nije na vidiku, jedna lijeva nije loša ali ni izbliza nema tu karizmu, a bogami ni nedogmatičnu jasnoću stavova.

Gerhard Richter: Gudrun Ensslin

Gerhard Richter (Ema)

Uvijek su mi zanimljiva bila ta farbanja prošlosti i životopisa, iznenadiš se kad vidiš kako ti se kolega kojeg poznaješ iz gimnazije smiješi s plakata i čitaš kako je bio proganjan u bivšem sistemu (on za kojeg znaš da je bio ugledan omladinac onda), te sudionik domovinskog rata i nosilac tog i tog (znaš po pouzdanim pričama da je bio švercer ili logističar kako se to popularno kaže u duhu novohrvatskog), skratit ću, uglavnom predvodit će jednu listu na sljedećim izborima.
Jedan od najcjenjenijih i najskupljih slikara današnjice Gerhard Richter je tu slojevitost, subjektivnost i nejednoznačnost ljudskog sjećanja pretvorio u doslovnu slojevitost umjetničkih uradaka. Naime rad bi počinjao uvodnom uvećanom fotografijom, zatim je prebojavao i zamućivao pomoću raznih trikova, te kod portreta dobivao prepoznatljive, ali ipak drukčije "realistične" slike. O njegovom zadnjem do sad realiziranom ciklusu "Birkenau" sam napisao postove prije i nakon posjeta berlinskoj izložbi, koji su bili toliko dobri da ih je jedna cijenjena blogerica proglasila plagijatima i prepisivanjem :D, neću se zato ponavljati.
Umjesto toga ću se kratko osvrnuti na slike s Richterovih linkova. Prva je iz "Baader-Meinhof" ciklusa po poznatom nazivu Bildovih novinara za gerilsku organizaciju, aktualnu posebno sedamdesetih godina, imenovano po prezimenima dvoje od predvodnika. Na slici nastaloj po fotografiji snimljenoj kratko nakon uhićenja je po iskazima drugih bivših terorista stvarna šefica organizacije Gudrun Ensslin, Richter je eliminiranjem okolice i svih suvišnih detalja, te svojim stalnim tehnikama slojevitih premazivanja, stvorio dojam da se teroristica posjetitelju izložbe toplo smiješi. Za priču novijeg datuma vezanu uz poznati akt Richterove prve žene sam saznao tek jučer i poslužila mi je kao inspiracija postu, naime tvrdi se u tekstu iz doduše ne uvijek pouzdanog tabloida, da je otac njegove prve žene bio egzekutor u logoru Birkenau u kojem je pogubljena njegova lijepa teta Marianne, čiji lik se provlači kroz njegovo stvaralaštvo, da je i Richter znatno nakon svog vjenčanja otkrio taj podatak o osobi s kojom se inače jako dobro slagao i družio.
Kao što jedan drugi stvaralac pjesnik Fried reče, svi ti nacisti su na prvi pogled ljudi poput nas ostalih, ha, dogodila mi se smiješna stvar, počeh pisati blogeri, ali uostalom, i blogeri su ljudi, zar ne?!

Rijeka prodala kapetana Smolčića blogopučanstvu poznatog kao mojeg učenika za dobre novce u Italiju.. Te godine kad je krenuo u više razrede donesena je odluka da se popularnim "zubićima" u našoj školi ponudi fakultativna nastava talijanskog jezika, Talijani još uvijek dolaze masovno popravljati zube u Istru i Kvarner (naročito je razvijen vikend turizam), plaće su izuzetno stimulativne (položiš ispit iz talijanskog plaća ti automatski raste), zašto da ne. U nižim razredima je nuđen fakultativno moj njemački. Smola je redovno učio njemački, no kao maturanta jedva ga je tko viđao na nastavi, sredinom godine je potpisao profesionalni ugovor, spomenuo sam mu jednom da će svakako jednom u pečalbu, kao svi talentirani, on je lakonski odgovorio, ma no sikiriki. Rijeci očito titula prvaka nije prioritet, pa nam ne preostaje drugo nego ne čitati i gledati aktualnosti iz ženskog nogometa, zna očito biti zanimljivo : link :D
Inače manje pišem jer uglavnom pratim šah i paralelno američku/njemačku/austrijsku politiku, a te teme uglavnom nisu za filozofiranja ovdje, radije onečistim prostor po potrebi u komentarima na drugim blogovima :D. Pokazalo se da to filozofiranje dijela svjetske ljevice "što gore to bolje", koje mene ljuti, nekog smisla ima, budi se otpor mladih u cijelom svijetu vladavini starih bijelih muškaraca i nadirućem fašizmu u svim svojim pojavnostima. Ja osobno sam zadovoljan rezultatom današnje ankete u Njemačkoj, stranka koja je jako podmladila vodstvo jer više nije imala što izgubiti, pala je i ispod 3 posto nakon odlaska karizmatične Sahre, sad ima nove jurišnike poput Heidi Reichinnek, uz moje već stare četrdesetogodišnjakinje, koje znam iz piratskih dana, stabilizirali su se oko 6 posto, rade lude nove stvari, npr. mobilni timovi na poziv provjeravaju troškove režija, na uzorku od 3000 računa više od četvrtine računa obračunato na štetu građana, te pomažu ovima da dođu do svog novca, i mnoštvo sličnog, a prvi govor Heidi u Bundestagu je najpopularniji politički govor na društvenim mrežama zadnjih tjedan dana. Kod njih je drukčiji izborni sustav, uz stranačke izbore vode se borbe po izbornim jedinicama za direktne pojedinačne mandate, poznatiji stariji članovi idu u te borbe i nadaju se pokojem uspjehu, a glavninu terenske borbe su prepustili mladosti, kojoj se oslobodio prostor nakon odlaska velike grupe oko Sahre Wagenknecht Njemački izbori
Naravno najviše se bavim nadmudrivanjem s Jinom oko prebacivanja na pravilnu prehranu, tu i pokeraš i šahist često gubi živce, mada se zasad na kraju uvijek sve riješi, teško je uvjeriti psa u promjenu kad vidi da se ti sam ne čuvaš i tamaniš slatko. Drugaričina bivša učenica nas je opskrbila i kivijem iz svog vrta, drugarica je nakon njihovih mandarina o kojima sam pisao uzvratila jednom prigodom grožđem iz našeg vrta, mene je obradovalo kad je susjeda rekla dok sam se zahvaljivao, da je i njih baš obradovalo da smo se baš mi uselili u tu najstariju kuću "na stubama". Ovdje zbilja u susjedstvu imamo super ljudi, to je dragocjeno.

Green

Svijet se odjednom jako brzo mijenja, bili mi toga svjesni ili ne. Netko je rekao da se više promijenio u zadnjih šest tjedana nego u proteklih deset godina. Techno multimilijarderi s Muskom istaknutim u prvi plan diktiraju tempo, u Europi, njemački izbori su prvi na redu već se bitno u anketama mijenjaju odnosi snaga, status quo je jako dugo trajao, donekle ga je narušila Sahra Wagenknecht osnivanjem nove partije, no i njen uspon je zaustavljen iako je stalno u medijima. Muskov munjeviti udar na institucije je vrhovni sud privremeno usporio, Index je srećom jutros objavio njegovo prosvjedno priopćenje, srećom jer je već nestalo s naslovnice, ja sam ga mislio linkati i u postu secirati iako neodoljivo sliči stilu razmišljanja naših blog demagoga i bit će vjerojatno prihvatljivo američkim lobotomiziranim sljedbenicima "svetog rata protiv birokracije i neradnika", kao što bi i kod nas imalo itekako plodno tlo.

Ne volim se ponavljati i pokušat ću to više ne raditi. Volim ukazivati na uspješne tehnike manipulacija s javnošću i vještinu dirigiranjima velikim količinama ljudi. Mehanizam demoniziranja uspješnih ljudi koji su zglajzali i novinarska sugeriranja još gorih mogućih grijeha i još gorih optužbi od ovih ionako teških sam opisao u postu od nešto prije malo više od mjesec dana, slučajevi i sport i očekivano reagiranje razjarene javnosti su, iako se radi o posve drukčijim sportovima i osobama trenera, isti. Naveo sam i primjer trenerice između ostalih Katarine Witt, po mnogim mjerilima najuspješnije u povijesti, koja je svejedno zbog svojih spartanskih metoda rada s djecom nakon ujedinjenja Njemačke pala u nemilost. Iskazao sam veliko poštovanje prema njoj koju sam i uživo slušao, iako sam ja cijeli svoj radni vijek radio posve drukčije, te ostajem pri uvjerenju iz svojih početaka, da su Neillova "Slobodna djeca Summerhilla" jedini pedagoški eksperiment iz 20. stoljeća vrijedan pozornosti usprkos svih svojih slabosti. Osnovne postavke antiautoritativnog i suradničkog odgoja sam zastupao svih tih skoro okruglih četiri desetljeća rada. Međutim na učeničkim natjecanja osim nekoliko županijskih titula jedini pravi mentorski uspjeh je bio na početku karijere, treće mjesto na prvenstvu Jugoslavije. Umjesto zahvalnosti stekao sam u toj učenici smrtnog neprijatelja jer je s pobjednicom razgovarala, čula je od nje, njena profesorica je pripremala i preko vikenda i znala je kasno navečer zvati da bi ponavljale.

Izvukao sam pouku, dalje su svi unaprijed znali što od mene mogu očekivati, a što ne, roditelji koji djecu upisuju u Summerhill znaju da će djeca možda imati manje uspjeha u rješavanju tipiziranih testova, toliko omiljenih kod suvremenih goniča robova, ali će u prosjeku izrasti u znatno samosvjesnije ljude, za treniranje s druge strane, da bi uopće došli u obzir da bi ih Müller trenira, djeca su morala prolaziti rigorozne provjere, te su znali približno i roditelji, koja "tortura" tu nejaku djecu čeka, i to mnoštvo europskih svjetskih i olimpijskih pobjednika ju je jednostavno obožavalo, no znalo se da svi ne mogu biti najbolji, pa ni rođena kći joj nije postala olimpijska pobjednica

Evo jučer dan bez bloga, može se. Zato sam jutros preletio preko propuštenih postova samo informativno, ništa nema novo, sve je kao pre, hoću reći, nijedan autor nije bolji nego inače. Pogledao sam i post od MA koji sam preskočio prekjučer, 4.1.2025. sam u postu iznio mišljenje o trenerima u današnje vrijeme i neću se ponavljati. On ne navodi da je negativac iz njegove priče uglavnom i autor tekstova na blogu, koji bih povremeno pogledao, jednom davno sam i čestitao na nekom međunarodnom uspjehu njegovog teama, bilo ih je puno. Nedavno sam isto krenuo da ću komentirati, iritirao me kontrast između dva posta jedan ispod drugog, u jednom mudri citati, bez navođenja autora, doduše lako je prepoznati valjda parafrazu Einsteinovog citata ili nespretan prijevod, u drugom su opširni citati novokomponovanih i starijih cajki, pretpostavljam točni. Autor se očito ruga tim tekstovima, no htio sam napisati nešto o mogućim kontraefektima na mlade neuke čitatelje. Ostao sam u čudu, ne postoji više mogućnost komentiranja, toliko o tom blogu, Ende. To me podsjetilo na sve učestalije nerazumijevanje Einsteinovog lika i djela. Kod lijevih dogmata nakon drugog svjetskog rata, kad su svi koji nisu očekivali svjetsku revoluciju odmah proglašavani reakcionarima, to je bilo normalno, za antisemitsku desnicu to je isto bilo prirodno, naše neoustaše su pak rado isticale njegovo zalaganje za radikalnog hrvatskog nacionalistu, koji je bio žrtva velikosrba između svjetskih ratova, s tim da zaboravljaju da je taj bio pravaš, nikako ustaša, a pravaši su u to vrijeme legalno djelovati. Dalo bi se raspraviti o Einsteinovoj filozofiji zalaganja za baš sve proganjane, bez obzira na ideologiju, doduše tu i ja imam putra na glavi, kao student sam potpisao peticije za Tuđmana i Šešelja, poučen tim iskustvom danas jako pazim za kog ću se zalagati. Sad nesretnog mislioca razapinju novinari sudionici hajke, ne znajući da je on , a ne bloger, autor citata na blogu, koji istrgnut iz konteksta služi za dodatnu demonizaciju aktualnog monstruma. Neka, veli jedan moj drug zagrebački na fejsu, svi će bandićevi doći na red, muka svakom pronaći nešto.

Tko god pročita naslov vjerojatno logično pretpostavlja da se ne odnosi na mene, jer je opće poznato da uglavnom ne držim puno do konzervativnog pogleda na svijet pa ni šire, tradicionalnih vrijednosti. Ipak danas sam osvijestio da ni u tom pogledu nisam potpuno dosljedan.
Nakon što smo poštovali tjedan bojkota danas smo se uputili u jedan od tri po odluci organizatora bojkotirana marketa. Naravno prvo su uslijedile pripreme i konzultacije, budući da svu kupnju obavlja drugarica, dok se Jin i ja bavimo svojim poslovima po okolnoj travi. Kaže drugarica, jeger ti je na akciji, ja kažem ne treba, kaže što je istina, pa ti si volio jeger, da, ali smo jučer nabavili švarcvaldsku šunku, ona mi je kudikamo draža. Mislila sam ono za promjenu, ne meni promjena uopće nije važna. Kao i Jin sa svojom hranom, od suhomesnatog i sireva ono što volim mogu danima ponavljati, pljesnive sireve doduše znam mijenjati marke, roqueforta nema svaki dan za kupiti, ima ga baš koliko ga mogu priuštiti, jednom do dva put mjesečno. I kod šunki sam tolerantan, može ako nema švarcvaldice, neka seljačka ili talijanska suha. Zadnjih godina su mi suhe šunke po marketima bolje od pršuta, to je jedan zanimljiv apsurd. Kod ručka pak prolazi raznolikost, nismo u Sarajevu da se svaki dan jedu ćevapi i bureci uz pokoji bosanski lonac za zdravlje.
S bojkotima nemam problema, ako se priključimo akciji pristajemo biti kotačići mehanizma planera i organizatora. Jedino ćemo kad se radi o Jinu biti pragmatični, na termin šišanja kod njegove frizerke se čeka mjesec dana.

Upoznala sam Muska

Gledam kroz prozor dok polako sviće
svjetla na svakom desetom prozoru
i moj pas još spava
već sam obavio jutarnju toaletu
popio limunadu, pojeo tamnu čokoladu
oprao zube
informirao se o događajima u svijetu
na svojoj društvenoj mreži
AOC je bila predugačka o događanjima
u SAD-u sat i pol vremena, tko bi to slušao
mada ju je lijepo gledati
ljudi se razbuđuju i žure na posao
što ih briga je što je veliki brat
preuzeo sve podatke o njihovim financijama,
nekretninama, djeci, prošlim brakovima
i zdravstvenim krizama
ionako se ništa ne može sakriti
preko noći presnimljeno nešto najbolje čuvano
velika gužva u prometu
opet će se knap stići na posao
planer sastanaka je tako zgusnut
tko bi stigao razmišljati o statusu
Stephena Kinga, on ionako piše horrore
"Vani je državni udar, a nitko toga nije svjestan"
svi imaju pametnija posta od politike
pa i ovaj sam citira Orwela
"U ignoranciji je snaga"
ionako ne možemo ništa promijeniti.

Osam je sati i vratili smo se iz jutarnje šetnje.
pitam se paliti ili ne računalo,
iako je odgovor unaprijed poznat
idem vidjeti je li tko jučer dobio
više lajkova od AOC i Stephena Kinga
je, bravo, nova zvijezda moje mreže Mia Farrow
prekrasna objava ponosne mame
sinu joj je jučer bio rođendan
Rođendan sinu Mie Farrow
i lijepa stara dama i glumica, je bila
zadnje vrijeme naporna, samo o politici
ovo je baš osvježenje i ohrabrenje
vidi kako je svježa, a tek se vratila iz Gaze
sve stigne, sama je odgojila to dijete
ja toliko mlađi nemam snage nizašto
idem napisati pjesmu, u poeziji je sve dopušteno
tko bi slušao sat i pol AOC na youtube
srećom još uvijek nije zabranjen Tik Tok
tiktoktiktoktiktoktiktok...

Pokušavam pozitivno razmišljati pa mi baš i ne ide te mi se stoga ni ne da pisati ovdje. Dok nije neizbježno gore, dobro je, ne mislim tu samo na zdravlje svoje male zajednice. U trenucima kad ne šetamo niti guštamo u malim životnim radostima, uglavnom provodim vrijeme na toj mreži bsky.app, zanimljiva događanja u SAD, Njemačkoj, Srbiji, Gruziji, te pratim negdje uznemirujuće negdje ohrabrujuće analize kompetentnih ljudi. Ne znam je li bolje tamo gdje je sve neizvjesno, recimo tko bi rekao da će Beyonce pobijediti u toliko kategorija ili kod nas gdje je skoro baš izvjesno, jedino je nas u Rijeci iznenadio predsjednik nogometnog kluba koji je prodao baš sve najpouzdanije igrače u momentu kad se tim kao bori za titulu, netko je sve nasmijao pitanjem, ako je grad vlasnik 30 posto kluba, hoće li i grad dobiti nešto od tog zbilja velikog novca, svi igrači uključujući mog bivšeg učenika su dobro prodani. Završavam post zarad posta, šefova injekcija je prošla, vrijeme je za uspavljivanje i sebe samog.
p.s.
Raduje me što se pokazuje rezultat odluke novih partijskih vodstava u Njemačkoj, kandidiranja mladih kandidata u svijetu koji teroriziraju užasni starci među političarima, u anketama je Ljevica koja je bila na posto sad već oko 5, a Zeleni su se stabilizirali najavama realističnije politike s novim ljudima, osim naravno Spitzenkandidata.
O ovoj ženi koja je održala najbolji govor u odlučnim trenucima za njemačku demokraciju, a prije nitko van stranke za nju nije znao, pisat ću, posebno o originalnim izbornim sloganima, jedan je vidljiv na ovom postu "Sei schlau, wähl Frau"- lijepo se rimuje :D

Nove snage

Brutalno je ispala cura koja je brutalno dobro upotrijebila riječ brutalno i izdominirala i mene koji sam se zaustavio u plesnom koraku prolazeći kroz prostoriju u kojoj drugarica prati na velikom teveu simpatičan dječji glazbeni šou. Ne znam je li se sjećate, a sigurno se ne sjećate, ja gluposti, posebno ako su iz klerikarno konzervativnog spektra mudrosera, nažalost dobro pamtim, sjećam se jednog davnog blogoposta o sličnoj zloupotrebi djece na javnoj televiziji, tema je bila neki dječji šou koji je vodio jedan smiješni, niski rastom, voditelj, ne znam je li bio modni ili isto glazbeni, inače ne pratim te stvari. Autoricu teksta su u njenim stavovima podržali blogeri istog profila s kojima se ni tada ni sad ne komentiram.
Brutalne političke stvari stvari se događaju svugdje po Europi, trenutno najizrazitije u Njemačkoj uoči izbora u drugoj polovici ovog mjeseca, nakon izbora Trumpa u dalekim Sjedinjenim državama. Brutalno površno se kod nas sve prati, osim sporta, a i tu je ispod radara prošao novi trijumf Zrinke Ljutić. Javnost kod nas pozdravlja realističnu politiku američkog predsjednika prema ilegalnim imigrantima brzim deportacijama najprije onih koji su se ogriješili o zakon, te su pratitelji vijesti kao i moji manje informirani prijatelji zbunjeni različitim rezultatima u njemačkom parlamentu o dva naizgled suštinski ista zakona. Jedan je izglasan, drugi nije prošao, a isti odnos snaga u parlamentu, kako, pita me prijatelj koji je ipak neke stvari pohvatao s naših portala. Nitko nema ništa protiv da se ilegalni imigranti koji još sjede po zatvorima zbog kaznenih djela po kratkom postupku protjeraju u "sigurne" zemlje, a ako su Afganistan i Sirija sigurne (poštuju se zakoni), onda su sve i tu nema ništa sporno, sporno je bilo inzistiranje na glasovanju neposredno prije raspuštanja parlamenta i održavanja izbora, te suradnja vjerojatno budućeg kancelara s neonacistima, koju je do sad odbijao i koja mu već sad donosi komotnu većinu i u ovom sazivu, kad bi se gledalo hrvatskim mjerilima. Nakon prvog glasovanja kojeg su neonacisti slavili kao veliku pobjedu, a koji nam svima može donijeti strože policijske granične kontrole između ostalog, dogodilo se nešto hrvatskim mjerilima neshvatljivo, masovne ulične demonstracije i vjerojatno neustavni zakon nije prošao. Javno se uoči glasovanja usprotivila bivša kancelarka Merkel, sadašnji demokršćanski gradonačelnik Berlina Wegner i još kod nekolicine članova buduće vladajuće stranke je proradilo nešto što se zove savjest ili revolt i glasovali su protiv uputa svoje partije i vjerojatno sljedećeg kancelara poslušavši antifašistički glas prosvjednika, po hrvatski ulične rulje.
Opet predugačko, nećete vjerovati, ali osnovna ideja je bila pisati tekst o mehanizmima ovisnosti, mislio sam samo iskoristiti par najgornjih rečenica kao simpatičan uvod i onda sam, kako to kod mene biva skrenuo. Takav post će vjerojatno uslijediti jer svoju živčanost zadnjih dana moram negdje kanalizirati. Slijedi injekcija i večera za mog psa pa moram srećom završiti, tu i jest problem koji mi je dao ideju za tako ozbiljnu temu kao što je ovisnost.
Sad idem vidjeti što se dogodilo, drugarica se glasno čudi kako je
Vana uvijek uspijeva izbaciti iz takta, budući da Vanu smatram vrhunskom manipulatoricom na nivou političara, koji čuju bilo našeg naroda, pretpostavljam što bi moglo biti u pitanju, šteta samo ako je i kod nje ispalo neko superiorno dijete.