Nachtfresser

Gerhard Richter: Gudrun Ensslin

Gerhard Richter (Ema)

Uvijek su mi zanimljiva bila ta farbanja prošlosti i životopisa, iznenadiš se kad vidiš kako ti se kolega kojeg poznaješ iz gimnazije smiješi s plakata i čitaš kako je bio proganjan u bivšem sistemu (on za kojeg znaš da je bio ugledan omladinac onda), te sudionik domovinskog rata i nosilac tog i tog (znaš po pouzdanim pričama da je bio švercer ili logističar kako se to popularno kaže u duhu novohrvatskog), skratit ću, uglavnom predvodit će jednu listu na sljedećim izborima.
Jedan od najcjenjenijih i najskupljih slikara današnjice Gerhard Richter je tu slojevitost, subjektivnost i nejednoznačnost ljudskog sjećanja pretvorio u doslovnu slojevitost umjetničkih uradaka. Naime rad bi počinjao uvodnom uvećanom fotografijom, zatim je prebojavao i zamućivao pomoću raznih trikova, te kod portreta dobivao prepoznatljive, ali ipak drukčije "realistične" slike. O njegovom zadnjem do sad realiziranom ciklusu "Birkenau" sam napisao postove prije i nakon posjeta berlinskoj izložbi, koji su bili toliko dobri da ih je jedna cijenjena blogerica proglasila plagijatima i prepisivanjem :D, neću se zato ponavljati.
Umjesto toga ću se kratko osvrnuti na slike s Richterovih linkova. Prva je iz "Baader-Meinhof" ciklusa po poznatom nazivu Bildovih novinara za gerilsku organizaciju, aktualnu posebno sedamdesetih godina, imenovano po prezimenima dvoje od predvodnika. Na slici nastaloj po fotografiji snimljenoj kratko nakon uhićenja je po iskazima drugih bivših terorista stvarna šefica organizacije Gudrun Ensslin, Richter je eliminiranjem okolice i svih suvišnih detalja, te svojim stalnim tehnikama slojevitih premazivanja, stvorio dojam da se teroristica posjetitelju izložbe toplo smiješi. Za priču novijeg datuma vezanu uz poznati akt Richterove prve žene sam saznao tek jučer i poslužila mi je kao inspiracija postu, naime tvrdi se u tekstu iz doduše ne uvijek pouzdanog tabloida, da je otac njegove prve žene bio egzekutor u logoru Birkenau u kojem je pogubljena njegova lijepa teta Marianne, čiji lik se provlači kroz njegovo stvaralaštvo, da je i Richter znatno nakon svog vjenčanja otkrio taj podatak o osobi s kojom se inače jako dobro slagao i družio.
Kao što jedan drugi stvaralac pjesnik Fried reče, svi ti nacisti su na prvi pogled ljudi poput nas ostalih, ha, dogodila mi se smiješna stvar, počeh pisati blogeri, ali uostalom, i blogeri su ljudi, zar ne?!